Povežite se sa nama

OKO NAS

POŽAR U ULCINJSKOJ MASLINADI: Uzaludne pouke?

Objavljeno prije

na

ulcinj

„Osam godina sam bio čuvar u Maslinadi. Sa ponosom kažem da u to vrijeme nije bio zabilježen nijedan incident. Radio sam naporno, sa ljubavlju, jer sam znao vrijednost tog blaga iako nijesam bio vlasnik nijednog stabla masline”, kaže 81-ogodišnji Nazmi Džureta.

I on je kao i mnogi Ulcinjani bio radostan u utorak, jer je padala kiša koja je ugasila požar koji je šest dana bjesnio na ovom području širokom oko tri kilometra. U akciji gašenja učestvovali su vatrogasci Ulcinja, njihove kolege iz velikog broja crnogorskih gradova, pripadnici Vojske, Uprave pomorske sigurnosti, ulcinjskih preduzeća… Bilo je tu aviona i helikoptera, brodova i cistijerni, kamiona i bagera, djelovalo se sa kopna, vazduha i mora. Ali, teško pristupačan teren, uz jak vjetar koji je duvao svih tih dana, onemogućavali su da akcije budu efikasne.

Stabla masline protkana uljanim sastojcima, posebno na terenu koji se rijetko čisti, lako se zapale, brzo gore i još brže prenose vatru. Slično je i sa makijom.

,,Sada kada se praktično sve okončalo moramo, ipak, biti zadovoljni. Nema ljudskih žrtava, nijedna kuća nije izgorjela, sreća pa na maslinama nije bilo roda. Maslinova mušica je ranije uništila plodove”, kaže potpredsjednica Opštine Hadidža Đoni, koja je koordinisala čitavom akcijom.

Šteta od ovog najvećeg do sada zabilježenog požara u Maslinadi će se tek procjenjivati, a šef ulcinjske Službe zaštite i spašavanja Saubih Mehmeti ističe da je u vatrenoj stihiji izgorjelo više od 500 stabala stoljetnih maslina, kao i preko 30 hektara zemlje.

Nezvanične procjene ukazuju da je u požaru stradalo gotovo hiljadu maslina, ili više od jedan odsto čitavog kompleksa koji broji oko 86.000 stabala.

Veliki dio Maslinade u dijelu zvanom Bašbuljuk, te uzani dio kamenite obale između Starog grada i Valdanosa, izgubio je u požaru svoja obilježja. Taj dragulj prirode potpuno se izmijenio. Tužna je slika tog prostora koji ostavlja osjećaj potištenosti i izgubljenosti.

,,Ne znam kada mi je bilo teže: prije ili poslije kiše kada ostaci izgorjelih stabala i makije strše kao crne aveti na ispucalom kršu. Kao da je sve izgubilo dušu. Maslinada u kojoj sam ja rastao, koja je mene odgojila i školovala, koju sam ja poznavao čitavog života, više ne postoji. Bolje da sam umro, da ovo nijesam vidio”, kaže nam jedan stariji Ulcinjanin.

Tokom čitave istorije građani ove opštine su bili ponosni na svoje masline i djevičansko ulje koje se od njih dobijalo, na čitav taj prostor koji nije imao nikakve žice ili pregrade između posjeda, ali se tačno znalo što je čije, gdje se uvijek slobodno išlo, šetalo i uživalo, ali gdje su postojala stroga pravila ponašanja i djelovanja.

Džureta ističe da se posebno pazilo na loženje vatre, a da su sankcije bile rigorozne. „Znali smo da bi nastale ogromne i dugotrajne štete po ekonomiju, tlo, život ljudi i životinja. Ništa ne može tako grubo narušiti ljepotu i bogatstvo pejsaža kao požar”, dodaje on.

Ono što je izvjesno jeste da je požar krenuo sa prostora u Maslinadi koji su, uprkos snažnom vjetru, čistili angažovani i nekvalifikovani radnici. Policija je saopštila da traga za vlasnikom imanja, za koga se tek navodi da je strani državljanin, te da je Crnu Goru napuštio preko graničnog prijelaza Sukobin dan nakon što je krenula vatrena stihija. Ostaje da se utvrdi da li je bio u pitanju nemar, neodgovornost i neznanje ili se pak radilo o namjeri.

Interesantno je svakako da je prije tačno deset godina na istom prostoru takođe izbio požar, ali da su posljedice bile znatno blaže. Tada se vjerovalo, a riječ je o vremenu tzv. ekonomskog buma, da se radi o namjernom izazivanju požara, kako bi se očistio teren u pokušaju dobijanja nove građevinske zone na pjeni od mora. No, do toga nije došlo. Malo je takođe naznaka da će se sada obaviti prenamjena tog zemljišta u građevinsko.

S druge strane, bio je evidentan nedostatak solidarnosti među građanima Ulcinja da se aktivno uključe u borbu protiv vatrene stihije. Gotovo su bez odjeka ostali apeli i molbe pripadnika Službe zaštite i spašavanja da im se pomogne u toj strašnoj bitki.

Međutim, najveća sreća je bila što je danima duvao sjeverni vjetar koji je požar nosio prema moru. Jer, da su kojim slučajem tih dana duvali zapadni ili južni vjetrovi vatra bi zahvatila veliki dio Maslinade, a ugrožena bi bila i gradska naselja.

U svakom slučaju, ovaj požar je rezultat decenijskog odnosa prema ovom prostoru i ovoj blagoslovenoj biljci, a posljedice će se izliječiti za nekoliko godina. Ako za to bude volje i spremnosti maslinara i čitave zajednice.

Jer, dokazano je da je maslina naprosto neuništiva. Dovoljno je da ostane samo djelić panja, pa da se nakon nekog vremena na tom mjestu pojave novi izboji. Da ako se obnova stručno obavi, nakon pet godina dobiju se nova, mlada, rodna stabla niske krošnje. Ali, i posade mlade sadnice i nove sorte. Da se, kako pokazuju iskustva iz mediteranskih zemalja, podignu savremeniji i rodniji maslinjaci.

Ova katastrofa i posljedice koje je ostavila trebalo bi da bude pouka i da se konačno izgrade putevi kroz Maslinadu, da se zasadi redovno čiste i održavaju, da opet moraju postojati pouzdani čuvari kakav je bio Nazmi Džureta.

Uostalom, tako se nešto treba očekivati od lokalne samouprave na čijem grbu stoji maslinova grančica i na čijoj teritoriji djeluje čak četiri udruženja maslinara.

Solidarnost barskih maslinara

“Barski maslinari žele javno da sa svojim prijateljima i komšijama maslinarima Ulcinja podijele žaljenje za velikim brojem stabala maslina koja su izgorjela u požaru proteklih dana u Ulcinju”, izjavio je predsjednik Društva maslinara Bara Ćazim Alković.

Prema njegovim riječima, izgorjela stabla su velika materijalna, prirodna i kulturna šteta kako za maslinare Ulcinja tako i za crnogorsko maslinarstvo, poljoprivredu i kulturu.

“Pored materijalne štete, još veća je i nenadoknadiva šteta u dušama ulcinjskih maslinara koji su ta stabla generacijama gajili, naslijeđivali od svojih pradjedova i čuvali za unuke”, rekao je Alković nadajući se da će “institucije sistema u Crnoj Gori pomoći našim komšijama da prevaziđu materijalni gubitak i ekonomsku štetu dok se gubitak u dušama i srcima maslinara teško može nadoknaditi”.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo