Povežite se sa nama

OKO NAS

FACEBOOK OBJAVAMA DO NAPLATE VERESIJE: Virtuelni zid srama

Objavljeno prije

na

Kada je prije pet godina vlasnica jednog butika sa sjevera Crne Gore na ulaznim vratima svoje radnje okačila spisak s imenima sugrađanki koje su joj ostale dužne za kupljenu garderobu, to je izazvalo brojne svađe a u nekim slučajevima inetrvenisala je i policija. Spisak je, i pored toga, ostao danima u jednoj od najprometnijih ulica, pa je bio i svojevrsna atrakcija za sugrađane. Poslije toga, mnogi vlasnici raznih prodavnica, prijetili su da će slično učiniti u nadi da će ubrzati naplatu veresije.

Muke prodavaca raznih proizvoda s plaćanjem na odloženo, očigledno, sve su učestalije, pa su „usavršili” i načine da natjeraju svoje zaboravne mušterije da vrate dug. Tako se na njihovim Facebook profilima sve češće mogu vidjeti spiskovi onih koji su kupovali „na riječ”, a zakasnili s plaćanjem.

Izvragavanje javnoj sramoti kažu prevareni prodavci, najefikasniji je način da što prije dođu do svog novca.

„Prodajem garderobu i dajem na rate. Pustim one koji kupuju da odrede koliki je iznos rate. To je funkcionisalo do nedavno. Od prije pola godine imam mušterije koji su me zaboravili čim su odnijeli robu. Ja drugog načina nijesam imao nego da ih spomenem na svom FB profilu. Urodilo je polodom, pa sam za manje od sedam dana naplatio sav dug. Ne vidim šta je tu problematično”, – ispričao je jedan od domišljatih prodavaca.

Nije želio da komentariše činjenicu da je problematičan i način na koji prodaje, bez kase i računa, izbjegavajući obaveze prema državi. Garderoba koju nudi smještena je u jednom od pomoćnih objekata u dvorištu porodične kuće nadomak Bijelog Polja. Kaže da mu kupci dolaze po preporuci, hvali se svojom profesionalnošću, ali i poručuje da će imena svih koji „pokušaju da izbjegnu svoje obaveze osvanuti na FB”.

Slično je nedavno učinila i mlada Beranka, koja se bavi prodajom kozmetike jednog od poznatijih brendova. Ona kaže da je njen posao legalan, firma je registrovana u Crnoj Gori a prodaja je kataloška.

„Nema laži i prevare. Posao je legalan. Artikle nabavljam iz magacina koji, takođe, legalno postoji u Podgorici. Sve obaveze prema državi moja firma izmiruje. Prije naručivanja kupci znaju cijenu, dobiju objašnjenja, često i poklone. Ja, međutim, robu plaćam unaprijed, pa ne mogu dozvoliti da me vuku za nos. Ko ne dođe na vrijeme za ono što je naručio, slobodno može računati da ću ga ‘prozvati’ na FB”, kaže Milena iz Berana.

Spisak neodgovornih ona skraćuje tek pošto neko preuzme i plati kozmetiku koju je naručio. Milena smatra da nema ničeg lošeg u njenom načinu „tjeranja ljudi na odgvornost”.

Objavljivanje imena dužnika na FB često je propraćeno i dodatnim dokazima. Tako se objelodanjuje i komunkacija s njima s vajbera ili čata, iz koje se vidi da dogovor o kupoprodaju postoji i o kojoj se cijeni, odnosno roku plaćanja.

Problemi za one čije se ime nađe na spiskovima su mnogostruki. Pored „sramote” koju je istrpjela pred svim svojim FB prijateljima, priča Kolašinka Zorica, morala je i porodici da objašnjava kako je sebe dovela u situaciju da se nađe na virtuelnom zidu srama.

„Naručila sam dva džempera na FB stranici preko koje se obavlja prodaja polovne garderobe. To je trebalo da preuzmem preko kurirske službe, međutim, iskrsnuo mi je hitan put u Srbiju. Telefon mi je bio isključen nekoliko dana, a iskreno, zaboravila sam da sam išta i naručila. Sjetila sam se tek kad me muž uspaničeno pozvao i kazao da je objavljeno moje ime i prepiska s adminstratorima te stranice. Bilo je to jako neprijatno iskustvo i bespotrebna blamaža”, kaže ona.

Zorica se obraćala i advokatu, koji joj je objasnio da nema osnova za tužbu. Naime, u objavi na FB, kako je kazao, nije bilo ništa nezakonito.

Vlasnica jedne kolašinske piljare, u kojoj se većina prometa obavlja na veresiju, priča kako je više puta telefonom prijetila mušterijama da će, ukoliko ne podmire dug već narednog dana, na FB objaviti njihova imena. Gotovo uvijek, kaže, to je urodilo plodom.

„Čula sam da je imena dužnika objavio i jedan zlatar iz Bijelog Polja i da je nastao haos poslije toga, jer neki muževi nijesu znali koliko su im žene potrošile na nakit. Kod mene se na veresiju kupuje voće i povrće, jer, nažalost, takvo je vijeme došlo, pa ni za to mnogi nemaju para. Pošto je to hrana a žao mi je ljudi, samo sam prijetila, nikad ne bih korstila FB u te svrhe”, kaže sagovornica Monitora.

Oni koji koriste virtuelni prostor da prozovu dužnike, smatraju da je to „časniji način od onog na koji dug utjeruju velike prodavnice, koje dozvljavaju kupovinu na rate”. Navode kako u takvim slučajevima izvršitelji uzimaju i višestruko veće iznose od onih koji se duguju.

Veresija je na sjeveru države uobičajen način poslovanja manjih prodavnica, čak i frizerskih i kozmetičkih salona, te zanatskih radionica. Iako na taj način u trgovinama potroše mnogo više novaca nego što bi u velikim marketima sa znatno nižim cijenama i čestim „akcijama”, mnogi tvrde da im je veresija jednini način da prehrane porodice. S druge strane, pritisnuti oštrom konkurencijom, vlasnici malih prodavnica tvrde da nemaju drugog načina da zadrže mušterije jer cijenama i raznovrsnošću artikala ne mogu da se upuste u trku s velikim trgovinama. Zbog toga su, kažu, prinuđeni na „upisivanje u sveske” velikog broja svojih sugrađana. U nekim radnjama čak 80 odsto dnevnog pazara novac je koji će u kasu stići tek za mjesec ili dva.

Za one koji zaborave na dug, sud ne može biti prijetnja, jer su prodavci svjesni da su i sami prekšili zakon poslujući na taj način. Opomene i presretanje po ulicama ne daju očekivane rezultate, pa društvene mreže, odnosno javno „udaranje na obraz” postaje najpogodniji način povjerilačko-dužničke komunikacije.

Psihologija malih sredina u kojima je vrlo bitno šta će narod reći, garancija je da će se ažurnije poraditi na vraćanju duga. Objave, koje sadrže spiskove dužnika, nemaju mngo „lajkova”, ali je sigurno da su mnogo puta pažljivo pročitane. Znamo mi nas.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo