Povežite se sa nama

OKO NAS

PLAV: POBUNA PROTIV GRADNJE MALIH ELEKTRANA: Tajkuni po svom

Objavljeno prije

na

Stanovnici Plava još jednom su u velikom broju ustali protiv gradnje malih elektrana u svojoj sredini, jer je stavljanje vode u cijevi, kako tvrde, i lišavanje sela prirodnih izvorišta jedan od razloga za nove migracije. Oni su ovih dana blokirali put investitoru Normal Kompani i vlasniku kompanije Žarku Buriću i tako ih spriječili da nastava radove na izgradnji MHE na Komarači.

Burić je građanima poručio kako posjeduje sve potrebne dozvole, ali su mu stanovnici Plava i sela u slivu rijeke Komarače odgovorili da su građevisnke dozvole nezakonito izdate. ,,U toku je sudski postupak. Dok se ne okonča, ovdje niko nema pravo da gradi”, kažu oni.

U čitav slučaj morala je da se uključi i policija, kako ne bi došlo do težih incidenata. Takođe i komualna policija, koja je sačinila zapisnik o događaju.

,,Mi smo Buriću predočili da je u toku postupak u Upravnom sudu Crne Gore, što on dobro zna, čiji ishod moramo sačekati. U korektnoj atmosferi objasnili smo mu da ćemo poštovati odluku suda, ma kakva bila. Neka dokumenta kojima maše investitor većsu poništena, pa smo uvjereni da će spor biti riješen u našu korist. Ako Burić dobije na sudu, dozvolićemo gradnju male elektrane, čak ćemo mu doći i na mobu”, kaže Ramo Gutić, predstavnik nevladinog udruženja Sačuvajmo rijeku Komaraču i sve rijeke u Crnoj Gori.

Na Komarači su do sada izgrađene dvije male elektrane a posljedice su pogubne. ,,Voda je strpana u cijev, imanja ljudi su upropaštena. Sada udaraju na srce Komarače, na dio na kome iz nje nastaju brojni izvori. Ovdje u četiri sela – Prnjavoru, Skiću, Koritu i Komarači – živi oko 2.000 ljudi. Većini njih poljoprivreda i stočarstvo jedini su izvor prihoda. Treba li neko sada da im uzme život otimajući im vodu, koja za njih znači sve. Predočili smo to Buriću, a on kako hoće”, kaže Gutić.

On nije želio da komentariše najavu investitora da će doći sljedeće nedjelje i nastaviti radove.

,,Burić je bio korektan, ali i iziritirani ljudi su se trudili da sačuvaju dostojanstvo. Ponavljam, nastavka gradnje nema do konačne sudske odluke”, kategoričan je Gutić.

Slučajevi Komarače i Đuričke rijeke u Plavu, na kojoj se takođe grade male hidrolektrane, već su internacionalizovani, s obzirom na brojnu dijasporu iz ovog kraja, posebo u SAD. Samo u Njujorku živi 40 hiljada Plavljana.

Neki od njih su zbivanja oko gradnje malih hidroelektrana u zavičaju u zvaničnoj formi predstavili nadležnim organima u SAD, ali i u sjedištu UN.

Jedan od velikih protivnika ovakvog načina gradnje malih elektrana u Plavu, lider lokalne Albanske alternative Iber Hoti konstovao je da su oni kojima je dužnost da brane zakone i prirodu, izgubili kompas.

,,Umjesto toga, štite interese privatnih kompanija. Dok Evropa odustaje od takvih projekata, mi ih počinjemo promovisati”, kaže Hoti. On podsjeća da su najgori primjer uništavanja prirode onaj u berasnkom selu Šekular i rijeka Bradac kod Andrijevice.

,,Laka para privlači mnoge, mnogo je onih koji jure profit. Na red su došli Komarača, Murinska Rijeka, Đurička Rijeka s pritokama koje duboko zadiru u Nacionalni park Prokletije”, napominje Hoti.

Nevladin aktivista iz Andrijevice Branko Kastratović ukazuje da su koncesionarima date sve protoke Lima, od izvorišta u Plavu, kao i jezerskih izvorišta u Gusinju, pa sve do Bijelog Polja, kroz čitavo Polimlje.

,,Svi koncesionari su projekte uradili po istom principu, da sa što manje troškova ostvare što veću dobit i što veći profit. To podrazumijeva da vodozahvate prave na gornjim tokovima rijeka, a onda derivacionim cijevima vodu odvode kilometrima daleko, ne obazirući se na potrebe lokalnog stanovništva za vodom, kao da se radi o nenaseljenim područjima”, objašnjava Kastratović.

Problem s firmom Normal kompani upravo je u tome što treću malu elektranu najmjeravaju da izgrade visoko prema izvorištu rijeke Komarače, ignorišući potrebe za vodom oko dvije hiljade stanovnika u slivu te plavske rijeke.

U Andrijevici male elektrane gradi brat predsjednika te opštine Srđana Mašovića, Igor Mašović. Njegova je elektrana Bradavac, a radove izbodi i na Mojanskoj rijeci koja izvire ispod Komova.

Tapiju na vodotoke u beranskoj opštini ima kompanija Hidroenergija Montenegro, čiji su sadašnji vlasnici, poslije dvadesetak promjena u centralnom registru privrednih subjekata biznismeni Oleg Obradović sa četrdeset odsto, te Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović sa po trideset odsto. Posljednja dvojica vlasnici su Bemaksa na čijem je čelu formalno Veselin Knežević.

Sin predsjednika države i Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića, Blažo Đukanović ima koncesije na rijeci Lipovska Bistrica, gdje su se pobunila tri sela koja će, ako se izgradi mala elektrana, ostati bez vode.

Ukratko, sve koncesije na sjeveru države, dobili su preduzetnici s juga, odnosno iz Podgorice. Bilo bi zanimljivo vidjeti, kažu naši sagovornici, kako bi Podgoričani reagovali, kada bi neki privrednik sa sjevera pokušao da im ukrade dragocjenu vodu na nekom izvorištu u okolini njihovog grada.

Pobuna protiv gradnje malih elektrana na sjeveru Crne Gore, na način kako to sada funkcioniše, odvođenjem vode u cijevi, započela je u beranskom selu Šekular, gdje je Hidroenergija Montenegro napravila četiri male elektrane i u potpunosti devastirala netaknuti prirodni ambijent i ljepotu planinskih rijeka. Nakon toga se u selima ispod Komava u Andrijevici pobunilo lokalno staniovništvo.

Prošle godine u Plavu je održan zajednički protest za čitav sjever Crne Gore, na kojem je ukazano na pogubnost takvog načina gradnje, koji je u civilizovanom svijetu odavno prevaziđen.

Nakon toga investitori su naizgled usporili tempo. Izgledalo je da će možda i odustati. Sada, ponovo pokušavaju da nastave radove.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo