Povežite se sa nama

Izdvojeno

BELIVUK I OPTUŽBE TUŽILACA: Ko je kome vuk

Objavljeno prije

na

Umjesto jednostavne priče, kako je slučaj Belivuk nazvao premijer, sjednica parlamentarnog odbora  se pretvorila u iznošenje ozbiljnih optužbi na račun pojedinih tužilaca, koje su nastavljene u medijima

 

Sjednica skupštinskog Odbora za bezbjednost, održana sa još jednim u nizu pokušajem da se utvrdi istina o tome ko je i po čijem nalogu u januaru 2021. godine skinuo zabranu ulaska ozloglašenim kriminalcima iz Srbije Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, otvorila je mnoga pitanja, koja su opet  ostala bez odgovora.

Premijer Dritan Abazović, koji je u vrijeme spornog dešavanja, bio koordinator svih bezbjednosnih službi, soopštio je na sjednici da je slučaj jednostavan i da samo dvije osobe mogu biti odgovorne.

„Ekstremno jednostavan je slučaj. Ukidanje zabrane je moglo samo da dođe od Uprave policije i nadležnog lica u policiji. Moglo je da bude pisanim putem, ili usmeno. Na čelu Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala tada je bio Zoran Lazović. Samo je jedan čovjek bio iznad njega a to je direktor policije Veselin Veljović. Ako je to Veljović tražio od njega, onda to Zoran Lazović mora da kaže“, rekao je Abazović. U nastavku saslušanja bio je kategoričan da je zabranu ulaska Belivuku i Miljkoviću „skinuo Zoran Lazović te da je sve ostalo priča za malu djecu“.

No, umjesto jednostavne priče, sjednica se pretvorila u iznošenje ozbiljnih optužbi na račun pojedinih tužilaca, koje su  potom nastavljene u medijima.

Tužilac Specijalnog državnog tužilaštva Vukas Radonjić  je na sjednici   skupštinskog Odbora za bezbjednost saopštio da policija nije poslušala njegov usmeni nalog da se uhapse dva policajca osumnjičena za ukidanje zabrane ulaska u Crnu Goru Belivuku i Miljkoviću. Nakon što je za to dao i pisani nalog, kako je kazao, oko ponoći ga je nazvala rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva Lepa Medenica i tražila mu da pusti te službenike Uprave policije,  optuživši ga da postupa nezakonito.

,,Kada sam odbio, rekla mi je da će me zvati v.d. VDT-a (Dražen Burić). On nije tražio da ih pustim, ali jeste da spise predam SDT-u. O tome sam sačinio zabilješku, to sve postoji u upisniku tužilačke uprave”, kazao je Radonjić.

Optužbe na račun iste tužiteljke iznio je na sjednici odbora i bivši rukovodilac podgoričkog Osnovnog tužilaštva Nikola Boričić.  On je  kazao da je uvjeren „da mu je upravo zbog ovog slučaja pukla pogibija“, i da je ostao bez fotelje prvog tužioca.

Tokom izlaganja optužio je rukovoditeljku podgoričkog Višeg državnog tužilaštva Lepu Medenicu da ga je pritiskala u ovom slučaju, ali da je on „ostao pri svojoj odluci i podržao kolegu koji je izdao naredbu za hapšenje dvojice policijskih službenika“.

„Nije prošlo 10-15 minuta dobio sam poziv od rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva i, pravo da vam kažem, ne znam odakle je znala da radimo taj predmet. Osim mene, Radonjića i jednog ili dva policijska službenika više niko nije znao. U razgovoru je zahtijevala da Radonjić te osobe pusti na slobodu. Rekao sam da Radonjić sve radi kako treba i da ga podržavam. Tako se završio poziv. Nakon nekolika minuta uslijedio je poziv u kom se traži da mu oduzmem predmet, a za to postoje zakonom propisani uslovi. Nakon toga je traženo da pozovem tadašnjeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, što sam odbio. Nakon toga je uslijedio poziv Radonjiću, a o čemu me obavijestio i te noći i idućeg jutra službeno“. Poslije ovog predmeta, saopštio je, krajem godine nezakonito je smijenjen.

Rasprava je nastavljena u medijima dan nakon sjednice skupštinskog Odbora. Počelo je sa  dopisom rukovoditeljke VDT-a Lepe Medenice, kojoj poziv za sjednicu Odbora nije poslat. Ona je reagovala saopštenjem,  ističući da je Boričić, iznio notorne neistine od njoj.

„Začuđujuće je, da je Nikola Boričić zaboravio da mi je upravo on te noći, oko ponoći, preciznije u 23.58 časova, poslao SMS poruku, koja je glasila:  Jesi li budna, da te pozovem. Odmah nakon ove poruke uslijedio je i telefonski poziv od strane tadašnjeg v.d. vrhovnog državnog tužioca Dražena Burića, da me pita da li znam zašto su uhapšeni policajci, na šta sam mu odgovorila da nisam obaviještena, ali da sam upravo dobila poruku od zamjenika rukovodioca Nikole Boričića da traži da se sa mnom čuje, nakon čega sam i pozvala Boričića, a o sadržini razgovora kako sa Boričićem, tako i sa postupajućim tužiocem u predmetu, kao i sa v.d. vrhovnog državnog tužioca Draženom Burićem saopštla je da „za sada neće iznositi detalje zbog svog profesionalnog odnosa prema poslu, ali ukoliko bude potrebno javnost će i o tome blagovremeno biti upoznata“.

Medenica je optužila i Abazovića da je „prozivkom kao rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, zbog svog očiglednog nepoznavanja pravnih propisa, a očigledno i zlonamjerno, ubirajući svoje političke poene, označio kao zaštitnika najvećeg kriminalnog klana u Crnoj Gori“.

„I tako nacrtao metu ne samo meni, nego i mojoj porodici, mojoj djeci, mojim unucima, bez ijednog argumenta, a ja sam se te noći samo odazvala pozivu, odnosno poruci tadašnjeg zamjenika rukovodioca Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, Nikole Boričića i tadašnjeg v.d. vrhovnog državnog tužioca Dražena Burića, sugerišući, u okviru svojih nadležnosti, vezano za postupanje u predmetu, potpuno zakonito, bez ikakve namjere da bilo koga štitim jer za 30 godina nikoga štitila nisam, niti imam namjeru da bilo koga štitim i ubuduće, do kraja moje radne i profesionalne karijere”, poručila je Medenica.

Abazović je odgovorio:  „Neka odgovori zašto 30 godina se ne otkriva ko je ubio Duška Jovanovića i u kojim je ona vezama sa Zoranom Lazovićem i svima će sve biti jasno“.

Boričić je nakon reagovanja tužiteljke saopštio da je tačno da je Medenici poslao poruku u 23:58 sati, ali, kako tvrdi,  tek nakon što se više nije moglo uticati na odluku njegovog kolege Vukasa Radonjića i nakon što su dva policijska službenika uhapšena u predmetu ukidanja zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću.

Vršiteljka dužnosti vrhovnog državnog tužioca Tatjana Begović kazala je da će ona provjeriti sve detalje međusobnih optužbi između tužilaca, koje su se čule na sjednici Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu.

Tužilački savjet sljedeće sedmice održaće sjednicu na koju će pozvati tužioce Nikolu Boričića, Lepu Medenicu, Vukasa Radonjića, Sanju Jovićević i glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, kako bi procijenili da li postoje elementi za pokretanje disciplinske ili etičke odgovornosti nakon javne polemike u parlamentu i medijima o postupanju u predmetu skidanja zabrane ulaska članovima kriminalnog ogranka iz Beograda Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, saopšteno je.

Ministar pravde Marko Kovač saopštio je da će podnijeti predlog za razrješenje rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepe Medenice ako se utvrdi tačnost izjava na Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu.

,,Shodno članu 126 Zakona o državnom tužilaštvu, podnijeću predlog Tužilačkom savjetu za razrješenje rukovoditeljke Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepe Medenice”,  saopštio je

Što se tiče slučaja koji je bio predmet kontrolnog saslušanja, specijalni državni tužilac Vladimir Novović saopštio je na Odboru da je to tužilaštvo „ponovo otvorilo slučaj o postupanju pravosudnih organa kod ukidanja zabrane ulaska u Crnu Goru u januaru 2021. članovima kriminalne grupe, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću”.

Ranije je  krivičnu prijavu protiv Zorana Lazovića u ovom slučaju odbacila postupajuća tužiteljka u tom slučaju Sanja Jovićević, što je i potvrdila na sjednici.

I dalje ostaju pitanja:  kako su i na koji način Belivuk i Miljković, nekoliko mjeseci, prije nego im je ukinuta zabrana ulaska, došli i, kako se vjeruje, ubili dvojicu Barana, čija tijela ni do danas nijesu pronađena?

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

FOKUS

JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima

 

Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.

Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.

Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori  pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.

Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je Siniša Raičević bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave prihoda i carina, Vlada je za tu funkciju imenovala Vladimira Bulajića. Raičević je podnio tužbu Upravnom sudu u kojoj navodi da procedura nije ispoštovana

 

Siniša Raičević je ove nedjelje podnio tužbu Upravnom sudu kojim pobija rješenje o imenovanju direktora Uprave prihoda i carina Vladimira Bulajića.

Dugogodišnji carinik, zviždač, sada upravnik Carinarnice Podgorica, Raičević je bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave koji je objavljen 20. januara 2023.

Početkom marta Uprava za ljudske resurse utvrdila je Listu za izbor kandidata po javnom konkursu za direktora Uprave prihoda i carina. Raičević je na postupku provjere kompetencija, znanja i sposobnosti ostvario 37 bodova, Bulajić 35,67 i Milena Petričević 28,67 bodova.

Vlada na sjednici 20. aprila 2023. donosi rješenje o imenovanju Bulajića za direktora Uprave carina i prihoda na period od pet godina. Predlog za njegovo imenovanje dao je ministar finansija Aleksandar Damjanović, koji je obrazložio da je nakon konkursa, 8. marta obavio razgovor sa kandidatima: „Kandidat Vladimir Bulajić je tokom intervjua pokazao znanje i stručnost, koje se bazira na dugogodišnjem radu u Upravi prihoda i carina, kao i odlično poznavanje nadležnosti Uprave u kojoj se imenuje za direktora. Takođe, imenovani je kao vršilac dužnosti obavljao poslove direktora Uprave i pokazao odlučne vještine i sposobnosti za tu poziciju“, navodi se u obrazloženju koje je Damjanović predložio na sjednici Vlade.

„Koja je svrha javnih konkursa i ocjenjivanja kandidata ako se unaprijed zna ko će biti imenovan“, kaže za Monitor Raičević.

On je 12. marta pisao premijeru Dritanu Abazoviću obrazlažući da je prilikom prijavljivanja na javni konkurs naišao na opstrukcije i pokušaj diskreditacije od predstavnika Ministarstva finansija. I pored toga bio je prvorangirani na konkursu.

„Slobodan sam da postavim jedno logično pitanje, čemu javni konkursi, ukoliko se favorizuju pojedini kandidati, unaprijed im se obeća mjesto za koje se raspiše javni konkurs, a ako se ipak desi da prvorangirani ne bude favorizovani kandidat, komplet postupak imenovanja pokuša da se ospori i obesmisli“, navodi Raičević u pismu premijeru.

On ističe da nije ispoštovan rok za predlog kandidata. Navodi da je ministar finansija bio u zakonskoj obavezi da od utvrđivanja rang liste 3. marta, u roku od 10 dana predloži Vladi kandidata za imenovanje direktora Uprave prihoda i carina.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo