Povežite se sa nama

OKO NAS

More kao deponija

Objavljeno prije

na

boka-kotorska-perast-podmor

Koncentracija otpada na dnu Jadrana među najvišima je u Evropi nakon sjeveroistočnog dijela Sredozemnog i Keltskog mora. Otpad u Jadransko more baca oko četiri miliona ljudi koji žive uz njegove obale, a taj se broj tokom ljetnjih mjeseci gotovo ušestostruči. Jadran je malo i zatvoreno more koje s Jonskim i Sredozemnim povezuju Otrantska vrata široka tek 70 kilometara. Naučnici i ekolozi se slažu da je ono već sada jedno od najugroženijih mora na planeti, posebno po količini krupnog otpada. No, postoji i mikrootpad koji je nevidljiv, a ima pogubne kumulativne posljedice. Prema jednom istraživanju, koje su sproveli stručnjaci s belgijskog Univerziteta u gradu Liježu, moguće je da čak 250 milijardi plastičnih mikrofragmenata onečišćuje Sredozemlje, što je podatak koji djeluje zatrašujuće. Jer, tim se sićušnim otpadom hrane planktoni, njima se pak hrane ribe, a ribama ljudi! Zbog tog saznanja, preko milion Evropljana potpisalo je peticiju kojom se od Evropske komisije traži da sva roba široke potrošnje mora sadržavati sistematsku ekokoncepciju. Isto tako je alarmantan podatak iz Mediteranskog akcionog plana EU da svakog sata u Sredozemnom moru završi oko 400 tona smeća, do čega 80 odsto dolazi s kopna. U nekim zemljama Mediterana more doslovce služi kao deponija. A preko polovina tog otpada plastičnog je porijekla, od kojeg pak godišnje nastrada oko milion riba, sisavaca, ptica i gmizavaca. ,,Za plastiku smo zaslužni svi, uključujući i turiste. Ona stiže s plaža, brodova, turističkih brodica i iz rijeka, a s obzirom na to da je more plitko, sve se zadržava. Plastičnim kesama trebaju decenije da se raspadnu, a čak i kada se razgrađuju, polimeri ispuštaju toksične materije. Trebalo bi osvijestiti građane i turiste te pokrenuti vlasti da vode više računa o čišćenju gradova, otpadnih voda, plaža i morskog dna. Na žalost, bojim se da se, uprkos alarmantnim rezultatima, kod nas neće puno toga preduzeti ni u narednom periodu”, smatra predavač na Prirodno-matematičkom fakultetu u Zagrebu Romana Gračan. Ona navodi da je čak i jedan kit u Jadranu uginuo zbog plastike. Ispitivanja sprovedena na 54 morske kornjače pokazala su da ih više od jedne trećine u sistemu za varenje ima ostatke plastičnih kesa, folija, konopaca, polistirenske pjene i ribarskog najlona. Jedna od analiziranih životinja progutala je čak 15 komada plastike koja joj je gotovo potpuno ispunila želudac. Iako je sav taj otpad ukupno težio tek 0,71 gram, bio je dovoljan da izazove smrt. ,,Uz plastiku, apsolutno najveća opasnost na Jadranu je rastući tankerski promet, prvenstveno prema italijanskim lukama, a jedna havarija tankera zadala bi smrtni udarac turizmu i ribarstvu za nekoliko narednih desetina godina. Velika je to opasnost, koje nijesmo ni svjesni. Veći izliv nafte donio bi katastrofu našoj obali i kamenu, koji je živ, pošto u njemu žive prstaci’, tvrdi čelnik Udruženja Eko Kvarner Vedran Piršić. Godišnje Jadranom prođe pet hiljada tankera, a po statistici se na svakom petom brodu dogodi jedna nesreća. Alarmantan je i podatak da se u ovom moru godišnje dogodi pet puta više pomorskih nesreća nego na svjetskim morima. Prema sprovedenim istraživanjima, površina naftnog onečišćenja Jadrana već sada iznosi oko 1,4 hiljade kvadratnih kilometara! Stoga je Evropska agencija za sigurnost na moru (EMSA) planirala da do kraja ove godine na Jadranu stacionira potpuno opremljen brod koji bi, u slučaju havarije tankera, izlivanja nafte ili nesreće na plinskom, odnosno naftnom postrojenju, bio spreman da u roku od 24 sata stigne na svaku tačku na ovom moru. Do kraja jedino neće biti poznato da li će novi ,,oil spill response vessel”, odnosno plovilo za odaziv u slučaju izlivanja nafte, biti smješteno uz hrvatsku ili italijansku obalu. ,,Na Jadranu nikad do sada nije bilo plovila koje bi odgovaralo potrebi brzog odgovora, pomoći i sanacije u slučaju nesreće povezane s naftom. Kako je to područje veoma osjetljivo, ne smijemo više sebi dopustiti tu vrstu rizika”, rekao je viši načelnik u EMSA-inom Sektoru za pomoć u slučaju zagađenja Viktor Diaz Seko. U Crnoj Gori, koja je nedavno proslavila 22. godišnjicu ,,prve ekološke države na svijetu”, i na ovom polju se sve i dalje odvija po principu toplo-hladno. Procenat priključenosti na kanalizacionu mrežu je relativno mali i odnosi se uglavnom na uža gradska jezgra. Oko 40 odsto stanovnika u gradovima nije priključeno na kanalizaciju! Veliki procenat stanovništva za evakuaciju otpadnih voda koristi septičke jame i upojne bunare, a u naseljima gdje prirodni uslovi to omogućavaju otpadne vode se direktno ispuštaju u more. Opštine na Crnogorskom primorju svoje otpadne vode, koristeći 81 ispust, direktno izbacuju u more. A koliko li je tek neregistrovanih ispusta napravljeno od 2007. godine! Sredstvima njemačke Vlade ti problemi bi se u ovoj deceniji mogli znatno prevladati u svim primorskim gradovima. Samo u Budvi projekat za prečišćavanje otpadnih voda košta gotovo 60 miliona eura. Posebno se to odnosi na Boku Kotorsku, đe se čak u jeku turističke sezone iz Brodogradilišta u Bijeloj, kako tvrde mještani, u more ispuštaju otrovne materije. Nema dileme da bi se i tu postigao neki napredak ukoliko bi se Jadran proglasio posebno osjetljivim morskim područjem po pravilima Međunarodne pomorske organizacije (IMO). Međutim, taj prijedlog već godinama sabotiraju Italijani, jer bi im tada jeftin promet Jadranskim morem bio znatno ograničen. Uz podršku EU ovog proljeća Hrvatski hidrografski institut, sa sjedištem u Splitu, počeo je s hrvatskim i crnogorskim partnerima da radi na projektu „Prevencija onečišćenja mora zajedničkim djelovanjem”. Cilj projekta je doprinijeti smanjenju prekograničnog onečišćenja i očuvanju morskog ekosistema u dubrovačkom i crnogorskom akvatorijumu. Predviđeno je da se u sljedeće dvije godine, preventivno djeluje na području Konavala na hrvatskoj, te Herceg Novog, Kotora i Tivta na crnogorskoj strani.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo