Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Milovoz za Katangu

Objavljeno prije

na

Prvi put nakon maja 1980. i Plavog voza koji je iz Lubljane ka Beogradu prevozio preminulog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita, državna televizija je u direktnom prenosu pratila jedan voz. Za ovu priliku on je bio siv, sa crveno-žutom manžetnom koja je, valjda, trebalo da podsjeti na ljepotu življenju koju nam je obezbijedila vladajuća DPSDP koalicija. Nažalost, u vozu nije bilo njenih prvaka.

Čast i obaveza da se provozaju nezavršenom prugom Nikšić – Podgorica pripala je zato premijeru Igoru Lukšiću i ministru saobraćaja Andriji Lomparu. Obojica su, inače, 2006. godine bili protiv bacanja para za eleketrifikaciju pruge koja – znali su i jedan i drugi – nema ni tereta ni putnika da bi opravdala tolika ulaganja.

Saobraćajni stručnjaci kažu da je, ne samo za crnogorske prilike, rekonstrukcija gornjeg i donjeg stroja bila sasvim dovoljna da, uz dvije ili tri novije dizel lokomotive, pruga Nikšić – Podgorica zadovolji sve naše potrebe u narednih 20-30 godina. Tako bi cio posao bio dva do tri puta jeftiniji od potrošenih 69 miliona. To, međutim, nije bilo dovoljno dobro da bi se veliki vođa, o našem trošku, odužio zavičaju.

Cinik bi priču o Milovozu počeo i završio sa onim što su tim povodom ovdašnje dnevne novine objavile kao plaćeni oglas. Iz teksta Na evropskom kolosjeku izdvojimo četiri rečenice. One kažu da je pruga duga ukupno 66,3 kilometra, da će njom vozovi ići prosječnom brzinom većom od 80 kilometara na sat, i da će od Nikšića do Podgorice, i obratno, putovati od 65 do 75 minuta. I, konačno, da je vožnja besplatna!

„Uz blagoslov našeg najvećeg sveca pruga je izgrađena zajedničkom integracijom ljudi i prirode kao biser crnogorske duhovnosti i moći”, izjavio je u stanici Ostrog predsjednik Borda Željezničke infrastrukture Zarija Franović. I pohvalio se kako je rekonstrukcija i elektrifikacija pruge (podsjetimo, taj posao još nije završen) trajala 36 mjeseci. Od 2006. do danas.

Vjernici se nadaju da Franović nije mislio na Mila Đukanovića kada se pozvao na blagoslov našeg najvećeg sveca. Ateisti se prisjećaju da omladinske radne brigade, pod vođstvom skojevaca i komunista, nijesu prizivali ni Boga ni svetog Vasilija Ostroškog, svetog Petra Cetinjskog ili svetog Tripuna, kada su 1947-1948. godine, za nepunih 18 mjeseci, sagradili prugu.

Uglavnom, samo Milovoz može brzinom većom od 80 kilometara putovati 70 minuta da bi prešao 66,3 kilometra. Drugi bi voz stigao 15 minuta ranije, ili bi njegov mašinovođa priznao da ide sporije od 60 km/h. Ono „besplatna vožnja”, nakon što su potrošili skoro 70 miliona koje ćemo mi vraćati, ne treba komentarisati. Ova vlast nas vozi duže od 20 godine pa neka svako od čitalaca, sam sa sobom, izračuna koliko ga je to zadovoljstvo koštalo.

Kao da pare utrošene u minulih šest godina nijesu bile dovoljan ceh, i otvaranju nezavršene pruge Podgorica – Nikšić prethodilo je veliko trošenje novca poreskih obveznika. Zakupljeni su bilbordi, plaćen oglasni prostor u medijima, štampani leci… Troškarenje je i na dan otvaranja pruge nastavljeno banketima, šerenom paradom na crvenim tepisima, naručenim govorima, predizbornim aplauzima i partijskim cjelivanjem.

Premijer Igor Lukšić nas je upoznao sa činjenicom da će nova pruga doprinijeti “konkurentnosti proizvođača…”. Jedino nije pojasnio šta će uraditi da tih proizvođača bude više, da se smanji uvozna zavisnost i podstakne domaća proizvodnja. Ili premijer ne zna da u Boksitima tona rude nije iskopana već 10 mjeseci, da Željezara i dalje stoji – čak su i zamijenjene šine sa pruge Nikšić – Podgorica završile u Albaniji, gdje je, kažu, otišao i dio upotrebljivih pragova koji su bezrazložno promijenjeni.

Duži od premijerovog govora bio bi popis preduzeća u mjestima duž pruge, koja su ugašena pod DPS vladavinom. Ali, tim turobnim temama, u predizbornom času, podno Ostroga, mjesta nije bilo.

Najushićeniji je bio, naravno, Zarija Franović. On je u slavljeničkom zanosu prugu nazvao biserom duhovnosti. ,,U duhu istorije i poštovanja prema ovom svetom mjestu koje je bilo utočište najvećih crnogorskih junaka imam posebno zadovoljstvo da učestvujem u otvaranju sa premijerom Igorom Lukšićem i ministrom saobraćaja Andrijom Lomparom”, rekao je otvarajući stanicu u Ostrogu.

Franović se nije klonio ni revolucionarnih izjava, prigodnijih za pomenuta vremena iz ‘47-‘48. godine prošlog vijeka: “Prugu i državu gradili smo i gradimo je srcem”. Uostalom, prugu su gradile češke, bosanske, slovenačke firme… Naši su se tek tu i tamo pojavljivali kao podizvođači.

,,Ovaj projekat predstavlja prkos krizi i iskazuje našu spremnost da i u tim uslovima uspijevamo da ostvarimo takvu ideju i stavimo u funkciju ovako značajan projekat za sve građane”, kazao je Franović. Pruga je, po prvim planovima, trebalo da bude završena 2010. godine, što znači da je kriza mogla samo očešati. Ali, plijen (70 miliona) je bio preveliki da njegova podjela ne bi izazvala trzavice u čoporu. Zato se posao odužio preko svake mjere.

Blagoglagoljivom Franoviću, konačno, nije smetalo ni to što je saobraćaj na pruzi krenuo bez tehničkog prijema i upotrebne dozvole.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je vrhovnom državnom tužiocu podnijela krivičnu prijavu protiv predsjednika Odbora direktora ŽICG zbog toga što je ,,u predizborne svrhe nezakonito omogućio puštanje u saobraćaj pruge, iako nijesu ispunjeni svi uslovi za siguran prevoz putnika”.

U toj NVO kažu da je Franović ,,u istom danu tražio i građevinsku i upotrebnu dozvolu, i to četiri dana prije otvaranja pruge, što znači da su radovi na signalnoj i telekomunikacionoj opremi izvedeni bez odobrenja, čime je grubo prekršen Zakon o uređenju prostora, koji takve radove tretira kao krivično djelo”.

,,Ovo takođe pokazuje da je Franović svjesno obmanjivao javnost da ŽICG posjeduje sve potrebne dozvole i da su ispunjeni uslovi da se pruga Nikšić-Podgorica pusti u saobraćaj 1. oktobra”, rekli su u MANS-u. Za njih je jasno da je ovaj projekat zloupotrijebljen u predizborne svrhe.

Mimo ove krivične prijave, na crnogorskim prugama ima dovoljno ljudi koji znaju da je pruga puštena u rad i ako nije obezbijeđeno dvostrano napajanje električnom energijom, nijesu obezbijeđene dionice kod kojih se drumski put nalazi na rastojanju manjem od osam metara od pruge i visočiji je od nje, nekoliko pružnih prelaza se nalazi unutar staničnih signala… Sve to je suprotno odredbama Zakona o željeznici i Zakona o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju. Ali moćnici ne mare. Oni su se, uostalom, prugom provozali sad, pa ko zna kad. A oni „glavni” nijesu željeli ni toliki napor.

Uostalom, kako bi oni nakon probranih svadbi u Splendidu i mondenskih rođendana u Porto Montenegru u isti voz sa običnim pukom. Ne ide.

Marijana BOJANIĆ
Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo