Povežite se sa nama

OKO NAS

More kao deponija

Objavljeno prije

na

Koncentracija otpada na dnu Jadrana među najvišima je u Evropi nakon sjeveroistočnog dijela Sredozemnog i Keltskog mora. Otpad u Jadransko more baca oko četiri miliona ljudi koji žive uz njegove obale, a taj se broj tokom ljetnjih mjeseci gotovo ušestostruči. Jadran je malo i zatvoreno more koje s Jonskim i Sredozemnim povezuju Otrantska vrata široka tek 70 kilometara. Naučnici i ekolozi se slažu da je ono već sada jedno od najugroženijih mora na planeti, posebno po količini krupnog otpada. No, postoji i mikrootpad koji je nevidljiv, a ima pogubne kumulativne posljedice. Prema jednom istraživanju, koje su sproveli stručnjaci s belgijskog Univerziteta u gradu Liježu, moguće je da čak 250 milijardi plastičnih mikrofragmenata onečišćuje Sredozemlje, što je podatak koji djeluje zatrašujuće. Jer, tim se sićušnim otpadom hrane planktoni, njima se pak hrane ribe, a ribama ljudi! Zbog tog saznanja, preko milion Evropljana potpisalo je peticiju kojom se od Evropske komisije traži da sva roba široke potrošnje mora sadržavati sistematsku ekokoncepciju. Isto tako je alarmantan podatak iz Mediteranskog akcionog plana EU da svakog sata u Sredozemnom moru završi oko 400 tona smeća, do čega 80 odsto dolazi s kopna. U nekim zemljama Mediterana more doslovce služi kao deponija. A preko polovina tog otpada plastičnog je porijekla, od kojeg pak godišnje nastrada oko milion riba, sisavaca, ptica i gmizavaca. ,,Za plastiku smo zaslužni svi, uključujući i turiste. Ona stiže s plaža, brodova, turističkih brodica i iz rijeka, a s obzirom na to da je more plitko, sve se zadržava. Plastičnim kesama trebaju decenije da se raspadnu, a čak i kada se razgrađuju, polimeri ispuštaju toksične materije. Trebalo bi osvijestiti građane i turiste te pokrenuti vlasti da vode više računa o čišćenju gradova, otpadnih voda, plaža i morskog dna. Na žalost, bojim se da se, uprkos alarmantnim rezultatima, kod nas neće puno toga preduzeti ni u narednom periodu”, smatra predavač na Prirodno-matematičkom fakultetu u Zagrebu Romana Gračan. Ona navodi da je čak i jedan kit u Jadranu uginuo zbog plastike. Ispitivanja sprovedena na 54 morske kornjače pokazala su da ih više od jedne trećine u sistemu za varenje ima ostatke plastičnih kesa, folija, konopaca, polistirenske pjene i ribarskog najlona. Jedna od analiziranih životinja progutala je čak 15 komada plastike koja joj je gotovo potpuno ispunila želudac. Iako je sav taj otpad ukupno težio tek 0,71 gram, bio je dovoljan da izazove smrt. ,,Uz plastiku, apsolutno najveća opasnost na Jadranu je rastući tankerski promet, prvenstveno prema italijanskim lukama, a jedna havarija tankera zadala bi smrtni udarac turizmu i ribarstvu za nekoliko narednih desetina godina. Velika je to opasnost, koje nijesmo ni svjesni. Veći izliv nafte donio bi katastrofu našoj obali i kamenu, koji je živ, pošto u njemu žive prstaci’, tvrdi čelnik Udruženja Eko Kvarner Vedran Piršić. Godišnje Jadranom prođe pet hiljada tankera, a po statistici se na svakom petom brodu dogodi jedna nesreća. Alarmantan je i podatak da se u ovom moru godišnje dogodi pet puta više pomorskih nesreća nego na svjetskim morima. Prema sprovedenim istraživanjima, površina naftnog onečišćenja Jadrana već sada iznosi oko 1,4 hiljade kvadratnih kilometara! Stoga je Evropska agencija za sigurnost na moru (EMSA) planirala da do kraja ove godine na Jadranu stacionira potpuno opremljen brod koji bi, u slučaju havarije tankera, izlivanja nafte ili nesreće na plinskom, odnosno naftnom postrojenju, bio spreman da u roku od 24 sata stigne na svaku tačku na ovom moru. Do kraja jedino neće biti poznato da li će novi ,,oil spill response vessel”, odnosno plovilo za odaziv u slučaju izlivanja nafte, biti smješteno uz hrvatsku ili italijansku obalu. ,,Na Jadranu nikad do sada nije bilo plovila koje bi odgovaralo potrebi brzog odgovora, pomoći i sanacije u slučaju nesreće povezane s naftom. Kako je to područje veoma osjetljivo, ne smijemo više sebi dopustiti tu vrstu rizika”, rekao je viši načelnik u EMSA-inom Sektoru za pomoć u slučaju zagađenja Viktor Diaz Seko. U Crnoj Gori, koja je nedavno proslavila 22. godišnjicu ,,prve ekološke države na svijetu”, i na ovom polju se sve i dalje odvija po principu toplo-hladno. Procenat priključenosti na kanalizacionu mrežu je relativno mali i odnosi se uglavnom na uža gradska jezgra. Oko 40 odsto stanovnika u gradovima nije priključeno na kanalizaciju! Veliki procenat stanovništva za evakuaciju otpadnih voda koristi septičke jame i upojne bunare, a u naseljima gdje prirodni uslovi to omogućavaju otpadne vode se direktno ispuštaju u more. Opštine na Crnogorskom primorju svoje otpadne vode, koristeći 81 ispust, direktno izbacuju u more. A koliko li je tek neregistrovanih ispusta napravljeno od 2007. godine! Sredstvima njemačke Vlade ti problemi bi se u ovoj deceniji mogli znatno prevladati u svim primorskim gradovima. Samo u Budvi projekat za prečišćavanje otpadnih voda košta gotovo 60 miliona eura. Posebno se to odnosi na Boku Kotorsku, đe se čak u jeku turističke sezone iz Brodogradilišta u Bijeloj, kako tvrde mještani, u more ispuštaju otrovne materije. Nema dileme da bi se i tu postigao neki napredak ukoliko bi se Jadran proglasio posebno osjetljivim morskim područjem po pravilima Međunarodne pomorske organizacije (IMO). Međutim, taj prijedlog već godinama sabotiraju Italijani, jer bi im tada jeftin promet Jadranskim morem bio znatno ograničen. Uz podršku EU ovog proljeća Hrvatski hidrografski institut, sa sjedištem u Splitu, počeo je s hrvatskim i crnogorskim partnerima da radi na projektu „Prevencija onečišćenja mora zajedničkim djelovanjem”. Cilj projekta je doprinijeti smanjenju prekograničnog onečišćenja i očuvanju morskog ekosistema u dubrovačkom i crnogorskom akvatorijumu. Predviđeno je da se u sljedeće dvije godine, preventivno djeluje na području Konavala na hrvatskoj, te Herceg Novog, Kotora i Tivta na crnogorskoj strani.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

TRAGOM PISANJA MONITORA O NOVOM STUDENTSKOM DOMU: Vladino čišćenje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Govorili ste o tome da je kupljeno nešto? Nije, mi taj objekat nismo kupili. Ni jedan euro iz državnog budžeta nije otišao za kupovinu bilo kog objekta”, odgovorio je premijer na poslaničko pitanje o detaljima sumnjivog posla kupovine novog studentskog doma od Tomislava Čelebića. Monitor otkriva kako su nadležni „čistili“ urađeno nakon poništenja spornog ugovora

 

Krajem protekle sedmice u Skupštini se, na premijerskom satu, raspravljalo i o Studentskom domu u Donjoj Gorici. Poslanica Posebnog kluba Radinka Ćinćur uputila je premijeru Milojku Spajiću pitanja: ,,Objasnite javnosti situaciju oko kupovine hotela u Donjoj Gorici, od firme Čelebić, kako bi se preuredio u Studentski dom. Da li su postojale analize o potrebama studenata, zašto je odabrana ova lokacija koja je daleko od našeg najvećeg univerziteta, državnog, te koiiko je studenata iskazalo zainteresovanost za dom na ovom mjestu? Da li je predviđena izgradnja menze u ovom domu za koji bi država trebala da izdvoji 6,4 miliona eura i koliko bi to koštalo?”

Premijer Spajić je odgovorio i naveo ono o čemu je Monitor već pisao –  da je u julu raspisan tender na koji se javila samo jedna firma Čelebić City i da je prihvaćena njena ponuda od 6,3 miliona eura. Naveo je i da je 21. oktobra ministarka prosvjete Anđela Jakšić-Stojanović potpisala ugovor o kupovini objekta. Nedelju dana nakon potpisivanja ugovora dobijaju negativno mišljenje Zaštitnice imovinsko-pravnih interesa o ovom poslu, a ministarka 5. oktobra raskida ugovor.

Premijer nije rekao da je postupak nezakont te da je mimo zakonske procedure Ministarstvo prosvjete uz saglasnost Vlade prihvatilo duplo veću cijenu koju je ponudila kompanije Čelebić City od one propisane tenderom koja je iznosila 2,9 miliona. Kao i da je sami objekat opterećen brojnim hipotekama.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AGENCIJA ZA SAJBER BEZBJEDNOST I (NE)ODGOVORNOST: Ko će koga nadzirati i za koga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar javne uprave Maraš Dukaj tvrdi  da se novim Zakonom o informacionoj bezbjednosti kod nas uvode standardi Evropske unije i da je Crna Gora prva na Zapadnom Balkanu koja primijenjuje EU direktive u toj oblasti. Dio opozicije  tvrdi da ovaj zakon spada u novi primjer sakrivanja i netransparentnosti koja se pravda brzom trakom evropskih integracija,  ispunjavanjem uslova za  članstvo u EU 2028.

 

Skupština Crne Gore je 19. novembra usvojila sa 53 glasa “za” novi Zakon o informacionoj bezbjednosti. Usvajanje ovog zakona je jedan od preduslova za zatvaranje poglavlja 10 – Informatičko društvo. Ministar javne uprave Maraš Dukaj je u Skupštini pojasnio da se tim zakonom kod nas uvode novi standardi Evropske unije (EU) i da je Crna Gora prva na Zapadnom Balkanu koja primijenjuje EU direktive u toj oblasti. Dukaj je takođe naglasio da je Zakon urađen u saradnji sa Ambasadom Ujedinjenog Kraljevstva. Druge zemlje nije pominjao.

Tokom rasprave prihvaćen je i amandman poslanika Nikole Camaja koji propisuje je da se zaposleni na programu “sajber bezbjednost” zapošljavaju bez javnog oglasa i bez kadrovskog plana. Dovoljan će biiti akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji. Camaj je predvidio i da se zarade i druga primanja direktora i zaposlenih u budućoj Agenciji za sajber bezbjednost  utvrđuju “odlukom nadležnog organa Agencije, u skladu sa zakonom”. Time se preskače propisani Zakon o državnim službenicima i namještenicima. Izgovor je opet da se što brže korača u EU pa da tako i sajber Agencija dobije svoj kadar što prije.

Dio opozicije tvrdi da ovaj zakon spada u novi primjer sakrivanja i netransparentnosti koja se pravda brzom trakom evropskih integracija i što bržim    ispunjavanjem uslova za  članstvo u EU 2028.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

IZAZOVI SNABDIJEVANJA STRUJOM NA BJELASICI: Turistička sezona u rukama “trećih lica”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako se u Kolašinu hvale da su pripreme za predstojeću turističku sezonu obavili na vrijeme i kvalitetno,  osim snijega ovog puta se mora  čekati i struja. Pokidani kablovi na jednoj privatnoj parceli, dotrajali stub na drugoj i trafo-stanica do koje se ne može prići, izazovi su koji će prijetiti urednom snabdijevanju strujom skijališta i objekata na Bjelasici 

 

 

Nije se bilo lako snaći minule dvije sedmice, sa informacijama koje su stizale sa raznih adresa, kao pokušaj objašnjenja zbog čega je na pragu zimske turističke sezone više objekata na Bjelasici bez struje.  U mraku su danima  državni ski centar Kolašin 1600, privatni hotel na tom lokalitetu, novi tunel Klisura, Radiodifuzni centar, objekat koji koristi Vojska Crne Gore na Zekovoj glavi… Tri  10kV k i jedan 35 kV kabl, koji vodi do trafo-stanice (TS) “Jezerine” iskidali su  bageri, tokom pripremnih radova, na privatnoj parceli. Kada su iz Crnogorskog elektrodistributivnog sistema (CEDIS) pokušali da saniraju kvar, otkrilo se da taj dio infrastrukture   nije vlasništvo  kompanije, a da vlasnici parcele, kako  tvrde, niti znaju koliko je kablova niti gdje su bili ukopani. Znaju da nikad nije obavljena eksproprijacija,  pa nijesu dozvolili da električari prevežu vodove.

U rješavanje problema, od nedavno, uključili su se iz nekoliko resora Vlade, no to, makar do zaključenja ovog broja Monitora, nije dalo rezulate. Struje nema, a  mnogo toga potvrđuje da je  snabdijevanje  planinskih cenatara na Bjelasici i pred novu sezonu  na klimavim nogama i zavisi od volje,  kako u CEDIS-u, kažu “trećih lica”.

Pravdajući se zbog čega ne mogu do kablova, koji nijesu njihovo vlasništvo, iako imaju obavezu prema potrošačima, iz CEDIS-a su, uzgred, otkrili i da ne mogu, osim pješke, ni do TS  Jezerine.  TS jeste njihova, ali puta do nje nema, jer se na mjestu nekadašnje saobraćajnice gradi garaža, dugo čekani državni projekat.  CEDIS-ovi radnici do TS mogu pješke, ali, opet, preko parcele, na kojoj su pokidani kablovi.  Naravno, ukoliko vlasnici dozvole.

Kako je za Monitor kazao Srđa Anđelić, jedan od vlasnika, popravka  neće biti “dok država,   konačno, ne plati za postavljene instalacije”. Proces eksproprijacije, objašnjava, počeo je još prije više godina, ali je zaustavljen. Anđelić objašnjava da mu nije jasno zbog čega. Prema njegovim riječima, vlasnici zemljišta nikad nijesu dobili skicu gdje su instalacije postavljene niti je obilježen teren.  Prema njihovoj logici, radili su na svojoj zemlji, svojim mašinama, a ono što je ispod zemlje odgovornost je nekog drugog.

Oko 230 metara kablova na Anđelićevom zemljištu, kažu iz CEDIS-a, još je  vlasništvo  Uprave za kapitalne projekte, odnosno, Ministarstvo finansija. Falilo je, navodno, dokumentacije, kako bi se proces otkupa okončao.

“CEDIS je, kada je izgrađena TS Jezerine,  otkupio taj objekat, krajem 2020. godine, ali ne i vod u dužini od 230 metara, na kojem je došlo do prekida. Za taj dio infrastrukture nije dostavljena uredna dokumentacija (građevinska i upotrebna dozvola, geodetski snimak kabla…).  Ipak, kako smo dužni da korisnicima obezbijedimo napajanje, pokušali smo da otklonimo kvar, ali nam vlasnici parcele to nijesu dozvolili.  Podnijeli smo krivičnu prijavu protiv NN lica zbog kidanja kablova, ali i zahtjev sudu za privremenu mjeru…To je sve što smo mogli uraditi”, kazali su nezvanično Monitoru u toj kompaniji.

Anđelić, pak, tvrdi da CEDIS nema osnova ni za krivične prijave, ni  privremenu mjeru.  Vlasnici parcele očekuju da će u nadležnim resorima uspjeti da objasne u čemu je problem.

Kablovi su na privatnoj parceli postavljeni krajem 2020. godine, nakon što je državno skijalište bilo bez struje više od mjesec i po.  Do tada su  bili ukopani na parcelama susjednog, privatnog skijališta Kolašin 1450 Zorana Ćoća Bećirovića. Do izmještanja elektro vodova tada je došlo tokom pripremnih radova za izgradnju Hotela D, takođe, u Bećirovićevom vlasništvu. Navodno, trasa vodova je bila na lokaciji temelja tog objekta, pa je nadležna inspekcija zbog opasnosti od kablova koji su nakon iskopavanja bili na površini zemlje,  naložila prekid napajanja.  Kasnije su, na osnovu usmenog dogovora, ukopani na Anđelićevoj parceli, međutim,  država nikad  nije ispunila obećanje o završetku procesa eksproprijacije.

Privatno skijalište, minulih dana, nije bilo u mraku. Tako je jer  drugi dalekovod, koji vodi od sela Rijeka Mušovića do Jezerina, takođe nije CEDIS-ov, već privatnog skijališta. Navodno, kupljen je prilikom privatizacije Ski centra Bjelasica. Međutim, u mraku je  Bećirovćev nadavno otvoreni hotel u neposrednoj blizini državnog ski centra. Hotel se, prema nezvaničnim informacijama, već mjesecima u dogovoru sa  menadžmentom Skijališta Crne Gore, napaja  na isti način kao i državni Ski centar Kolašin 1600.

Problematizovanje stabilnosti napajanja strujom državnog skijališta, natjeralo je CEDIS da se požali na još jedan veliki izazov. Navodno, dotrajali drveni stub na dijelu  dalekovodo od grada do TS Jezerine, mogao bi tokom zime, ugroziti snabdijevanje  strujom planinskih centara.  Stub je, takođe, na privatnom imanju, a vlasnik ne dozvoljava zamjenu.  Izvršni direktor CEDIS-a je nedavno, gostujući na TV Vijesti, kazao da je pokušaj  dogovora sa vlasnikom  imanja bio bezuspješan. Kolašinac s kojim CEDIS “ne može da se dogovori” je Milo Grujić, mještanin Mušovića Rijeke. On je Monitoru kazao da je sastanak sa predstavnicima kompanije došao na molbu predsjednika Opštine Petka Bakića.

“Kratko je trajao taj sastanak. Ja vodim dugogodišnji sudski spor sa CEDIS-om oko stubova postavljenih na mom imanju. Zbog dotrajalih stubova, to jest, žica na njima, koje  su se kidale, umalo sam izbjegao smrt tri  puta. Usred sudskog spora, dva tri dana pred jedno od ročišta,  zvali su me na razgovor. Nijesam dozvolio da dolaze na moje imanje, na koje su bez pitanja i nadokande nekada davno, postavili stub. Mogu da ga izmjeste, naravno, ali su mi na sastanku  rekli da troškove izmještanja  ja treba da snosim”, kazao je Grujić.

On tvrdi da su mu predstavnici CEDIS-a rekli i da će,  ukoliko bude pao stub tokom naredne zime  snositi odgovornost  “za propast zimske turističke sezone”. Grujić, ipak ostaje pri stavu  da sa tom kompanijom može da se “dogovori” samo na sudu.

“Krajem decembra 2020. po treći put zamalo su me ubile u dvorištu porodične kuće pokidane žice dalekovoda Breza-Rijeka Mušovića. Izbjegao sam smrt  zahvaljujući tome što sam se bacio u stranu. Nekoliko godina prije toga, na isti način se dva puta žica kidala i ugrožavala život mene i moje familije”, sjeća se mještanin kolašinskog sela.

Tada su mu, tvrdi, iz Elektroprivrede čvrsto obećali da će kompletan nadzemni vod tog dalekovoda ukloniti, tako što će se od TS Breza do male hidroelektrane (mHE) “Rijeka Mušovića” izgraditi kablovski podzemni vod.   “U najkraćem mogućem roku, čim to vremenske prilike budu dozvolile, preduzećemo sve potrebne aktivnosti na pronalaženju tehničkog rješenja na izmještanju ili kabliranju dionice”, jedno je od neispunjenih obećanja,  koje je Grujić dobio prije četiri godine.

Iako se u Kolašinu hvale da su sve pripreme za predstojeću turističku sezonu obavili na vrijeme i kvalitetno, ostaje gorka istina, da se  osim snijega, ovog puta, mora strpljivo čekati i struja. Sporovi i ugovori, koji državi predstoje sa vlasnicima parcela na kojoj je infrastruktura CEDIS-a, bar prema dosadašnjem iskustvu, neće se ni lako ni brzo završavati. Struja na državno skijalište i ostale objekte na Bjelasici naredne zime može redovno stizati samo, ako se, kao i ranijih godina , izdejstvuju  “brza i kusa” rješenja.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo