Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Peticijom brane Goricu

Objavljeno prije

na

Podgorica, iako je glavni grad Crne Gore, nema mnogo toga što bi trebalo da ima centar države: zatvoreni bazen, atletsku stazu, klizalište, tramvajske linije, biciklističke staze, zoološki vrt, operu, dječije pozorište… Kuburi sa manjkom škola, vrtića, parkova za djecu… Podugačak je spisak sadržaja koje bi trebalo da ima glavni grad. No, Podgorica bi uskoro mogla dobiti tunel. Tačnije – planirano bi da bude probijen kroz brdo Gorica, omiljeno šetalište Podgoričana, pluća grada, brdo koje je ozelenjavano, gorjelo u požarima, koje je simbol glavnog grada.

Strateškim planom razvoja Podgorice od 2012. do 2017. godine planirana je izgradnja tunela radi ,,saobraćajnog rasterećenja užeg centra grada, efikasnijeg i bezbjednijeg odvijanja saobraćaja, smanjenja zagađenja vazduha i smanjenja buke”.

Ukoliko se planovi ostvare, dužina tunela biće 582 metra, a povezivao bi centar Podgorice i naselje Zagorič.

Planirano je da gradnja tunela košta devet miliona eura. Šta se sve može napraviti za te pare?

Dvije nove, savremeno opremljene škole, na primjer. Ili tri dječija vrtića kojih, ionako, nedostaje Podgorici. Dva obećana olimpijska bazena bi, takođe, stala u sumu planiranu za tunel. Cijeli jedan most nalik Milenijumu, i da još ostane novca. O tome koliko bi podgoričkih ulica moglo da se zakrpi i asfaltira, koliko biciklističkih staza da se napravi – da i ne govorimo.

Posljednja škola izgrađena u Podgorici – osnovna škola na Draču, koštala je oko četiri miliona eura. Izgradnja vrtića u Bloku 5, površine oko 4.100 metara kvadratnih, koštala je nešto više od tri miliona eura. Procijenjena vrijednost radova na izgradnji olimpijskog i vaterpolo bazena u sklopu SC Morača je 3,5 miliona eura, a izgradnja 140 metara dugog Milenijuma oko sedam miliona eura.

Ili, poređenja radi, naselje Zlatica sa nekoliko hiljada stanovnika, na samo pet kilometara od centra grada, nema dom zdravlja, vrtić, igralište za djecu, poštu, gradsku kanalizaciju… Štošta bi se tu moglo uraditi za devet miliona.

Planirana gradnja tunela nije prošla bez reagovanja. Grupa građana Podgorice usprotivila se izgradnji tunela kroz Goricu. Peticija protiv gradnje tunela se potpisuje i veliki broj građana se pridružio ovom apelu.

Predstavnici opozicije u parlamentu Glavnog grada smatraju da je Strateški plan razvoja Podgorice do 2017. godine nerealan i da predstavlja marketinški potez vlasti i bacanje prašine u oči građanima pred lokalne izbore, koji treba da budu održani za dvije godine.

U vladajućem DPS-u ističu da će Podgorica do 2017. godine biti bogatija, između ostalog, za sedam vrtića, pet osnovnih škola, četiri srednje, novi dom zdravlja, opštu bolnicu u Maslinama, ali i pomenuti tunel. Optimistična obećanja teško da će biti ostvarena. Osamnaest objekata za pet godina. Mnogo – čak i za DPS.

Gotovo sve političke partije javno su se usprotivile izgradnji tunela, čak i koalicioni partner DPS-a na državnom nivou – Socijaldemokratska partija.

U SDP-u ne podržavaju gradnju tunela zato što smatraju da je važnije izgraditi nove vrtiće, škole, sportske objekte i urediti komunalnu infrastrukturu, nego skratiti putovanje od Zagoriča do centra grada za koji minut. I upozoravaju: ,,Procjena cijene investicije od tada je porasla sa pet i po na preko devet miliona eura”.

I Pozitivna Crna Gora se javno usprotivila izgradnji tunela.

,,Teško je zamisliti ko je došao na ovakvu ideju, ali zato nije teško shvatiti kakvu će štetu Gorici kao parku i centralnom šetalištu nanijeti ovaj tunel”, kazao je Miloš Konatar iz Pozitivne, ocijenivši da je riječ o avanturi bez presedana.

,,Iniciraćemo, zajedno sa građanima Podgorice, projekat brda Gorice kao parkovsko-kulturno-sportskog centra koji će svojim sadržajima pružati mir i zadovoljstvo građanima ovoga grada u centru Podgorice”, najavio je Konatar.

Ima i onih koji podržavaju ovaj plan. Klub odbornika Nove srpske demokratije u Skupštini Glavnog grada, prema riječima odbornika Nove Radoša Zečevića, podržava izgradnju tunela tvrdeći da takav plan postoji odavno.

,,Ovaj projekat treba da se nađe u petogodišnjem Strateškom planu razvoja Glavnog grada prije svega zbog činjenice da bi puno građana imalo koristi, a niko štete”, rekao je Zečević.

Da li zaista tunel nikome ne šteti?

Jelena Marojević-Galić, programska direktorica NVO Green Home, objašnjava da Podgorica, uslijed intenzivne urbanizacije gubi svoje zelene zone, dječija igrališta se žrtvuju zarad nicanja novih zgrada, trim staze se sijeku na pola zbog izgradnje ulica, devastirani parkovi se prepuštaju sami sebi bez ikakvog sadržaja…

,,Zbog svega toga Gorica je ostala jedno od posljednjih lokaliteta koje još ima šta da ponudi građanima. Pored omiljenog mjesta za šetnju i rekreaciju Park šuma Gorica dio je imena ovoga grada, njegov simbol i dio istorije”, kaže Marojević-Galić.

Ona kaže da se čak 41 vrsta biljaka sa ovog brda ubraja u kategoriju endemičnih, endemoreliktnih i reliktnih, dok su tri vrste zakonom zaštićene. Podgoričani, prema njenim riječima, zaslužuju da dobiju zonu bez automobila, bez zagađenja od izduvnih gasova, buke, oplemenjeni prostor za odmor i rekreaciju, a umjesto toga nudi im se novo uništavanje prostora.

Gradske vlasti se nikada nisu ozbiljno posvetile ovom brdu u centru grada. Iako su prošle godine od kada su naprasno srušeni teniski tereni u podnožju Gorice – tu je i dalje kaljava ledina na koju se parkiraju automobili. Gorica je potkopavana sa svih strana da bi graditelji još malo prostora zabetonirali i što prije zaradili dižući spratove i prodajući kvadrate. Niko nikada nije odgovarao zbog toga. Gorica je nekoliko puta gorjela posljednjih godina. I nikada nije pošteno pošumljena. Nikada nije ni dobila sve što jzaslužuje – pristojnu rasvjetu, klupe, sportske terene… Samo su je čerupali sa svih strana.

Sada kroz nju treba i tunel probiti. To je, nekome, vjerovatno isplativo.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo