Povežite se sa nama

OKO NAS

Ima neka stalna veza

Objavljeno prije

na

„Ja i brat smo samo mehaničari brodova i nemamo nikakve veze sa pričom o švercu cigareta u Italiji”, kaže za Monitor Duško Perović, jedan od dvojice Crnogoraca čija se imena pominju u spisima italijanskog tužilaštva, do kojih je došao dnevnik Vijesti, u priči o novim hapšenjima u Italiji povodom šverca cigareta između dvije obale.

Italijanska policija uhapsila je 28. septembra 42 osobe zbog ilegalnih poslova sa cigaretama. Svi uhapšeni su italijanski državljani, uglavnom sa juga Italije, iz opština Brindizi, Leće i Bari, čije su luke odavno poznate po švercu cigareta.

U transkriptima razgovora uhapšenih italijanskih državljana koji se sumnjiče za šverc, a koji su objavile Vijesti, navodi se da je Antonio Prudentino, „sin kralja cigara” Frančeska Prudentina, više puta kontaktirao izvjesnog Željka koji se u spisima italijanskog tužilaštva navodi kao njihov čovjek od povjerenja. Kao drugu osobu koja je u Crnoj Gori pomagala švercerima tužilaštvo navodi muškarca sa nadimkom Fratelo, čiji broj telefona odgovara Perovićevom bratu Željku. Željko Perović se u privrednom registru vodi kao vlasnik kompanije Yachtmaster čija je djelatnost popravka mašina, a registrovana je u Budvi.

„Tačno je da je brod Prudentina bio na ostrvu sveti Nikola, zbog prodaje, ali ne i da ja i brat Željko imamo ikakve veze sa švercom cigareta”, kaže za Monitor Perović. „Ja i brat smo prije dvadeset dana bili u Italiji. Da postoji nešto protiv nas, valjda bi nas odmah uhapsili”, kaže on. Perović objašnjava da su oni trenutno u Budvi, ali da su inače iz Podgorice, te da će njegov brat Željko sve što treba dostaviti novinarima.

Frančesko Prudentino je više puta dovođen u vezu sa velikom operacijom šverca cigareta još iz devedesetih između Crne Gore i Italije. U procesima italijanskog tužilaštva zbog ovih djelatnosti na optužnici se nalazio i crnogorski premijer Milo Đukanović. Njegov slučaj je arhiviran zbog imuniteta, ali su se procesi nastavili protiv više crnogorskih i srpskih državljana među kojima su – Stanko Subotić Cane, Branislav Mićunović, Veselin Barović, Dušanka Pešić Jeknić i drugi.

Nedavna akcija koju je sprovela italijanska policija nosila je naziv Sveti Nikola, po ostrvu kod Budve sa čijih dokova su uglavnom polazili gliseri natovareni duvanom. Zanimljivo je da je operacija išla sa ostrva Sv. Nikola, u neposrednoj blizini Budve u kojoj marinu posjeduje porodica jednog od ranije osumnjičenih za šverc – Branislava Mićunovića. U Marini je jedan od osnivača i Miloš Marović, sin visokog funkcionera DPS Svetozara Marovića.

Dok se opet zahuktava šverc između dvije jadranske obale u Crnoj Gori prašte optužbe radnika Duvanskog kombinata da se u toj kompaniji proizvode cigarete za ilegalnu trgovinu i to u tri smjene u ogromnim količinama, dok je fabrika u stečaju, a radnici zakinuti za primanja. Istovremeno, na tender za privatizaciju Duvanskog javila se kompanija koja se dovodila u vezu sa Mićunovićem i Marovićem.

Kako Vijesti prenose italijanska policija je istragu koja je prethodila nedavnim hapšenjima započela još u aprilu 2012. godine, nakon što su dvojica od uhapšenih, nalazeći se u vodi na milju udaljeni od obale, zatražili pomoć obalske straže nadomak Barija. Petnaest dana kasnije hrvatska policija je pronašla gliser u kojem se nalazilo oko hiljadu i šesto šteka cigareta. Gliser je bio registrovan na ime jednog od uhapšenih.

Od kraja 2012. godine pa do proljeća 2013. policija je u toj zemlji u više navrata zaustavljala glisere pune cigareta u pokušaju da pristanu uz obalu regije Pulja. U tim akcijama uhapšeno je osam osoba i zaplijenjeno 1,3 tone cigareta namijenjenih prodaji na italijanskom tržištu. Italijani su izračunali da je ilegalnim uvozom cigareta u samo tih nekoliko mjeseci država oštećena za više od dvjesta hiljada eura.

Italijanski list Quotidioano di Pulja navodi da je u okviru istrage ispitivana umiješanost kralja duvana iz devedestih godina Frančeska Prudentina i njegovog sina Antonija. Prudentino, poznatiji kao „Ciccio la busta”, u februaru ove godine je drugostepeno osuđen na sedam godina robije za mafijaško udruživanje i šverc cigareta, ali i za ubistvo Vladimira Vanje Jelenića 1995. godine u Baru, gdje je Prudentino u to vrijeme boravio kao bjegunac od italijanskog pravosuđa.

Tužilaštvo je i ovog puta, prenose Vijesti, navelo Prudentinija kao vođu šverca, ali se sudija nije složio zbog nedostatka dokaza. Kroz sudsku dokumentaciju, u koju je ovaj crnogorski dnevni list imao uvid, a u kojoj su detaljno izloženi nalazi istrage „Sveti Nikola”, uključujući brojne prisluškivane pozive i GPS koordinate švercerskih glisera, više puta se pojavljuje ime Antonija Prudentina, koji kontaktira sa švercerima u ime oca koji se nalazi u zatvoru.

Potvrđeno je i da je mlađi Prudentino 12. aprila ove godine dolazio u Crnu Goru letom Bari – Podgorica, sa namjerom da proda očev gliser, koji je bio dio švercerske flote. Navodi se i da je mlađi Prudentini prije dolaska više puta sa javnih govornica pozivao Duška i Željka Perovića, navodno svoju vezu u Crnoj Gori, koja je čuvala gliser. Vijestima je saopšteno da je uloga osoba iz Crne Gore od logističke važnosti, ali da među crnogorskim državljanima ovoga puta navodno nije bilo vođa organizacije.

Mediji pišu i o podmićivanju pojedinih policajaca na ostrvu Sveti Nikola da ne bi dolazili u kontrole, dok su italijanski gliseri bili zarobljeni zbog nevremena. Ostrvo Sveti Nikola je bilo glavna baza, ali se prisluškivanjem i praćenjem GPS koordinata moglo zaključiti da su za utovar korištena i druga mjesta na crnogorskoj obali, kao što je plaža Oblatno, zatim mjesto u blizini Ade Bojane. Zabilježeno je i više dolazaka švercera u Crnu Goru brodom Sveti Stefan iz Barija u Bar, koji su se kasnije vraćali gliserima za Italiju, kao najmanje jedan ilegalni ulazak u Crnu Goru jednog od šefova organizacije. Nakon vijesti o hvatanju glisera u Italiji, ostali šverceri su se neko vrijeme krili u Crnoj Gori, dok im nijesu stigla dokumenta da bi mogli da se vrate u Italiju.

Ovaj obim šverca ipak je neuporedivo manji od onog koji je tekao devedesetih godina, i u koji je, osim italijanskih mafijaških vođa, bio uključen i veliki broj crnogorskih državljana.

Prema procjenama njemačkih istražitelja, najveći šverc duvana preko Crne Gore odvijao se od 1993. do 2001. godine. Za to vrijeme u Crnu Goru je, prema policijskim procjenama, ušlo deset hiljada šlepera sa cigaretama, koje su kasnije iz naše države nastavljale put prema zemljama Evropske unije. Ne računajući pri tome šverc cigareta avionskim putem, preko aerodroma u Podgorici, o čemu je Monitor ranije pisao.

Naš izvor iz policije tvrdi da je posao šverca cigareta preko Crne Gore bio jedan od najvećih poslova italijanske mafije posljednjih decenija.

„Ako bi razlika u nabavnoj i prodajnoj cijeni jedne kutije marlbora bila samo dva dolara, organizatori šverca su samo na jednom kamionu, zarađivali milion i po dolara. Razlika je, međutim, bila mnogo veća”, kaže ovaj izvor.

On dodaje da je ukupno prošvercovano cigareta u vrijednosti od oko jedanaest milijardi eura, od čega je tri milijarde pripalo mafiji. Veliki posao zahtijevao je i najbolju i najstrožu ogranizaciju. Tako je u šverc cigareta za to vrijeme bilo uključeno oko četiri hiljade crnogorskih građana, od visoke politike do korumpiranih policajaca i distributera.

Italijanskih mafijaša koji su, nalazeći utočište u Crnoj Gori, učestvovali u švercu cigara, bilo je više stotina. Monitorov policijski izvor posjeduje, tvrdi, kompletan spisak sa imenima devedeset članova posada italijanskih glisera koji su devedesetih godina prevozili cigarete preko mora iz crnogorske luke Zelenika i još stotinu dvadeset koji su na tom poslu radili iz Bara.

Jedan gliser je mogao da primi od dvije i po do četiri tone cigareta. Gliseri su se kretali isključivo noću, dok su preko dana bili nesmetano usidreni u crnogorskim lukama Tivat, Zelenika, Kotor i Bar. Vožnja od Crne Gore do Barija ili Brindizija, gdje su cigarete preuzimane, trajala je svega četiri sata.

Isti izvor objašnjava da se novac od šverca cigara iz Crne Gore iznosio na Kipar i u Grčku, gdje su postojali računi na razna imena, među kojima je bilo mnogo poznatih crnogorskih državljana. Novac je tamo, prema njegovim riječima, iznošen isključivo diplomatskom poštom. Od Zelenike i Bara prebacivan je helikopterima do Podgorice u pratnji naoružanih ljudi, odakle je u diplomatskim torbama putovao privatnim i državnim avionima.

Monitorov policijski izvor tvrdi da posjeduje i spisak svih aviona sa oznakama i vremenom polijetanja iz Crne Gore prema Kipru i Grčkoj. Prema njegovim riječima dio računa duvanske mafije kasnije je sa Kipra i iz Grčke prebačen na Belize, a dio u jednu banku u Londonu. Novac se iz Engleske i sa Beliza vraćao opran u Crnu Goru. Na ovaj način oprano je više milijardi eura.

O kakvom razmjeru šverca se radi, priča ovaj izvor, najbolje govori dokumentarni film koji je snimila britanska obavještajna služba MI 6, u kojem se govori o najvećim ilegalnim fabrikama duvana u Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Moldaviji, Rusiji. U tim fabrikama kontejner cigareta šverceri nabavljaju po cijeni od svega dvjesta hiljada eura, dok na tržištu Velike Britanije dostiže cijenu od dva miliona. U Rumuniji je, na primjer, samo prošle godine prometovano lažnih cigareta u vrijednosti od preko osam milijardi eura.

Monitor je u serijalu tekstova o prekograničnom švercu došao do saznanja da promet ilegalnih cigareta kroz Crnu Goru nikada nije prestao. O tom švercu svjedočilo je više crnogorskih policajaca sa sjevera Crne Gore koji su kasnije morali da napuste zemlju zbog prijetnji. Bilo je više puta govora i da se fabrika u Mojkovcu bavila ilegalnim poslovima oko cigareta. Ova fabrika dovodila se u vezu sa visokim crnogorskim funkcionerima iz tog kraja.

U Crnoj Gori zbog šverca cigara još niko nije odgovarao niti je pokrenut niti jedan proces vezan za te djelatnosti iako je u više zemalja svijeta vođena istraga tim povodom.

Tufik SOFTIĆ
Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

PROGRAM PORODIČNO ORIJENTISANE RANE INTERVENCIJE: Osnaživanje porodice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uz podršku UNICEF-a i EU, novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu s kašnjenjima i smetnjama u razvoju pilotira se u Bijelom Polju i Kotoru

 

,,Institucije sada imaju ljudski lik preko koga mi dobijemo sve što nam je potrebno i zajedničkim snagama radimo na tome da pomognemo našem djetetu”, kaže Željka Veličković objašnjavajući model porodično orjentisane rane intervencije. Dok Željka razgovara sa nama, sa njenim trogodišnjim sinom Vukašinom igra se njen muž Novica i socijalni radnik Stevan Anđelković. Ćerka Veličkovića je u školi, a da se sada vrati, zatekla bi igračke i dvoje odraslih kako sa smiju i dodaju igračkama sa njenim bratom, kome tepaju Vuk, Vule.

Željka priča da su prije godinu i po primijetili da njihov sin ima neki rizik u razvoju. Krenuli su uobičajenim putem obilaska institucija. ,,Obilazili smo dosta ustanova i nijesmo bili zadovoljni. Prije pola godine psiholog iz Doma zdravlja predložio nam je da se uključimo u ovaj program rane intervencije i to je sasvim drugačija i bolja priča. Već  osjećamo olakšanje i mnogo smo osnaženiji kao porodica koja se nalazi pred izazovom’’.

Uz podršku UNICEF-a i Evropske unije novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu sa kašnjenjima i smetnjama u razvoju primjenjuje se u Bijelom Polju i u njemu je porodicama pružena timska pomoć od strane stručnjaka iz Doma zdravlja, vrtića, Centra za socijalni rad, Dnevnog centra.

U ovom gradu se mijenja praksa komplikovane komunikacije među stručnjacima koji su tu da pomognu djeci i roditeljima. Umjesto da roditelj sa djetetom ide u institucije i da prenosi vaspitaču što je kazao logoped, pa logopedu što je ustanovio psiholog, sada jedan od stručnjaka ima stalni kontakt, koji uključuje i kućne posjete, sa porodicom i koordiniše sve.

,,Trudimo se, i za nas je ovo izazov i iz ovog programa dosta i mi učimo”,  priča svoje iskustvo sa novim programom Željka. Dodaje da su kao porodica mnogo rasterećeniji i da pored njih kao roditelja u svemu učestvuje i njihova ćerka: ,,Srušena je ta barijera kada je u pitanju terapeut i dijete. Imamo kućne posjete i sada je to sve prilagođeno djetetu. A prije je sve to bilo u okviru Doma zdravlja. To je neuporedivo bolje i dijete to mnogo bolje prihvata”.

Primarni pružalac podrške za porodicu Veličković je psihološkinja Danijela Femić. Ona kaže da je jedna od važnijih stvari koja se desila ovim projektom da su medicinski radnici izašli iz uobičajenog modela rada: ,,Uvijek smo se vodili time da imamo što više papirologije, što više dijagnoza, pa ćemo onda na osnovu toga dalje da postupamo. Sada je paradigma drugačija. Hajde da vidimo šta dijete sve može, koje su jake strane djeteta, kako te jake strane da poboljšamo, a da pri tome ne etiketiramo dijete”.

Predrag NIKOLIĆ
foto: UNICEF/Duško MIljanić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JOŠ JEDNA SEZONA BEZ VJEŠTAČKOG SNIJEGA: Pogled u nebo, opet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani više kolašinskih sela, ekološki aktivisti i dio stručne javnosti,  osporavaju način na koji je država planirala da obezbijedi vodu za snabdijevanje objekata i osnježavanja ski staza na Bjelasici. Kolašinsko preduzeća Vodovod i kanalizacija je revidovalo provobitni projektni zadatak, pa sada iz rijeke Ljevaje nije predviđena voda za vještači snijeg. Koliko će predstojeća sezona biti uspješna, ponovo zavisi od prirodnih padavina

 

Uspješnost predstojeće zimske turističke sezone, na državnom Ski centru Kolašin 1600, zavisiće, kao i do sada, prije svega, od broja sniježnih dana. Predviđeni  sistem za vještačkog osnježavanje i snabdijevanje vodom planinskih centara Kolašin 1450 i Kolašin 1600, višestruko osporavana i kritikovana i od laičke i od stručne javnosti,  još je na nivou projektnog zadatka. Kako su  saopštili iz Opštine Kolašin, prvobitno rješenje je nedavno revidovano.  Eleborat procjene uticaja na životnu sredinu za prethodni  projektni zadatak , prije više od pola godine, lokalni Sekreterijat za  zaštitu životne  sredinu vratio je obrađivaču na doradu, uz brojne primjedbe i sugestije.

Đuro Milošević, izvršni direktor preduzeća Skijališta Crne Gore za Monitor kaže da kaže da bi nedostatak sniježnih padavina umnogome unazdio  poslovanje skijališta. Vještačkom snijegu on se nada tek za sezonu 2024/2025.

“Nažalost, još zavisimo od prirodnih padavina. Zaista se nadamo da ćemo do sledeće sezone uspjeti da makar jedan dio staza pokrijemo “topovima”, kako bi na pravi način, sigurno i nesmetano mogli da imamo veliki broj skijaških dana svake godine”, kaže.

Mještani nekoliko kolašinskih sela i ovih dana poručili su da neće dozvoliti relalizaciju projekta. Stav nijesu promjenili još kada se, nakon vrlo netransparetnih procedura, saznalo  kako država namjerava da obezbijedi vodu za lokalitete dva planinska centra na Bjelasici. Plan  je bio da se rijeka Ljevaja, na kojoj je 50-ih godina prošlog vijeka, u selu Mušovića Rijeka, izgrađena jedna najstarijih malih hidrocentrala (mHE), cijevima vodi nekoliko kilometra uz planinu do skijališta.

Prije dvije godine, tadašnji ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, sa Bjelasice je obavijesti da je, u okviru prve faze, planirano vještačkog osnježavanja pet ski staza u dužini od 7,5 km. To bi, najavio je tada, podrazumijevalo i stvaranje dva akumulaciona jezera. Probitnim projektnim zadatkom bilo je planirano, da se voda Ljevaje “hvata” na izvoru rijeke, zatim,  cijevima spušta do iznad sela Mušovića Rijeka. Na toj lokaciji gradila bi se pumpna stanica, zahvaljujući čemu bi se voda cijevima dovela prvo do privatnog Ski-centra Kolašin 1450, a potom i do državnog Kolašin 1600. Između dva ski-centra gradila bi se još jedna pumpna stanica. Iznad sela Mušovića Rijeka bio bi ostavljen priključak sa kojeg bi se, u budućnosti, uzimala voda za grad.

Idejno rješenje i projektni zadatak urađeni su, kako se ispostavilo, u suprotnosti sa glavnim projektom za osnježavanje ski-centra Kolašin 1600 iz 2019. godine. Umjesto kapaciteta od 100 litara u sekundi (l/s), određeno je da je za osnježavanje potrebno čak 260 l/s za osnježavanje.  Za to bi bile neophodne  cijevi DN 500 i pumpe od 640 kW, koje se prave isključivo po narudžbi i izuzetno su skupe, umjesto pumpi iz serijske proizvodnje.

Preskupo, predimenzionirano i neodrživo- bile su osnovne kritike struke na idejno rješenje. Slično su tvrdili i mještani,  ekološki aktivisti, ali i neki članovi borda direktora Skijališta.  Nakon višemjesečne javne rasprave o Elaboratu i polemike u medijima,  kolašinski Vodovod, koji je, u međuvremnu, dobio novog direktora, revidirao je projektni zadatak. Vodovod će ubuduće, predviđeno je, upravljati  sistemom za vodosnabdijevanje  objekata i osnježavanje ski staza na Bjelasici.

Novi predsjednik Opštine Petko Bakić i direktor Vodovoda Miloš Peković sada tvrde da je, revidovanim projektom, predviđeno da se iz rijeke Ljevaje uzima samo 140 litara u sekundi,  110 litara za grad, a ostatak za snabdijevanje objekata na Bjelasici. Navodno, u revidovanom projektnom zadatku sada nema sistema za vještačko osnježavanje. Nema ni zvaničnih informacija  na koji način bi se , u budućnosti, proizvodio vještački snijeg  i kada.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ZAOKRUŽIVANJE SKIJAŠKOG KOMPLEKSA BJELASICE: Betonizacija Jelovice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada

 

Da li planini Jelovici kod Berana, kuda prolazi novi regionalni put koji će ovaj grad spojiti sa Kolašinom i skijalištem Jezerine, prijeti takozvana betonizacija? Ono što se može vidjeti i čuti kada se posjeti ova planina i razgovara sa ljudima koji tamo već imaju privatne posjede i ugostiteljske objekte, govori u prilog tome da hoće.

Jedan od urbanističko građevinskih inspektora kojeg smo sreli na terenu, pribojava se takvog ishoda ali kaže da su mu ruke vezane.  „Jedino što mogu da uradim je to da zaustavim gradnju ako nisu izdate dozvole, ili nije završen proces dobijanja dozvola za gradnju, što i činimo. Ono na šta treba upozoriti i apelovati je da lokalne uprave kojima pripada ova planina, a to su Berane u Andrijevica, ne izdaju tako olako dozvole, jer postoje mnoge stvari koje prije toga na Jelovici treba da se riješe“, kaže nam inspektor.

On naglašava da to nije slučaj samo sa Jelovicom, već sa svim planinama u ovom regionu, čak i na Prokletijama koju stranci prepoznaju kao najveći planinski ljetnji potencijal Crne Gore. „Sve je to lijepo, i hoteli i restorani. Ali previše betona na planinama, to nije ono što traže strani turisti kojih je proteklog ljeta bilo više nego ikada“, smatra naš sagoovrnik. .

Da će biti gradnje i urbanizacije planine, goviri i činjenica da su cijene zemljišta na Jelovici kod Berana nastavile da rastu, tako da je u odnosu na samo prije tri mjeseca cijena ara skočila za dvadeset odsto i sada dostiže i 12 hiljada. To su Monitoru potvrdili neki od vlasnika zemlje ili ugostiteljskih objekata, hotela ili restorana.

„Cijena ara trenutno se kreće od najniže šest  do 12 hiljada eura. Dobar dio zemljišta je već prodat, a većinu do sada prodatog zemljišta kupili su građani Podgorice koji bi ovdje gradili ili već grade vikendice“, priča jedan od ugostitelja. U prošloj godini cijena ara se kretala oko hiljadu eura, a samo nekoliko godina ranije, jedan ar mogao se kupiti za trista do četiristo eura.

Sagovornik Monitora objašnjava da je skok cijene zemljišta primjetan od kada se najavljuje završetak puta i puštanje u funkciju tunela Klisura, koji je od Jelovice udaljen manje od tri kilometra.„Onda imate još svega 2,8 kilometara dug tunel, iz kojeg izlazite na skijalište Jezerine. Pošto je sa te tamo strane tunela, na teritoriji opštine Kolašin, odavno sve rasprodato, Podgoričani su počeli da kupuju zemljište na Jelovici, čija se valorizacija tek sada očekuje.“

Monitor je već pisao o tome da su cijene zemljišta na planini Jelovici počele vrtoglavo da rastu početkom ove godine. Tako su bivši ruski vlasnici pred sam kraj 2019. godine, crnogorskoj kompaniji „Osmanagić“ prodali i hotel „Jelovica“ i više od četiri hektara zemljišta oko tog hotela za svega 158 hiljada eura. Trenutno po najnižoj cijeni od šest hiljada, samo zemljište sada vrijedi 2,4 miliona, a po najvećoj cijeni od 12 hiljada, zemljište bez objekta hotela vrijedi blizu pet miliona eura.

Uporedo sa skokom cijena, ove jeseni je, kako smo mogli saznati, počela intenzivnija gradnja vikendica na obroncima planine.

Jelovica je planina koja je dio masiva Bjelasice. Sa druge strane, prema Kolašinu, već su nikli veliki skijaški kapaciteti. U planu je da se sa vrha Bjelasice žičara i gondola spuste i do Jelovice, i da se ova planina učini dijelom velikog skijaškog kompleksa, sa većim brojem skijaških staza i uspinjača. Sagovornici Monitora koje smo zatekli na Jelovici očekuju da će cijene i dalje da rastu kada počne bolja valorizacija ove planine.

Naime, osim starog hotela koji je kupila kompanija Osmanagić i koji nije u funkciji, na Jelovici trenutno ima samo još jedan ranije izgrađeni hotel, u kojem su smješteni radnici preduzeća Euroasfalt koji rade na dionici puta prema Kolašinu od ulaza u planinu Jelovicu zaključno sa izgradnjom tunela, koji je u svemu i najozbiljniji posao.

Dionicu puta od Berana do mjesnog centra Lubnice, odnosno do ulaza u Jelovicu, ranije je izgradila kompanija „Bemaks“. Ta dionica započeta je 2013. godine, i država je finansirala izgradnju, dok je „Bemaks“, odnosno firma „Hidroenergija Montenegro“ čiji je „Bemaks“ bio u tom trenutku većinski vlasnik, za svoje potrebe kroz trup puta na pojedinim djelovima ugrađivala cijevi za male hidroelektrane.

Prethodna Vlada je kao kranji rok za završetak puta preko Jelovice dala  novembar. Novembar je na isteku, a otvaranje u puštanje u saobraćaj tunela, nije još na vidiku. Mada su radovi, kako se može saznati, pri kraju, niko od radnika Euroasfalta koje smo zatekli na Jelovici, nije mogao da kaže kada će put biti zvanično završen i otvoren za saobraćaj.

Bivša Vlada je zaprijetila da bi u slučaju eventualnog prolongiranja otvaranja puta, nakon novembra, neko morao da snosi posljedice. U ovom trenutku niko ne zna kako će se postaviti nova, 44. Vlada po ovom pitanju i problemu.

Tek i kada put bude završen, slijede ozbiljna pitanja kada se radi o budućem razvoju ili betonizaciji Jelovice. Jedno od prioritetnih je pitanje nepostojeće insfrastrukture. Koliko će biti septičkih jama na planini dok ne počnu ozbiljnije kontrole? A sve to na nadmorskim visinama sa kojih se podzemne vode slivaju prema izvorištu gradskog vodovoda koji ispod Lubnica, sa Merića vrela, ide za Berane. Navodno će vlasti svima postaviti uslov da ugrade takozvane bio prečišćivače. I da se svi nadamo da će sadašnji i budući, mali i veliki investitorioni to poslušati i uraditi.

                      Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo