Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO SRPSKA CRKVA DEVASTIRA KULTURNO-ISTORIJSKA DOBRA U BRČELIMA: Školu pretvorili u kaluđerski konak

Objavljeno prije

na

crkva-sv

Nijedno selo u Crnoj Gori ne može se pohvaliti takvim kulturno-istorijskim znamenitostima kao crmnički Brčeli, ali i ova medalja ima drugu stranu.

U XV vijeku, prema predanju, Jelena Balšić je podigla manastir u Donjim Brčelima, u okviru kojeg se nalazi crkva Svetog Nikole, saborna crkva cijele Crmnice. Na njenim temeljima iz 1861. godine podignuta je sadašnja u vrijeme knjaza Nikole. U crkvi se nalazi veliki drveni ikonostas, sa 47 ikona različitih formi i dimenzija, čiji su autori makedonska slikarska porodica Đinovski. Crkva ima osobenu dekoraciju, tipičnu za arhitekturu romanike.

Prema istorijskim izvorima tu je stolovao, a kasnije ubijen i sahranjen jedini crnogorski car Šćepan Mali, koji je vladao Crnom Gorom od 1767 do 1773. godine. Istoričari su ga prekrstili iako na njegovom pečatu stoji Stefan Mali.

Selo ima i školu, koja je doživjela čudnu sudbinu. U njoj se odavno ne čuje školsko zvonce, ali sasvim je moguće da umjesto njega počnu da odjekuju crkvena zvona. Srpska pravoslavna crkva pretvorila je školu u kaluđerski konak. Nismo uspjeli da dobijemo zvaničnu potvrdu da li su vlasti opštine Bar, kojoj pripadaju Brčeli, dale dozvolu Srpskoj crkvi da preuređuje školsku zgradu, ali ne bi bilo prvi put da SPC po Crnoj Gori samovoljno nešto gradi i dograđuje, čak i kad se radi o kulturno-istorijskim spomenicima pod zaštitom države. O tome je i Monitor pisao više puta.

Nedavno je Miodrag-Mio Iličković, rodom iz Brčela, bivši diplomata koji živi u Australiji, napisao na portalu Montenegrina da nije prvi put ,,da se skrnavi i zapostavlja istorija i tradicije ovoga kraja, a da niko ne reaguje, čak  se saučestvuje”.

,,Prije nekoliko godina oskrnavljen je i manastir u Gornjim Brčelima,  iz koga  su vladike Sava i Vasilije  upravljali Crnom Gorom. Istorijsko zdanje, sa oznakom ‘zakonom zaštićeno’, prilagođeno je savremenim uslovima  življenja i to uz radne akcije crnogorske vojske! Sada je to ženski manastir  sestara SPC u kome je opremljen i apartman za srpskog mitropolita Amfilohija! Što je sve devastirano prilikom ‘modernizacije’ manastira – ne zna se, ako je nešto i ostalo  od  manastirskog arhivskog i drugog blaga nakon prve ,,poare”  koju je izvršio Vuk Karadžić. Administracija je zapostavila istorijsku baštinu, ustupajući prostor onima koji negiraju crnogorsku  naciju i državu. Ne reaguju niti Crmničani i njihova udruženja; nije se oglasio niti jedan od  živih  1336 ličnosti koje Monografija o Crmnici ističe kao ugledne  ‘koje su ostavile  neizbrisive tragove u svim oblastima ljudskog djelovanja”, napisao je Iličković.

Škola je odavno ostala bez đaka, ali zar nije mogla da joj se nađe druga namjena, kao na primjer da bude zavičajni muzej ili da bude u funkciji turizma,  recimo vjerskoga, pita se Iličković.

Srpska crkva je oskrnavila i crkvu Sv. Nikole u Donjim Brčelima. Tik uz njen južni zid krajem 2013. godine sahranjen je njen arhimandrit Grigorije.

Željko V. Jovanović, rodom iz Brčela, obratio se tim povodom prošle godine Mjesnoj zajednici Virpazar i predložio da se Grigorijev grob odatle izmjesti.

,,Na moje insistiranje sadašnjem igumanu skrenuta je pažnja da u današnje vrijeme nema nikakve potrebe da se Grigorije sahranjuje uz zid crkve, ali on je to ipak uradio tvrdeći da ispunjava Grigorijevu želju. U neposrednoj blizini tog groba je i, kako piše na ploči, grob Ane Vukčević, kojoj takođe tu nije mjesto. Ovim je sadašnji iguman devastirao ovaj nepokretni spomenik kulture, koji je od velikog značaja za istoriju Crne Gore. Tražio sam da se prostor oko crkve vrati u pređašnje stanje i Mitropoliji crnogorsko-primorskoj predloži da ako žele Grigorija sahrane na donjobrčelskom groblju na odgovarajućoj udaljenosti od crkve i oforme groblje za monahe ovog manastira”, kaže za Monitor Željko V. Jovanović.

U Rješenju o upisu u Centralni registar nepokretnih spomenika kulture od 26. juna 1994. godine, koji je potpisao dr Čedomir Marković, navodi da je ,,imalac” manastira Donji Brčeli Mitropolija-crnogorsko-primorska i da je to spomenik kulture treće kategorije.

Prema jednom dokumentu iz 1992. godine, uz južni zid crkve Sv. Nikole sahranjen je iguman Josip Vujačić, rodom iz Crmnice. Po nepisanim pravilima uz ckrvu se može nalaziti samo jedan grob.

,,Umrli su ranije u Crnoj Gori sahranjivani oko i ispred crkava, pa ko zna koliko ih je sahranjeno i kod crkve Sv. Nikole. Znači, čim se tu udari krampom povrijeđen je nečiji grob”, objašnjava Jovanović zašto je u današnje vrijeme nedospustivo bilo koga sahranjivati u blizini crkava.

Povodom Jovanovićeve inicijative obratili smo se Upravi za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore. Dobili smo ovaj odgovor:

,,Upravi se u ime mještana Brčela, dopisom od marta 2014. godine, obratio predsjednik Mjesne zajednice Crmnica Đuro Marković, navodeći da stanovnici ovog sela smatraju da igumana Gligorija Trailovića nije trebalo sahraniti uz temelje crkve Svetog Nikole, te da su ogorčeni postupkom Mitropolije crnogorsko-primorske koja je, kako su naveli, najvjerovatnije dala saglasnost za ovakav postupak.

Odmah po prijemu dopisa Uprava za zaštitu kulturnih dobara je obavijestila predsjednika Mjesne zajednice Crmnica Đura Markovića da će stručni tim ove institucije, u cilju utvrđivanja navoda iz dopisa, izaći na lice mjesta. Prilikom obilaska manastirskog kompleksa Donji Brčeli sa crkvom Svetog Nikole stručni tim je konstatovao da je na mjestu gdje je iguman Gligorije sahranjen postojalo grobno mjesto sa ostacima starijeg pokojnika. Grobno mjesto nalazi se jugo-zapadno od temelja crkve. Sama raka oivičena je kamenim pločama nepravilnog oblika, a odozgo prekrivena zaravnjenom zemljom. Zaglavlje groba obilježeno je drvenim krstom. Stručni tim je ocjenio da sa aspekta zaštite kulturnih dobara ovim postupkom nije narušen integritet kulturnog dobra, uz napomenu da se ovakva praksa bez saglasnosti Uprave ne smije ponoviti”.

Nedavno je završen elaborat o stanju kulturne baštine Crne Gore. Pregledano je 1.338 nepokretnih i 562 pokretna kulturna dobra. Zaključeno je da je crnogorska kulturna baština prilično devastirana.

Elaboratom nisu obuhvaćeni primjeri iz Crmnice, a evo i iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara kažu da grobom arhimandrita Grigorija ,,nije narušen integritet kulturnog dobra”. Da li je baš tako?

O caru ni pomena

,,Nigdje nema obilježja ili putokaza da su Brčeli bili prijestonica ne samo u vrijeme crnogorskih vladika  već i Carevine Crne Gore  –  cara Šćepana Malog od  1767. do 1774. godine. U školama se ne izučava prvi crnogorski car – ili  marginalno spominje. Srpska crkva grob je zabetonirala da se za njega ne zna”, napisao je Miodrag Iličković na sajtu Montengrina. Željko Jovanović kaže da Stefan Mali nema ni spomenika niti spomen-ploče na crkvi Sv. Nikole. Jovanović je predložio da se ulica u Donjim Brčelima, koja inače nema naziva, nazove po Stefanu Malom, jer, kako kaže, postoje brojne indicije da je on bio porijeklom Crmničanin.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo