Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Patriotizmom do profita

Objavljeno prije

na

U Privrednom sudu odloženo je još jedno ročište, ko zna koje po redu, za uvođenje stečaja u Vektri Boka, jednoj od prezaduženih kompanija Dragana Brkovića.

Do odlaganja je došlo na zahtjev advokata Vektre koji su zatražili dodatno vrijeme kako bi se spor riješio mirnim putem. Oni, navodno, imaju informaciju da su povjerioci „spremni na pregovore o potpunom izmirenju duga” pa im je sud izašao u susret i sljedeće ročište zakazao za kraj oktobra. Može se pokazati veoma značajno to što će nastavak priče o Vektri i njenim povjeriocima uslijediti poslije parlamentarnih izbora.

Iako ovdašnji predstavnici OTP faktoringa, kompanije koja pokušava povratiti novac koji su Brkoviću dale CKB i OTP, njena majka banka iz Mađarske, kažu da nijesu upoznati s mogućom nagodbom, o njoj se sve češće govori. Po filijalama OTP banke u regionu kruži priča da je centrala iz Budimpešte postigla dogovor sa Vladom Crne Gore.

Kaže se da je suština dila u tome da će OTP novcem ovdašnjih poreskih obveznika namiriti dobar dio potraživanja iz Crne Gore. Riječ je o 50 miliona eura (bez kamata) koje je OTP dala Kombinatu aluminijuma a čije je vraćanje garantovala Vlada. Zauzvrat, Mađari će Vektri dati veliki diskont na dug i reprogramirati njegov ostatak. Navodno, Brković bi bio spreman da svoje dugove prema Budimpešti – riječ je o približno 100 miliona eura – izmiri sa nekih 50 miliona. U ratama, narednih desetak godina. Izgleda da je u priči najvažnije to što vlasnika neće mijenjati Vektra Jakić u Pljevljima i Vektra Boka u Herceg Novom.

Uspije li Dragan Brković, pride, da sačuva i založenu zgradu Jugoslovenskog riječnog brodarstva u centru Budve (kupio je za tri a založio a 61 milion eura kredita od CKB i OTP) on bi ovaj sporazum mogao proglasiti poslom vijeka. Naravno, ovog, 21. vijeka, pošto se njegov poslovni aranžman sa Kombinatom aluminijuma u Podgorici, kojim je zagospodario bez novca i poslovnih referenci iz svijeta proizvodnje i trgovine obojenih metala, i u regionu drži za jedan od „best of” poteza balkanskih novobogataša na kraju prošlog milenijuma.

Pretpostavlja se da je ista osoba tada, kao i sada, Brkoviću otvarala sva vrata: Milo Đukanović kum, partijski starješina, a možda i poslovni partner u Vektri. Tako, makar, znaju da ustvrde kritičari DPS –ovog režima i biznis klase koju je proizveo. Tu tvrdnju, naravno, nije lako dokazati.

„U igri je mnogo krupniji ulog – kapital ostvaren 21. maja 2006. godine”, saopštio je Milo Đukanović, suvlasnik Prve banke. Čovjek direktno odgovoran što je KAP na štetu države postao igračka Olega Deripaske i njegovih skrivenih partnera. Osoba koja je omogućila da iz istog KAP-a, prethodno, ogroman novac isisa Brkovićeva Vektra. Potom su Đukanovićevi ministri Brkoviću, nezakonito, dali status stranog povjerioca kako bi njegova potraživanja postala neupitna. Đukanovićeva sestra profitirala je iz privatizacije Telekoma koju je on aminovao. Privrednom sudu je naredio da skijalište na Bjelasici proda njegovom prijatelju Zoranu Bećiroviću. Kao što je i Vujica Lazović bio, faktički, prinuđen da, izvršavajući Đukanovićeva naređenja i prethodno napravljene dilove, proda Elektroprivredu za približno 100 miliona eura manje nego što su nudili najbolji ponuđači… Sve to treba zaboraviti jer Đukanović, po sopstvenom priznanju, izgara na braniku otadžbine.

Vratimo se, ipak, aranžmanu koji će nas – sva je prilika – već ove jeseni koštati nekih 50 miliona eura. Kojih, usput budi rečeno, nemamo. Dugoročno, posao u trouglu Vektra – OTP banka – država Crna Gora otjeraće odavde svakoga ko je pomislio da bi Crna Gora mogla biti mjesto za pošteno i profitabilno poslovanje, bez mita, korupcije, reketa i ugradnje lokalnih moćnika.

Priča o Draganu Brkoviću kao jednom od najvećih dužnika u Crnoj Gori počela je nedugo pošto je – suočena sa vlastitim finansijskim problemima – Prva banka, odnosno njen većinski vlasnik Aco Đukanović krenuo u obilazak dužnika kako bi ih pokušao ubijediti da što prije vrate pozajmljeno. Uz zaračunatu kamatu, podrazumijeva se. U nečijim memoarima ćemo već čitati ko je tih dana konačio u čijem trezoru, kome su zavrtali ruke a kome čupali uši i lupali šamare. Tek, i novine su počele da izvještavaju da grupa kompanija okupljena pod krovom Vektre Montenegro povjeriocima duguje skoro 200 miliona eura (OTP – oko 100; HAAB – 20; NLB Cirih -55, Prva banka -?…). Brković i njegov glasnogovornik Milić Popović sve su to uredno demantovali. Međutim, u novembru prošle godine, OTP faktoring Privrednom sudu podnosi zahtjev da se zbog neisplaćenih dugova uvede stečaj u Vektra Montenegro, Vektra Boka, Horizont Lodžistik, Vektra aviejšn, Vektra Voda i Vektra investments. Ubrzo je popisu pridodata i Vektra Jakić, pošto je matična kompanija njenom imovinom garantovala dobijene pozajmice. I tada počinje igranka.

Procedura uvođenja stečaja je, u suštini, jednostavna operacija koja prema važećim zakonima ne može trajati duže od 35 -40 dana. Vektra je, pokazalo se, druga priča.

Sud je prvu odluku donio tek krajem marta. Uveden je stečaj u Vektru Montenegro. Apelacioni sud je, međutim, 28. aprila, poništio to rješenje.

Ročišta su odlagana pošto je Vektra mijenjala advokate ili su joj oni otkazivali punomoćje, Brkovićevi zastupnici su lagali da im računi nijesu u blokadi da bi, konačno, osporili da su oni uopšte koristili kredite od OTP banke. Sve to su pratili signali sa „nadležnog mjesta” da sa odlukama o stečaju ne treba žuriti.

Shvatajući sa čim imaju posla, zvaničnici OTP-a su se krajem marta žalili Evropskoj bankarskoj federaciji. To je, navodno, značajno podiglo cijenu kredita koje je proljetos uzimala Vlada Crne Gore. Ipak, prijetnja Evropom nije značila ništa spram želja ovdašnjih gospodara, njihovih kumova i ljudi od povjerenja.

Pravi problemi su počeli tek kada se pokazalo da Deripaska nema namjeru vraćati ni euro dugova za koje je, sasvim bezrazložno, garantovala Vlada Crne Gore. OTP je došla u poziciju da zahtjev za stečaj može proširiti – sada i na državu Crnu Goru. Tada počinju pravi pregovori. Javnost o njima nikada nije obaviještena, ali štura saopštenja ipak govore dovoljno o promjeni klime i postepenom otopljavanju odnosa. A to je mogao donijeti samo obećani novac.

Početkom maja počinju pregovori o dinamici plaćanja KAP-ovog duga. Mađari, kao prvu tačku pregovora, postavljaju pitanje odugovlačenja uvođenja stečaja u Vektri. Krajem jula stiže vijest o dogovoru – naplata KAP-ovog kredita odlaže se do 30 novembra. U međuvremenu, Brkovićeve kompanije polako padaju pod stečaj.

Sredinom avgusta Mađari, praktično, potvrđuju dogovor sa Vladom: OTP banka bila je prinuđena da podnese zahtjev za pokretanje stečaja u pljevaljskoj fabrici Vektra Jakić, ali će sve naredne korake preduzimati uzimajući u obzir interese države Crne Gore, stoji u saopštenju iz Budimpešte. Uskoro mediji objavljuju nezvanične informacije po kojima OTP i Dragan Brković pregovaraju o mogućnosti da se Vektra razduži sa 50 miliona eura. O dubiozama kompanije svjedoči podatak da povjerioci samo od Vektre Jakić potražuju oko 160 miliona.

Predstojeći parlamentarni izbori su, privremeno, odložili finalizaciju operacije Vektra. No, čim prođe 14. neko će podsjetiti (da li odlazećeg) premijera Igora Lukšića da je došlo vrijeme da se ispune obećanja i izvrše preuzete obaveze. Račun, u Vladi, već imaju. Ostalo je pitanje obraza.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo