Povežite se sa nama

OKO NAS

POŽAR U ULCINJSKOJ MASLINADI: Uzaludne pouke?

Objavljeno prije

na

„Osam godina sam bio čuvar u Maslinadi. Sa ponosom kažem da u to vrijeme nije bio zabilježen nijedan incident. Radio sam naporno, sa ljubavlju, jer sam znao vrijednost tog blaga iako nijesam bio vlasnik nijednog stabla masline”, kaže 81-ogodišnji Nazmi Džureta.

I on je kao i mnogi Ulcinjani bio radostan u utorak, jer je padala kiša koja je ugasila požar koji je šest dana bjesnio na ovom području širokom oko tri kilometra. U akciji gašenja učestvovali su vatrogasci Ulcinja, njihove kolege iz velikog broja crnogorskih gradova, pripadnici Vojske, Uprave pomorske sigurnosti, ulcinjskih preduzeća… Bilo je tu aviona i helikoptera, brodova i cistijerni, kamiona i bagera, djelovalo se sa kopna, vazduha i mora. Ali, teško pristupačan teren, uz jak vjetar koji je duvao svih tih dana, onemogućavali su da akcije budu efikasne.

Stabla masline protkana uljanim sastojcima, posebno na terenu koji se rijetko čisti, lako se zapale, brzo gore i još brže prenose vatru. Slično je i sa makijom.

,,Sada kada se praktično sve okončalo moramo, ipak, biti zadovoljni. Nema ljudskih žrtava, nijedna kuća nije izgorjela, sreća pa na maslinama nije bilo roda. Maslinova mušica je ranije uništila plodove”, kaže potpredsjednica Opštine Hadidža Đoni, koja je koordinisala čitavom akcijom.

Šteta od ovog najvećeg do sada zabilježenog požara u Maslinadi će se tek procjenjivati, a šef ulcinjske Službe zaštite i spašavanja Saubih Mehmeti ističe da je u vatrenoj stihiji izgorjelo više od 500 stabala stoljetnih maslina, kao i preko 30 hektara zemlje.

Nezvanične procjene ukazuju da je u požaru stradalo gotovo hiljadu maslina, ili više od jedan odsto čitavog kompleksa koji broji oko 86.000 stabala.

Veliki dio Maslinade u dijelu zvanom Bašbuljuk, te uzani dio kamenite obale između Starog grada i Valdanosa, izgubio je u požaru svoja obilježja. Taj dragulj prirode potpuno se izmijenio. Tužna je slika tog prostora koji ostavlja osjećaj potištenosti i izgubljenosti.

,,Ne znam kada mi je bilo teže: prije ili poslije kiše kada ostaci izgorjelih stabala i makije strše kao crne aveti na ispucalom kršu. Kao da je sve izgubilo dušu. Maslinada u kojoj sam ja rastao, koja je mene odgojila i školovala, koju sam ja poznavao čitavog života, više ne postoji. Bolje da sam umro, da ovo nijesam vidio”, kaže nam jedan stariji Ulcinjanin.

Tokom čitave istorije građani ove opštine su bili ponosni na svoje masline i djevičansko ulje koje se od njih dobijalo, na čitav taj prostor koji nije imao nikakve žice ili pregrade između posjeda, ali se tačno znalo što je čije, gdje se uvijek slobodno išlo, šetalo i uživalo, ali gdje su postojala stroga pravila ponašanja i djelovanja.

Džureta ističe da se posebno pazilo na loženje vatre, a da su sankcije bile rigorozne. „Znali smo da bi nastale ogromne i dugotrajne štete po ekonomiju, tlo, život ljudi i životinja. Ništa ne može tako grubo narušiti ljepotu i bogatstvo pejsaža kao požar”, dodaje on.

Ono što je izvjesno jeste da je požar krenuo sa prostora u Maslinadi koji su, uprkos snažnom vjetru, čistili angažovani i nekvalifikovani radnici. Policija je saopštila da traga za vlasnikom imanja, za koga se tek navodi da je strani državljanin, te da je Crnu Goru napuštio preko graničnog prijelaza Sukobin dan nakon što je krenula vatrena stihija. Ostaje da se utvrdi da li je bio u pitanju nemar, neodgovornost i neznanje ili se pak radilo o namjeri.

Interesantno je svakako da je prije tačno deset godina na istom prostoru takođe izbio požar, ali da su posljedice bile znatno blaže. Tada se vjerovalo, a riječ je o vremenu tzv. ekonomskog buma, da se radi o namjernom izazivanju požara, kako bi se očistio teren u pokušaju dobijanja nove građevinske zone na pjeni od mora. No, do toga nije došlo. Malo je takođe naznaka da će se sada obaviti prenamjena tog zemljišta u građevinsko.

S druge strane, bio je evidentan nedostatak solidarnosti među građanima Ulcinja da se aktivno uključe u borbu protiv vatrene stihije. Gotovo su bez odjeka ostali apeli i molbe pripadnika Službe zaštite i spašavanja da im se pomogne u toj strašnoj bitki.

Međutim, najveća sreća je bila što je danima duvao sjeverni vjetar koji je požar nosio prema moru. Jer, da su kojim slučajem tih dana duvali zapadni ili južni vjetrovi vatra bi zahvatila veliki dio Maslinade, a ugrožena bi bila i gradska naselja.

U svakom slučaju, ovaj požar je rezultat decenijskog odnosa prema ovom prostoru i ovoj blagoslovenoj biljci, a posljedice će se izliječiti za nekoliko godina. Ako za to bude volje i spremnosti maslinara i čitave zajednice.

Jer, dokazano je da je maslina naprosto neuništiva. Dovoljno je da ostane samo djelić panja, pa da se nakon nekog vremena na tom mjestu pojave novi izboji. Da ako se obnova stručno obavi, nakon pet godina dobiju se nova, mlada, rodna stabla niske krošnje. Ali, i posade mlade sadnice i nove sorte. Da se, kako pokazuju iskustva iz mediteranskih zemalja, podignu savremeniji i rodniji maslinjaci.

Ova katastrofa i posljedice koje je ostavila trebalo bi da bude pouka i da se konačno izgrade putevi kroz Maslinadu, da se zasadi redovno čiste i održavaju, da opet moraju postojati pouzdani čuvari kakav je bio Nazmi Džureta.

Uostalom, tako se nešto treba očekivati od lokalne samouprave na čijem grbu stoji maslinova grančica i na čijoj teritoriji djeluje čak četiri udruženja maslinara.

Solidarnost barskih maslinara

“Barski maslinari žele javno da sa svojim prijateljima i komšijama maslinarima Ulcinja podijele žaljenje za velikim brojem stabala maslina koja su izgorjela u požaru proteklih dana u Ulcinju”, izjavio je predsjednik Društva maslinara Bara Ćazim Alković.

Prema njegovim riječima, izgorjela stabla su velika materijalna, prirodna i kulturna šteta kako za maslinare Ulcinja tako i za crnogorsko maslinarstvo, poljoprivredu i kulturu.

“Pored materijalne štete, još veća je i nenadoknadiva šteta u dušama ulcinjskih maslinara koji su ta stabla generacijama gajili, naslijeđivali od svojih pradjedova i čuvali za unuke”, rekao je Alković nadajući se da će “institucije sistema u Crnoj Gori pomoći našim komšijama da prevaziđu materijalni gubitak i ekonomsku štetu dok se gubitak u dušama i srcima maslinara teško može nadoknaditi”.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo