GLEDIŠTE
Partitokratija u funkciji mafiokratije

O izboru tri sutkinje Ustavnog suda Crne Gore i predsjednika Privrednog suda u Podgorici
Kao višedecenijski neposredni stručni akter borbe protiv kriminala suočio sam se sa svim sistemski ustanovljenim „berlinskim zidovima“ protiv uspostavljanja Ustavom proklamovane vladavine prava.
„Preskočiću“ bogato neposredno iskustvo u politizovanom, a uporedo i kriminalizovanom Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore i stečenoj penziji sa svega 20 godina penzijskog staža.
Početkom devedesetih se opredjeljujem za advokaturu i tokom minulih decenija se upoznajem sa (sličnim) stanjem u pravosuđu. Nažalost, ni nakon „osveženja“ 2020. godine se ni izbliza ne čini neophodno za reformisanje zarobljenog pravosuđa, sudstva posebno, i za ispunjenje mjerila za pristupanje Evropskoj uniji.
Izbor novog Glavnog specijalnog tužioca služi partitokratskim strukturama nove vlasti da stvaraju predstavu kako „jedna lasta čini proljeće“ u Državnom tužilaštvu. (Imam neposredne dokaze da ni u tom „osvježenom“ dijelu tužilaštva stanje ni izbliza nije onako kako javnost očekuje).
Treća grana vlasti, sudstvo, netaknuto je iako je i slijepcu postalo jasno da trulina nije stala samo na ondašnjim „trulim daskama“ sudstva. I ne samo to. Aktuelna „kadriranja“ pod pritiskom evropskih partnera unose dodatni nemir kod poznavalaca stanja u sudstvu i „kapaciteta“ kadrova koje preferiraju partitokratske strukture vlasti i opozicije u svojim trgovačkim poslovima zvanim „izbor i imenovanja u sudskoj vlasti“.
Na djelu je nedopustiva neodgovornost u kandidovanju, predlaganju i izboru sudija Ustavnog suda Crne Gore i predsjednika Privrednog suda u Podgorici. Partitokrate nove vasti, kao i njihovi prethodnici, i obje političke grupacije zajedno kada je neophodno za većinu za izbor, motivišu svoje „kadrove“ pravne struke da konkurišu. Procedura predlaganja kandidata i izbora iz reda predloženih, u postojećim uslovima, isključuje učešće rijetkih odvažnih i stručnih koji su spremni preuzeti rizik od stampeda koji slijedi ako argumentovano ukažu da konkretni kandidat iz konkretnih stručnih, moralnih i drugih razloga ne zaslužuje da bude kandidovan.
Trgovci u liku „narodnih predstavnika“ na političkoj tržnici zvanoj Skupština Crne Gore i njena tijela rugaju se u lice svakom kompetentnom i kredibilnom poznavaocu stanja u Ustavnom sudu Crne Gore i poznavaocau „profesionalnih dostignuća“ istrgovanih kandidata, tj. najmanje dvije izabrane sutkinje tog suda po presudnim nepotističko-partijskim kriterijumima. Crnogorsko društvo i sistem isključuju mogućnost suočavanja ne samo sa neodgovornm politikantskim trgovacima zvanim poslanicima, već sa (izabranim) kandidatima koji, iako svjesni svojih diskvalifikatorskih učinaka pretenduju za napredovanje u pravosudnoj hijerarhiji. Istovjetno je i sa Sudskim savjetom i izborom sudija i predsjednika sudova.
Rezultat takvog pristupa je tu. Samo u nepuna dva protekla mjeseca za sutkinju Ustavnog suda Crne Gore i predsjednika Privrednog suda u Podgorici izabrane su osobe koje su, zloupotrebljavajući sudijske funkcije, sudijskom togom zaštitile, onemogućile razobličavanje i učinile sve da legalizuju očigledni kriminal osoba unutar državnog sistema Crne Gore.
Po strani mrtvi „muk“ organizacije i članova advokatske profesije, intelektualaca, građanskih aktivista (sa znacima navoda i bez njih) na višedecenijsko ruganje sa najbitnijim segmentom „države jednakosti, socijalne pravde i vladavine prava“. Mediji, kao korektivni faktor, imaju posebnu ulogu u tome. Pozitivnu, ako se stručno i odgovorno posvete razobličavanju aktera i posljedica neodgovornosti, ili negativnu, ako su nekritički prema njima.
Pozivam novoizabranog predsjednika Privrednog suda u Podgorici i predsjednicu Konferencije/Udruženja sudija Crne Gore Hasniju Simonović, na javno sučeljavanje naših argumenata kada im najbolje odgovara. Isto važi za ključne predstavnike Parlamenta u postupku kandidovanja i izbora sudija Ustavnog suda Crne Gore i za izabrane sudije Snežanu Armenko i Draganu Đuranović.
Sučeljavanje argumenata je prilika da domaća i međunarodna javnost, stručna i laička, shvate hitnost i neophodnost spašavanja sudstva od sunovrata u kandžama trgovaca iz političkih (i inih) centara moći.
Budislav MINIĆ
Komentari
GLEDIŠTE
Neophodnost dekontaminacije

Porast povjerenja u rad Specijalnog državnog tužilaštva na temelju procesuiranih slučajeva visokopozicioniranih pojedinaca i grupa crnogorske mafiokratije, prate očekivani beskrupulozni napadi ugroženih struktura sa svih polova podijeljene Crne Gore
Voljom i pristankom „ove“ ili „one“ većine, stručne i laičke, imamo pravosuđe slično nama i državi našoj. To je neprijatna istina koju ne želimo čuti.
Porast povjerenja u rad Specijalnog državnog tužilaštva na temelju procesuiranih slučajeva visokopozicioniranih pojedinaca i grupa crnogorske mafiokratije, prate, za rijetke poznavaoce pozicije pravosuđa u „čojskoj i sojskoj“ Crnoj Gori, očekivani beskrupulozni napadi ugroženih struktura sa svih polova podijeljene Crne Gore.
Nakon hapšenja predsjednice crnogorskog sudstva „najefikasnijeg u regionu“, predsjednika Privrednog suda koji je služio za legalizaciju beskrupulozne devastacije privrede i stvaranje „prvobitnog kapitala“ kontroverznih biznismena i familija, specijalnog tužioca iz vremena klovnovskog vođenja SDT, biznismena i ideologa bliskih prethodnoj vlasti, GST Novović se prvi put suočio sa „glasom naroda“. Crnogorske patriote (sa navodnicima i bez njih), okupljene Ima nas, zaputili su se u odbrani Crne Gore od kleronacionalista pred (nedopustivo neuslovne) prostorije SDT-a i poslali mu javno jasnu poruku da „neće mirno, skrštenih ruku, posmatrati hapšenja poštenih ljudi“.
Nije bilo okupljanja kada je GST uhapsio Rada Premijerovog ali su iz vrha izvršne vlasti iskazane javne sumnje u pravnu i etičku osnovanost tog akta.
Ni narodni predstavnici iz zakonodavne vlasti „nijesu ostali dužni“ u kritičkom edukovanju i osudi GST-a Novovića zbog hapšenja Mila iz NSD Budve, ne onog iz Dubaija, „bez dokaza“ i „bez prava na odbranu“. Pravo tužioca u tužilačkoj istrazi da, u granicama Zakona, ne dozvoli braniocu osumnjičenog uvid u spise (i dokaze) naišlo je na, ilustrativne za crnogorski ambijent, kritike. Čelnici DF-a su na Odboru Skupštine Crne Gore za bezbjednost i odbranu, kojem predsjedavaju, iskritikovali GST. Odmah potom su čelnici DNP i NSD pokazali najviši stepen „stručnog znanja i informisanosti“ o stanju u nepoznatim krivičnim spisima tvrdnjom da je Milo Božović uhapšen „bez dokaza“?! Istinitost, odgovornost i etičnost (sa navodnicima i bez njih) svojih kritičkih tvrdnji su „argumentovali“ obećanim izvinjenjem.
„Spontanim okupljanjem Budvana“, predvođenih predsjednikom Skupštine Opštine Budva, diplomiranim pravnikom iz DNP-a, osvjedočeni borci za nezavisno sudstvo iz DF-a, samostalno tužilaštvo i nemiješanje politike u rad pravosuđa pokazali su da „Ima njih“.
Ima nas i Ima njih.
Samo nema nas.
Ostaje nada u GST Vladimira Novovića, na vjetrometini partitokratske kontaminacije.
Budislav MINIĆ
Komentari
GLEDIŠTE
GLEDIŠTE: Kovač kao Pažin

Dominacija partitokratije ne posustaje. Ministar Marko Kovač i nova „proevropska“ Vlada nastavljaju gdje je stala razvlašćena DPS „proevropska“ Vlada. Zakonom o izmjenama Zakona o upravnom sporu „vezuju ruke“ građaninu kao nosiocu suvereniteta u odbrani i zaštiti njegovih ustavnih prava i sloboda
Kao Zoran Pažin, DPS-ov ministar pravde u Vladi Duška Markovića, tako se i Marko Kovač, SNP-ov ministar pravde u Vladi Dritana Abazovića, drsko poigrava sluđenim i podijeljenim narodom jačajući dominaciju partitokratije nauštrb zaštite i jačanja ljudskih prava i sloboda građana Crne Gore. Kao kadrovi navodno suprostavljenih političkih partija, izniklih cijepanjem jedinstvenog DPS-a, oba ministra pokazuju istovjetnu „posvećenost“ Ustavu Crne Gore – građanske, demokratske države socijalne pravde, zasnovane na vladavini prava. Ministar Kovač i nova „proevropska“ Vlada, nastavljaju gdje je stala razvlašćena DPS-ova „proevropska“ Vlada. Zakonom o izmjenama Zakona o upravnom sporu (ZUS-a) nastavljaju da „vezuju ruke“ građaninu kao nosiocu suvereniteta u odbrani i zaštiti njegovih ustavnih prava i sloboda.
Pažinovim Zakon o izmjenama Zakona o parničnom postupku (ZPPa), iz 2018. godine, propisano je da će građani koji u građanskim postupcima za zaštitu svojih prava i sloboda utuže partitokratske institucije Države i lokalnih vlasti snositi troškove postupaka kao da su Državu (i lokalne vlasti) zastupali advokati a ne Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa kojeg plaćaju upravo ti građani. „Razlog“ ove intervencije je suočavanje izvršne vlasti sa višegodišnjim ogromnim izdacima države za isplatu enormnih iznosa štete i sudskih troškova u postupcima zbog neznanja, nemara i neodgovornosti partijskih kadrova uhljebljenih u trulini zvanoj državne „institucije“.
Otuđenost te izvršne vlasti najslikovitije ilustruje drsko-stupidno Saopštenje sa 67. sjednice Vlade, kojim se kao „nelojalni državi“ targetuju i građani koji utuže državu i sudije koje presude „protiv svoje države“ i time pokažu „zabrinjavajući odnos prema Državi i njenoj finansijskoj stabilnosti“. Sudski savjet se javno saglasio sa centrima političke moći koji su tvorili tu Vladu i podržao njenu osvetoljubivost prema građanima i objavu imena „nelojalnih sudija“ uz zahtjev da se objave imena i ostalih „nelojalnih državnih službenika“ MUP-a, policije, Ministarstva narodne odbrane… koji su se drznuli, gle čuda, da pred sudovima svoje države štite svoja ustavna prava iz radnog odnosa od nesposobnih partijskih poslušnika na rukovodećim mjestima. U protekle dvije decenije svjedok-očevidac sam u brojnim sudskim postupcima protiv Crne Gore zbog grubih povreda prava i sloboda građana, garantovanih Ustavom i ratifikovanim međunarodnim ugovorima, podaništva ne samo Sudskog savjeta već, prije svega, „lojalnih sudija“ zarobljenog sudstva prema obijesnim centrima političke (i ne samo političke) moći u izvršnoj vlasti.
Zoran Pažin i Duško Marković su svoju profesionalnu i državničku brigu ilustrovali ukazujući, „na slučajeve da pojedini državni službenici tuže Državu za iznose od desetak eura te da razrađena šema sa advokatima umnogostručuje iznose na štetu budžeta“. A đe je materijalna i svaka druga odgovornost za izgubljene sporove zbog „desetak eura“ uhljebljenih partijskih apartčika „po dubini“ tih organa partitokratske vlasti? Đe je materijalna i profesionalna odgovornost Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa za besmisleno vođenje takvih štetnih postupaka? Đe je tu, u konačnom, odgovornost najodgovornijih partitokrata za nepodnošenje regresnih tužbi prema svojim apartčicima „po dubini“ odgovornim za enromno finansijsko iscrpljivanje države zbog neznanja i neodgovornosti ? Odgovor leži u dominaciji partijskih interesa nad interesima države i društva i nad pravima i slobodama građanina.
*Izbori od 30. 08. 2020. godine, omeli su sve tri grane DPS „evropske“ vlasti (izvršnu, zakonodavnu i sudsku) da zaokruže projekat „vezivanja ruku“ onima koji pokušavaju da se izbore za dosljednu primjenu Ustava Crne Gore i potpisanih međunarodnih ugovora kojima se garanuju njihova prava i osnovne slobode. Ostala im je nezavršena druga faza zarobljavanja građana u kandže obijesnih partitokrata u dijelu upravnih sporova pred Upravnim sudom.
No, poslije izbornog poraza DPS vlasti desilo se: „Đe ja stadoh ti produži“? Nova vlast koja od 2020. godine tumara crnogorskom pustinjom bez državnih institucija, usudila se da na istovjetan način kao DPS manipulatori, vrijeđa zdrav razum građana. Ministar Kovač prosljeđuje na usvajanje Skupštini Crne Gore Pažinov (nerealizovani) tekst Zakona o izmjenama ZUS-a – bez javne rasprave makar sa onim minornim dijelom stručne javnosti koji godinama argumentovano, uzalud, ukazuje gluvom dijelu društva i „stručne javnosti“ o teškim posljedicama totalnog razvlašćivanja nosioca suvereniteta od strane otuđenih vlasti.
Dritanov Kovač, po uzoru na Duškovog Pažina, „racionalizuje“ troškove budžeta ne racionalizacijom preglomazne i nesposobne državne uprave već, provjerenom metodom prethodnika – na štetu zaštite prava navodnih „nosilaca suvereniteta“. Partijski interesi opet isključuju primjenu zakona i propisane regresne tužbe prema gomilama partijskih kadrova čija nesposobnost proizvodi štetu mjerenu milionima eura.
„Protive se samo oni koji, uspijevajući pred sudom, prave troškove koje država plaća“ – podsjeća me Kovač na „brata“ Pažina. Zato oštećenim građanima treba još jednom uskratiti zaštitu svojih prava kako bi partitokratska uprava mogla nekažnjeno da nastavi da spava!
Budislav MINIĆ
Komentari
GLEDIŠTE
(KONTRA)STAV: Ne ubijajte nadu

Bivšem „dvostrukom kolegi“ – sadašnjem ministru unutrašnjih poslova Crne Gore
Nakon decenija iskustva u rukovođenju upravnim poslovima, uključujući poslove državljanstva, prebivališta i boravišta, u advokaturi i u građanskom aktivizmu u oblasti uspostavljanja vladavine prava, ne mogu oćutati iznenađujući, duboko razočaravajući, odnos ministra unutrašnjih poslova Crne Gore, gospodina Sergeja Sekulovića, povodom aktuelnih pitanja državljanstva, prebivališta i boravišta.
To, prije svega, ne mogu oćutati jer se radi o mom kolegi, građanskom aktivisti iz dijela nevladinog sektora, sa kojim sam, do juče, dijelio iste principe, ljudske i stručne. Potom, to ne mogu ni zbog uvjerenja da smo obojica pripadali onom dijelu advokata koji nijesu vođeni isključivo lukrativnim motivima u toj profesiji. Konačno, i najbitnije, ne želim da vjerujem da vlast tako brzo i u tolikoj mjeri mijenja čovjeka.
U stručnoj ravni, kao neko ko je sa najvišim priznanjima za stečeno znanje na najjačoj univerzitetskoj jedinici za oblast unutrašnjih poslova Univerziteta u Beogradu stekao penziju u ondašnjem RSUP-u CG upravo na ovim upravnim poslovima, jasno prepoznajem kod Ministra manir „prošlih“ – principi i zakoni ne važe za „naše“. Napuštanjem temeljnih principa prava i demokratije, jednakosti pred zakonom, biši građanski aktivista, advokat, sadašnji Ministar napušta ljudske principe na kojima počiva kredibilitet čovjeka, ministra posebno.
Razočaran u čovjeka i kolegu, obraćam se Ministru:
Nedopustivo je i iz ugla ljudskog i stručnog, da (sujetno?) selektuješ NVO koje ćeš pozvati na konsultacije tako da „zaobiđeš“ Organizaciju KOD čiji rezultati istraživanja upravo u toj oblasti bjelodano razobličavaju isto licemjerje vaše „ekspertske“ kao i svih dosadašnjih partitokratskih vlada. Principijelnost Organizacije KOD u pristupu predmetnih reformi je nezaobilazna za principijelnog ministra u principijelnoj Vladi i u principijelnom pristupu reformama.
Saglasan sam sa tobom, Ministre, bivši dvostruki kolega, da Srđan Perić nije „otkrio neko čudo nebesko“, kako ti imenova nepobitne činjenice KOD-a o dvojnim prebivalištima ministara, već licemjerje ovozemaljsko. Sada ne više licemjerje dva ministra u aktuelnoj Vladi već najmanje TRI.
Ne kompromituj, oponašanjem neprincipijelnih partitokrata, kapacitete građanskih aktivista civilnog sektora kao nosilaca promjena.
Ne ubijajte, ministri, nadu crnogorskoj mladosti, nastavljajući praksu prethodnika, da Crna Gora zaslužuje i može imati kredibilnu i kompetentnu Vladu.
Budislav Minić,
autor je građanski aktivista
Komentari
-
HORIZONTI4 sedmice
VIJEK OD STRADANJA PORODICE ZVICER U CUCAMA: Sjećanje na srbijanski državni teror
-
SUSRETI3 sedmice
NATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
FOKUS4 sedmice
HOĆE LI PREŽIVJETI NERADNA NEDJELJA: Imati ili biti
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Deportacije
-
HORIZONTI2 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI3 sedmice
ZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
Izdvojeno4 sedmice
PREDIZBORNA TUMBANJA: Na sitno
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Pretpraznički mamurluk