Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Milovoz za Katangu

Objavljeno prije

na

Prvi put nakon maja 1980. i Plavog voza koji je iz Lubljane ka Beogradu prevozio preminulog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita, državna televizija je u direktnom prenosu pratila jedan voz. Za ovu priliku on je bio siv, sa crveno-žutom manžetnom koja je, valjda, trebalo da podsjeti na ljepotu življenju koju nam je obezbijedila vladajuća DPSDP koalicija. Nažalost, u vozu nije bilo njenih prvaka.

Čast i obaveza da se provozaju nezavršenom prugom Nikšić – Podgorica pripala je zato premijeru Igoru Lukšiću i ministru saobraćaja Andriji Lomparu. Obojica su, inače, 2006. godine bili protiv bacanja para za eleketrifikaciju pruge koja – znali su i jedan i drugi – nema ni tereta ni putnika da bi opravdala tolika ulaganja.

Saobraćajni stručnjaci kažu da je, ne samo za crnogorske prilike, rekonstrukcija gornjeg i donjeg stroja bila sasvim dovoljna da, uz dvije ili tri novije dizel lokomotive, pruga Nikšić – Podgorica zadovolji sve naše potrebe u narednih 20-30 godina. Tako bi cio posao bio dva do tri puta jeftiniji od potrošenih 69 miliona. To, međutim, nije bilo dovoljno dobro da bi se veliki vođa, o našem trošku, odužio zavičaju.

Cinik bi priču o Milovozu počeo i završio sa onim što su tim povodom ovdašnje dnevne novine objavile kao plaćeni oglas. Iz teksta Na evropskom kolosjeku izdvojimo četiri rečenice. One kažu da je pruga duga ukupno 66,3 kilometra, da će njom vozovi ići prosječnom brzinom većom od 80 kilometara na sat, i da će od Nikšića do Podgorice, i obratno, putovati od 65 do 75 minuta. I, konačno, da je vožnja besplatna!

„Uz blagoslov našeg najvećeg sveca pruga je izgrađena zajedničkom integracijom ljudi i prirode kao biser crnogorske duhovnosti i moći”, izjavio je u stanici Ostrog predsjednik Borda Željezničke infrastrukture Zarija Franović. I pohvalio se kako je rekonstrukcija i elektrifikacija pruge (podsjetimo, taj posao još nije završen) trajala 36 mjeseci. Od 2006. do danas.

Vjernici se nadaju da Franović nije mislio na Mila Đukanovića kada se pozvao na blagoslov našeg najvećeg sveca. Ateisti se prisjećaju da omladinske radne brigade, pod vođstvom skojevaca i komunista, nijesu prizivali ni Boga ni svetog Vasilija Ostroškog, svetog Petra Cetinjskog ili svetog Tripuna, kada su 1947-1948. godine, za nepunih 18 mjeseci, sagradili prugu.

Uglavnom, samo Milovoz može brzinom većom od 80 kilometara putovati 70 minuta da bi prešao 66,3 kilometra. Drugi bi voz stigao 15 minuta ranije, ili bi njegov mašinovođa priznao da ide sporije od 60 km/h. Ono „besplatna vožnja”, nakon što su potrošili skoro 70 miliona koje ćemo mi vraćati, ne treba komentarisati. Ova vlast nas vozi duže od 20 godine pa neka svako od čitalaca, sam sa sobom, izračuna koliko ga je to zadovoljstvo koštalo.

Kao da pare utrošene u minulih šest godina nijesu bile dovoljan ceh, i otvaranju nezavršene pruge Podgorica – Nikšić prethodilo je veliko trošenje novca poreskih obveznika. Zakupljeni su bilbordi, plaćen oglasni prostor u medijima, štampani leci… Troškarenje je i na dan otvaranja pruge nastavljeno banketima, šerenom paradom na crvenim tepisima, naručenim govorima, predizbornim aplauzima i partijskim cjelivanjem.

Premijer Igor Lukšić nas je upoznao sa činjenicom da će nova pruga doprinijeti “konkurentnosti proizvođača…”. Jedino nije pojasnio šta će uraditi da tih proizvođača bude više, da se smanji uvozna zavisnost i podstakne domaća proizvodnja. Ili premijer ne zna da u Boksitima tona rude nije iskopana već 10 mjeseci, da Željezara i dalje stoji – čak su i zamijenjene šine sa pruge Nikšić – Podgorica završile u Albaniji, gdje je, kažu, otišao i dio upotrebljivih pragova koji su bezrazložno promijenjeni.

Duži od premijerovog govora bio bi popis preduzeća u mjestima duž pruge, koja su ugašena pod DPS vladavinom. Ali, tim turobnim temama, u predizbornom času, podno Ostroga, mjesta nije bilo.

Najushićeniji je bio, naravno, Zarija Franović. On je u slavljeničkom zanosu prugu nazvao biserom duhovnosti. ,,U duhu istorije i poštovanja prema ovom svetom mjestu koje je bilo utočište najvećih crnogorskih junaka imam posebno zadovoljstvo da učestvujem u otvaranju sa premijerom Igorom Lukšićem i ministrom saobraćaja Andrijom Lomparom”, rekao je otvarajući stanicu u Ostrogu.

Franović se nije klonio ni revolucionarnih izjava, prigodnijih za pomenuta vremena iz ‘47-‘48. godine prošlog vijeka: “Prugu i državu gradili smo i gradimo je srcem”. Uostalom, prugu su gradile češke, bosanske, slovenačke firme… Naši su se tek tu i tamo pojavljivali kao podizvođači.

,,Ovaj projekat predstavlja prkos krizi i iskazuje našu spremnost da i u tim uslovima uspijevamo da ostvarimo takvu ideju i stavimo u funkciju ovako značajan projekat za sve građane”, kazao je Franović. Pruga je, po prvim planovima, trebalo da bude završena 2010. godine, što znači da je kriza mogla samo očešati. Ali, plijen (70 miliona) je bio preveliki da njegova podjela ne bi izazvala trzavice u čoporu. Zato se posao odužio preko svake mjere.

Blagoglagoljivom Franoviću, konačno, nije smetalo ni to što je saobraćaj na pruzi krenuo bez tehničkog prijema i upotrebne dozvole.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je vrhovnom državnom tužiocu podnijela krivičnu prijavu protiv predsjednika Odbora direktora ŽICG zbog toga što je ,,u predizborne svrhe nezakonito omogućio puštanje u saobraćaj pruge, iako nijesu ispunjeni svi uslovi za siguran prevoz putnika”.

U toj NVO kažu da je Franović ,,u istom danu tražio i građevinsku i upotrebnu dozvolu, i to četiri dana prije otvaranja pruge, što znači da su radovi na signalnoj i telekomunikacionoj opremi izvedeni bez odobrenja, čime je grubo prekršen Zakon o uređenju prostora, koji takve radove tretira kao krivično djelo”.

,,Ovo takođe pokazuje da je Franović svjesno obmanjivao javnost da ŽICG posjeduje sve potrebne dozvole i da su ispunjeni uslovi da se pruga Nikšić-Podgorica pusti u saobraćaj 1. oktobra”, rekli su u MANS-u. Za njih je jasno da je ovaj projekat zloupotrijebljen u predizborne svrhe.

Mimo ove krivične prijave, na crnogorskim prugama ima dovoljno ljudi koji znaju da je pruga puštena u rad i ako nije obezbijeđeno dvostrano napajanje električnom energijom, nijesu obezbijeđene dionice kod kojih se drumski put nalazi na rastojanju manjem od osam metara od pruge i visočiji je od nje, nekoliko pružnih prelaza se nalazi unutar staničnih signala… Sve to je suprotno odredbama Zakona o željeznici i Zakona o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju. Ali moćnici ne mare. Oni su se, uostalom, prugom provozali sad, pa ko zna kad. A oni „glavni” nijesu željeli ni toliki napor.

Uostalom, kako bi oni nakon probranih svadbi u Splendidu i mondenskih rođendana u Porto Montenegru u isti voz sa običnim pukom. Ne ide.

Marijana BOJANIĆ
Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo