Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NOVI DETALJI O ŠVERCU CIGARETA KROZ CRNU GORU (III): Dubai na Balkanu, Balkan u Dubaiju

Objavljeno prije

na

Prošle godine u Luci Bar zaplijenjena su dva kontejnera švercovanih cigareta, koja su do crnogorske obale stigla brodom iz Dubaija. Prema Monitorovom dobro obaviještenom izvoru ove cigarete trebalo je da nastave put prema Italiji. U jednom kontejneru je bilo 875, a u drugom 796 kartona cigareta čija se vrijednost procjenjivala na oko 250 hiljada eura, ili tri eura po boksu. Naš izvor tvrdi da bi njihova vrijednost na tržištu u Italiji dostigla oko milion eura.

„Ove cigarete bile su vlasništvo Srećka Kestnera, koji u Dubaiju ima firmu za distribuciju cigareta”, tvrdi naš izvor.

On objašnjava da je Dubai trenutno najvažnije čvorište i raskrsnica za šverc cigareta za sjevernu Afriku, Aziju, Bliski Istok, ali i za neke evropske zemlje, poput Italije, Francuske, Španije i Češke.

„Poslije prekida velikih poslova sa cigaretama u ovom regionu, glavni dileri duvana sa Balkana su prebacili svoje poslove u Dubai. U tom gradu sada ima čak šezdeset predstavništava firmi za promet cigareta u slobodnim zonama. Među njima su i poznate kompanije, kao što su Filip Moris, Rejnolds, Britiš tobako, Amerikan tobako i mnoge druge”, tvrdi Monitorov izvor.

Među najjačim firmama koje posluju sa Balkanom iz slobodne zone u Dubaiju su između ostalih FZE Libertii Cuae, obije na Monitoru poznatim adresama. Sa Balkanom veze ima, ili je povezano, još desetak kompanija iz Dubaija, kao i Ester kompani iz Egipta.

Naš policijski izvor tvrdi da je Srećko Kestner jedan od najpoznatijih trgovaca duvanom u ovom bliskoistočnom gradu. On napominje da nije slučajno što je Kestner poslije izrečene uslovne kazne u Njemačkoj, u nedavnom sudskom sporu oko tranzita cigareta devedesetih godina u Crnoj Gori, nakon oslobađanja iz zatvora otišao upravo u Dubai.

„Taj čovjek u Dubaiju ima svoju firmu za promet cigareta i nije mogao da dozvoli da poslovi dalje trpe zbog njegovog sudskog spora. Nagodio se, priznao krivicu, dobio uslovnu kaznu i vratio se u Dubai da bi nastavio da radi”, kaže naš izvor.

Prema njegovim riječima Kestnerova firma u Dubaiju nosi naziv Balford tobako kompani. Osnovana je 2005. godine. Svoja predstavništva ima u Tunisu, zatim u alžirskom gradu Talgiris, kao i u Češkoj. Predstavništvo ima i u italijanskom gradu Askoni. „Kestnerova firma je povezana i sa dvije of šor firme na Djevičanskim ostrvima. To su firme Lasel univerzal i Breezhil”, tvrdi naš dobro obaviješteni izvor.

Monitorov izvor tvrdi da je preko firme u Dubaiju Srećko Kestner povezan sa Hrvojem Gašparincem, pripadnikom Petračeve kriminalne grupe iz Zagreba, koja se trudi svim silama da zakupi za svoje potrebe fabrike duvana u Mostaru i Čapljini.

„Sa Kestnerom je, takođe, povezan i vlasnik banjalučke fabrike duvana Nebojša Antonić, koji je blizak Miloradu Dodiku”, kaže Monitorov policijski izvor.

Razgranat posao sa cigaretama već desetak godina u Dubaiju ima i odbjegli narkobos Naser Keljmendi. U tom gradu on ima i firmu i vilu.

„Njegove firme za transport cigareta još rade, iako je on pod nadzorom istražitelja zbog šverca droge, i u nekoj vrsti kućnog pritvora. Keljmendi preko Albanije lažne cigare iz Dubaija šalje i na Kosovo, kao zastupnik Britiš tobako. U ovaj posao je uključen i Ekrem Luka”, kaže naš izvor.

On objašnjava i da hrvatski TDR (Tvornica duhana Rovinj) ima poslovne veze sa Iran tobako kompani, i da u Sariju, glavnom gradu oblasti Mazahadar, TDR ima svoju fabriku gdje se proizvode lažne cigarete, ili cigarete sa falsifikovanim markicama poznatih brendova.

„TDR u Iranu godišnje proizvede šest i po milijardi cigareta. Od njih se kasnije lažnim markama prave brendovi Filip Moris, Rejnolds, Britiš tobako, Rotmans i druge. Od ovih poslova se finansira obavještajna agencija Irana Vevek. On pojašnjava da je firma Al-tagva trejd properti end industri registrovana u Švajcarskoj, u slobodnoj carinskoj zoni Lihtenštajn, pod nazivom CO-asad trust reg. Altenbauh 8, na adresi 9490, Vaduz, Lihtenštajn.

Iranska obavještajna služba novcem od prodaje cigareta finansirala je, prema riječima našeg izvora, razne aktivnosti.

Preko Dubaija, kaže on, radi i Makedonija tobako. Makedonci falsifikovanim cigaretama navodno snabdijevaju Filipine i Singapur. Lažne cigarete u ogromnim količinama preko Dubaija distribuira i Kina, kao i druge istočnoazijske zemlje.

Monitor je u nekoliko navrata pisao o putevima šverca duvana na Balkanu, posebno preko Crne Gore. U prethodna dva broja smo vrlo detaljno opisali šverc duvana devedesetih preko naše države, koji su vodile italijanske mafijaške organizacije „Sakra korona unita”, „Kamora” i „Tarda” koja je kasnije protjerana u unutarmafijaškim obračunima i borbi oko novca od cigareta.

Naš dobro obaviješteni izvor nam je otkrio da je preko Crne Gore prometovano cigareta u vrijednosti od oko jedanaest milijardi eura, od čega je tri milijarde pripalo italijanskoj mafiji. On je detaljno opisao kako je novac stečen od prodaje cigareta iznošen diplomatskom poštom iz Crne Gore na Kipar i u Grčku, i kako se preko Engleske i Beliza prao i vraćao u Crnu Goru. Prema podacima njemačkih istražitelja, šverc duvana preko Crne Gore u ogromnim razmjerama je tekao sve do 2001. godine.

Monitor je već pisao o postojanju ogromnih ilegalnih fabrika duvana u Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Moldaviji, Rusiji. U Rumuniji je, na primjer, samo prošle godine prometovano lažnih cigareta u vrijednosti od preko osam milijardi eura. U Kaljingradu, u Rusiji, u jednoj ilegalnoj fabrici proizvodi se u minuti čak četiristo paklica cigareta, ili sto dvadeset kontejnera mjesečno.

„Više kriminalnih grupa iz italijanske mafije, ruske mafije, japanske i kineske mafije, ali i kolumbijskih narko kartela, bile su i ranije, a i sada su uključene u šverc duvana u Evropi, na Balkanu, u Aziji i Sjevernoj i Južnoj Americi. Osim što proizvode lažne cigare, ili cigare bez licence, kriminalci koriste duvan za pranje novca koji stiču od šverca droge i oružja. Nije zato ništa čudno što su mnogi kriminalci poslom vezani za Dubai”, objašnjava naš izvor.

Monitorov policijski izvor tvrdi da šverc duvana na našim prostorima nikada nije prestao, i da većina balkanskih država svoje budžete u dobroj mjeri puni na ovaj način. To, bez ikakve sumnje, ukazuje na jake sprege kriminalnih organizacija i vladajućih struktura u državama na Balkanu.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Sada, prvi barski policajac pojašnjava i zašto se fotografija našla na policijskom panou u njegovoj kancelariji.

„Fotografiju Keljmendija sam postavio da bi službenici policije znali kako on izgleda, kao i na uspomenu da smo privodili tako značajnog kriminalca. Sa Keljmendijem, kako prije, tako i kasnije, osim navedenog dana nisam imao bilo kakvu komunikaciju bilo ličnu ili telefonskim putem“, dio je službene zabilješke koju je Tabaš sačinio u julu 2014. godine.

Nakon detaljnih provjera, Unutrašnja kontrola je utvrdila da nije prekršno nijedno pravilo službe i da nema osnova za pokretanje disiplinskog postupka protiv Tabaša. O svemu je odmah obaviješten i sam Konjević koji je i tada bio ministar policije, zbog čega je nejasno zašto se baš sada prisjetio stare fotografije.

Službenik Uprave policije Veselin Tabaš je kroz svoj dosadašnji radni angažman iskazao visok stepen profesionalizma uz zapažene rezultate rada, koji su i opredijelili sadašanji menadžement Uprave policije da mu povjeri obavljanje veoma složenih i kompleksnih poslova i zadataka koji se odnose na radno mjesto načelnika Centra bezbjednosti Bar. To je saopšteno iz Uprave policije zbog, kako su naveli „bezuspješnog pokušaja diskreditacije Tabaša“ od strane Konjevića.

Svojim saopštenjem, potvrdili su da je Konjević za sve znao još ranije, tačnije da je tokom 2014. godine, nakon što je fotografija postala dostupna drugim licima u okviru Uprave policije, tadašnji menadžment Uprave policije preduzeo aktivnosti na utvrđivanju svih činjenica i okolnosti koje se odnose na postojanje potencijalne povezanosti službenika Tabaša i Keljmendija.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

HRA je prije 11 godina predložila da se u Krivičnom zakoniku uvede novi član Sprečavanje novinara u vršenju profesionalnih zadataka, sa zaprijećenim kaznama od tri mjeseca do tri godine zatvora, ako počinilac uvrijedi ili zlostavlja novinara ili mu nanese laku tjelesnu povredu ili prijeti oružjem, od tri mjeseca do pet godina, a ako je djelo učinjeno u grupi i na organizovan način od šest mjeseci do pet godina zatvora. Za Napad na novinara u vršenju profesionalnih zadataka, predložena je kazna do tri godine, u slučaju lake tjelesne povrede i prijetnje oružjem od tri mjeseca do pet godina i ako je napad izršen u grupi i organizovano od šest mjeseci do pet godina.

Pored dva nova člana, predložena je i dopuna člana Teško ubistvo sa odredbom da se zatvorom od najmanje 10 godina ili kaznom zatvora od 40 godina sankcioniše onaj – ko liši života novinara pri vršenju ili u vezi sa vršenjem profesionalnih zadataka. Predložene su i promjene kod člana Teška tjelesna povreda u kome bi se pored ostalih ranjivih grupa naveli i novinari.

U HRA su se prilikom izrade ovih predloga vodili praksom iz Hrvatske i Srbije koje zakonom imaju pojačanu zaštitu novinara. Navode da je u Srbiji  predviđena posebna zaštita jednog kruga ljudi koji obavljaju posao od javnog značaja koji nosi veći rizik za bezbjednost („zanimanja koja su od značaja za javno informisanje, zdravlje ljudi, obrazovanje, javni prevoz, pravnu i stručnu pomoć pred sudskim i drugim državnim organima”). Od  decembra 2019. godine je za „lišavanje života lica koje obavlja poslove od javnog značaja u vezi s poslovima koje obavlja“ kao oblik teškog ubistva, propisana mogućnost izricanja čak i doživotne kazne zatvora!

Tokom ove godine Udruženje sudija i tužilaca Srbije predložilo da se propiše novo krivično djelo „napad na novinare“ koje će se odnositi na sve radnje koje su trenutno propisane krivičnim djelom „napad na advokata“ koje već postoji u KZ Srbije: „U tom zakonu bi trebalo predvideti da se npr. po prijavi novinara postupa u najkraćem mogućem roku, ne dužem od dva časa, od strane policije u slučaju neposredne ugroženosti bezbednosti novinara i njegove imovine“.

U Hrvatskoj postoje krivična djela i to Prijetnja čiji teži oblik vrši onaj ko prijeti „službenoj ili odgovornoj osobi u vezi s njenim radom ili položajem ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom…“ dok djelo povreda slobode mišljenja i izražavanja misli vrši onaj ko „novinaru protivpravno uskrati ili ograniči slobodu izvještavanja”.

HRA je nakon 2010, svoj predlog aktuelizovala i 2014. godine. Bezuspješno. Na skupu 2016. godine na kome su učestvovali vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, tadašnji ministar policije Goran Danilović i Marijana Laković ispred Ministarsstva pravde ponovo je dostavljen prijedlog izmjena. „Ne znam zašto taj predlog nijesu prihvatile prošle vlade“, kaže Gorjanc-Prelević.

Najave nove vlasti da ih konačno usvoji ovako komentariše: „Poenta je da smo svi raspoloženi da pomognemo da se posle mnogo godina čekanja i propiše ta pojačana zaštita novinara. To bi bila važna i politička i pravna poruka države da su svi oblici prijetnji i drugog nasilja prema svakom novinaru nešto neprihvatljivo“.

Možda neki naredni Dan slobode medija dočekamo bez nasilja i sa  riješenim slučajevima napada. Pa da počnemo da pričamo i o drugim brojnim problemima, kao i o onom da više od pola novinara prima platu manju od državnog prosjeka.

 

Relativizovanje napada

Verbalni napad na sportskog novinara Nebojšu Šofranca nije naišao na jednoglasnu osudu vladajuće političke većine. A posebno se sa jasnom neosudom istaklo Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta čiji je uposlenik vrijeđao novinara. Podsjetilo nas je to na manir bivše vlasti  selektivnog osuđivanja nasilja.

„Patriotski“ mediji svoju praksu nijesu mijenjali. Tako se Slavko Mandić, na svom Radiju Skali, a tekst prenose CDM i Analitika, ironično pita Što bi sa prebijanjem novinara Sadikovića i Kočana.

CDM prenosi Gradski radio na kome Šeki Radončić objašnjava da napad na Sadikovića u stvari i nije bilo već da je „riječ o još jednom pokušaju kompromitacije Crne Gore, crnogorskog društva i prije svega kompromitacije prethodne vlasti, kojoj se sada želi na svaki način pripisati navodni napad na Sadikovića“.

Portal Antena M objavljuje članak u kome Seada Sadikovića nazivaju huljom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Kad god krenu poskupljenja osnovnih životnih namirnica i bojazan od nestašice, nanovo se postavlja pitanje – zašto Crna Gora ne ulaže više u domaću proizvodnju?

Predstavnici kompanija iz oblasti koje će biti posebno pogođene planiranim povećanjem akciza, koji su prisustvovali pomenutom sastanku, kazali su da će podizanje akciza imati značajne negativne efekte na domaće proizvođače i da nije dobro mijenjati akciznu politiku usred poslovne godine. Naročito kada ekonomija treba da se oporavlja od posljedica pandemije.

Mikan Jauković iz Pivare Trebjesa, istakao je da će domaća privreda, umjesto da bude stabilizovana i oporavljena, biti dodatno hendikepirana ovakvim potezom. ,,Ukoliko Pivara Trebjesa bude pogođena ovim mjerama, neće moći da podstiče partnere u turizmu i ugostiteljstvu. Na ovaj način će se podstaći uvoz jeftinih piva. Jasno je da prilikom donošenja odluke o povećanju akciza nije sagledavan dugoročni aspekt  niti posljedice ove odluke. Povećanjem akciza za pivo na 35 eura po hektolitru Crna Gora će se izjednačiti sa Češkom, Belgijom, Italijom i Francuskom”.

Prema podacima Uprave za statistiku Monstat cijene prehrambenih proizvoda u maloprodajnim trgovačkim lancima za februar uvećale su se za 0,7 odsto u odnosu na januar ove godine, a za 1,5 odsto u odnosu na februar prošle godine. Ili preciznije, cijene voće u januaru bile su niže za 3,6 odsto, ulja i masti za 1,7 odsto, a hljeba i žitarica, kao i mlijeka i sira, za oko 0,4 odsto.

Neznatnu pomoć proizvođačima u krizi najavilo je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kojim rukovodi Aleksandar Stijović, smanjenjem stope PDV-a na jaja, kao osnovne životne namirnice, sa 21 na 7 odsto. ,,Koliki je značaj ove inicijative, najbolje govori činjenica da se u Crnoj Gori godišnje proizvede  preko 100 miliona jaja, dok se dodatno uveze oko 40 miliona jaja. Smanjenje stope PDV-a će povećati obim domaće proizvodnje, kao i na konkurentnost ovog proizvoda na domaćem tržištu”, kazali su iz resora Stijovića.

Iz Ministarstva za ekonomski razvoj su optimistični. Odatle su za Radio Crna Gora saopštili da je poskupljenje prolazno. ,,Za sada nema ozbiljnijih poremećaja na tržištu. Radi se o prolaznom trendu, i uvjereni smo da će u doglednom periodu doći do nivelisanja cijena. Ako se pojavi potreba za intervencijom države, osnovni alat kojim raspolažemo je interventna nabavka roba u skladu sa Zakonom o interventnim nabavkama i njihovo puštanje na tržište kako bi se izbalansirale ponuda i potražnja i na taj način uticalo na nivo cijena”, kazali su iz sektora Jakova Milatovića.

Dok se svijet utrkuje da masovnom vakcinacijom izađe iz korona krize, novi izazov čeka neke ranjivije vlade i ekonomije. Takva je i crnogorska. Do adekvatnog odgovora države, građani će se, kao i obično, morati dovijati.

 

Troškovi za hranu najviši u posljednjih šest godina, autoritarne vlade popustljivije

txt. Globalne cijene prehrambenih namirnica najviše su u posljednjih šest godina, vođene skokom troškova svega, od soje do palminog ulja, a, djelimično, i zbog ranjivih lanaca snabdijevanja i loših vremenskih uslova.

Od početka godine u Sudanu su bijesnili protesti, dok su strepnje zbog obezbjeđivanja hrane doprinijele sukobima u Libanu i Tunisu. U Indiji su se poljoprivrednici pobunili protiv napora da obore cijene. Čak i bogate zemlje, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, razmatraju moguće ograničenje cijena nekih namirnica.

„Skokovi cijena destabilizuju, ne samo zato što dovode do velikih poteškoća u zajednicama i domaćinstvima, već i zato što se očekuje da će vlade nešto preduzeti po tom pitanju“, kaže za Bloomberg Wealth, specijalizovani portal za ekonomska pitanja, Hendrik Kalen, saradnik u Peterson Institutu za međunarodnu ekonomiju, istraživačkom centru sa sjedištem u Vašingtonu. „Implikacije će trajati duže, i nakon kraja pandemije”.

Kao što to uvijek biva, uticaj globalne ekonomske nepogode je nesrazmjeran. U bogatim zapadnim zemljama ogledaće se u zamjeni brenda proizvoda, a u najsiromašnijim – može da odlučuje između slanja djeteta u školu ili da radi. Zemlje u razvoju će, piše Bloomberg Wealth, najžešće osjetiti posljedice.

Kao najveći svjetski potrošač hleba po glavi stanovnika i najveći izvoznik brašna, Turska je posebno izložena protestima zbog povećanja cijeni namirnica. Zajedno sa padom lire, pritisak na predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana raste, pa je on naložio istragu povećanja cijena hrane, kazavši da su ,,ulje, mahunarke, povrće i voće primarna briga”.

Slično je i u Brazilu.

U Indiji, najvećem svjetskom izvozniku pirinča i drugom po veličini proizvođaču pšenice, milioni ljudi nemaju pristup ni najosnovnijim prehrambenim namirnicama, a država ima i jednu od najviših stopa dječije neuhranjenosti.

„Autoritarne vlade imaju tendenciju da budu nešto popustljivije prema vrstama protesta oko ‘pitanja kuhinjskog stola’, nego kada je riječ o protestima protiv korupcije ili kriminala”, zaključuje Kalen.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo