Povežite se sa nama

OKO NAS

Ima neka stalna veza

Objavljeno prije

na

„Ja i brat smo samo mehaničari brodova i nemamo nikakve veze sa pričom o švercu cigareta u Italiji”, kaže za Monitor Duško Perović, jedan od dvojice Crnogoraca čija se imena pominju u spisima italijanskog tužilaštva, do kojih je došao dnevnik Vijesti, u priči o novim hapšenjima u Italiji povodom šverca cigareta između dvije obale.

Italijanska policija uhapsila je 28. septembra 42 osobe zbog ilegalnih poslova sa cigaretama. Svi uhapšeni su italijanski državljani, uglavnom sa juga Italije, iz opština Brindizi, Leće i Bari, čije su luke odavno poznate po švercu cigareta.

U transkriptima razgovora uhapšenih italijanskih državljana koji se sumnjiče za šverc, a koji su objavile Vijesti, navodi se da je Antonio Prudentino, „sin kralja cigara” Frančeska Prudentina, više puta kontaktirao izvjesnog Željka koji se u spisima italijanskog tužilaštva navodi kao njihov čovjek od povjerenja. Kao drugu osobu koja je u Crnoj Gori pomagala švercerima tužilaštvo navodi muškarca sa nadimkom Fratelo, čiji broj telefona odgovara Perovićevom bratu Željku. Željko Perović se u privrednom registru vodi kao vlasnik kompanije Yachtmaster čija je djelatnost popravka mašina, a registrovana je u Budvi.

„Tačno je da je brod Prudentina bio na ostrvu sveti Nikola, zbog prodaje, ali ne i da ja i brat Željko imamo ikakve veze sa švercom cigareta”, kaže za Monitor Perović. „Ja i brat smo prije dvadeset dana bili u Italiji. Da postoji nešto protiv nas, valjda bi nas odmah uhapsili”, kaže on. Perović objašnjava da su oni trenutno u Budvi, ali da su inače iz Podgorice, te da će njegov brat Željko sve što treba dostaviti novinarima.

Frančesko Prudentino je više puta dovođen u vezu sa velikom operacijom šverca cigareta još iz devedesetih između Crne Gore i Italije. U procesima italijanskog tužilaštva zbog ovih djelatnosti na optužnici se nalazio i crnogorski premijer Milo Đukanović. Njegov slučaj je arhiviran zbog imuniteta, ali su se procesi nastavili protiv više crnogorskih i srpskih državljana među kojima su – Stanko Subotić Cane, Branislav Mićunović, Veselin Barović, Dušanka Pešić Jeknić i drugi.

Nedavna akcija koju je sprovela italijanska policija nosila je naziv Sveti Nikola, po ostrvu kod Budve sa čijih dokova su uglavnom polazili gliseri natovareni duvanom. Zanimljivo je da je operacija išla sa ostrva Sv. Nikola, u neposrednoj blizini Budve u kojoj marinu posjeduje porodica jednog od ranije osumnjičenih za šverc – Branislava Mićunovića. U Marini je jedan od osnivača i Miloš Marović, sin visokog funkcionera DPS Svetozara Marovića.

Dok se opet zahuktava šverc između dvije jadranske obale u Crnoj Gori prašte optužbe radnika Duvanskog kombinata da se u toj kompaniji proizvode cigarete za ilegalnu trgovinu i to u tri smjene u ogromnim količinama, dok je fabrika u stečaju, a radnici zakinuti za primanja. Istovremeno, na tender za privatizaciju Duvanskog javila se kompanija koja se dovodila u vezu sa Mićunovićem i Marovićem.

Kako Vijesti prenose italijanska policija je istragu koja je prethodila nedavnim hapšenjima započela još u aprilu 2012. godine, nakon što su dvojica od uhapšenih, nalazeći se u vodi na milju udaljeni od obale, zatražili pomoć obalske straže nadomak Barija. Petnaest dana kasnije hrvatska policija je pronašla gliser u kojem se nalazilo oko hiljadu i šesto šteka cigareta. Gliser je bio registrovan na ime jednog od uhapšenih.

Od kraja 2012. godine pa do proljeća 2013. policija je u toj zemlji u više navrata zaustavljala glisere pune cigareta u pokušaju da pristanu uz obalu regije Pulja. U tim akcijama uhapšeno je osam osoba i zaplijenjeno 1,3 tone cigareta namijenjenih prodaji na italijanskom tržištu. Italijani su izračunali da je ilegalnim uvozom cigareta u samo tih nekoliko mjeseci država oštećena za više od dvjesta hiljada eura.

Italijanski list Quotidioano di Pulja navodi da je u okviru istrage ispitivana umiješanost kralja duvana iz devedestih godina Frančeska Prudentina i njegovog sina Antonija. Prudentino, poznatiji kao „Ciccio la busta”, u februaru ove godine je drugostepeno osuđen na sedam godina robije za mafijaško udruživanje i šverc cigareta, ali i za ubistvo Vladimira Vanje Jelenića 1995. godine u Baru, gdje je Prudentino u to vrijeme boravio kao bjegunac od italijanskog pravosuđa.

Tužilaštvo je i ovog puta, prenose Vijesti, navelo Prudentinija kao vođu šverca, ali se sudija nije složio zbog nedostatka dokaza. Kroz sudsku dokumentaciju, u koju je ovaj crnogorski dnevni list imao uvid, a u kojoj su detaljno izloženi nalazi istrage „Sveti Nikola”, uključujući brojne prisluškivane pozive i GPS koordinate švercerskih glisera, više puta se pojavljuje ime Antonija Prudentina, koji kontaktira sa švercerima u ime oca koji se nalazi u zatvoru.

Potvrđeno je i da je mlađi Prudentino 12. aprila ove godine dolazio u Crnu Goru letom Bari – Podgorica, sa namjerom da proda očev gliser, koji je bio dio švercerske flote. Navodi se i da je mlađi Prudentini prije dolaska više puta sa javnih govornica pozivao Duška i Željka Perovića, navodno svoju vezu u Crnoj Gori, koja je čuvala gliser. Vijestima je saopšteno da je uloga osoba iz Crne Gore od logističke važnosti, ali da među crnogorskim državljanima ovoga puta navodno nije bilo vođa organizacije.

Mediji pišu i o podmićivanju pojedinih policajaca na ostrvu Sveti Nikola da ne bi dolazili u kontrole, dok su italijanski gliseri bili zarobljeni zbog nevremena. Ostrvo Sveti Nikola je bilo glavna baza, ali se prisluškivanjem i praćenjem GPS koordinata moglo zaključiti da su za utovar korištena i druga mjesta na crnogorskoj obali, kao što je plaža Oblatno, zatim mjesto u blizini Ade Bojane. Zabilježeno je i više dolazaka švercera u Crnu Goru brodom Sveti Stefan iz Barija u Bar, koji su se kasnije vraćali gliserima za Italiju, kao najmanje jedan ilegalni ulazak u Crnu Goru jednog od šefova organizacije. Nakon vijesti o hvatanju glisera u Italiji, ostali šverceri su se neko vrijeme krili u Crnoj Gori, dok im nijesu stigla dokumenta da bi mogli da se vrate u Italiju.

Ovaj obim šverca ipak je neuporedivo manji od onog koji je tekao devedesetih godina, i u koji je, osim italijanskih mafijaških vođa, bio uključen i veliki broj crnogorskih državljana.

Prema procjenama njemačkih istražitelja, najveći šverc duvana preko Crne Gore odvijao se od 1993. do 2001. godine. Za to vrijeme u Crnu Goru je, prema policijskim procjenama, ušlo deset hiljada šlepera sa cigaretama, koje su kasnije iz naše države nastavljale put prema zemljama Evropske unije. Ne računajući pri tome šverc cigareta avionskim putem, preko aerodroma u Podgorici, o čemu je Monitor ranije pisao.

Naš izvor iz policije tvrdi da je posao šverca cigareta preko Crne Gore bio jedan od najvećih poslova italijanske mafije posljednjih decenija.

„Ako bi razlika u nabavnoj i prodajnoj cijeni jedne kutije marlbora bila samo dva dolara, organizatori šverca su samo na jednom kamionu, zarađivali milion i po dolara. Razlika je, međutim, bila mnogo veća”, kaže ovaj izvor.

On dodaje da je ukupno prošvercovano cigareta u vrijednosti od oko jedanaest milijardi eura, od čega je tri milijarde pripalo mafiji. Veliki posao zahtijevao je i najbolju i najstrožu ogranizaciju. Tako je u šverc cigareta za to vrijeme bilo uključeno oko četiri hiljade crnogorskih građana, od visoke politike do korumpiranih policajaca i distributera.

Italijanskih mafijaša koji su, nalazeći utočište u Crnoj Gori, učestvovali u švercu cigara, bilo je više stotina. Monitorov policijski izvor posjeduje, tvrdi, kompletan spisak sa imenima devedeset članova posada italijanskih glisera koji su devedesetih godina prevozili cigarete preko mora iz crnogorske luke Zelenika i još stotinu dvadeset koji su na tom poslu radili iz Bara.

Jedan gliser je mogao da primi od dvije i po do četiri tone cigareta. Gliseri su se kretali isključivo noću, dok su preko dana bili nesmetano usidreni u crnogorskim lukama Tivat, Zelenika, Kotor i Bar. Vožnja od Crne Gore do Barija ili Brindizija, gdje su cigarete preuzimane, trajala je svega četiri sata.

Isti izvor objašnjava da se novac od šverca cigara iz Crne Gore iznosio na Kipar i u Grčku, gdje su postojali računi na razna imena, među kojima je bilo mnogo poznatih crnogorskih državljana. Novac je tamo, prema njegovim riječima, iznošen isključivo diplomatskom poštom. Od Zelenike i Bara prebacivan je helikopterima do Podgorice u pratnji naoružanih ljudi, odakle je u diplomatskim torbama putovao privatnim i državnim avionima.

Monitorov policijski izvor tvrdi da posjeduje i spisak svih aviona sa oznakama i vremenom polijetanja iz Crne Gore prema Kipru i Grčkoj. Prema njegovim riječima dio računa duvanske mafije kasnije je sa Kipra i iz Grčke prebačen na Belize, a dio u jednu banku u Londonu. Novac se iz Engleske i sa Beliza vraćao opran u Crnu Goru. Na ovaj način oprano je više milijardi eura.

O kakvom razmjeru šverca se radi, priča ovaj izvor, najbolje govori dokumentarni film koji je snimila britanska obavještajna služba MI 6, u kojem se govori o najvećim ilegalnim fabrikama duvana u Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Moldaviji, Rusiji. U tim fabrikama kontejner cigareta šverceri nabavljaju po cijeni od svega dvjesta hiljada eura, dok na tržištu Velike Britanije dostiže cijenu od dva miliona. U Rumuniji je, na primjer, samo prošle godine prometovano lažnih cigareta u vrijednosti od preko osam milijardi eura.

Monitor je u serijalu tekstova o prekograničnom švercu došao do saznanja da promet ilegalnih cigareta kroz Crnu Goru nikada nije prestao. O tom švercu svjedočilo je više crnogorskih policajaca sa sjevera Crne Gore koji su kasnije morali da napuste zemlju zbog prijetnji. Bilo je više puta govora i da se fabrika u Mojkovcu bavila ilegalnim poslovima oko cigareta. Ova fabrika dovodila se u vezu sa visokim crnogorskim funkcionerima iz tog kraja.

U Crnoj Gori zbog šverca cigara još niko nije odgovarao niti je pokrenut niti jedan proces vezan za te djelatnosti iako je u više zemalja svijeta vođena istraga tim povodom.

Tufik SOFTIĆ
Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Tufik SOFTić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAKAŠNJELI POČETAK ZIMSKE SEZONE U KOLAŠINU: Snijeg pokrio probleme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Turistička sezona u Kolašinu počela je sa 30-ak dana zakašnjenja i uz brojne probleme. Ipak, na stazama na Bjelasici ovih dana je respektabilan broj skijaša, što ostavlja prostor za nadu da sezona ipak može biti spašena

 

Skoro mjesec je prošao od kada je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović otvorio zimsku turističku sezonu na Bjelasici do prvog skijaškog dana na stazama državnog Ski-centra Kolašin 1600 i privatnog Kolašin 1450. Vrijeme između ta dva datuma obilježilo je mnogo neizvjesnosti u kolašinskoj turističkoj privredi i prazni smještajni kapaciteti.

Sezona je stvarno počela 21. januara, uz dovoljno snijega i nedovoljnu spremnost zaduženih za infrastrukturu, pa je bilo očigledno da nije snijeg jedino što je falilo.    Prvog dana sezone, iako po punoj cijeni ski-pasa od 25 eura, skijaštima je bilo na raspolaganju samo nekoliko skijaških staza uz žičare K7 i K8. Sve do 24. januara privatno skijalište Zorana Ćoća Bećirovića, koje, od ove sezone, sa državnim predstavlja jedinstvenu ponudu, nije radilo.

Bojan Medenica, rukovodilac Ski-centra Kolašin 1600, te probleme obrazložio je lošim vremenom ali i „nadogradnjom sistema” to jest, omogućavanjem da državno i privatano skijalište funkcionišu kao jedinstven turistički proizvod. Mogućnost da država i Bećirović zajedno nastupaju na turističkom tržištu stvorena je prošle godine, izgradnjom žičare K7 i fizičkim spajanjem infrastrukture dva skijališta. Lani su se prihodi od prodaje zajedičkog ski-pasa raspodjeljivali u odnosu 30:70 u korist državnog skijališta, a kako će ove godine biti dijeljena dobit još nije precizno saopšteno. Međutim, ubuduće skijaši neće imati mogućnost da kupuju ponasob ski- pas za jedno ili drugo skijalište već samo jedinstveni za svih 45 kilometara staza.

Ove godine put do skijališta solidno je čišćen, ako se izuzmu teškoće prvog dana sezone, ali ostao je problem nedovoljno očišćenih i nedovoljno prostranih parkinga. Iako proširen, parking kod državnog ski-centra bio je tijesan za sve koji su došli svojim vozilima do Bjelasice. Manji parking na Bećirovićevom skijalištu, nažalost, iako besplatan, nije mogao da nadomjesti te nedostatke. Na nastavak radova na davno obećanoj garaži za potrebe skijališta još se čeka. Prema idejnom rješenju, nakon okončanja izgradnje, predviđeni parking bi imao pet etaža i time bi, kako je obećavala Vlada Duška Markovića, bili riješeni svi problemi sa gužvama.

Prema posljednjim zvaničnim informacijam, tokom izrade glavnog projekta garaže „došlo je do izmjene Idejnog rješenja na incijativu projektanta, a u cilju boljeg funkcionalnog rješenja objekta”. Navodno, dobijena je saglasnost investitora i u toku je izrada i revizija projektne dokumentacije. Nakon završetka izrade projektne dokumentacije, planirano je, kako je najavljeno, intenziviranje radova na izgradnji tog objekta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NADLEŽNI NAJAVILI KONTROLU ŠKOLA ZBOG HIPERPRODUKCIJE LUČA: Temeljno nerazumijevanje nevolja u obrazovanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz godine u godinu, bavimo se posljedicama, a uzroke lošeg sistema obrazovanja – ignorišemo. U najnovijem Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2022. godinu, ističe se da naša država nema kvalitativnu, budžetiranu i višegodišnju strategiju obrazovanja, kao ni plan za održive reforme

 

Najava kontrole škola i kvaliteta rada u njima zbog hiperprodukcije diplome Luča koju je ove nedjelje obznanilo Ministarstvo prosvjete, prema mišljenju sagovornika Monitora, predstavlja temeljno nerazumijevanje suštine problema u obrazovno-vaspitnom sistemu Crne Gore.

U posljednjih pet godina, preko 10 hiljada Luča podijeljeno je u školama u Crnoj Gori – 5 165 u osnovnim i 5 005 u srednjim školama. Po broju odlikaša prednjače obrazovne ustanove u Andrijevici, Beranama, Rožajama, Budvi i Tuzima, gdje je u srednjim školama čak preko polovine dobitnika/ca Luče. To su podaci koje je Ministarstvo prosvjete dostavilo Centru za građansko obrazovanje (CGO). O poplavi  lučonoša Monitor je i ranije pisao.

Broj učenika koji završe osnovnu ili srednju školu sa diplomom Luča tokom godina razlikovao se u svega nekoliko procenata. Samo prošlu školsku godinu (2021/2022) sa diplomom Luča završilo je 1.079 polumaturanata i 942 maturnta. Tada je u Rožajama, u dvije gradske osnovne škole Luču dobilo 30 i 31 odsto đaka, dakle – gotovo svaki treći učenik. Tako je bilo i u  nikšićkoj OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše bilo u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto.

Rezultati PISA testiranja iz 2018. godine, koje se sprovodi na svake tri godine, demaskiraju zablude o našem sistemu obrazovanja. Crna Gora se te godine, na osnovu istraživanja poznavanja ključnih vještina poput čitanja, matematike, nauke i inovativnih oblasti kod đaka, među 79 zemalja učesnica našla tek na 52. mjestu. Skoro polovina naših učenika nije imala ni minimalni nivo znanja na testu.

Rezultati PISA testiranja šest hiljada crnogorskih učenika i učenica koje je sprovedeno 2022., biće javni u decembru 2023.

Jasminka Milošević, profesorica filozofije u podgoričkoj Gimnaziji Slobodan Škerović smatra da je odluka Ministarstva prosvjete da, pod pritiskom, krene u istragu Luča – pogrešna. ,,Događa se da nastavnici, u svakom odjeljenju, u manjoj ili većoj mjeri, poprave jednu ili par ocjena da se ne bi ’pokvarila Luča’. Uvijek je tako bilo i biće. Kada ne bude, ja više neću raditi u školi, jer one postoje zbog učenika. Ali, Luče su samo jedan od mnogih simptoma krize našeg društva, a svi se mogu svesti na jednu tvrdnju: mi dozvoljavamo da nam djeca završe škole u uvjerenju da imaju znanje, a suštinski ga nemaju“.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo