Povežite se sa nama

OKO NAS

Podzemlje i nadzemlje

Objavljeno prije

na

Da li je neko petljao oko automobila, pitanje je koje se postavlja u Beogradu na vijest da je Luka Đurović (34), navodno vođa najmoćnije kriminalne grupe u Baru i ,,desna ruka” jednog od najpominjanijih kriminalaca u regionu Luke Bojovića, poginuo u saobraćajnoj nesreći u po bijela dana u ponedjeljak.

U Beogradu je Đurović bio povezan sa moćnim klanovima i ljudima, od kojih su mu neki, predvođeni Lukom Bojovićem, dali čitulju u podgoričkom dnevniku Dan, u kojem su pomeni Đuroviću objavljeni na 25 strana. Čitulje su, pored Bojovića, dali mnogi pojedinci umiješani u poznate kriminalne slučajeve – od Vuksana Cemovića, kojeg su procesuirali zbog sumnji u šverc ogromne količine kokaina, preko Ivana Vračara osuđenog za ubistvo poslovnog partnera braće Šarić Dragana Dudića, pa sve do Ljuba Bigovića, Milana Čila Šćekića, Ljuba Vujadinovića i Alana Kožara, od kojih su neki u zatvoru zbog umiješanosti u ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića.

Posljednjem ispraćaju Luke Đurovića, na groblju Gvozden brijeg u Baru, prisustvovao je ogroman broj građana iz Crne Gore i regiona.

Istraga crnogorske policije treba da odgovori na pitanje da li je Đurovićeva smrt namjerno izazvana, kada je, iz zasad nepoznatih razloga, na izlasku iz kotorskog tunela Vrmac, crni porše, koji je vozila njegova saputnica Monika Martinović (18), sletio u jarak i prevrnuo se. Mjesto na kojem se desila nesreća poznato je kao crna tačka, a upućeni tvrde i da porše nije imao adekvatnu opremu za nevrijeme koje je vladalo tog dana. Monika Martinović nalazi se van životne opasnosti.

Porše, u kome je bio Đurović, vodi se na Budvanina Nemanju Zeca, suvlasnika diskoteke Trokadero i lokala Perla, zbog čega je policija provjeravala odakle njegov automobil kod stradalog Baranina. Prema nezvaničnim saznanjima, Đurović je kobnog dana od Zeca pozajmio automobil kako bi se odvezao do Kotora da bi se raspitao da li će policija vratiti automobil njegovog prijatelja Milana Mićka Vujovića, koji mu je zbog provjera oduzet 20. avgusta.

Iako su isljednici na osnovu prvih dokaza sa mjesta nesreće ustanovili da nema ništa sumnjivo, tačka na istragu još nije stavljena. Po nalogu kotorskog tužioca Žarka Pajkovića, crni porše poslat je na vanredni tehnički pregled kako bi se utvrdilo da li je možda neki namjerni kvar izazvao nesreću.

Naime, pošto je u posljednje vrijeme šef barskog klana nekoliko puta bio meta planiranih likvidacija, uključene su sve istražne tehnike kako bi se otklonila sumnja da je na vozilu bilo sabotaža koje su izazvale tragediju.

U beogradskim medijima se Đurovićeva smrt već računa kao šesta u krvavom sukobu koji protekle četiri godine bukti između porodica Bojović i Šaranović. Time je dovedeno u sumnju i mišljenje direktora srpske policije Milorada Veljovića od pre nepunih mjesec dana da je serijom hapšenja spriječen krvavi niz ubistava u Srbiji i Crnoj Gori, a da će policije Srbije i Crne Gore uspjeti da rasvijetle rat osvetama među kriminalnim klanovima.

Izjava direktora Veljovića usljedila je pošto je, prema policijskim sumnjama, aprilsko ubistvo Nikole Bojovića, rođenog brata Luke Bojovića, jednog od vođa nekadašnjeg zemunskog klana, u potpunosti razriješeno. Kao direktni izvršilac osumnjičen je Vranjanac Saša Cvetanović (32), zvani Pit Bul, njegov saučesnik Nikšićanin Ratko Koljenšić (36), organizator zločina Miloš Delibašić (29), a sve po nalogu Slobodana Šaranovića (74).

Beogradske Večernje novosti su tada pisale kako je rasvjetljavanje ubistva Nikole Bojovića, kao i Miloša Vidakovića početkom avgusta u centru Budve, bilo rezultat međunarodne saradnje policija Srbije i Crne Gore.

U ponedeljak je pogibijom Đurovića rat dvije familije možda nastavljen. ,,Đurović je imao neprijatelje, a zna se i da je bio na famoznom spisku za osvetu Slobodana Šaranovića,” kazao je izvor beogradskog tabloida Kurir iz crnogorske policije.

Najjači sukob u srpsko-crnogorskom podzemlju posljednje decenije počeo je 28. jula 2009. kada je nestao Slobodan Radonjić, sin Šaranovićevog kuma Danila. Tokom potrage za njegovim ubicama, Branislav Šaranović (Slobodanov rođeni brat) vlasnik beogradskog kazina Slavija i Radonjić došli su do imena Luke Đurovića, Bojovićevog čovjeka iz Crne Gore, koji je, prema operativnim saznanjima, umiješan u nestanak mladića.

Radonjić je, kako je utvrđeno, izašao iz svog stana kako bi se vidio sa Đurovićem i Milanom Vujovićem, bliskim saradnicima Luke Bojovića. Podaci do kojih je istragom došla policija, ali i porodica Radonjić, govore da mu se po ulasku u Đurovićev automobil gubi svaki trag. Sumnja se da je on otet, a potom i ubijen. Tijelo nikada nije pronađeno, a, kako se sumnja, motiv otmice i ubistva Slobodana Radonjića krije se u neraščišćenim računima oko trgovine kokainom.

Pošto je sumnja pala na Đurovića, kumovi Radonjić i Šaranović pokušavali su da do njega dođu i ubijeni su obojica. Branislav Šaranović je usmrćen u sačekuši 2009. pred svojom kućom na Dedinju, a njegov kum Danilo septembra 2011. godine u Zemunu. Policija pretpostavlja da se iza ubistva Danila Radonjića i njegovog suvozača Dženana Ramovića iz Bara kriju, opet, Đurović i Vujović.

Slobodan Šaranović je ponudio novčanu nagradu za informacije koje bi dovele do otkrivanja identiteta nalogodavca ubistva njegovog brata. Tada je govorio kako ne želi ,,krvnu osvetu”. Poslije nekog vremena u Beograd je poslao navodno dvojicu svojih tjelohranitelja kako bi likvidirali Luku Bojovića, koga je označio kao čovjeka koji je naručio smrt Branislava Šaranovića.

Taj zločin je spriječen. Policija sumnja da je Slobodan Šaranović, kako bi osvetio brata, angažovao sestrića Miloša Delibašića (29) iz Beograda. Delibašić je postao poznat policiji poslije pljačke Izrael dajmond centra na Terazijama u Beogradu 2008, iz koga je ukrao nakit vrijedan dva i po miliona eura. Delibašić je, prema nezvaničnim informacijama, po nalogu Šaranovića organizovao likvidaciju Nikole Bojovića.

Radi toga je Delibašić iz Crne Gore u Beograd poslao dva čovjeka – Ratka Koljenšića, kao tipera, i Sašu Cvetanovića – direktnog izvršioca. Bojović je ubijen 29. aprila ove godine. Ubica je bio maskiran kačketom i kragnom prsluka.

Luka Đurović i Filip Korać, dvojica najbližih saradnika Luke Bojovića, kako saznaje Blic, bili su mete plaćeničke grupe Miloša Delibašića, čija je ubistva naredio i unaprijed platio Slobodan Šaranović. Likvidacije Đurovića i Koraća planirane su zbog njihove bliskosti sa Bojovićem. Đurović, naime, u kriminalnim krugovima važi za Bojovićevog glavnog saradnika u Crnoj Gori, dok je Korać najvažniji Bojovićev saradnik u Srbiji.

Đurović se u ,,bijeloj knjizi” ili dokumentu OCTA – Procjena opasnosti od organizovanog kriminala u Crnoj Gori, navodi kao vođa najjačeg klana u Baru. U tom dokumentu stoji kako u Baru stalno ,,operiše” šest kriminalnih grupa, koje se bave raznim nelegalnim poslovima, mahom švercom droge, zelenašenjem, reketiranjem i pranjem para, te da Đurović drži primat. Policija vjeruje da je po hijerarhijskom uređenju, broju članova, vezama u inostranstvu, ali i finansijskoj moći, Đurovićeva grupa u Baru bila najorganizovanija i najjača.

Luka Đurović je u rodnom Baru, u srednjoškolskim danima, bio poznat kao akter nekoliko tuča. Ime u svijetu kriminala Luka Đurović sticao je daleko od Crne Gore, koju je napustio još sredinom 1990-ih. Životni put ga je vodio po evropskim prijestonicama. Reputaciju sa one strane zakona, kako tvrde upućeni, stekao je najviše kroz zajedničke operacije sa liderom zemunskog klana imenjakom Bojovićem.

Otkako mu se ime pojavilo u operaciji Šah-mat italijanske policije, koja ga je teretila za šverc kokaina, Đurovićev manevarski prostor u Evropi se brzo smanjio, nakon čega se vratio u Crnu Goru, gdje ima suprugu i sina. Kasnije je, zbog nedostatka dokaza, oslobođen optužbi za međunarodni šverc kokaina u toj akciji italijanske policije.

Opet prema Blicu, Luka Đurović je poslije nestanka Slobodana Radonjića pobjegao iz Crne Gore i krio se u Zapadnoj Evropi, ali se često sa suprugom i porodicom sastajao u Sloveniji. Znao je da Danilo Radonjić traga za njim. U Crnu Goru vratio se 2011. poslije ubistva Danila Radonjića, kao slobodan čovjek, koji otvara kafiće u Baru, kazao je za beogradski list izvor upoznat sa istragom.

U protekloj godini gotovo da nije išao nigdje dalje od primorja tako da je živio na relaciji Bar-Budva-Kotor-Podgorica. Sve to vrijeme izbjegavao je incidente, a njegovi lokali posebno su bili na udaru policije nakon ubistva braće Gojačanin.

Đurović je godinama povezivan sa mnogim sumnjivim poslovima. Dovođen je u vezu sa nekoliko mafijaških likvidacija, pokušaja ubistava, pa i nestanka više osoba sa područja Crne Gore, a sve, navodno, zbog sukobljenih interesa u narko-biznisu. No, policija nikada Đurovića nije hapsila zbog sumnje da je učestvovao u nekom ubistvu. Nikada nije osuđivan i protiv njega nije vođen nijedan sudski postupak.

Krajem jula su mediji objavili da je akcijom policija Crne Gore i Srbije spriječeno ubistvo vođe barskog klana Luke Đurovića, ali i dvojice kriminalaca u Baru i Kotoru. Dodali su i da je u Beogradu planirana likvidacija jednog poznatog biznismena, crnogorskog porijekla, koji se u protekloj deceniji povezivao sa brojnim mafijaškim obračunima.

Krajem avgusta barska policija je uhapsila Sinišu Milića, bivšeg pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice srpske policije, koji je radio kao obezbjeđenje Luke Đurovića. Dva dana kasnije Miliću je izrečena mjera zabrane ulaska u Crnu Goru u narednih godinu dana.

Sudija za istragu Višeg suda u Podgorici Miroslav Bašović odredio je ekstradicioni pritvor Šaranoviću i Ratku Koljenšiću, koji su uhapšeni po potjernici Interpola Beograd.

Kako je pisao Blic, u Crnoj Gori Bojovići imaju moćne neprijatelje, među kojima najviše „neraščišćenih računa” imaju sa Budvaninom Ivanom Delićem. Naime, Luka Bojović je u ljeto 2008. naredio Delićevu likvidaciju. No, serijski ubica Luka Kalinić je greškom, umjesto Delića, u Budvi ubio Nikšićanina Gorana Pejovića. Sukob se potom prenio u Beograd: 2009. ubijeni su Ilija Novović, blizak Lukin saradnik, i Goran Marić, pripadnik klana Sretena Jocića.

Luka Bojović od februara 2012. u španskom zatvoru čeka ekstradiciju. Protiv njega se vode postupci za atentate na Andriju Draškovića i Zorana Nedovića, kada su ubijeni njihovi tjelohranitelji Dejan Živančević i Milutin Jovićić, kao i ubistvo Branka Jevtovića Jorge.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SUŠE SE CRNOGORSKE ŠUME: Gubimo li bitku sa potkornjakom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uz požare, nelagalnu i neplansku sječu, sve ozbiljniji danak u šamama na sjeveru uzima i insekt potkornjak. Prošle godine, iz razloga koji još nijesu utvrdili u Upravi za gazdovanje šumama i lovištima, osušeno ili u fazi sušenja bilo je blizu 12.000 metara kubnih drvne mase. U fazi degradacije je oko petina crnogorskih šuma

 

Prema procjeni Uprave za gazdovanje šumama i lovištima,  oko 20 odsto šumskih sastojina u Crnoj Gori u raznim je fazama degradacije. U Izvještaju  o zdravstvenom stanju šuma za prošlu godine  nema preciznih podataka o tome koliko su, uz požare nelegalnu i neplansku sječu, na uništavanje šuma uticali  insketi, a među njima najopasniji, takozvani, potkornjak. Međutim, u  tom dokumentu Uprava se pohvalila aktivnostima koje su preduzete ili se planiraju na suzbijanju te štetočine, koja uzrokuje ubrzano i masovno sušenje stabala.

Prema podacima iz Izvještaja, moglo bi se zaključiti da nadležni  dobijaju bitku sa insketom koji je napao šume u skoro svakoj sjevernoj  područnoj jedinici Uprave. S druge strane,  ekološki aktivisti tvrde da je stanje alarmantno, a napredovanje tog insketa u šumskim sastojinama odavno  izmaklo kontoli.

“Ako pitate nadležne – sve je u redu  sa našim šumama. Situacija nije alarmantna. Postavljati po 40 feromonskih zamki, na teritoriji na kojoj ozbiljne države postavljaju po 1.500 da se odbrane od potkornjaka i, generalno,  nerad institucija, dovešće nas u situaciju da postanemo pustinja”, napisao je na svom Facebook profilu ekološki i građanski aktivista Aleksandar Dragićević.

On je objavio i fotografije koje, kako tvrdi, pokazuju da potkornjak  uzima golem danak u šumama na sjeveru države.  Dragićević tvrdi da je Uprava postavljala feromonske zamke proizvedene prije sedam godina, to jest, kojima je rok istekao prije pet godina.  Da imaju slična saznanja, saopštili su, minulog mjeseca,  i iz Agencije za zaštitu životne sredine.

“U ovom trenutku, Uprava za šume postavlja feromonske zamke kojima je rok istekao prije pet godina i  one ne funkcionišu. Postavljaju se čisto zato da se može reći da se nešto radi. U Nacionalnom parku Tara u Srbiji, za pet godina, u feromonske zamke uhvatilo se preko 70 miliona potkornjaka, od čega samo 2014. godine preko 33 miliona. Poslije toga, broj potkornjaka opada. Stižu nam fotografije iz cijele Crne Gore na kojima se vide ogromne površine  šume koje se suše. Ovo je ogroman rizik za pojavu šumskih požara a potom i erozije…”, zaključuje Dragićević.

Iz Uprave su takve tvrdnje nazvali zlonamjernim i manipulacijom, i pohvalili se da su, tokom prošle godine, “na  brojnim lokalitetima postavljene feromonske klopke i feromonski preparati za utvrđivanje brojnosti potkornjaka”. Klopke su, navodno, postavljene u područnim jedinicama Pljevlja, Žabljak, Plužine, Bijelo Polje, Berane, Rožaje, Mojkovac, Plav, Gusinje, Nikšić, Andrijevica i Šavnik.

“Zaštita šuma od štetnih insekata u 2022.godini, sprovodila se i kroz preduzimanje mjera zaštite protiv malog šestozubog smrčevog potkornjaka (Pityogenes chalcographus), velikog osmozubog smrčevog potkornjaka (Ips typographus l.), krivozubog jelinog potkornjaka (Pityokteines curvidens), šestozubog borovog potkornjaka (Ips sexdentatus) i trozubog borovog potkornjaka (Ips acuminatus). Svake godine se nabavljaju feromonske klopke i feromonski preparati za sve područne jedinice, utvrđuje brojnost tih štetnih insekata i intenzitet napada sa ciljem blagovremenog otkrivanja gradacije sipaca potkornjaka”, piše u Izvještaju .

Kontrola brojnosti potkornjaka, objašnjavaju,  svodila se na postavljanju klopki i preparata na najugroženijim mjestima i redovno se evidentirao broj klopki, datum postavljanja feromonskog preparata i nihova zamjena i broj ulovljenih insekata.  U šumama u državnom vlasništvu ukupno su postavljene 302 klopke,  a oko 138 u područnoj jedinici Pljevlja, gdje je intenzitet napada bio najveći posebno u gazdinskoj jedinici Ljubišnja. U toj gazdinskoj jedinici, konstatuju iz Uprave, problem je eskalirao, prije svega zbog “dugogodišnjeg neblagovremenog uklanjanja “sanitara”.

To je, kažu, prouzrokovalo invazije napada potkornjaka koji je sada i primarni uzročnik sušenja stabala smrče i jele. Minule godine, u skladu sa preporukom Komisije, formirane na incijativu  Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, postavljeno je i dodatnih  69 feromonskih klopki u toj gazdinskoj jedinici. Navodno, to je dalo rezultate, pa je stanje šuma u tom području  na znatno boljem nivou. No, uprkos zvanično ohrabrujućim rezultaitima u borbi s potkornjakom prošle godine, u avgustu su iz Uprave kazali da su šume u šest sjevernih opština  na udaru tog štetočine.

“Neprocjenjive su štete u šumama u sjevernom dijelu Crne Gore koje pokušavamo da saniramo, ali dosta neuspješno. Potkornjak je zahvatio područje u proljećnom dijelu godine, tako da se sada pokazuju njegovi efekti. Pozivam  sve građane da pokušaju da nam pomognu i da nam jave ako se u njihovim privatnim šumama ili u blizini njihovih kuća i imanja nalaze stabla napadnuta tim insektom”,  apelovao je, prije nekoliko sedmica,  šef područne jedinice iz Rožaja Alen Kalač.

Komisija Uprave je potom utvrdila da su insektom napadnute pretežno šume smrče i da su ogromne površine zahvaćene. Najavljeno je da će početi sječu, na lokacijama  gdje se brojna stable zahvaćena potkornjakom.

Prema zvaničnim podacima, lani je u fazi sušenje ili osušeno bilo blizu 12.000 metara kubnih drvne mase na sjeveru države. Gotovo polovina te količine odnosi se na 10-ak gazdinskih jedinica u Pljevljima. Po količini suvih stabala prednjače i Berane, Plav, Rožaje…U prvom kvartalu ove  godine evidentirana je, takođe,  znatna količina drvne mase koja je u fazi sušenja ili suva. S obzirom da nije utvrđen konkretan uzrok sušenja šuma u ovim područnim jedinicama, hitno se, tvrde iz Uprave,  pristupilo postavljanju feromonskih klopki.

“U narednom periodu biće obiđen  teren i pokušaćemo utvrditi uzrok ove pojave, kao i dati  preporuke za postupanje. Takođe, u pravcu utvrđivanja uzroka pojave sušenja šuma, potrebno je angažovanje naučnoistraživačkih institucija iz oblasti šumarstva”, najavljuju nadležni za crnogorske šume.

Sa više naučnih skupova iz regiona je poslata poruka da će povećanje prosječne temperature vazduha iz godine u godinu dovesti do rizika od masovnije pojave potkornjaka. Problem sa tim štetočinom imaju i na Kopaonku, na Tari, ali i u pojedinim djelovima Hrvatske. Minulih sušnih godina “učinke” tog insketa u šumama Bosne i Hercegovine nazivali su elementarom nepogodom, a prije 10 godina potkornjak je uništio oko 10.000 kubika drvne mase  u toj zemlji. Crna Gora, ipak, prednjači po šteti koju trpe njene šume.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SLUČAJ DOMEN: Presudi.me

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada i kompanija sa većinskim američkim kapitalom DoMEn ušle su u sukob oko kontrole nad poslom registracije crnogorskog internet domena .me. Čeka se odluka Prvrednog suda na koji pritisak vrše obje strane u sporu

 

Početkom mjeseca Privredni sud je usvojio prigovor države Crne Gore i ukinuo odluku kojom je bilo zabranjeno spovođenje Javnog poziva za izbor Agenta registracije domena u okviru nacionalnog internet domena Crne Gore. Predmet je vraćen na ponovno odlučivanje.

Čeka se nova odluka Privrednog suda oko sukoba u koji su ušle Vlada i kompanija sa većinskim američkim kapitalom DoMEn oko kontrole nad poslom registracije crnogorskog internet domena .me. Ovaj domen je  internacionalno atraktivan zbog njegovog značenja na engleskom jeziku (me – ja, meni: love.me, buy.me…), kao i sličnog značenja na nekim drugim svjetskim jezicima a i regionalnim – voli.me, vidi.me…

Posljednja odluka je suprotna od one koju je isti sud donio u julu, a kojom se Crnoj Gori i Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma zabranjuje spovođenje pomenutog Javnog poziva. Privredni sud je tada ekspresno donio odluku o zabrani, a iz Ministarstva ekonomskog razvoja i turizma su oštro reagovali prozivajući predstavnike pravosuđa koji se ,,bez griže savjesti stavljaju na raspolaganje zastupnicima privatnog interesa nasuprot javnom, a to je da bez pravnog osnova na neodređeno vrijeme, dok se vode beskrajni parnični postupci, raspolažu imovinom građana Crne Gore i od te imovine ubiraju prihode”.

U suštini spora je osam miliona eura koliko se godišnje prihoduje iz ovog rastućeg biznisa. Kompanija DoMEn ima namjeru da i nakon 15 godina nastavi da upravlja ovim resursom  još 10 godina.

Cijela priča je počela kada je nakon sticanja nezavisnosti Crnoj Gori dodijeljen internet domen .me. U početku, glavni registrator ovog domena bio je Univerzitet Crne Gore  koji je uspostavio rad domena i registrovao nekoliko domena od državnog značaja za Crnu Goru. I pored toga što mnoge države ovaj profitabilan i siguran posao zadržavaju za sebe, Crna Gora se tada odlučila da izabere agenta, koji će ubirati prihode od registracije i procenat plaćati državi.

Ugovor o Agentu registracije domena „me“ je u ime tadašnje vlade novembra 2007. godine potpisao njen potpredsjednik Vujica Lazović. Jedan od potpisnika bio je i Oleg Obradović, kao  suosnivač firme Me-net, koja je sa renomiranim kompanijama u ovoj oblasti Godaddy i Afilias Limited osnivač firme DoMEn, sa kojom je zaključen Ugovor o Agentu registracije domena me.

Obradoviću se, inače, sudi pred Višim sudom u Podgorici pod optužbom da je kao jedan od čelnika Telekoma zloupotrijebio službeni položaj prilikom njegove prodaje.

Prvi ugovor je glasio na pet godina, da bi Lazović juna 2012. godine sa kompanijom potpisao novi aneks, kojim je produžen rok trajanja ugovora za punih deset godina, odnosno do kraja marta ove godine.

Da je država u ovom poslu pretrpjela višemilionsku štetu tvrdili su 2016. Demokrate, pa su podnijeli prijavu Vrhovnom državnom tužiocu zbog sumnji da je ova firma bila privilegovana, jer je unaprijed bila upoznata sa uslovima tendera.

Ugovorom je predviđeno da  Vlada dobije 33 odsto od osnovnih i 70 odsto od, znatno rjeđih, premijum registracija i razvojnih projekata.

Od 2008. godine, zaključno sa prethodnom, od domena “ME” Vlada Crne Gore je prihodovala 36.907.262 eura. U Crnoj Gori je na kraju prethodne godine bilo aktivno 1.144.455 domena, od čega je od redovne registracije prihodovano 2.697.569 eura, dok je od premijum registracije prihodovano 438.552 eura.

Prema podacima Akcije za socijalnu pravdu za posljednjih sedam godina prihod države od redovnih registracija bio je 16,7 miliona eura, a od premium registracija 1,9 miliona, što je nešto preko 10 odsto od ukupnog prikazanog prihoda od 18,7 miliona.

,,To znači da je u korist države bio da se ugovori što veći procenat od redovne registracije, a ne premium registracija (koje Agent očito nije uspio da razvije, a moguće da mu nije ni bilo u posebnom interesu, jer država od premium registracije dobija 70 odsto)”, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu.

Ugovor sa kompanijom Domen istekao je 31. marta ove godine. Vlada je odlučila da nakon 15 godina promijeni partnera i u junu je raspisala konkurs za novog agenta.

Međutim, iz kompanije DoMEn tvrde da su blagovremeno, devet mjeseci prije isteka ugovora, u maju prošle godine, dostavili Vladi obavještenje o namjeri da ga produže. Iz Vlade nije bio odgovora. ,,Ukoliko Vlada u roku od tri mjeseca od dostavljanja namjere o produženju roka ne dostavi Agentu odgovor, ugovor se produžava pod istim uslovima”, naveli su odredbe ugovora iz kompanije DoMEn.

Predstavnici američkih kompanija saopštili su početkom jula da smatraju da su, neodgovaranjem Vlade, osnovni ugovor i njegov aneks produženi za još 10 godina. Do 2033.

Vlada je sa svoje stane smatrala da je ugovor raskinut, pa su krenuli u proceduru traženja novog partnera. Namjeri Vlade ispriječila se odluka Privrednog suda iz jula. Prije nego što su objavili da će poštovati odluku Suda, u Ministarstvu ekonomskog razvoja su održali sastanak komisije koja je trebalo da sprovede otvaranje ponuda za izbor novog Agenta registracije domena ‘.me’. Sastanku su prisustvovali advokati firmi koje su konkurisale na poziv za izbor novog Agenta.

Iako je je komisija utvrdila da nema uslova za otvaranje ponuda, s obzirom na odluku Privrednog suda, prema tvrdnjama advokatske kancelarija Vujisić i Vukotić, na sastanku je došlo do grubog kršenja procedure i favorizovanja jednog učesnika u postupku.

Ova kancelarija, koja zastupa slovenačkog ponuđača Leonhardt, saopštila je da je tender namješten. Navode da je jedan od članova komisije, savjetnik Ministarstva Hajriz Adrović tražio da advokat ponuđača iz Dubaija dostavi ponudu ,,putem skena”.

,,Ovakvim nezakonitim postupkom iskazana je jasna namjera da se favorizuje jedan ponuđač – konzorcijum iz Dubaija”, naveli su iz kancelarije Vujisić i Vukotić. Oni su podnijeli krivičnu prijavu protiv Adrovića zbog neizvršenja odluke Privrednog suda i zloupotrebe službenog položaja.

Iako se u Ministarstvu erkonomskog razvoja, na čijem čelu je Goran Đurović, u kritici prvobitne odluke Privrednog suda svako malo pozivaju na javni resurs i interes, Vlada nije odlučila da se ovaj značajni resurs vrati državi. Kao i prije 15 godina traži se novi pogodniji agent koji bi raspolagao domenom .me.

A uz to, novom agentu se nude neznatno promijenjeni uslovi od onih koji sada postoje za kompaniju DoMEn. Naime, u javnom pozivu se navodi da je procenat Vlade Crne Gore u ukupnim prihodima od registracije premium domena u visini od najmanje 60 odsto, a da procenat Vlade Crne Gore u ukupnim prihodima od registracije domena koji nijesu premium ili rezervisani u visini od najmanje 35 odsto. Da ponovimo, sada je snazi ugovor kojim  Vlada dobije 33 odsto od osnovnih i 70 odsto od, znatno ređih, premijum registracija i razvojnih projekata.

O privremenoj mjeri kojom je osporen Vladin javni konkurs kao i o tužbenom zahtjevu, kojim kompanija Domen traži da sud potvrdi da je ugovor produžen za još 10 godina do 2023, Privredni sud je zakazao ročište krajem ovog mjeseca.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NEMA ĐAKA NA SJEVERU: Plaču prazne škole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od školske 2010/2011 do 2022/2023.godine u opštinama na sjeveru Crne Gore  broj učenika u osnovnim i srednjim školama smanjio se za 9.367 ili, u prosjeku, za jednu školsku godinu bude 720 učenika manje

 

Iz Osnovne škole “Bajo Jojić” u Andrijevici, za prve dvije sedmice od početka školske godine odselilo se pet učenika, koji su sa svojim roditeljima napustili taj gradić.

Monitoru je to rekao direktor ove škole Branko Kastratović, koji je kazao da ne vidi način kako da se migracije zaustave. “Škola na čijem sam čelu samo za ovih petnaest dana ostala je bez pet učenika, koji su se odselili. Ako se ovako nastavi, ja u ovom trenutku ne mogu ni da zamislim šta će biti do kraja godine”, kaže Kastratović.

Direktor osnovne škole ističe da ima potpuno razumijevanje za roditelje koji sa djecom odlaze i napuštaju Andrijevicu. “Ljudi jednostavno idu za boljim životom, za poslovima. Treba li da ih osuđujemo zbog toga? Naprotiv, dok se god ne stvore bolji uslovi za život u Andrijevici, dok ne bude poslova, taj proces će biti nezaustavljiv” kazao je sagovornik Monitora.

Nevladina organizacija “Euromost” je nedavno saopštila da je za 13 godina broj učenika na sjeveru smanjen za oko deset hiljada. U ovoj NVO ističu da su to pokazala njihova istraživanja koja su bazirana  na podacima Monstata.“Prema obrađenim podacima, od školske 2010/2011 do 2022/2023.godine u opštinama na sjeveru Crne Gore  broj učenika u osnovnim i srednjim školama smanjio se za 9.367, ili u prosjeku za jednu školsku godinu bude 720 učenika manje, što je sa novom školskom godinom 2023/2024 oko deset hiljada učenika“ – tvrde u „Euromostu“.

Prema njihovim istraživanjima, najveći broj učenika se smanjio u Opštini Bijelo Polje 2.064, zatim Berane 2.034 i Pljevlja 1.664 učenika. “Kroz podatke koje je Euromost obradio, vidi se da se i u ostalim opštinama na sjeveru Crne Gore smanjuje broj učenika, i ako se bude nastavio ovim intezitetom smanjivati, za još 13 godina  osnovne i srednje škole u opštinama kao što su Šavnik i Plužine ostaće bez učenika“, ističu iz Euromosta.

U opštini Šavnik je školske 2010/2011.godine  srednju školu pohađalo 29 učenika, dok je u školskoj 2022/2023.godini bilo 15 srednjoškolaca ili skoro pa 50 odsto manje. „Što se tiče osnovnog obrazovanja u ovoj opštini u školskoj 2010/2011.godini bilo je 167 učenika, dok je u 2022/2023.godini taj broj smanjen na 90 ili za 77 manje“, pokazuje analiza „Euromosta“.

Oni kažu da je u opštini Plužine školske 2010/2011.godine srednju školu pohađalo 116 učenika, dok je u školskoj 2022/2023.godini bilo 64 učenika. Istovremeno, skoro se prepolovio i broj osnovaca – sa 289 đaka knjiga je spala na 149, ili za 140 učenika manje. „Razlog smanjivanja broja učenika u školama na sjeveru Crne Gore je velika migracija stanovništa iz ovog regiona koja je izražena poslednjih 13godina. Euromost je evidentirao da je poslednih pet godina na sjeveru posebno izražena migracija mladih bračnih parova, koji svoju djecu ispisuju iz škola tokom školskih godina, ili na kraju školske godine, a što se vidi i kroz podatke u kojim razredima se najviše smanjuje broj učenika i koliko ih ostaje do kraja školske godine”, upozoravaju iz ove NVO.

I podaci o broju novoupisane djece, odnosno prvaka u Petnjici i Andrijevici, više su nego zabrinjavajuci i pokazuju nezaustavljivi negativni trend migracija. U svim školama, na teritoriji opštine Petnjica ,ove školske godine upisano je svega 30 prvaka. Taj broj je u Andrijevici nešto veći. Tamo je u matičnoj školi upisano 26 prvaka, a u deset područnih odjeljenja još 19, što je ukupno 45 prvaka.

Statistički podaci govore da je u Andrijevici broj stanovnika u poslednjih dvije decenije praktično prepolovljen. Dramatićno je smanjen i broj vjenčanja – u opštini Andrijevica tokom prošle godine sklopljeno je svega dvadesetak brakova.

Direktor gradske Osnovne škole “Bajo Jojić” kaže da djece u Andrijevici ima u odnosu na neke druge opštine, ali da, nažalost, odlaze iz rodnog kraja skupa sa svojim roditeljima. Kastratović podsjeća da je na području Andrijevice nekada bilo hiljadu učenika, a danas ih ima svega 388.

“Mi pokušavamo nešto da učinimo da olakšamo život mladim bračnim parovima, pa smo planirali da otvorimo jaslice. Ali, to nije dovoljno, pa mladi ljudi porodično odlaze za boljim životom”, kaže on.

Prema posljednjem popisu u andrijevičkoj opštini živi 5.117 stanovnika. To je oko šest stotina manje u odnosu na 2003. godinu, ili duplo manje u odnosu na 1953. godinu. Već naredni popis pokazaće kolike su razmjere migracija.

Prema nekim nezvaničnim podacima, urbano jezgro u Andrijevici nema više ni petsto stanovnika, a samo do prije nekoliko godina gradić je brojao hiljadu stanovnika.

Osim što je upisano svega 38 prvaka, na prostoru cjelokupne opštine Petnjica, upisano je i svega 500 učenika svih razreda. Osamdesetih godina prošlog vijeka bilo ih je skoro tri hiljade.

Pad nataliteta najbolje potvrđuje stanje u Osnovnoj školi “Mahmut Adrović” koja ove školske godine, uključujući četiri područna odjeljenja, broji 150 učenika, od čega 16 prvaka. Ukupan broj učenika je pet puta manji nego 1986. godine, kada je ova obrazovna ustanova imala 750 polaznika. Ako se tome doda da srednju školu u Petnjici poslednjih godina upisuje svega 100 učenika, onda se lako može zaključiti da je poslednjih decenija na ovom prostoru koji, sa 28 naselja obuhvata površinu od 173 kvadratna kilometra, broj đaka skoro desetkovan.

Direktor OŠ “Mahmut Adrović” u Petnjici, Almir Pljakić, potvrđuje da je broj đaka prvaka iz godine u godinu manji. “Tačno je da opada broj učenika i da to predstavlja veliki problem, ali pred tom činjenicom ne treba kukati nego tražiti rješenje” ,ističe Pljakić.

U Andrijevici i Petnjici nijesu rijetki oni koji smatraju da država mora da donese strategiju za razvoj sjevera, kojom treba da se definiše poseban fond iz kojeg bi se izdvajao novac za realizaciju kapitalnih investicija, otvaranje radnih mjesta i jačanje porodičnog biznisa, što bi, moguće je, doprinijelo zaustavljanja migracija i podizanja nataliteta.

Do tada, školske zgrade u malenim i siromašnim opštinama, kao što su Petnjica i Andrijevica, plakaće za prvacima. Kao što plaču u Lubnicama.

Po prvi put poslije 130 godina, osnovna škola u Lubnicama, koja je nekada imala i preko četiristo učenika, ove godine nema ni jednog jedinog prvaka, a učenika  svih razreda ukupno je tek 21.

Možda se to iz Podgorice ne vidi, ali sjeveru prijeti opasnost da postane prostor bez stalno naseljenih stanovnika. Ponavljanje praznih obećanja, očito je, nije od velike pomoći.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo