Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Nadam se novim akterima na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Zabrinjavajuća je izjava predsjednika Milatovića da se pomirenje desilo samim tim što je značajan dio stare opozicije (neodgovorne sadašnje vlasti) stao u jednu kolonu da bi Milo Đukanović bio smijenjen. Glasati protiv Đukanovića ne znači saglasiti se sa ideologijom onih koji ga ruše i to treba ozbiljno uzeti u obzir

 

MONITOR: Evropski Sud za ljudska prava u Strazburu odbacio je prethodne sedmice kao neprihvatljivu tužbu protiv Crne Gore za deportaciju bosanskohercehgovačkih izbjeglica iz 1992. godine, koju je podnijela rodbina deportovanih. Kako tumačite tu odluku, i njene implikacije na Crnu Goru i suočavanje s njenom ratnom prošlošću?

KOVAČEVIĆ: Prateći političke trendove u Evropi u posljednje vrijeme prema Crnoj Gori, odluka me nije iznenadila, ali me uznemirila zbog poruke koja je s njom poslata. Prihvata se da se zločin desio, počinioci i naredbodavci nisu kažnjeni a finansijska reparacija porodici  je izvršena. Reparaciju su platili  građani i građanke Crne Gore iz budžeta i prihvatili stigmu kolektivne odgovornosti iako su se i zločin i reparacija desili iza javne scene u odgovornosti državnog vrha  Crne Gore. Nije zadovoljena pravda a proces tranzicione pravde u osnovnom elementu (krivične odgovornosti) je zaustavljen a  svjedok zločina je platio visoku cijenu.

Važno je istaći da ljudi i na ličnom i na društvenom planu izbjegavaju da se suoče sa traumatskom prošlošću jer je to težak i bolan proces suočavanja sa zločincem i žrtvom i sa vlastitom odgovornošću za oboje, ali je isto tako istina da nema ozdravljenja (ni psihološkog razvoja, ni moralne obnove) ako se to ne desi. Potisnuta trauma u osobi i u društvu čeka povoljne okolnoti da se ponovo aktivira i tako se nastavljaju lične, porodične i društvene tragedije a autoritarne vođe profitiraju na nesrećama. Kontinuitet nasilja i nepravde se generacijski prenosi. Svjedoci smo tome u crnogorskom društvu trideset godina na stalnoj ivici ponora da može biti gore. Mehanizmi tranzicione pravde, pomirenja i iscjeljenja zajednica su razrađeni i vrlo su jasni. Država je odgovorna da obezbijedi sudove i suđenja (individualizovanje odgovornosti za zločine),  komisije za istinu i pomirenje, reparacije, lustraciju, institucionalne reforme, simboličke reparacije. Kod nas je to urađeno djelimično i selektivno. Nije bilo političke volje. Ostali smo zaglavljeni u posljedicama trauma, zločina i nepravdi koje se ponavljaju.

MONITOR: Može li se Crna Gora sa novom vlašću suočiti sa ratnom prošlošću? 

KOVAČEVIĆ: Prethodna vlast je imala ozbiljnih razloga da ne sprovede ovaj proces do kraja i da  ne daju šansu tranzicionoj pravdi, moralnoj obnovi i pomirenju  kao učesnici dešavanja. Radili su to samo da bi se dodvorili stranim mentorima i do granice koja ih nije ugrožavala. Mislim da dominantni akteri avgustovske vlasti, čiji je mentor bila SPC, smatraju da je tranziciona pravda  nepotrebna, da su oni žrtve i da značajan dio njihovih ubjeđenja ostaje na ideološkim matricama rata koji se desio, traženje neprijatelja u drugima i drugačijima i širenje moći. Pod patronatstvom SPC ovaj proces je nemoguć. Čak i podrška  iz Evrope u tom pravcu kao što vidimo izostaje. U tom kontekstu zabrinjavajuća je izjava predsjednika Milatovića da se pomirenje desilo samim tim što je značajan dio stare opozicije (neodgovorne sadašnje vlasti) stao u jednu kolonu da bi Milo Đukanović bio smijenjen. Glasati protiv Mila Đukanovića ne znači saglasiti se sa ideologijom onih koji ga ruše i to treba ozbiljno uzeti u obzir. Suviše je opustošeno, zapušteno i rastrgano društvo na svim nivoima da bi proces bio brz i bezbolan i da bi samo povećanje standarda ljudi dovelo do ekonomskih i drugih promjena sistema. Podrazumijevati da se Crna Gora pomirila onda kada su konačno oni sa kojima je započeo političku karijeru (skoro tri godine) stali iza njegovog izbora, ukazuje na sljepilo za one koji su glasali protiv, sa kojima je neophodno stvoriti veze da bi se konsolidovalo društvo. Možda je bilo slučajno i u zanosu uspjeha, ali stvarno je ovo društvo preumorno od takvih zanosa koji su se pretvarali u čuvanje privilegija.

MONITOR: Đukanović se povukao sa pozicije lidera DPS-a nakon što je izgubio trku za predsjedničke izbore, i tako ostao bez pozicije u vlasti nakon više od tri decenije. Šta to znači za Crnu Goru, a šta za Đukanovića i njegovu partiju?

KOVAČEVIĆ: U ovom trenutku ova promjena za Crnu Goru znači mogućnost kretanja u pravcu  ekonomske, pravne i moralne obnove. Realizovanje ove mogućnosti zavisi od kapaciteta i političke volje buduće vlasti da mijenja dosadašnji sistem vladavine i društvene odnose. Nove opcije su otvorene. Što se tiče Đukanovića ne znam da li će moći da izbjegne poziciju sive eminencije u partiji i državi i da li je pozicija u kojoj je sada bezbjedna za njegov kapital i njega lično. Što se tiče partije, očekujem potrese, razdore i eventualno formiranje novih partija što bi bilo pozitivno s obzirom na smjenu generacija. Ostati u jednoumlju, pod patronatom Đukanovića i zakačiti se za nacionalizam, značilo bi da je u ovoj partiji potpuno uništena kritička misao i inicijativa i da je ona osuđena na nestajanje sa političke scene.

MONITOR: Jedna od prvih najava Vlade, nakon Đukanovićevog poraza, bila je da će sruštiti njegovu nelegalno sagrađenu kuću na starevini u nikšićkom naselju Kočani. Kako komentarišete prve dane nakon Đukanovića?

KOVAČEVIĆ: Prilično selektivno, politički nekorektno i neozbiljno. Milo Đukanović je personifikacija sistema u kojemu je divlja gradnja i svaka krađa države koja ne ugrožava njega ili njemu bliske bila dozvoljiva. Njegova neoliberalna mantra – Postoje šanse, treba se snaći. To je u crnogorskim poratnim uslovima privredne tj. sistemske tranzicije značilo da je potkradati državu i državnu imovinu nekažnjivo, čak poželjno. Ovo je otvorilo vrata endemskoj korupciji, divljoj granji, izbjegavanju obaveza prema državi, urušavanju obrazovnog i moralnog sistema. Cijenim da se za skoro tri godine nove vlasti  moglo mnogo više uraditi na promjeni političkog, pravnog i ekonomskog (ovdje se možda nešto uradilo) ambijenta umjesto što su se bavili sobom i širenjem u sistemu po dubini i širini. Ovako ova prijetnja liči na hirovito istjerivanje ličnog shvatanja pravde premijera koji se vjerujem najviše trudio, najveće nasilje sa svih strana trpio  ali je i vrlo brzo izgubio kompas u vođenju spoljašnje i unutrašnje politike. Za poštovanje je obračunavanje sa kriminalom, ali je prilično nelogično ne prihvatiti antimafija zakon koji predlaže MANS. Nedopustivo je da se u Crnoj Gori bilo ko abolira od odgovornosti bogaćenja devedesetih jer je to bio nastavak rata nad stanovništvom drugim sredstvima.

MONITOR: Kako će, po Vašem mišljenju, rezultati predsjedničkih izbora, Đukanovićev pad i pobjeda kandidata Evropa sad uticati na parlamentarne izbore, odnosno buduću političku scenu?

KOVAČEVIĆ: Čini mi se da je otvoren prostor za zanimljiviju političku utakmicu ako se ne vrate stari narativi i manipulanti koji ne mogu da se odlijepe od privilegovanih pozicija.

MONITOR: Izbori su zakazani za jun, no već se spekuliše da bi opet mogli biti odloženi. Kako vidite aktulenu političku krizu u Crnoj Gori?

KOVAČEVIĆ: Vidim da je velikoj većini (i pozicije i opozicije) važno da zadrže  privilegije i da su u velikom strahu. Trude se da u haosu koji stvaraju ućare još ponešto za sebe i naprave dodatnu štetu društvu i državi urušavajući čak i fasade institucija.  Ponekad mislim da je haos projektovan ili makar podržan od međunarodnih stratega u interesu nekih geostrateških pozicija u kojima je Crna Gora minorna ali simbolički značajna pa da se još trguje našom sigurnošću i nezavisnošću. Izbore žele oni koji u njima nisu učestvovali do sada.

MONITOR: Koje nasljeđe Đukanovića, a koje avgustovskih pobjednika treba mijenjati?

KOVAČEVIĆ: Breme na nama je veliko i teško i o njemu godinama govore nezavisni i osviješćeni ali je njihov glas marginalizovan, inicijative gušene a veliki broj i istjeran iz države. Promjene sistema i međuljudskih odnosa su neophodne. Treba raditi na izgradnji vrijednosti Crne Gore kao sekularne i građanske države, na vladavini prava i ekonomsko socijalnoj pravdi, na osposobljavanju institucija da budu servisi građana na temeljima stručnosti i uvažavanja ravnopravnosti, na promjeni neoliberalnog sistema, patrijarhalnog sistema, na promjeni obzovnog i zdravstvenog sistema itd.

MONITOR: Hoće li to Milatović i Evropa sad moći, s obzirom na to da su i lideri te novoformirane partije učestvovali u postavgustovskoj izvršnoj vlasti?

KOVAČEVIĆ: Učestvovali su u vlasti pod političkim patronstvom kao eksperti,  pa njihova politička mudrost, a ni odgovornost nisu bile u prvom planu. Utisak mi je da je to iskustvo bilo kratko da ih osposobi za političke i društvene izazove u Crnoj Gori, ali je očito bilo primamljivo pa su odlučili da  pokušaju. Ljudi su velikom podrškom na izborima u Podgorici i podrškom Milatoviću to odobrili. Čini mi se da ih podržavaju važni međunarodni akteri kao i SPC. Što se mene tiče konstatovala sam da su prevarom krenuli u predsjedničke izbore i to mi ne uliva veliki optimizam. Podržali su ih ljudi koji žele promjene, koji su šansu davali novima na svim izborima i bili razočarani rezultatima pa i vlašću u čijem su radu lideri PES-a učestvovali. Podržali su ih i mladi ljudi. Očekujem nove političke aktere na sceni, tome se nadam.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo