Povežite se sa nama

OKO NAS

PEĆINE SPASITELJICE: Strogo čuvana tajna

Objavljeno prije

na

,,Evo mogu ti reći da se zove Mijovica i više ti ništa ne smijem otkriti”, smije se Nikola dok kamenitom stazom idemo ka pećini. Ulaz u pećinu je stvarno dobro ukriven bujnom vegetacijom koja se još zeleni iako je jesen poodmakla. Tek kada se priđe na par koraka od ulaza primijeti se tamni otvor zarastao u kupine i koprive. I onda samo – mrak.

Kroz istoriju narodnog predanja pećine i jame su povezivane sa podzemnim svijetom, nečistim i mračnim silama koje obitavaju u njihovom mraku. Neke do njih ipak su imale drugačiji tretman: nazivali su ih spasiteljicama – u vrijeme ratova, kojih nije falilo na ovim prostorima, one su bile ukrivena mjesta za preživljavanje dok prođe nevolja.

Koliko su ovakve pećine bile važne u životu crnogorskih sela i plemena najbolje govori podatak da ni danas seljani ne daju da se otkrije lokacija većine od njih. U vremenu GPS-a, satelitskog snimanja majčice Zemlje i ostalih blagodeti špijunske civilizacije, oni i dalje tvrdokorno vjeruju da za njihovu pećinu niko ne zna – osim njih samih. I vjeruju da može doći vrijeme kada će ona ponovo da ih primi u svoje tamno okrilje i spasi od ratne ili neke druge napasti.

Jednu od ovih pećina u Katunskoj nahiji posjetili smo sa mlađim naraštajem Katunjana, ali uz obavezno obećanje da nećemo otkriti mjesto u kome se nalazi, niti navesti neki toponim po kome bi se ona mogla pronaći. Nema je ni na onim JNA kartama, sa ponosom ističe naš vodič – Nikola.

,,Najvažnije kod ovakvih pećina, osim naravno da je dobro sakrivena, bilo je da je unutrašnjost suva, ali i da ima vodu za piće. To dvoje je bilo teško pronaći na jednom mjestu zato su ovakve pećine bile jako cijenjene”, objašnjava naš vodič, dok iz drvenog korita starog par stotina godina pijemo neobično hladnu vodu. Korito se nalazi u predvorju pećine, nedaleko od ulaza. U njega voda kaplje sa stropa pećine, kada se potpuno isprazni za nekih sat vremena ono je ponovo puno.

Spuštamo se niz primitivne stube napravljene od račvastog stabla koje je takođe vjerovatno zapamtilo mnoge godine i stižemo u dio pećine koji je služio za stanovanje.

Taj dio je ravan i suv čak i stijene okolo nemaju na sebi uobičajene podzemne vlage tako da je idealan za smještaj. U jednom od uglova ostaci ognjišta, mjesto gdje se ložila vatra za vrijeme davnih zbjegova.

Slaba svjetlost sa ulaza dopire i do ovog dijela, ostatak pećine je u vječnoj tami i nije korišćen, objašnjava Nikola. U ovom dijelu pod svjetlošću lampi izranjaju nevjerovatni ukrasi nastali višemilenijumskom igrom vode i krečnjaka. Ali ljepota se nije mnogo cijenila tada, druge stvari su bile važnije.

,,Najviše su se cijenile pećine sa dva izlaza, ali takvih je malo. Da u jednoj pronađeš sve i vodu i suvotu i drugi izlaz za bjekstvo – to je baš rijetko. Ova je zadnji put korišćena za vrijeme Drugog svjetskog rata i valjda neće nikada više. Ali ko zna, kako nas mudra vlast vodi ne bi me začudilo da se jako brzo i mi nađemo u pećini. Uglavnom, stariji ne daju živi da se zna za nju – kao da će sjutra zatrebati. I moramo im učiniti po volji”, priča naš vodič dok se vraćamo na dnevnu svjetlost.

U povratku do puta pažljivo pamtimo putanju do asfalta, nikad se ne zna kad Mijovica može zatrebati.

PEĆINE U BUDOŠU

Poznate su pećine u planini Budoš kraj Nikšića, kao pećina Ćivorica sa kamenicom pitke vode koja je gasila žeđ crnogorskih komita i legendarnog Radojice Nikčevića. Toliko je Radojica bio dosadio austrijskom okupatoru da je poslala jednog od svojih špijuna da otruje vodu u Ćivorici. I onda je nastala pjesma Otrovana Ćivorica, sa nje pije Radojica. Preživio je Radojica austrijsku otrov, a Ćivorica i danas gasi žeđ, za sada rijetkim planinarima koji znaju da je pronađu u vrletima Budoša. U Budošu se nalazi i takozvana Komitska pećina, jedna od rijetkih koja ima dva ulaza od kojih je jedan uvijek spreman za bjekstvo. Najinteresantnija pećina Budoša je Gubavica, veličanstveni podzemni objakat koji je ime vjerovatno dobio po svojim jedinim stanovnicima, nesrećnicima oboljelim od lepre.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo