Povežite se sa nama

OKO NAS

Ima neka stalna veza

Objavljeno prije

na

hapsenje

„Ja i brat smo samo mehaničari brodova i nemamo nikakve veze sa pričom o švercu cigareta u Italiji”, kaže za Monitor Duško Perović, jedan od dvojice Crnogoraca čija se imena pominju u spisima italijanskog tužilaštva, do kojih je došao dnevnik Vijesti, u priči o novim hapšenjima u Italiji povodom šverca cigareta između dvije obale.

Italijanska policija uhapsila je 28. septembra 42 osobe zbog ilegalnih poslova sa cigaretama. Svi uhapšeni su italijanski državljani, uglavnom sa juga Italije, iz opština Brindizi, Leće i Bari, čije su luke odavno poznate po švercu cigareta.

U transkriptima razgovora uhapšenih italijanskih državljana koji se sumnjiče za šverc, a koji su objavile Vijesti, navodi se da je Antonio Prudentino, „sin kralja cigara” Frančeska Prudentina, više puta kontaktirao izvjesnog Željka koji se u spisima italijanskog tužilaštva navodi kao njihov čovjek od povjerenja. Kao drugu osobu koja je u Crnoj Gori pomagala švercerima tužilaštvo navodi muškarca sa nadimkom Fratelo, čiji broj telefona odgovara Perovićevom bratu Željku. Željko Perović se u privrednom registru vodi kao vlasnik kompanije Yachtmaster čija je djelatnost popravka mašina, a registrovana je u Budvi.

„Tačno je da je brod Prudentina bio na ostrvu sveti Nikola, zbog prodaje, ali ne i da ja i brat Željko imamo ikakve veze sa švercom cigareta”, kaže za Monitor Perović. „Ja i brat smo prije dvadeset dana bili u Italiji. Da postoji nešto protiv nas, valjda bi nas odmah uhapsili”, kaže on. Perović objašnjava da su oni trenutno u Budvi, ali da su inače iz Podgorice, te da će njegov brat Željko sve što treba dostaviti novinarima.

Frančesko Prudentino je više puta dovođen u vezu sa velikom operacijom šverca cigareta još iz devedesetih između Crne Gore i Italije. U procesima italijanskog tužilaštva zbog ovih djelatnosti na optužnici se nalazio i crnogorski premijer Milo Đukanović. Njegov slučaj je arhiviran zbog imuniteta, ali su se procesi nastavili protiv više crnogorskih i srpskih državljana među kojima su – Stanko Subotić Cane, Branislav Mićunović, Veselin Barović, Dušanka Pešić Jeknić i drugi.

Nedavna akcija koju je sprovela italijanska policija nosila je naziv Sveti Nikola, po ostrvu kod Budve sa čijih dokova su uglavnom polazili gliseri natovareni duvanom. Zanimljivo je da je operacija išla sa ostrva Sv. Nikola, u neposrednoj blizini Budve u kojoj marinu posjeduje porodica jednog od ranije osumnjičenih za šverc – Branislava Mićunovića. U Marini je jedan od osnivača i Miloš Marović, sin visokog funkcionera DPS Svetozara Marovića.

Dok se opet zahuktava šverc između dvije jadranske obale u Crnoj Gori prašte optužbe radnika Duvanskog kombinata da se u toj kompaniji proizvode cigarete za ilegalnu trgovinu i to u tri smjene u ogromnim količinama, dok je fabrika u stečaju, a radnici zakinuti za primanja. Istovremeno, na tender za privatizaciju Duvanskog javila se kompanija koja se dovodila u vezu sa Mićunovićem i Marovićem.

Kako Vijesti prenose italijanska policija je istragu koja je prethodila nedavnim hapšenjima započela još u aprilu 2012. godine, nakon što su dvojica od uhapšenih, nalazeći se u vodi na milju udaljeni od obale, zatražili pomoć obalske straže nadomak Barija. Petnaest dana kasnije hrvatska policija je pronašla gliser u kojem se nalazilo oko hiljadu i šesto šteka cigareta. Gliser je bio registrovan na ime jednog od uhapšenih.

Od kraja 2012. godine pa do proljeća 2013. policija je u toj zemlji u više navrata zaustavljala glisere pune cigareta u pokušaju da pristanu uz obalu regije Pulja. U tim akcijama uhapšeno je osam osoba i zaplijenjeno 1,3 tone cigareta namijenjenih prodaji na italijanskom tržištu. Italijani su izračunali da je ilegalnim uvozom cigareta u samo tih nekoliko mjeseci država oštećena za više od dvjesta hiljada eura.

Italijanski list Quotidioano di Pulja navodi da je u okviru istrage ispitivana umiješanost kralja duvana iz devedestih godina Frančeska Prudentina i njegovog sina Antonija. Prudentino, poznatiji kao „Ciccio la busta”, u februaru ove godine je drugostepeno osuđen na sedam godina robije za mafijaško udruživanje i šverc cigareta, ali i za ubistvo Vladimira Vanje Jelenića 1995. godine u Baru, gdje je Prudentino u to vrijeme boravio kao bjegunac od italijanskog pravosuđa.

Tužilaštvo je i ovog puta, prenose Vijesti, navelo Prudentinija kao vođu šverca, ali se sudija nije složio zbog nedostatka dokaza. Kroz sudsku dokumentaciju, u koju je ovaj crnogorski dnevni list imao uvid, a u kojoj su detaljno izloženi nalazi istrage „Sveti Nikola”, uključujući brojne prisluškivane pozive i GPS koordinate švercerskih glisera, više puta se pojavljuje ime Antonija Prudentina, koji kontaktira sa švercerima u ime oca koji se nalazi u zatvoru.

Potvrđeno je i da je mlađi Prudentino 12. aprila ove godine dolazio u Crnu Goru letom Bari – Podgorica, sa namjerom da proda očev gliser, koji je bio dio švercerske flote. Navodi se i da je mlađi Prudentini prije dolaska više puta sa javnih govornica pozivao Duška i Željka Perovića, navodno svoju vezu u Crnoj Gori, koja je čuvala gliser. Vijestima je saopšteno da je uloga osoba iz Crne Gore od logističke važnosti, ali da među crnogorskim državljanima ovoga puta navodno nije bilo vođa organizacije.

Mediji pišu i o podmićivanju pojedinih policajaca na ostrvu Sveti Nikola da ne bi dolazili u kontrole, dok su italijanski gliseri bili zarobljeni zbog nevremena. Ostrvo Sveti Nikola je bilo glavna baza, ali se prisluškivanjem i praćenjem GPS koordinata moglo zaključiti da su za utovar korištena i druga mjesta na crnogorskoj obali, kao što je plaža Oblatno, zatim mjesto u blizini Ade Bojane. Zabilježeno je i više dolazaka švercera u Crnu Goru brodom Sveti Stefan iz Barija u Bar, koji su se kasnije vraćali gliserima za Italiju, kao najmanje jedan ilegalni ulazak u Crnu Goru jednog od šefova organizacije. Nakon vijesti o hvatanju glisera u Italiji, ostali šverceri su se neko vrijeme krili u Crnoj Gori, dok im nijesu stigla dokumenta da bi mogli da se vrate u Italiju.

Ovaj obim šverca ipak je neuporedivo manji od onog koji je tekao devedesetih godina, i u koji je, osim italijanskih mafijaških vođa, bio uključen i veliki broj crnogorskih državljana.

Prema procjenama njemačkih istražitelja, najveći šverc duvana preko Crne Gore odvijao se od 1993. do 2001. godine. Za to vrijeme u Crnu Goru je, prema policijskim procjenama, ušlo deset hiljada šlepera sa cigaretama, koje su kasnije iz naše države nastavljale put prema zemljama Evropske unije. Ne računajući pri tome šverc cigareta avionskim putem, preko aerodroma u Podgorici, o čemu je Monitor ranije pisao.

Naš izvor iz policije tvrdi da je posao šverca cigareta preko Crne Gore bio jedan od najvećih poslova italijanske mafije posljednjih decenija.

„Ako bi razlika u nabavnoj i prodajnoj cijeni jedne kutije marlbora bila samo dva dolara, organizatori šverca su samo na jednom kamionu, zarađivali milion i po dolara. Razlika je, međutim, bila mnogo veća”, kaže ovaj izvor.

On dodaje da je ukupno prošvercovano cigareta u vrijednosti od oko jedanaest milijardi eura, od čega je tri milijarde pripalo mafiji. Veliki posao zahtijevao je i najbolju i najstrožu ogranizaciju. Tako je u šverc cigareta za to vrijeme bilo uključeno oko četiri hiljade crnogorskih građana, od visoke politike do korumpiranih policajaca i distributera.

Italijanskih mafijaša koji su, nalazeći utočište u Crnoj Gori, učestvovali u švercu cigara, bilo je više stotina. Monitorov policijski izvor posjeduje, tvrdi, kompletan spisak sa imenima devedeset članova posada italijanskih glisera koji su devedesetih godina prevozili cigarete preko mora iz crnogorske luke Zelenika i još stotinu dvadeset koji su na tom poslu radili iz Bara.

Jedan gliser je mogao da primi od dvije i po do četiri tone cigareta. Gliseri su se kretali isključivo noću, dok su preko dana bili nesmetano usidreni u crnogorskim lukama Tivat, Zelenika, Kotor i Bar. Vožnja od Crne Gore do Barija ili Brindizija, gdje su cigarete preuzimane, trajala je svega četiri sata.

Isti izvor objašnjava da se novac od šverca cigara iz Crne Gore iznosio na Kipar i u Grčku, gdje su postojali računi na razna imena, među kojima je bilo mnogo poznatih crnogorskih državljana. Novac je tamo, prema njegovim riječima, iznošen isključivo diplomatskom poštom. Od Zelenike i Bara prebacivan je helikopterima do Podgorice u pratnji naoružanih ljudi, odakle je u diplomatskim torbama putovao privatnim i državnim avionima.

Monitorov policijski izvor tvrdi da posjeduje i spisak svih aviona sa oznakama i vremenom polijetanja iz Crne Gore prema Kipru i Grčkoj. Prema njegovim riječima dio računa duvanske mafije kasnije je sa Kipra i iz Grčke prebačen na Belize, a dio u jednu banku u Londonu. Novac se iz Engleske i sa Beliza vraćao opran u Crnu Goru. Na ovaj način oprano je više milijardi eura.

O kakvom razmjeru šverca se radi, priča ovaj izvor, najbolje govori dokumentarni film koji je snimila britanska obavještajna služba MI 6, u kojem se govori o najvećim ilegalnim fabrikama duvana u Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Moldaviji, Rusiji. U tim fabrikama kontejner cigareta šverceri nabavljaju po cijeni od svega dvjesta hiljada eura, dok na tržištu Velike Britanije dostiže cijenu od dva miliona. U Rumuniji je, na primjer, samo prošle godine prometovano lažnih cigareta u vrijednosti od preko osam milijardi eura.

Monitor je u serijalu tekstova o prekograničnom švercu došao do saznanja da promet ilegalnih cigareta kroz Crnu Goru nikada nije prestao. O tom švercu svjedočilo je više crnogorskih policajaca sa sjevera Crne Gore koji su kasnije morali da napuste zemlju zbog prijetnji. Bilo je više puta govora i da se fabrika u Mojkovcu bavila ilegalnim poslovima oko cigareta. Ova fabrika dovodila se u vezu sa visokim crnogorskim funkcionerima iz tog kraja.

U Crnoj Gori zbog šverca cigara još niko nije odgovarao niti je pokrenut niti jedan proces vezan za te djelatnosti iako je u više zemalja svijeta vođena istraga tim povodom.

Tufik SOFTIĆ
Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo