Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Po modelu narkodilera

Objavljeno prije

na

uob-sveti-stefan

Vojska DPS-a je na terenu. Dvadesetak dana pred izbore, period je rezervisan za otkup ličnih karata. Logika tajminga je jasna: dokumenta se ne smiju predugo zadržavati – raji su potrebna svakodnevno, a ni materijalne dokaze krivičnog djela nije pametno predugo zadržavati u rukama. O javnoj tajni Crne Gore institucije žmure i saučestvuju, građani ćute, dok aktivisti vojske Mila Đukanovića, kap po kap, završavaju posao. Monitor je, nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja u različitim smjerovima, stupio u kontakt sa mladićem iz podgoričke mjesne zajednice 19. decembar, kvart Baston, koji od referenduma aktivno učestvuje na tržištu otkupa i preprodaje ličnih karata, a koji je odlučio da progovori uz zahtjev da ostane anoniman.

Paravojnik DPS-a ( nije član Partije; radi ad hoc – od izbora do izbora, zbog profita ), koji govori za Monitor odlično poznaje uhodani i ukriveni piramidalni mehanizam vladajućeeg DPS-a koji, kaže, pred svake izbore organizuje i sponzoriše tržište ličnih dokumenata.

Demokratska partija socijalista preko mjesnih odbora i štabova zadužuje po jednog, ponekad i više mladića iz kvarta, koji su u direktnoj komunikaciji sa Partijom i čiji je posao da pokrenu čitavu mrežu, rekonstruiše naš sagovornik.

,,Jedan je sasvim dovoljan, pokazalo se u našem kvartu, da DPS ostvari cilj i aktivira priličan broj mušterija, prodavaca ličnih karata. Osoba zadužena za kvart, od DPS-a ima odriješene ruke da za dokumenta ponudi i do 200, eventualno 300 eura. On prvo obavijesti svoje drugove i kaže im u povjerenju: ‘Donesite mi što više ličnih karata i za svaku ćete imati 200 eura, a vi ih nabavite za koliko hoćete i možete.” Monitorov izvor svjedoči da je za vrijeme referenduma, kada je on počeo da se bavi trgovinom, početna cijena dostizala čak i 500 eura.

,,Nakon što ih osoba – izvor, povezana sa finansijerima iz DPS-a, kontaktira i ponudi 200 eura po pribavljenoj ličnoj karti, koliko je današnji prosjek za prvu ruku, mladići šire mrežu i počinju prikupljanje dokumenata od rođaka, prijatelja, komšija, poznanika – ali ne nude po 200 eura, već po, recimo, 150, kako bi se ,,ugradili” i ,,bili dobri” 50 eura. Tu nije kraj: i ti kojima je ponuđen otkup dokumenata za 150 eura šire svoju mrežu, pa za ličnu nude, recimo, 100 eura, a ovi kojima je toliko ponuđeno šire dalje i nude za 80, što je često posljednja ,,ruka”, međutim, ima slučajeva da i oni prodaju dokumenta za 50 eura, stavljajući tako u džep onih 30”, skicira sagovornik Monitora stanje na terenu i napominje da je za prethodne izbore po ličnoj karti dobijao 80 eura, s tim što mu je obećano da će, ako ih donese više, poneka ,,stajati” i 100 eura.

Na tajnom tržištu svakom trgovcu Partije dozvoljeno je da slobodno trguje i nameće svoju cijenu, naravno, ukoliko za nju može da kupi dokumenta. Stvar je slobodne procjene: neko se ugrađuje pedeset eura, neko trideset, nekome je dovoljno i dvadeset… Od toga, prema riječima našeg sagovornika, zavisi i koliko ,,nivoa” postoji. Ako se ljudi ugrađuju za manje, veći je broj „ruku”. Tako formirana kriminalna piramida je višeslojnija, pa je ličnih karata, tj. Đukanovićevih glasova više.

,,To je totalni haos, prava piramida. Kako će se drugačije raširiti posao? Svako se od svakoga ugrađuje, svako ima neku zaradu. Ti tako radiš za njih za procenat. Neko mi nudi: ‘Hoćeš li za 80 eura’, poslije nekoliko dana prilazi mi drugi momak i kaže:'Imam ti kombinaciju za 120', treći pita:’ Da nećeš za 150 eura’? Razni dolaze pa cijena lične karte zavisi od toga na koju ‘ruku’ naletiš. Uz to, cijena se povećava kako se izbori primiču. To se već raširilo, cijeli grad o tome bruji.”

Naš sagovornik kaže da ne zna nijednog svog druga kome nije nuđeno da učestvuje u poslu.

,,Rijetko koga su preskočili. Dođu u kvart, tu smo svi okupljeni, priđu i počnu sa uvijek istom pričom: ‘Imam ti jednu kombinaciju za ličnu… Da nećeš? Ti se ugradi ako možeš… Nađi koju… Ako hoćeš i tvoju da prodaš… Svakako nemamo za koga da glasamo, ne može se ništa promijeniti, svejedno će oni pobijediti…’ Tako se baci udica i ljudi se upecaju.”

Monitorov izvor se prisjeća izbora 2009. godine kada mu je za ličnu kartu, jednom prilikom, nuđeno samo 50 eura.,,Ko zna koja je taj bio ruka, najvjerovatnije posljednja, pa se, pretpostavljam, ugrađivao 30 eura. Odbio sam i pokušao da pronađem nekoga ko je druga – treća ruka, da dobijem što više jer znam da se vrzmaju okolo. Ako si blizu izvora, ti si na konju.”

Partijski povjerenici, naglašava sagovornik, često u mrežu pokušavaju da upletu narkomane koji su zahvalni partneri za ovu vrstu posla – ne pitaju za cijenu, novac im je prijeko potreban. Ne samo što bespogovorno ulaze u šemu kupoprodaje, već i sopstvene lične karte daju za sitne pare, često i za trideset eura.

Čitava piramida otkupa ličnih dokumenata jasno podsjeća na šemu dilovanja narkotika: čovjek posjeduje, recimo, kilogram droge i dilerima daje po stotinu grama, onaj koji uzme stotinu grama dalje prodaje po dvadeset ili deset grama, a ovi koji uzmu dvadeset ili deset opet rasprodaju na „petice” ili na „polutke”. To je taj dilerski sistem.

,,Toliko su se rašpartali po gradu da je teško ući u trag nalogodavcima, onima koji daju novac, koji su u konekciji sa prvom rukom. To je i jedan od razloga postojanja toliko posrednika i nivoa. Ako i ‘padnu’, padaju sitni dileri. Nikako da ‘padne’ glavni”, kaže Monitorov izvor kroz čije je ruke prošlo 40 – 50 ličnih karata.

DPS se ne razbacuje parama. Svaka otkupljena lična karta se provjerava.

,,Nakon što ih uzmem, a prije nego što ‘mušterijama’ dam novac za njih, slijedi provjera (koju obavljaju ljudi koji novac daju prvoj ruci ) da li ta osoba, ili neko iz njene familije, već glasa za DPS. U tom slučaju dokumenti se vraćaju. Dogodila se veoma intresantna situacija nakon što sam, poslije jedne takve provjere, prijatelju vratio ličnu kartu, jer je ustanovljeno da će njegova porodica svakako glasati Mila. Poslije toga on je bio uporan da dobije novac i ličnu je uvalio nekom drugom, na suprotnom kraju grada, u Bloku 5. Vjerovali ili ne, njegova lična opet dolazi do mene. Pa vidite koliko je ruku u pitanju, o kolikoj i kakvoj mreži je riječ.”

Da je riječ o poslu pod patronatom vlasti slikovito pokazuju dvije priče našeg izvora. ,,Jednom prilikom mog prijatelja su rutinski zaustavili policajci i tražili mu ličnu kartu. On je greškom iz džepa izvukao pogrešnu, otkupljenu. Nakon što su ga pretresli, našli su još pet – šest ličnih karata. Nikom ništa – pustili su ga bez riječi. Drugom prilikom, momak iz kvarta „pao” je na hašiš. To je bilo pred prošle izbore. Uhvatila ga je policija i kod njega pronašla nekoliko paklica „trave” ali uz to i četrdesetak ličnih karata. Za travu je kažnjen sa godinu zatvora ali o ličnim kartama, iako je riječ o krivičnom djelu, ništa”. Ništa.

Krivični zakonik Crne Gore
Član 186

Ko silom, prijetnjom ili na drugi protivpravan način prinudi drugog ili na njega utiče da na izborima ili na referendum vrši ili ne vrši pravo glasanja ili da glasa za ili protiv određenog kandidata, izborne liste odnosno predloga, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Kaznom iz stava 1 ovog člana kazniće se ko zahtijeva ili prihvati poklon ili drugu korist za sebe ili drugog da glasa ili ne glasa ili da glasa u korist ili protiv određenog lica.

Marko MILAČIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo