Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Na ulicu po naredbi vlasti

Objavljeno prije

na

Munira Duraković (63) i njen sin Anes (31) početkom novembra prinudno su iseljeni iz stana u centru Pljevalja u kome su živjeli 20 godina. Iseljenje je naložio Opštinski Sekretarijat za komunalno, stambene poslove, saobraćaj i vode. Instituciji podužeg naziva i ingerencija bila je neophodna asistencija policije da iz stana isele 63-godišnju Muniru oboljelu od teškog oblika dijabetesa i njenog 31-godišnjeg sina.

Pljevljaci su sa nevjericom gledali, kako na pragu zime, radnici nose pokućstvo Durakovića i prebacaju u magacin u bivšoj vojnoj kasarni. Majka i sin su ostali na ulici sa dvije torbe najosnovnijih stvari.

Durakovići u Pljevljima nemaju uže porodice kod koje bi mogli da se smjeste, nemaju novca da iznajme stan jer žive od 170 eura penzije. Bolesna Munira je pod stalnim nadzorom ljekara kao i njen sin koji je imao srčanih smetnji. Penziju troše na kupovinu ljekova, plaćanje dažbina i da se prehrane.

Anes je, prije izbora, uspio da se zaposli. Privremeno, na pošumljavanju pljevaljskih brda. Posao je trajao mjesec dana. Kad su izbori minuli ostao je bez posla, a i bez krova nad glavom. Anes je završio školu za saobraćajnog tehničara, pa kad je vidio da od tog zanimanja vajde nema, prekvalifikovao se za keramičara. Džaba dvije diplome, posla nema. Osim pošumljavanja prije izbora.

Durakoviće je prije dvije decenije nužda naćerala da se bespravno usele u stan iz kojeg su sada izbačeni.

Munirin suprug Selim Duraković je radio kao rudar u rudniku Šuplja stijena, u Šuli kod Pljevalja, gdje je prenzionisan kao invalid bez jedne ruke, teško obolio. Rođenjem sina Anesa, sa srčanom manom, preseljavaju se u Pljevlja. Kao i mnogi drugi tadašnji radnici bespravno useljavaju u prazan stan, vlasništvo rudnika Šuplja stijena. Uz usmenu saglasnost tadašnjeg rukovodstva rudnika i Opštine Pljevlja.

Prije osam godina Selim umire, a Munira obolijeva od teškog oblika dijabetesa sa velikim oštećenjem vida. Sin Anes sa postojećim zdravstvenim problemima ostaje sa bolesnom majkom.

Durakovićima se činilo da su i usmena obećanja čelnika Opštine dovoljna da ostanu u stanu u kome žive godinama. Tim prije što su svi radnici koji su radili u Rudniku dobili stan. No vremena, ljudi i običaji su se promijenili. Rudnik Šuplja stijena otišao je pod stečaj, a sva imovina tog preduzeća prešla u svojinu Opštine Pljevlja.

U Opštini sada kažu da je odluka o iseljenju Durakovića sprovedena pošto je završen sudski spor koji je pokrenula lokalna uprava i pošto je presuda konačna i pravosnažna.

,,Smatramo da je moralna obaveza Opštine da nas ostavi u ovom stanu, ili da nam nađe neki smještaj, s obzirom na to da je stan dodijeljen drugoj osobi”, kazala je Munira.

U Opštini poštuju partijske obaveze. Tokom 2006. godine tadašnja aktuelna politička vlast u Pljevljima (SNP) na čelu sa Radomanom Gogićem na kraju mandata donosi rješenje o dodjeli stana penzionisanom radniku lokalne samouprave. Ista politička struktura 7. novembra 2012. aktivira odluku iz 2006. i porodicu Duraković izbacuje na ulicu.

Stan u kojem su stanovali Durakovići Opština je dodijelila Dragoju Gajeviću. „Žao mi je što se ovo sve ovako završilo. Ja sam ovaj stan dobio još prije sedam godina. Dolazio sam kod ove porodice, kako bismo razgovarali o problemu. Nudio sam i Opštini da meni nađu neki drugi stan, kako bi Durakovići ostali u ovom, ali oni to nijesu prihvatili”, rekao je Gajević.

Nakon što su sproveli odluku o iseljenju, Opština i institucije ne znaju šta bi sa Durakovićima. U lokalnoj upravi su im ponudili pomoć od 700 eura. Za ovakve slučajeve nespreman je i Centar za socijalni rad, pa su posredovali da se Durakovići smjeste u prostor Sigurne kuće u Pljevljima.

,,Jedino što u ovom momentu mogu izjaviti jeste da se ne osjećam kao ljudsko biće. Smatram da je moj muž radeći u rudniku zaradio da ja i njegov bolesni sin danas imamo krov nad glavom. Mi ne tražimo komfor, jer na njega nijesmo ni navikli ali ne mogu da vjerujem da Opština nema rješenje za mene i mog sina da ne budemo na ulici”, kaže za Monitor Munira Duraković.

O ovom slučaju razgovarali smo i sa Sabinom Talović, direktoricom Sigurne kuće Pljevlja.

,,Iako smo mi prije svega servis podrške ženama i djeci žrtvama porodičnog nasilja, nikako nijesmo mogle ostati nijeme na očaj 63-godišnje bolesne starice, koja je u ovom slučaju žrtva institucionalnog nasilja i demonstracije moći pojedinaca na mjestima odlučivanja”, kaže Talović za Monitor.

Talovićeva se pita zašto postoje institucije, ako se teret problema građana prebacuje na građane koji treba da sakupljaju pomoć da se ovoj porodici plaćaju kirija, hrana…

Durakovići su razgovarali sa predsjednikom Opštine dr Milojem Pupovićem i direktorom Centra za socijalni rad Jusom Ajanovićem. Oni za sada nemaju rješenja za njihov problem.

,,Da su nam bar dali neko obećanje, pa makar ga i ne ispunili, bilo bi nam lakše. Na neki komfor nijesam ni naučila, ni u rodu ni u domu, ali sam se nadala da će nam dati nešto dostojno čovjeka”, kaže Munira Duraković.

U Sigurnoj kući su uvjereni da u Pljevljima postoji značajan broj stambenih jedinica kojima raspolažu Opština i Centar za socijalni rad, ali veliki je znak pitanja ko u njima boravi.

Priča o porodici Duraković je jedno o nizu svjedočenja koliko smo kao društvo posrnuli.

Munira Duraković zaključuje: ,,Najviše me boli što sam pred smrt izbačena na ulicu i voljela bih da su nas taj dan strijeljali i tako riješili naš problem. Ja i moj sin nijesmo moćni i nemamo nikakvu snagu da se borimo sa onima u čijim rukama su naši životi, a naša sudbina zavisi od ljudi koji nemaju osjećaj za sirotinju i nepravdu koju čine”.

SABINA TALOVIĆ, DIREKTORKA SIGURNE KUĆE PLJEVLJA
Nehuman čin

Kao građanke i aktivistkinje za ljudska prava najoštrije osuđujemo ponašanje predstavnika Opštine koja bi trebalo da bude servis potreba svih njenih građana-ki. Izbacivanje i ostavljanje na ulici bespomoćne bolesne žene 7. novembra (kada je hladno i na Azurnoj obali, a ne u Pljevljima) ne može biti vrijednost jedne zajednice niti se tako nehuman čin može i smije pravdati izvršavanjem ,,upravnih postupaka”. Vjerovatno bi sve drugačije izgledalo da se deložacija desila 7. jula ili avgusta, a posebnu težinu ovom slučaju daje činjenica da se na čelu Opštine nalazi ljekar, humanista. Porodica Duraković je posredstvom Centra za socijalni rad smještena u naš prostor i osim njihove intervencije sa dijelom hrane, koja im nije dovoljna, niko od nadležnih subjekata nije izrazio interesovanje za položaj i potrebe ove porodice.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo