OKO NAS
Podzemlje i nadzemlje
Objavljeno prije
12 godinana
Objavio:
Monitor online
Da li je neko petljao oko automobila, pitanje je koje se postavlja u Beogradu na vijest da je Luka Đurović (34), navodno vođa najmoćnije kriminalne grupe u Baru i ,,desna ruka” jednog od najpominjanijih kriminalaca u regionu Luke Bojovića, poginuo u saobraćajnoj nesreći u po bijela dana u ponedjeljak.
U Beogradu je Đurović bio povezan sa moćnim klanovima i ljudima, od kojih su mu neki, predvođeni Lukom Bojovićem, dali čitulju u podgoričkom dnevniku Dan, u kojem su pomeni Đuroviću objavljeni na 25 strana. Čitulje su, pored Bojovića, dali mnogi pojedinci umiješani u poznate kriminalne slučajeve – od Vuksana Cemovića, kojeg su procesuirali zbog sumnji u šverc ogromne količine kokaina, preko Ivana Vračara osuđenog za ubistvo poslovnog partnera braće Šarić Dragana Dudića, pa sve do Ljuba Bigovića, Milana Čila Šćekića, Ljuba Vujadinovića i Alana Kožara, od kojih su neki u zatvoru zbog umiješanosti u ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića.
Posljednjem ispraćaju Luke Đurovića, na groblju Gvozden brijeg u Baru, prisustvovao je ogroman broj građana iz Crne Gore i regiona.
Istraga crnogorske policije treba da odgovori na pitanje da li je Đurovićeva smrt namjerno izazvana, kada je, iz zasad nepoznatih razloga, na izlasku iz kotorskog tunela Vrmac, crni porše, koji je vozila njegova saputnica Monika Martinović (18), sletio u jarak i prevrnuo se. Mjesto na kojem se desila nesreća poznato je kao crna tačka, a upućeni tvrde i da porše nije imao adekvatnu opremu za nevrijeme koje je vladalo tog dana. Monika Martinović nalazi se van životne opasnosti.
Porše, u kome je bio Đurović, vodi se na Budvanina Nemanju Zeca, suvlasnika diskoteke Trokadero i lokala Perla, zbog čega je policija provjeravala odakle njegov automobil kod stradalog Baranina. Prema nezvaničnim saznanjima, Đurović je kobnog dana od Zeca pozajmio automobil kako bi se odvezao do Kotora da bi se raspitao da li će policija vratiti automobil njegovog prijatelja Milana Mićka Vujovića, koji mu je zbog provjera oduzet 20. avgusta.
Iako su isljednici na osnovu prvih dokaza sa mjesta nesreće ustanovili da nema ništa sumnjivo, tačka na istragu još nije stavljena. Po nalogu kotorskog tužioca Žarka Pajkovića, crni porše poslat je na vanredni tehnički pregled kako bi se utvrdilo da li je možda neki namjerni kvar izazvao nesreću.
Naime, pošto je u posljednje vrijeme šef barskog klana nekoliko puta bio meta planiranih likvidacija, uključene su sve istražne tehnike kako bi se otklonila sumnja da je na vozilu bilo sabotaža koje su izazvale tragediju.
U beogradskim medijima se Đurovićeva smrt već računa kao šesta u krvavom sukobu koji protekle četiri godine bukti između porodica Bojović i Šaranović. Time je dovedeno u sumnju i mišljenje direktora srpske policije Milorada Veljovića od pre nepunih mjesec dana da je serijom hapšenja spriječen krvavi niz ubistava u Srbiji i Crnoj Gori, a da će policije Srbije i Crne Gore uspjeti da rasvijetle rat osvetama među kriminalnim klanovima.
Izjava direktora Veljovića usljedila je pošto je, prema policijskim sumnjama, aprilsko ubistvo Nikole Bojovića, rođenog brata Luke Bojovića, jednog od vođa nekadašnjeg zemunskog klana, u potpunosti razriješeno. Kao direktni izvršilac osumnjičen je Vranjanac Saša Cvetanović (32), zvani Pit Bul, njegov saučesnik Nikšićanin Ratko Koljenšić (36), organizator zločina Miloš Delibašić (29), a sve po nalogu Slobodana Šaranovića (74).
Beogradske Večernje novosti su tada pisale kako je rasvjetljavanje ubistva Nikole Bojovića, kao i Miloša Vidakovića početkom avgusta u centru Budve, bilo rezultat međunarodne saradnje policija Srbije i Crne Gore.
U ponedeljak je pogibijom Đurovića rat dvije familije možda nastavljen. ,,Đurović je imao neprijatelje, a zna se i da je bio na famoznom spisku za osvetu Slobodana Šaranovića,” kazao je izvor beogradskog tabloida Kurir iz crnogorske policije.
Najjači sukob u srpsko-crnogorskom podzemlju posljednje decenije počeo je 28. jula 2009. kada je nestao Slobodan Radonjić, sin Šaranovićevog kuma Danila. Tokom potrage za njegovim ubicama, Branislav Šaranović (Slobodanov rođeni brat) vlasnik beogradskog kazina Slavija i Radonjić došli su do imena Luke Đurovića, Bojovićevog čovjeka iz Crne Gore, koji je, prema operativnim saznanjima, umiješan u nestanak mladića.
Radonjić je, kako je utvrđeno, izašao iz svog stana kako bi se vidio sa Đurovićem i Milanom Vujovićem, bliskim saradnicima Luke Bojovića. Podaci do kojih je istragom došla policija, ali i porodica Radonjić, govore da mu se po ulasku u Đurovićev automobil gubi svaki trag. Sumnja se da je on otet, a potom i ubijen. Tijelo nikada nije pronađeno, a, kako se sumnja, motiv otmice i ubistva Slobodana Radonjića krije se u neraščišćenim računima oko trgovine kokainom.
Pošto je sumnja pala na Đurovića, kumovi Radonjić i Šaranović pokušavali su da do njega dođu i ubijeni su obojica. Branislav Šaranović je usmrćen u sačekuši 2009. pred svojom kućom na Dedinju, a njegov kum Danilo septembra 2011. godine u Zemunu. Policija pretpostavlja da se iza ubistva Danila Radonjića i njegovog suvozača Dženana Ramovića iz Bara kriju, opet, Đurović i Vujović.
Slobodan Šaranović je ponudio novčanu nagradu za informacije koje bi dovele do otkrivanja identiteta nalogodavca ubistva njegovog brata. Tada je govorio kako ne želi ,,krvnu osvetu”. Poslije nekog vremena u Beograd je poslao navodno dvojicu svojih tjelohranitelja kako bi likvidirali Luku Bojovića, koga je označio kao čovjeka koji je naručio smrt Branislava Šaranovića.
Taj zločin je spriječen. Policija sumnja da je Slobodan Šaranović, kako bi osvetio brata, angažovao sestrića Miloša Delibašića (29) iz Beograda. Delibašić je postao poznat policiji poslije pljačke Izrael dajmond centra na Terazijama u Beogradu 2008, iz koga je ukrao nakit vrijedan dva i po miliona eura. Delibašić je, prema nezvaničnim informacijama, po nalogu Šaranovića organizovao likvidaciju Nikole Bojovića.
Radi toga je Delibašić iz Crne Gore u Beograd poslao dva čovjeka – Ratka Koljenšića, kao tipera, i Sašu Cvetanovića – direktnog izvršioca. Bojović je ubijen 29. aprila ove godine. Ubica je bio maskiran kačketom i kragnom prsluka.
Luka Đurović i Filip Korać, dvojica najbližih saradnika Luke Bojovića, kako saznaje Blic, bili su mete plaćeničke grupe Miloša Delibašića, čija je ubistva naredio i unaprijed platio Slobodan Šaranović. Likvidacije Đurovića i Koraća planirane su zbog njihove bliskosti sa Bojovićem. Đurović, naime, u kriminalnim krugovima važi za Bojovićevog glavnog saradnika u Crnoj Gori, dok je Korać najvažniji Bojovićev saradnik u Srbiji.
Đurović se u ,,bijeloj knjizi” ili dokumentu OCTA – Procjena opasnosti od organizovanog kriminala u Crnoj Gori, navodi kao vođa najjačeg klana u Baru. U tom dokumentu stoji kako u Baru stalno ,,operiše” šest kriminalnih grupa, koje se bave raznim nelegalnim poslovima, mahom švercom droge, zelenašenjem, reketiranjem i pranjem para, te da Đurović drži primat. Policija vjeruje da je po hijerarhijskom uređenju, broju članova, vezama u inostranstvu, ali i finansijskoj moći, Đurovićeva grupa u Baru bila najorganizovanija i najjača.
Luka Đurović je u rodnom Baru, u srednjoškolskim danima, bio poznat kao akter nekoliko tuča. Ime u svijetu kriminala Luka Đurović sticao je daleko od Crne Gore, koju je napustio još sredinom 1990-ih. Životni put ga je vodio po evropskim prijestonicama. Reputaciju sa one strane zakona, kako tvrde upućeni, stekao je najviše kroz zajedničke operacije sa liderom zemunskog klana imenjakom Bojovićem.
Otkako mu se ime pojavilo u operaciji Šah-mat italijanske policije, koja ga je teretila za šverc kokaina, Đurovićev manevarski prostor u Evropi se brzo smanjio, nakon čega se vratio u Crnu Goru, gdje ima suprugu i sina. Kasnije je, zbog nedostatka dokaza, oslobođen optužbi za međunarodni šverc kokaina u toj akciji italijanske policije.
Opet prema Blicu, Luka Đurović je poslije nestanka Slobodana Radonjića pobjegao iz Crne Gore i krio se u Zapadnoj Evropi, ali se često sa suprugom i porodicom sastajao u Sloveniji. Znao je da Danilo Radonjić traga za njim. U Crnu Goru vratio se 2011. poslije ubistva Danila Radonjića, kao slobodan čovjek, koji otvara kafiće u Baru, kazao je za beogradski list izvor upoznat sa istragom.
