Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Početak bez početka

Objavljeno prije

na

Petoricu pripadnika bivše Jugoslovenske narodne armije optuženih zbog zločina u logoru Morinj, u sudnici je ove nedelje dočekao aplauz članova porodice i rodbine. Mlađen Govedarica, Ivo Gojnić, Zlatko Tarle, Špiro Lučić i Boro Gligić su u pritvoru od sredine avgusta prošle godine. Šesti optuženi, Ivo Menzalin je na liječenju u Srbiji.Tužilaštvo ih tereti da su mučili ratne zarobljnike i civile uhvaćene za vrijeme crnogorskog napada na Dubrovnik. Kad je Crna Gora išla u rat za mir, da od starog Dubrovnika napravi novi i ljepši. Od zločina je prošlo šesnaest godina. Ni toliko vrijeme Crnoj Gori nije bilo dovoljno da se pripremi za suđenje. Predstava je bila kompletna.  Dva dana su advokati govorili o propustima koje je sud napravio.

Rješenje o pritvoru dostavljeno im je dan pošto su privedeni, a optužnica četiri dana kasnije, što je suprotno zakonu. Glavni pretres je bio zakazan, a da optužnica nije bila pravosnažna. Advokati su ukazali na probijanje rokova za zakazivanje suđenja i žalili se da im nije omogućen uvid u sve spise predmeta. Rekli su i da je dinamika suđenja neprimjerena jer je planirano da se svaki drugi dan sasluša po deset svjedoka. Zbog sumnje u nepristrasnost zatraženo je izuzeće svih, od sudije Milanke Žižić do predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. Proces je odložen i ne zna se kad će biti nastavljen.
Fakat je Vesna Medenica u slučaju Morinju – kadija – i tuži i sudi. Za vojni logor čula je 2003. u svojstvu Vrhovne državne tužiteljice. Kasnije je sa Hrvatskom potpisala sporazum o gonjenju ratnih zarobljenika na osnovu kojeg su crnogorskom tužilaštvu dostavljeni dokazi koje je hrvatsko tužilaštvo prikupilo o ovom slučaju. Medenica je za vrijema napada na Dubrovnik živjela i radila u Kolašinu, koji je u to vrijeme prosto hrlio prema Konavlima.
Državu u slučaju Morinj zastupa specijalna državna tužiteljka Stojanka Radović. Kako kaže za Monitor, o slučaju Morinj je čula ,,na vrijeme za vršenje službe”. Nije mogla da odgovori na pitanje kada je i da li je ranije čula za postojanje logora u Morinju.
Prema optužnici, tokom dubrovačkih operacija JNA je na području dubrovačko-neretvanske županije zarobila 169 ljudi koji su u vojnoj zgradi u Morinju podvrgnuti stravičnoj psihičkoj i fizičkoj torturi. Tu je bila smještena uprava zatvora, a zatočenici su strpani u tri montažna vojna skladišta skrivena u šumi. U kontejnerima je bilo zatvoreno i po stotinu zarobljenika koje je JNA hapsila po dubrovačkoj okolini. Prema haškom svjedočenju nekadašnjeg gradonačelnika Dubrovnika Petra Poljanića, koji je nakon toga bio i hrvatski konzul u Crnoj Gori, od morinjskih zarobljenika svega petina bili su vojnici. Ostatak su, kako je u Hagu svjedočio Nikola Samardžić, bivši crnogorski ministar spoljnih poslova, činili muškarci koje je JNA nasumično zarobljavala – zemljoradnici, vinogradari, ribari, pomorci… U Hagu je 2000. godine za postojanje logora Morinj, čuo i sada jedan od branilaca optuženih Goran Rodić. Bio je branilac Pavla Strugara, penzionisanog generala JNA, koji je na sedam i po godina osuđen zbog granatiranja Starog grada u Dubrovniku. Rodić kaže da je za Morinj čuo od nekih svjedoka, ali da, kako se izrazio, ,,sabirni centar u Morinju” nije bio obuhvaćen optužnicom za Dubrovnik.
O logoru Morinj dugo se i uporno ćutalo. I mještani Morinja tvrdili su da nijesu ništa ni čuli ni vidjeli. U Morinju živi i tadašnji osnovni tužulac u Herceg Novom Jovan Vojvodić. Znao je postojanje logora, ali, kako kaže, nije znao da su tamo ljude mučili. ,,Kuća mi je malo dalje”, objašnjava za Monitor. Morinj je tada bio u njegovoj nadležnosti. Kao i deportacija bosanskih izbjeglica. Danas ga niko ne pita šta je tada radio.
Novinari koji su krajem devedesetih pokušavali da saznaju šta se tamo dešavalo nailazili su na zid. Sadašnji portparol Pokreta za promjene Koča Pavlović priča da je za postojanje logora prvi put čuo još 1997.godine i to od prijatelja iz Dubrovnika. ,,U Crnoj Gori se o tome samo šuškalo”. Rad na dokumentarnom filmu Rat za mir, Pavlović je počeo 2001. godine. U filmu tadašnji premijer Milo Đukanović objašnjava da je, kada je kazao da zbog šahovnice više neće igrati šah, bio u zabludi. ,,Konkretno o Morinju nije želio da priča”, kaže Pavlović za Monitor.
Da li je za Morinj znao portparol vladajuće Demokratske partije socijalista Rajko Kovačević, nijesmo uspjeli da saznamo. ,,Ne dajem izjave za tabloidne novine”. I početkom 90-ih, kada je Monitor pisao o zločinu napada na Dubrovnik, DPS kadrovi su se hvalili da ne čitaju tu izdajničku novinu i ne daju izjave za naš list. Još tada je Monitor pisao da će jednog dana tvrditi da nijesu znali za zločine koji su počinjeni po komšiluku.
Jedan od onih koji tada nijesu zatvarali oči pred strahotama koje je činila Crna Gora je poslanik sada vladajuće Socijaldemokratske partije Džavid Šabović.
“Sve je zakašnjelo. Žao mi je što crnogorsko rukovodstvo, od kojih su mnogi i sada na vlasti, nije imalo hrabrosti da kaže da se tada nijesu ništa pitali i da su bili samo poslušnici gazde iz Beograda”.
Šabović kaže da ne zna da li su tada mogli znati za Morinj, ali da sada, upravo pričom o tome da nijesu znali o tom i ostalim slučajevima ratnih zločina, pokušavaju da se zaštite. “Kao po pravilu, uvijek odgovaraju izvršioci, a ne nalagodavci”. Na pitanje zašto je SDP u koaliciji sa takvim partnerom, ima opravadanje: “Mi imamo ulogu prosvetitelja”.
Tanka je ovdje, rečeno je već, linija između prosvjetitelja i saučesnika u krečenju prošlosti.

Vesna RAJKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo