Zabrinjavajuća je izjava predsjednika Milatovića da se pomirenje desilo samim tim što je značajan dio stare opozicije (neodgovorne sadašnje vlasti) stao u jednu kolonu da bi Milo Đukanović bio smijenjen. Glasati protiv Đukanovića ne znači saglasiti se sa ideologijom onih koji ga ruše i to treba ozbiljno uzeti u obzir

MONITOR: Evropski Sud za ljudska prava u Strazburu odbacio je prethodne sedmice kao neprihvatljivu tužbu protiv Crne Gore za deportaciju bosanskohercehgovačkih izbjeglica iz 1992. godine, koju je podnijela rodbina deportovanih. Kako tumačite tu odluku, i njene implikacije na Crnu Goru i suočavanje s njenom ratnom prošlošću?

KOVAČEVIĆ: Prateći političke trendove u Evropi u posljednje vrijeme prema Crnoj Gori, odluka me nije iznenadila, ali me uznemirila zbog poruke koja je s njom poslata. Prihvata se da se zločin desio, počinioci i naredbodavci nisu kažnjeni a finansijska reparacija porodici  je izvršena. Reparaciju su platili  građani i građanke Crne Gore iz budžeta i prihvatili stigmu kolektivne odgovornosti iako su se i zločin i reparacija desili iza javne scene u odgovornosti državnog vrha  Crne Gore. Nije zadovoljena pravda a proces tranzicione pravde u osnovnom elementu (krivične odgovornosti) je zaustavljen a  svjedok zločina je platio visoku cijenu.

Važno je istaći da ljudi i na ličnom i na društvenom planu izbjegavaju da se suoče sa traumatskom prošlošću jer je to težak i bolan proces suočavanja sa zločincem i žrtvom i sa vlastitom odgovornošću za oboje, ali je isto tako istina da nema ozdravljenja (ni psihološkog razvoja, ni moralne obnove) ako se to ne desi. Potisnuta trauma u osobi i u društvu čeka povoljne okolnoti da se ponovo aktivira i tako se nastavljaju lične, porodične i društvene tragedije a autoritarne vođe profitiraju na nesrećama. Kontinuitet nasilja i nepravde se generacijski prenosi. Svjedoci smo tome u crnogorskom društvu trideset godina na stalnoj ivici ponora da može biti gore. Mehanizmi tranzicione pravde, pomirenja i iscjeljenja zajednica su razrađeni i vrlo su jasni. Država je odgovorna da obezbijedi sudove i suđenja (individualizovanje odgovornosti za zločine),  komisije za istinu i pomirenje, reparacije, lustraciju, institucionalne reforme, simboličke reparacije. Kod nas je to urađeno djelimično i selektivno. Nije bilo političke volje. Ostali smo zaglavljeni u posljedicama trauma, zločina i nepravdi koje se ponavljaju.

MONITOR: Može li se Crna Gora sa novom vlašću suočiti sa ratnom prošlošću? 

KOVAČEVIĆ: Prethodna vlast je imala ozbiljnih razloga da ne sprovede ovaj proces do kraja i da  ne daju šansu tranzicionoj pravdi, moralnoj obnovi i pomirenju  kao učesnici dešavanja. Radili su to samo da bi se dodvorili stranim mentorima i do granice koja ih nije ugrožavala. Mislim da dominantni akteri avgustovske vlasti, čiji je mentor bila SPC, smatraju da je tranziciona pravda  nepotrebna, da su oni žrtve i da značajan dio njihovih ubjeđenja ostaje na ideološkim matricama rata koji se desio, traženje neprijatelja u drugima i drugačijima i širenje moći. Pod patronatstvom SPC ovaj proces je nemoguć. Čak i podrška  iz Evrope u tom pravcu kao što vidimo izostaje. U tom kontekstu zabrinjavajuća je izjava predsjednika Milatovića da se pomirenje desilo samim tim što je značajan dio stare opozicije (neodgovorne sadašnje vlasti) stao u jednu kolonu da bi Milo Đukanović bio smijenjen. Glasati protiv Mila Đukanovića ne znači saglasiti se sa ideologijom onih koji ga ruše i to treba ozbiljno uzeti u obzir. Suviše je opustošeno, zapušteno i rastrgano društvo na svim nivoima da bi proces bio brz i bezbolan i da bi samo povećanje standarda ljudi dovelo do ekonomskih i drugih promjena sistema. Podrazumijevati da se Crna Gora pomirila onda kada su konačno oni sa kojima je započeo političku karijeru (skoro tri godine) stali iza njegovog izbora, ukazuje na sljepilo za one koji su glasali protiv, sa kojima je neophodno stvoriti veze da bi se konsolidovalo društvo. Možda je bilo slučajno i u zanosu uspjeha, ali stvarno je ovo društvo preumorno od takvih zanosa koji su se pretvarali u čuvanje privilegija.

MONITOR: Đukanović se povukao sa pozicije lidera DPS-a nakon što je izgubio trku za predsjedničke izbore, i tako ostao bez pozicije u vlasti nakon više od tri decenije. Šta to znači za Crnu Goru, a šta za Đukanovića i njegovu partiju?

KOVAČEVIĆ: U ovom trenutku ova promjena za Crnu Goru znači mogućnost kretanja u pravcu  ekonomske, pravne i moralne obnove. Realizovanje ove mogućnosti zavisi od kapaciteta i političke volje buduće vlasti da mijenja dosadašnji sistem vladavine i društvene odnose. Nove opcije su otvorene. Što se tiče Đukanovića ne znam da li će moći da izbjegne poziciju sive eminencije u partiji i državi i da li je pozicija u kojoj je sada bezbjedna za njegov kapital i njega lično. Što se tiče partije, očekujem potrese, razdore i eventualno formiranje novih partija što bi bilo pozitivno s obzirom na smjenu generacija. Ostati u jednoumlju, pod patronatom Đukanovića i zakačiti se za nacionalizam, značilo bi da je u ovoj partiji potpuno uništena kritička misao i inicijativa i da je ona osuđena na nestajanje sa političke scene.

MONITOR: Jedna od prvih najava Vlade, nakon Đukanovićevog poraza, bila je da će sruštiti njegovu nelegalno sagrađenu kuću na starevini u nikšićkom naselju Kočani. Kako komentarišete prve dane nakon Đukanovića?

KOVAČEVIĆ: Prilično selektivno, politički nekorektno i neozbiljno. Milo Đukanović je personifikacija sistema u kojemu je divlja gradnja i svaka krađa države koja ne ugrožava njega ili njemu bliske bila dozvoljiva. Njegova neoliberalna mantra – Postoje šanse, treba se snaći. To je u crnogorskim poratnim uslovima privredne tj. sistemske tranzicije značilo da je potkradati državu i državnu imovinu nekažnjivo, čak poželjno. Ovo je otvorilo vrata endemskoj korupciji, divljoj granji, izbjegavanju obaveza prema državi, urušavanju obrazovnog i moralnog sistema. Cijenim da se za skoro tri godine nove vlasti  moglo mnogo više uraditi na promjeni političkog, pravnog i ekonomskog (ovdje se možda nešto uradilo) ambijenta umjesto što su se bavili sobom i širenjem u sistemu po dubini i širini. Ovako ova prijetnja liči na hirovito istjerivanje ličnog shvatanja pravde premijera koji se vjerujem najviše trudio, najveće nasilje sa svih strana trpio  ali je i vrlo brzo izgubio kompas u vođenju spoljašnje i unutrašnje politike. Za poštovanje je obračunavanje sa kriminalom, ali je prilično nelogično ne prihvatiti antimafija zakon koji predlaže MANS. Nedopustivo je da se u Crnoj Gori bilo ko abolira od odgovornosti bogaćenja devedesetih jer je to bio nastavak rata nad stanovništvom drugim sredstvima.

MONITOR: Kako će, po Vašem mišljenju, rezultati predsjedničkih izbora, Đukanovićev pad i pobjeda kandidata Evropa sad uticati na parlamentarne izbore, odnosno buduću političku scenu?

KOVAČEVIĆ: Čini mi se da je otvoren prostor za zanimljiviju političku utakmicu ako se ne vrate stari narativi i manipulanti koji ne mogu da se odlijepe od privilegovanih pozicija.

MONITOR: Izbori su zakazani za jun, no već se spekuliše da bi opet mogli biti odloženi. Kako vidite aktulenu političku krizu u Crnoj Gori?

KOVAČEVIĆ: Vidim da je velikoj većini (i pozicije i opozicije) važno da zadrže  privilegije i da su u velikom strahu. Trude se da u haosu koji stvaraju ućare još ponešto za sebe i naprave dodatnu štetu društvu i državi urušavajući čak i fasade institucija.  Ponekad mislim da je haos projektovan ili makar podržan od međunarodnih stratega u interesu nekih geostrateških pozicija u kojima je Crna Gora minorna ali simbolički značajna pa da se još trguje našom sigurnošću i nezavisnošću. Izbore žele oni koji u njima nisu učestvovali do sada.

MONITOR: Koje nasljeđe Đukanovića, a koje avgustovskih pobjednika treba mijenjati?

KOVAČEVIĆ: Breme na nama je veliko i teško i o njemu godinama govore nezavisni i osviješćeni ali je njihov glas marginalizovan, inicijative gušene a veliki broj i istjeran iz države. Promjene sistema i međuljudskih odnosa su neophodne. Treba raditi na izgradnji vrijednosti Crne Gore kao sekularne i građanske države, na vladavini prava i ekonomsko socijalnoj pravdi, na osposobljavanju institucija da budu servisi građana na temeljima stručnosti i uvažavanja ravnopravnosti, na promjeni neoliberalnog sistema, patrijarhalnog sistema, na promjeni obzovnog i zdravstvenog sistema itd.

MONITOR: Hoće li to Milatović i Evropa sad moći, s obzirom na to da su i lideri te novoformirane partije učestvovali u postavgustovskoj izvršnoj vlasti?

KOVAČEVIĆ: Učestvovali su u vlasti pod političkim patronstvom kao eksperti,  pa njihova politička mudrost, a ni odgovornost nisu bile u prvom planu. Utisak mi je da je to iskustvo bilo kratko da ih osposobi za političke i društvene izazove u Crnoj Gori, ali je očito bilo primamljivo pa su odlučili da  pokušaju. Ljudi su velikom podrškom na izborima u Podgorici i podrškom Milatoviću to odobrili. Čini mi se da ih podržavaju važni međunarodni akteri kao i SPC. Što se mene tiče konstatovala sam da su prevarom krenuli u predsjedničke izbore i to mi ne uliva veliki optimizam. Podržali su ih ljudi koji žele promjene, koji su šansu davali novima na svim izborima i bili razočarani rezultatima pa i vlašću u čijem su radu lideri PES-a učestvovali. Podržali su ih i mladi ljudi. Očekujem nove političke aktere na sceni, tome se nadam.

Milena PEROVIĆ

Komentari