U protekloj godini gotovo da nije išao nigdje dalje od primorja tako da je živio na relaciji Bar-Budva-Kotor-Podgorica. Sve to vrijeme izbjegavao je incidente, a njegovi lokali posebno su bili na udaru policije nakon ubistva braće Gojačanin.
Đurović je godinama povezivan sa mnogim sumnjivim poslovima. Dovođen je u vezu sa nekoliko mafijaških likvidacija, pokušaja ubistava, pa i nestanka više osoba sa područja Crne Gore, a sve, navodno, zbog sukobljenih interesa u narko-biznisu. No, policija nikada Đurovića nije hapsila zbog sumnje da je učestvovao u nekom ubistvu. Nikada nije osuđivan i protiv njega nije vođen nijedan sudski postupak.
Krajem jula su mediji objavili da je akcijom policija Crne Gore i Srbije spriječeno ubistvo vođe barskog klana Luke Đurovića, ali i dvojice kriminalaca u Baru i Kotoru. Dodali su i da je u Beogradu planirana likvidacija jednog poznatog biznismena, crnogorskog porijekla, koji se u protekloj deceniji povezivao sa brojnim mafijaškim obračunima.
Krajem avgusta barska policija je uhapsila Sinišu Milića, bivšeg pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice srpske policije, koji je radio kao obezbjeđenje Luke Đurovića. Dva dana kasnije Miliću je izrečena mjera zabrane ulaska u Crnu Goru u narednih godinu dana.
Sudija za istragu Višeg suda u Podgorici Miroslav Bašović odredio je ekstradicioni pritvor Šaranoviću i Ratku Koljenšiću, koji su uhapšeni po potjernici Interpola Beograd.
Kako je pisao Blic, u Crnoj Gori Bojovići imaju moćne neprijatelje, među kojima najviše „neraščišćenih računa” imaju sa Budvaninom Ivanom Delićem. Naime, Luka Bojović je u ljeto 2008. naredio Delićevu likvidaciju. No, serijski ubica Luka Kalinić je greškom, umjesto Delića, u Budvi ubio Nikšićanina Gorana Pejovića. Sukob se potom prenio u Beograd: 2009. ubijeni su Ilija Novović, blizak Lukin saradnik, i Goran Marić, pripadnik klana Sretena Jocića.
Luka Bojović od februara 2012. u španskom zatvoru čeka ekstradiciju. Protiv njega se vode postupci za atentate na Andriju Draškovića i Zorana Nedovića, kada su ubijeni njihovi tjelohranitelji Dejan Živančević i Milutin Jovićić, kao i ubistvo Branka Jevtovića Jorge.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
KOLAŠINSKA GONDOLA I PRIVATNI INTERESI: Bitka za trasu
Objavljeno prije
2 danana
14 Marta, 2026
Projekat gondole koja bi povezala Kolašin sa skijalištima na Bjelasici, vrijedan preko 100 miliona eura, i dalje je bez javno dostupnog idejnog rješenja i preciznih detalja o trasi. Daleko od očiju javnosti vodi se „bitka“ oko lokacije i međustanica, koje bi mogle biti usred privatnih parcela
Gondola koja treba da spaja Kolašin sa skijalištima na Bjelasici najskuplji je projekat vezan za tu sjevernu opštinu, ako se izuzme auto-put. Čak 101 milion eura iz državnog budžeta opredijeljen je za taj posao, ali je on i dalje na nivou idejnog rješenja. Koje još nije zvanično objavljeno.
Specifični detalji, ekonomske analize opravdanosti, kao i tačna dinamika realizacije projekta po fazama, još nijesu zvanično prezentovani, pa čak ni konačni detalji o trasi. Iz kolašinske izvršne vlasti saopštavaju da će svi detalji projektnog zadatka biti obznanjeni tek nakon objavljivanja tendera za izbor izvođača radova.
Opozicioni odbornici su od predstavnika kolašinske izvršne vlasti dobili mogućnost da idejno rješenje vide u opštinskim kancelarijama. Saopšteno im je da će tender za izvođača radova, po principu “projektuj i izgradi” biti raspisan za “nekoliko sedmica najduže”.
I vlast i opozicija dijele stav da je gondola ogromna razvojna šansa. Na poslednjoj sjednici Skupštine opštine (SO) pojedini odbornici su bili naročito zainteresovani za lokacije pojedinih međustanica tog objekta.
U Nacrtu Programa uređenja prostora i Programa urbane sanacije za 2026. godinu poznat je naziv – “izgradnja gondole Breza – Željeznička stanica – Smrče – Ćirilovac – Kolašin 1450 – Kolašin – Kolašin 1600”. No, prema poslednjim nezvaničnim informacijama, u projektnom zadatku su izbjegnute međustanice Željeznička stanica i Smrče. Upravo na tim lokacijama nalaze se hektari u privatnom vlasništvu na kojima su planirani veliki turistički kompleksi.
U blizini Željezničke stanice, prema podacima koje je nedavno objavio predsjednik Kluba poslanika Demokrata Boris Bogdanović, je više stotina hiljada metara kvadratnih u vlasništvu Aca Đukanovića. Iako međustanica nije planirana na Đukanovićevoj imovini, jeste u neposrednoj blizini tih parcela, na kojima je planskom dokumentacijom omogućena gradnja turističkog kompleksa. Vlasništvo više parcela u Smrčju imaju nekoliko kompanija koje se povezuju sa pojedinim predstavnicima „krupnog kapitala“ koji u Kolašinu grade ili su već sagradili objekte. Međustanica u tom dijelu bi im išla na ruku, i poštedjela ih gradnje pristupnog puta do gondole.
Opozicioni odbornici (Pokret Zajedno gradimo Kolašin-DPS, SD,SDP i građani) su tokom rasprave na sjednici SO posebno insistirali na tome da među planiranim stanicama gondole ostane i međustanica kod Željezničke stanice. Kako su naveli, ta lokacija je važna zbog potencijala koji pruža za dolazak turista vozom u Kolašin. Prema njihovom mišljenju, direktna veza između željezničke stanice i gondole omogućila bi turistima koji u grad dolaze željeznicom da bez dodatnog prevoza stignu do skijališta na Bjelasici. Time bi se, tvrde oni, dodatno valorizovao željeznički saobraćaj i smanjio pritisak na drumski put prema skijalištima.
Raspored međustanica, koji pogoduje interesima vlasnika parcela, određen je i izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Opštine Kolašin, usvojenim prije godinu. Ponuđene su dvije varijante. Prema prvoj, trasa je sa međustanicama na Željezničkoj stanici, Smrčju, Ćirilovcu, Kolašin 1450 i Kolašin 1600. Prema drugoj varijanti, predviđene su međustanice na Željezničkoj stanici i Ski-centru Kolašin 1450, a trasa se završava na državnom skijalištu Kolašin 1600.
Prema prvoj varijanti, početna stanica žičare je u blizini kasarne Breza, sa parking prostorom za oko 600 vozila, dok bi na međustanici Željeznička stanica bio parking za oko 70 vozila.
“Žičara Breza – Smrčje može predstavljati varijantu 1. Ostvaruje se veza budućeg turističkog naselja, grada i skijališta. Međustanica Ćirilovac – zaustavna stanica žičare – bila bi na udaljenosti od oko 200 metara od manastira Ćirilovac. Svi koji žičarom dođu do ove lokacije, ljeti šetnjom, mogu da se vrate u Kolašin ili da se popnu na vrh Ključa, do male kapele i guvna, odakle se pruža fantastičan pogled…”, piše između ostalog u opisu prve faze.
Predviđena dužina trase iznosi oko 12 kilometara, sa najvišom tačkom žičare na skoro 1.900 metara nadmorske visine.
Najviša tačka žičare u prvoj varijanti bila bi na prevoju Ključ na 1.880 mnv, lijevo od guvna i kapele na Ključu, što, kako piše u izmjenama i dopunama PUP-a, može biti veoma atraktivno. Još atraktivnije je što bi gondola na rastojanju od svega 800 metara savladala uspon od 300 mnv, a nakon tog uspona naglo bi se spuštala prema Jezerinama sa istim padom. Kapacitet žičare bio bi 2.000 putnika na sat.
Ukupan put od Breze do skijališta trajao bi 30 minuta pri brzini 6 m/s. Dužina prve sekcije do Smrčja je oko 5.650 metara, visinska razlika je 80 metara, put bi trajao 15 minuta i 42 sekunde, a maksimalan broj korpi bio bi 111. Dužina druge sekcije od Smrčja do skijališta Kolašin 1450 je oko 5.150 metara, visinska razlika je 400 metara, put bi trajao 14 minuta i 21 sekundu, a maksimalan broj korpi bio bi 102.
“U varijanti 2 početna stanica je kao u varijanti 1, kao i međustanica Željeznička stanica, nakon koje se nastavlja direktno ka stanicama Jezerine 1450 i Jezerine 1600 (okretna stanica). U prvoj i drugoj varijanti početna stanica gondole može da bude i druga odgovarajuća lokacija, kao što je, na primjer, zona turizma u sportskoj zoni. U pitanju su koridori žičara, a precizan položaj biće određen daljom razradom tehničke dokumentacije”, piše u tom dokumentu.
Međutim, prema odluci, odnosno dopuni te odluke za određivanje lokacije za izgradnju lokalnog objekta od opšteg interesa – gondole Breza – Kolašin 1600 – nijesu predviđene međustanice kod Željezničke stanice i u Smrčju.
Nakon poslednje sjednice SO ostalo je nejasno šta će biti konačna odluka oko broja i lokacije međustanica, ali i ukupne dužine gondole. Javnost će, bar prema sadašnjem stanju, o tome saznati tek nakon raspisivanja tendera.
Početak realizacije tog projekta bio je predviđen i u Programu za prošlu godinu, ali je tada bilo planirano da košta 60 miliona eura. Kako je kazao potpredsjednik Opštine Vasilije Ivanović, poskupljenje od 40 miliona za godinu uzrokovano je „troškovima eksproprijacije, prateće infrastrukture i dodatnih parking mjesta“.
Predviđena dužina trase biće oko 12 kilometara, sa najvišom tačkom žičare na skoro 1.900 metara nadmorske visine.
Kako je lani kazao Ivanović, opravdanost tako skupog projekta je “u mogućnosti da se stvore uslovi da Kolašin ima 365 dana turističke ponude”. Pored toga, objasnio je, bio bi rasterećen saobraćaj na putu prema skijalištima, jer je ta saobraćajnica sada dio regionalnog puta od Kolašina do Berana, kroz tunel Klisura.
“Ukoliko bi taj projekat bio realizovan, gondola bi bila jedna od najpoznatijih u ovom dijelu Evrope. Nadam se da će značaj te naše ideje prepoznati Vlada. Pored praktičnih, gondola bi onima koji je koriste pružila jedinstven doživljaj panoramske vožnje. S prevoja Ključ vidi se, takoreći, pola Crne Gore, a nije bez značaja ni što bi tim projektom bio rasterećen saobraćaj od grada do skijališta”, kazao je lani Ivanović.
PUP preporučuje izradu Studije izvodljivosti “koja bi analizirala sva predložena varijantna rješenja i pokazala koje varijantno rješenje je najpovoljnije, za koje se onda mora raditi glavni projekat kao za složeni inženjerski objekat”.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
RANJAVANJE RADOSLAVA GILA STANIŠIĆA: Krug nasilja
Objavljeno prije
2 danana
14 Marta, 2026
Grupa pripadnika zagoričke kriminalne grupe prešla je put od sitnih prestupnika i nasilnika do visokopozicioniranih članova „kavačkog klana“, jednog od najozloglašenijih kriminalnih udruženja u Evropi. Ostaje pitanje šta slijedi nakon ranjavanja vođe zagoričkog klana – kriminalne organizacije koja je, kako se pokazalo, poznata po tome da ne oprašta
Podgoričanin Radoslav Gile Stanišić (42), jedan od vođa zagoričkog klana, godinama je dežurno ime na stranicama crne hronike. Poslije kratke pauze ponovo se pojavio u medijima tokom proteklog vikenda, nakon što se sa prostrelnom ranom u nozi javio u Urgentni blok Kliničkog centra u Podgorici.
U skladu sa procedurama, dežurni ljekari su o prijemu pacijenta sa povredom nanesenom vatrenim oružjem odmah obavijestili policiju. Policijski službenici su došli na lice mjesta, ali je Stanišić odbio da sarađuje. Uprkos tome, policija je nakon njegovog ranjavanja blokirala grad. Tokom akcije koja je uslijedila, zbog sumnje da je ranio vođu zagoričke bande, uhapšen je državljanin Bosne i Hercegovine, Lazar Božić (29). Pretresom automobila u kojem se nalazio, pronađen je pištolj marke „Valter“ sa 15 metaka.
Stanišić je tokom posljednjih petnaest godina hapšen zbog niza nasilnih i krivičnih djela, od iznude i pokušaja iznude, preko nasilja i nasilja u porodici, do kidnapovanja maloljetnika.
Prije više od decenije, Stanišićeva grupa sijala je strah po Podgorici, izazivajući brojne tuče zbog kojih su često privođeni. Braća Stanišić, Radoslav i njegova braća od strica Vidoje i Saša, krajem juna 2010. godine završili su u pritvoru nakon incidenta na igralištu u Zagoriču, kada su fizički napali sina lidera PzP Nebojše Medojevića.
Nakon sudskog postupka u oktobru iste godine, Vidoje Stanišić osuđen je na godinu i četiri mjeseca zatvora, dok je Radoslav dobio kaznu od godinu i dva mjeseca. Njihov brat Saša zbog napada na mlađeg Medojevića u zatvoru u Spužu proveo je svega 40 dana.
Zbog incidenta na podgoričkom bazenu u julu 2012. godine, Radoslav Stanišić osuđen je na godinu i deset mjeseci zatvora. Tada je grupa mladića iz Zagoriča, naočigled brojnih kupača,među kojima je bilo najviše djece, brutalno pretukla dvojicu radnika obezbjeđenja, kao i jednog kupača koji im je pritekao u pomoć.
Do okršaja je došlo nakon što je obezbjeđenje odbilo da na bazen pusti jednog od mladića iz te grupe. Brutalno prebijanje zabilježile su nadzorne kamere, a video-snimak nasilja kasnije je uvršten u dokazni materijal protiv napadača.
Ime Radoslava Stanišića i članova zagoričkog klana dovodilo se u vezu sa serijom paljenja vozila ND „Vijesti“, koja su se dogodila u periodu od 2011. do 2014. godine.
Policija je početkom aprila 2020. godine saopštila da je rasvijetlila četiri slučaja paljenja vozila nezavisnog dnevnika „Vijesti“ i to tri iz 2011. godine i jedan iz 2014. godine. Prema operativnim podacima, koji ni do danas nijesu potkrijepljeni dokazima, kao nalogodavac tih napada označen je Radoslav Gile Stanišić, koji je u tom periodu bio u bjekstvu. Nedugo nakon objave ove informacije stigao je i njegov demanti.
„Godine 2011. bio sam na izdržavanju zatvorske kazne. Osobe koje su označene kao izvršioci tih krivičnih djela poznajem samo iz viđenja. Takođe naglašavam da nikada do sada nisam imao zamjerke na rad ‘Vijesti’“, naveo je Stanišić u reagovanju.
Ovaj Zagoričanin i ranije je bio meta napada. Ranjen je 30. juna 2014. godine u centru Podgorice. Zbog tog incidenta Podgoričanin Boban Laković, zvani Pobro, osuđen je na godinu dana zatvora. Prema navodima iz istrage, Laković je pucao u Stanišića jer ga je ovaj tri noći ranije, na istom mjestu, brutalno pretukao.
U decembru 2015. godine Stanišić je uhapšen zbog sumnje da je, zajedno sa Baraninom Velizarom Gardaševićem i Vojislavom Vojvodićem, od trojice Barana pokušao da iznudi 205.000 eura i tri automobila visoke klase. Radoslav Stanišić robijao je i zbog tuče sa pripadnicima Interventne jedinice policije u lokalu „Velvet“, krajem 2016. godine.
Prema operativnim podacima bezbjednosnih službi, Stanišići su na početku sukoba dva kotorska kriminalna klana bili naklonjeni škaljarskoj kriminalnoj grupi, ali su nakon nekoliko godina, tokom boravka u zatvoru, promijenili stranu i priklonili se kavačkom klanu. O njihovoj bliskosti sa Kavačanima svjedoče i fotografije koje su objavljene u medijima, a nastale su krajem decembra 2019. godine. Na njima se vide braća Stanišić, Radoslav i Vidoje, kako sa još nekoliko osoba ispred Centra bezbjednosti Podgorica čekaju jednog od navodnih vođa kavačkog klana, Slobodana Kašćelana, nakon što mu je uz jemstvo ukinut pritvor.
Ista grupa je 25. februara 2020.godine ispred CB Podgorica, čekala i Marija Miloševića, osumnjičenog za ubistva Radomira Đuričkovića i Miodraga Kruščića, kao i za umiješanost u ranjavanje novinarke Olivere Lakić, ali do njegovog puštanja tada nije došlo. Prijateljstvo i veze sa „kavčanima“ umalo su ga koštale života. Prema tužilačkim spisima, on je krajem 2020. godine bio prvi na listi za odstrijel kriminalne grupe koju je navodno formirao njegov sugrađanin Janko Vukadinović (31). Za to ubistvo Vukadinovićeva kriminalna grupa trebalo je da dobije između 170.000 i 200.000 eura, piše u optužnici podnijetoj protiv Vukadinovića i članova njegove kriminalne grupe. Svjedok saradnik nije tužiocima ispričao zbog čega je Stanišić navodno bio prvi na listi za ubistva.
Radoslav Stanišić upisao se i u evidenciju srpske policije, koja ga je sredinom maja 2020. godine uhapsila zbog nedozvoljenog prelaska granice, nakon čega je i protjeran iz zemlje.
“Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova u Beogradu priveli su crnogorskog državljanina R.S. (1984) zbog sumnje da je počinio nedozvoljeni prelazak državne granice, a provjerama je utvrđeno da se ovo lice na teritoriji Crne Gore sumnjiči da je izvršilo krivično djelo izazivanje opšte opasnosti. On je priveden dežurnom sudiji Prekršajnog suda u Beogradu koji ga je nakon sprovedenog prekršajnog postupka osudio zbog nedozvoljenog prelaska državne granice na novčanu kaznu u iznosu od 100.000 dinara i izrekao mu mjeru udaljenja stranca sa teritorije Republike Srbije u trajanju od dvije godine”, saopšteno je tada iz Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije.
Na podugom spisku krivičnih djela koja su na teret stavljena Radoslavu Stanišiću je i porodično nasilje. Prijavu protiv njega je u maju 2022. godine, podnijela njegova bivša partnerka, nakon čega je uhapšen. Stanišić je u medijima pominjan i početkom februara ove godine, kada je osvanula vijest da je policija u okviru potrage za odbjeglim Milošem Medenicom , pretresla njegove dvije kuće, u podgoričkom naselju Zagorič i selu Bratonožići. Medenica nije pronađen.
Sudeći po hronologiji krivičnih djela, grupa pripadnika zagoričke kriminalne grupe za više od 15 godina prešla je put od sitnih prestupnika i nasilnika do visokopozicioniranih članova „kavačkog klana“, jednog od najozloglašenijih kriminalnih udruženja u Evropi. Ostaje samo pitanje šta slijedi nakon posljednjeg događaja u kojem je ranjen vođa zagoričkog klana – kriminalne organizacije koja je, kako se pokazalo, poznata po tome da ne oprašta.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
Planovi za otvaranje novih kamenoloma otvorili su pitanje sudara različitih razvojnih koncepata – eksploatacije mineralnih sirovina sa jedne i razvoja turizma i poljoprivrede sa druge strane. Od Kolašina do Bijelog Polja vidljivo je kako kamenolomi nerijetko dolaze u sukob sa lokalnim vizijama razvoja i interesima stanovništva
Prema Godišnjem planu davanja koncesija na sjeveru Crne Gore predviđene su brojne nove dodjele koncesija za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju tehničko-građevinskog i arhitektonsko-građevinskog kamena. Riječ je o područjima na kojima je eksploatacija već ranije postojala ili se nalazi u neposrednoj blizini aktivnih eksploatacionih polja, ali i o novim lokalitetima predviđenim zbog infrastrukturnih projekata, prije svega izgradnje autoputa. Mnoge od tih lokacija tokom javne rasprave o koncesionom aktu bile su problematične za lokalno stanovništvo, ali i za Upravu za gazdovanje šumama i lovištima Crne Gore.
Ministarstvo planira nove koncesije za ležišta nemetaličnih mineralnih sirovina arhitektonsko-građevinskog i tehničko-građevinskog kamena na lokalitetima „Željevica“ u Andrijevici, „Lješnica – Bioča“ u Bijelom Polju, kao i „Gradina“ u Beranama.
Predviđene su i potpuno nove lokacije na kojima ranije nije bilo eksploatacije niti se u blizini nalaze aktivna eksploataciona polja, prvenstveno zbog izgradnje autoputa. Među tim lokalitetima su ležište arhitektonsko-građevinskog i tehničko-građevinskog kamena „Rijeka Marsenića – Seoce“ u Andrijevici, ležište tehničko-građevinskog kamena (vulkanit) „Bistrica“ u Beranama, kao i ležište arhitektonsko-građevinskog i tehničko-građevinskog kamena „Skrbuša“ u Kolašinu.
Kako je obrazloženo, tim planom Ministarstvo nastoji da obezbijedi dovoljne količine građevinskog kamena za potrebe razvoja infrastrukture i građevinskog sektora, uz oslanjanje na postojeću rudarsku praksu i već poznate geološke potencijale na terenu.
Nijedna od više primjedbi Uprave za gazdovanje šumama i lovištima i Mjesne zajednice (MZ) Skrbuša nije usvojena kada je riječ o budućem kamenolomu u tom kolašinskom selu.
Mještani tog sela su uglavnom ukazivali na činjenicu da se, prema planskoj dokumentaciji, u tom dijelu opštine planira razvoj ekoturizma i poljoprivrede, pa smatraju da bi budući kamenolom osujetio realizaciju planiranog razvoja. Takav stav tokom javne rasprave iznio je i potpredsjednik Opštine Kolašin Vasilije Ivanović, dok su iz Uprave ukazali da se na području Skrbuše nalaze šume posebne namjene čija je osnovna funkcija zaštita zemljišta, voda, stabilnosti terena i ekosistema.
„U takvim šumama zabranjene su aktivnosti koje mogu ugroziti njihovu osnovnu funkciju. Zakon o rudarstvu i geološkim istraživanjima propisuje da se eksploatacija mineralnih sirovina može vršiti samo uz poštovanje propisa iz oblasti zaštite šuma i životne sredine, kao i u skladu sa važećim planskim dokumentima. S obzirom na to da je lokalitet Skrbuša zaštitna šuma, smatraju da njegovo uvrštavanje u Predlog godišnjeg plana davanja koncesija za 2026. godinu nije u skladu sa važećim zakonima“, objašnjava se.
Predlagači Plana koncesija nijesu prihvatili tu argumentaciju, uz obrazloženje da se zaštitne šume nalaze u blizini, ali ne u okviru lokaliteta Skrbuša. Obećali su da će Ministarstvo korigovati granice koncesionog polja u skladu sa mjerama zaštite životne sredine izdatim od strane Agencije za zaštitu životne sredine i mišljenjem Uprave za zaštitu kulturnih dobara, u skladu sa izvodom iz prostorno-planske dokumentacije. Navodno će Elaboratom o procjeni uticaja na životnu sredinu, na koji saglasnost daje Agencija, precizno biti definisana zaštita životne sredine.
Na Skrbuši u Kolašinu postoji još jedan kamenolom, a preduzeće koje eksploatiše kamen sa lokaliteta Bakovići zatražilo je proširenje. Kolašinsko preduzeće „Keker“, vlasnik kamenoloma u Bakovićima, koje je prije pet godina privuklo pažnju urbanističko-građevinskih inspektora zbog objekta za proizvodnju betona i pratećeg postrojenja, sada ima namjeru da značajno proširi svoje aktivnosti na tom nalazištu. Opština Kolašin je pokrenula postupak odlučivanja o potrebi izrade Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu za eksploataciju tehničko-građevinskog kamena na ležištu „Bakovići“, što potvrđuje ambiciozne planove ovog privatnog preduzeća.
Prema podacima iz dokumentacije, u kamenolomu ima oko 1.078.000 kubika kamena, što je potvrđeno zvaničnim studijama, a planirano je da se godišnje izvadi oko 20.000 kubika. S obzirom na raspoložive rezerve i planiranu brzinu vađenja, procjenjuje se da će kamenolom raditi oko 47 godina.
I iz MZ Lozna u Bijelom Polju bili su protiv toga da dobiju kamenolom u svom selu. Objasnili su da će otvaranje novih i korišćenje starih ležišta imati višestruke negativne uticaje na lokalnu zajednicu. Njihove primjedbe su tokom javne rasprave djelimično usvojene.
Kako je objašnjeno, na lokalitetu Lješnica – Bioča eksploatacija mineralnih sirovina obavljala se od 2009. godine. U neposrednoj blizini nalazi se i drugo koncesiono polje na kojem se takođe vrši eksploatacija mineralnih resursa.
U procesu pripreme koncesionog akta bilo je predviđeno da Ministarstvo koriguje granice koncesionog polja. Takođe, objašnjavaju predlagači, zaštita životne sredine trebalo je da bude precizno definisana Elaboratom o procjeni uticaja na životnu sredinu, na koji saglasnost daje Agencija.
Međutim, tokom postupka je utvrđeno da prilikom izrade koncesionog akta nije moguće izvršiti korekciju granica koncesionog polja. Zbog toga je prihvaćena dostavljena primjedba, te je jedan od dva lokaliteta Lješnica – Bioča isključen iz Godišnjeg plana davanja koncesija za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju mineralnih sirovina za 2026. godinu.
Intervencije civilnog sektora i mještana imale su rezultat kada je riječ o planiranom novom kamenolomu u Beranama, u Donjoj Ržanici – Kaludra, pa je taj lokalitet na kraju izostavljen iz Plana. U primjedbama se navodi da se planirani kamenolom nalazi u neposrednoj blizini značajnih arheoloških i kulturno-istorijskih lokaliteta – Minine pećine, arheološkog nalazišta Tumbarica i nemanjićkog manastira Ćelije. Iz civilnog sektora su upozorili da bi eventualna eksploatacija na tom području mogla dovesti do trajne i nenadoknadive štete na prostoru koji ima evidentan, ali i potencijalan arheološki značaj.
Ukazano je i na ozbiljan nedostatak transparentnosti u procesu javne rasprave. Predsjednici mjesnih zajednica Donja Ržanica i Kaludra, prema navodima iz primjedbe, nijesu bili zvanično obaviješteni o njenom održavanju niti pozvani da učestvuju. Time je, kako se navodi, lokalna zajednica koja bi bila direktno pogođena eventualnom realizacijom projekta faktički isključena iz procesa odlučivanja, što je suprotno principima participativne demokratije i obavezama koje proističu iz Aarhuske konvencije.
I Opština Mojkovac je uspjela da iz Plana izbaci jedan od lokaliteta na svojoj teritoriji. Kako su obrazložili iz te lokalne uprave, lokaliteti Štitarica – Taskavac II i Okruglički krš II neprihvatljivi su sa aspekta planske usklađenosti, zaštite životne sredine i interesa lokalnog stanovništva.
Opština je takođe izrazila ozbiljno nezadovoljstvo dosadašnjim radom koncesionara na lokalitetima Štitarica – Taskavac i Okruglički krš, navodeći da su dosadašnje aktivnosti eksploatacije proizvele značajne negativne posljedice po životnu sredinu, zdravlje stanovništva i pejzažne vrijednosti prostora. Kao primjeri negativnih uticaja navedeni su obrušavanje kamenog materijala u korito rijeke Štitarice, veliki oblaci prašine sa kamenoloma i postrojenja, detonacije eksploziva i odlaganje otpada nastalog preradom kamena u blizini rijeke.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari

NAFTNA KRIZA I MI: Obećanja bez rezerve
ZABILJEŽEN ISTORIJSKI MINIMUM ROĐENE DJECE U CRNOJ GORI: Demografski alarm koji nema ko da čuje
PIO FOND I BANJSKA REHABILITACIJA ZLA 90-IH: Crnogorski penzioneri u kući strave u RS
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmiceBUDVA: SRUŠENA KUĆA DOKTORA IVA ĐANIJA POPOVIĆA: Lokalni urbanista gradi soliter od osam spratova
-
DRUŠTVO4 sedmiceLEX SPECIALIS ZA PODRUČJE BOKE KOTORSKE: Moratorijum na gradnju objekata u zaštićenom području
-
Izdvojeno2 sedmiceSINOD SPC KAO AGENTURA VUČIĆEVOG REŽIMA: Sprema li se smjena Joanikija
-
Izdvojeno3 sedmiceMISTERIJA KORITA ĆEHOTINE: Rijeka za potkusurivanje
-
Izdvojeno4 sedmiceŽIVJETI U RUSIJI: Dobro isplanirani apsurd
-
Izdvojeno4 sedmiceLICENCIRANJA I KADROVANJA U ENERGETSKOM SEKTORU: Struka u magli ličnih interesa
-
FOKUS4 sedmicePERMANENTNA IDENTITETSKA OFANZIVA NA CRNU GORU: Barometar laži
-
FOKUS3 sedmiceVESKO BAROVIĆ, VESNA BRATIĆ, BLAŽO ŠARANOVIĆ…: Lutrija pravde
