Povežite se sa nama

OKO NAS

POČINJE ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU: Opasna avantura

Objavljeno prije

na

“Ovo je veliki događaj. Na ovo smo čekali vjekovima. Neka nam je srećno”, poručio je premijer Milo Đukanović na potpisivanju ugovora o istraživanju nafte i gasa u crnogorskom podmorju u srijedu u Podgorici.

Ocjenjujući da bi pronalazak komercijalnih rezervi nafte i gasa označio temelj potpuno nove industrije u našoj zemlji, on je rekao da bi to doprinijelo povećanju obima proizvodnje i izvoznoj bazi, kao i bržem ukupnom ekonomskom rastu.

Osim predizborne priče malo je, međutim, konkretnih činjenica koje su on ili ministar ekonomije Vladimir Kavarić mogli da nabroje za takva očekivanja. Jer, takva analiza korisnosti za domaću privredu i posebno ljude koji žive na obali ni nakon sedam godina priprema za posao istraživanja nafta i gasa nije napravljena. Još gore, nije završena ni strateška procjena uticaja na životnu sredinu.

Ne manje značajno je svakako što je cijena tzv. crnog zlata sve niža na svjetskom tržištu. Barel nafte kreće se sada između 42 i 48 dolara, a David Kotok iz američke konsultantske firme Cumberland Advisors misli da najgore tek dolazi. ‘Mogli bismo opet doći do 15 ili 20 dolara za barel, ali ne znamo još gdje je dno’, kazao je on.

Pritisak na cijene posljedica je i naznaka daljeg slabljenja nekih od najvećih svjetskih ekonomija, što znači i manju potražnju za naftom, čija je proizvodnja i dalje visoka, pa je ponuda još veća od potražnje.

Zato crnogorski čelnici nastoje da javnost, koja gotovo ništa o svemu ovome ne zna, omame i uspavljuju slatkim pričama o korišćenju ,,norveškog modela” ili navođenja primjera nekih drugih zemalja u kojima se, po njima, dobro slažu naftna industrija, turizam i ekologija. Ističe se takođe da će se lex specialisom (!?) urediti formiranje naftnog fonda, u koji će se uplaćivati 85 odsto državnih prihoda od ugljovodonika. Naravno, ukoliko ih uopšte bude.

„Uvjereni smo da je ovo smrtna presuda obalnom turizmu. Umjesto da posljedice naftnih istraživanja i izgradnje naftnih postrojenja budu naučno sagledane, a naročito njihov uticaj na održivost i razvoj postojeće privredne strukture i u odnosu na važeće razvojne strategije, dočekali smo da Vlada, za 25-ogodišnjicu ekološke države Crne Gore, potpisuje ekocidni ugovor sa naftnim magnatima, kojim siječe granu na kojoj sjedi čitav privredni sistem i održivi razvoj privrede u Crnoj Gori”, kaže izvršna direktorica NVO Green Home Nataša Kovačević. ,,Dočekali smo da u godini koju je čitava svjetska nauka i javnost, pa čak i politika, proglasila presudnom za spas klime, licemjerno krećemo u avanturu prekopavanja podmorja i potrage za fosilnim gorivima pogoršavajući dodatno situaciju s klimom”, kazala je ona.

Ta NVO je sa još nekoliko srodnih udruženja iz svih šest država na Jadranskom moru pokrenula inicijativu, odnosno platformu Jedan Jadran.

Ekološkinja iz Hrvatske, članica Zelene Istre Dušica Radojičić kaže da je glavno pitanje šta građani imaju od istraživanja. ,,Zbog jednog izlivanja nafte u Crnoj Gori, građani će patiti narednih 50 godina. Da li je iko razmislio kolika bi bila šteta u turizmu od čega će Crna Gora ove godine zvanično zaraditi 850 miliona eura”, istakla je ona dodajući da je vlada Hrvatske, nakon javne kampanje, prepoznala da ovaj projekat nema ni ekonomskog ni ekološkog smisla i uvela moratorijum na nove bušotine.

,,Jadran je zbog zatvorenosti i vrlo spore izmjene voda vrlo osjetljivo more, a njegov je krhki ekosistem već sada pod velikim pritiskom. Jadran je jedan i niko ga nema pravo ugrožavati. Jednostrane odluke crnogorske ili italijanske Vlade obrazac su ponašanja koji nije u skladu s novom ekonomijom i prelaskom na post-fosilno društvo. Organizacije iz svih zemalja Jadrana ujedinjene su u zaštiti zajedničkog mora, a isto zahtjevamo i od nacionalnih vlada” , kaže ekološka aktivistkinja Andrea Štefan.

Predstavnik organizacije Legambiente iz Italije Matia Loli navodi da je Jadran još uvijek pod velikim napadom naftnih kompanija. ,,U Italiji, kompanija Geo Spectrum želi sprovesti novo seizmičko istraživanje na području površine 35 hiljada km2, uprkos velikom protivljenju lokalnih zajednica i regija. Istraživanje će biti napravljeno vrlo štetnom tehnikom ‘vazdušnih topova’ koja ima snažan uticaj na ribarstvo i bioraznolikost Jadrana, posebno na sisare poput delfina i kitova. Takav projekt ostaviće posljedice na obje strane Jadrana, stoga zajedno moramo preduzeti sve da ga zaustavimo”, rekao je on naglašavajući da se međunarodni problem ne može rješavati samo na nacionalnom nivou.

Loli je naveo i da se protiv italijanske kompanije ENI, koja će uz ruski Novatek vršiti istraživanja kod Ulcinja, vodi sudski istražni postupak, a da je donedavni italijanski ministar ekonomije, zbog sumnje u korupciju, morao da podnese ostavku na tu funkciju.

„Kada se ima u vidu da su i ENI i Novatek za realizaciju projekta osnovale fir-me u Holandiji, a već je poznat model po kojem povezane kompanije novac ka majci kompaniji izvlače, tako što međusobno zaključuju ugovore o zajmu, te-ško je očekivati da će se u državnu kasu sliti iole značajnija suma poreza na do-bit”, kaže Ines Mrdović iz MANS-a.

Prema njenim riječima, Vlada Crne Gore nema kapacitet da kontroliše velike naftne kompanije, koje se svuda u svijetu ponašaju maltene kao „država u dr-žavi”.

Kovačevićeva dodaje da Crna Gora nema ni opremu ni ljudstvo i nije u stanju da nadzire tankere, naftovode, platforme, postrojenja za tretman sirove nafte… „Kako Vlada misli kontrolisati rad međunarodnih naftnih korporacija, kao što je ENI, koja broji preko 400 izliva nafte godišnje i to u obalnom području koje je visokopodložno zemljotresima”, pita ona.

Pitanja je, dakle, mnogo, a odgovora malo. Ne može ih ni biti kada je stručna javnost, ali i laička, praktično isključena iz cijelog ovog procesa. Tako, na primjer, javna rasprava o ovom projektu nije održana u Ulcinju, gdje bi trebalo da se nalaze istražne bušotine na nekoliko kilometara od same obale, a površina koncesije zahvata prostor od čak 1.228 kvadratnih kilometara. Zna se tek da se faza istraživanja odnosi na dva perioda, četiri plus tri godine, dok se faza proizvodnje odnosi na 20 godina, uz mogućnost produženja za još 10 godina. I da: naši pregovarači uspjeli su da u ugovoru stoji odredba da radova neće biti tokom turističke sezone.

Hvala Vladi.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

IZMJENE ZAKONA O TUŽILAŠTVU: Odlučno ali ne ishitreno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci smatraju da je glavni cilj predloženih izmjena da se smijeni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predstavnici vlasti kažu da žele osloboditi tužilaštvo od političkih uticaja i korupcije, nevladin sektor preporučuje oprez

 

Način izbora vršioca dužnosti rukovodioca Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT), koji ne bi morao da bude tužilac, jedna je od ključnih zamjerki koju tužioci imaju na nacrt izmjena Zakona o državnom tužilaštvu. Među primjedbama su i zakonsko rješenje kojim je definisan prestanak funkcije rukovodioca tužilaštva „ispunjenjem uslova za penziju”, kao i to da bivši državni tužilac ne može biti član Tužilačkog savjeta.

„Ovakav pristup Vlada ima samo sa jednim ciljem – da smijeni glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića.“ To je izjavio v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković na javnoj debati povodom nacrta zakona, zakazanoj na brzinu, u maniru prethodne vlasti. Potpredsjendik Vlade Dritan Abazović, koji je objelodanio da je nacrt pisan u njegovom kabinetu, tvrdi da predloženi dokument nije usmjeren personalno protiv bilo koga.

„Crnoj Gori treba veća vladavina prava. Ako neko budućnost Crne Gore i njenih integracionalnih procesa veže za sebe lično, pravi veliku grešku i državi veliku štetu. Niko ne može biti iznad nacionalnih interesa. Zakonska rješenja treba da tražimo u duhu sistematskih rješenja nagomilanih problema“, kazao je Abazović.

Iz nacrta zakona jasna je namjera za promjenama u državnom tužilaštvu, ali, ima upozorenja da promjenu prati potreba za većom kontrolom skupštinske većine nad tim državnim organom. Prošli nacrt tužilačkih zakona je kritikovala Venecijanska komisija. Uz stav da se ne može mijenjati tužilački sistem kako bi se smijenio pojedinac. Ni novi nacrt nije uvažio sve preporuke Venecijanske komisije. Abazović kaže da bi radije da rizikuje „packe“ od EU, ako to znači da će imati bolje rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. „Mi moramo da isporučimo rezultate. Ova zemlja se davi u procedurama“, kazao je Abazović.

Vlast tek treba da odluči o formi podnošenja ovog dokumenta na glasanje u Skupštini. Ukoliko predlagač nacrta bude Vlada, dužna je da zakaže javnu raspravu u trajanju od najmanje 20, a najviše 40 dana. Ukoliko bi Skupština bila predlagač – nije obavezna da organizuje javnu raspravu.

Nacrtom se predlaže se da se nakon izbora novog Tužilačkog savjeta, u kome tužioci više ne bi imali većinu, imenuje novi v.d. VDT-a koji ne mora biti iz Vrhovnog tužilaštva. VDT Ivica Stanković u maju stiče uslove za starosnu penziju, a nakon njegovog odlaska Tužilački savjet (TS) treba da imenuje nekoga iz VDT-a da bude vršilac dužnosti. Sve to do usvajanja novog zakona i izbora novog savjeta.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SDT SE SJETILO DRŽAVNIH GARANCIJA ZA KOMBINAT ALUMINIJUMA: Aprilske šale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema istine o KAP-u bez saslušanja Đukanovića, Gvozdenovića, Lazovića, Lukšića, Vujanovića, Brkovića, Žugića, Jelića… Sve drugo je zabava za lakovjerne. I zataškavanje

 

Branko Vujović, nekadašnji ministar ekonomije u jednoj od vlada Mila Đukanovića i dugogodišnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, priveden je u ponedjeljak na saslušanje u Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Vujović je sa još desetak bivših službenika Ministarstva ekonomije i Ministarstva finansija saslušan zbog izdavanja državnih garancija nekadašnjim vlasnicima Kombinata aluminijuma (KAP) za pet kredita ukupne vrijednosti 135 miliona eura.

Privedeni su nakon saslušanja otišli kući. SDT nije tražilo njihovo zadržavanje pošto su, prenose mediji, „tokom izviđaja prikupili sve dokaze”. Sumnjamo u istinitost tih navoda. Iako, zvanično, izviđaj o nezakonitim kreditnim garancijama za KAP traje od 2014, godine. A evo i zašto.

Sporni posao je osmišljen krajem 2009, kao dio Ugovora o poravnanju između Vlade  i tadašnjih vlasnika Kombinata, Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAK), firme do danas nepoznate vlasničke strukture registrovana na Kipru, preko niza povezanih firmi u većinskom vlasništvu Olega Deripaske. Iako je njene interese u Crnoj Gori najčešće i najubjedljivije branio dugogodišnji Putinov ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu.

Prethodno je, uoči prvomajskih praznika 2009, tadašnji premijer Đukanović izjavio da će o budućnosti KAP-a odlučivati radnici i Vlada, pošto većinski vlasnik nije u stanju da ispuni obaveze preuzete Ugovorom o privatizaciji iz 2005.  Isto je, sredinom maja, potvrdio i Branko Vujović: „Ispunjeni su uslovi da Vlada pokrene raskid kupoprodajnog ugovora”. Zapravo, to je bio nastavak priče iz marta iste godine, kada je potpredsjednik Vlade i potpisnik privatizacionog ugovora o prodaji KAP-a Branimir Gvozdenović saoštio kako je vladin ekspertski tim pripremio tužbu protiv CEAK-a i elektronskom poštom je uputio Arbitražnom sudu u Frankfurtu. Kao odgovor na tužbu koju su Deripaskini saradnici pripremili godinu ranije, zahtijevajući od Crne Gore odštetu od 300 miliona eura. Doduše, njegov kolega, potpredsjednik Vlade i predsjednik komisije koja je pripremala odštetni zahtjev,

Vujica Lazović tada je izjavio da je priprema tužbe tek „u završnoj fazi”. Ali i precizirao da je CEAK Crnoj Gori nanio štetu „od minimum 200 miliona eura”.

I sve je to palo u zaborav.

Zainteresovani su još tada znali kako nema priče o propasti Kombinata pod upravom CEAK-a bez svjedočanja pomenutog trojca – Đukanović, Gvozdenović, Lazović. Nakon čega bi se utvrdio i njihov status u predmetu (svjedoci ili optuženi). Plus Milan Roćen i Zoran Bećirović, kao najzaslužniji za dolazak Olega Deripaske u Podgoricu, na čuveni susret u kafeu Grand. Gdje je, kažu uz čivas, utanačena sudbina nekadašnje lokomotive industrijskog razvoja Crne Gore. Morali su toga postati svjesni i u SDT, u nekom momentu proteklih osam godina koliko, navodno, traje njihov izviđaj. Ipak, ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA SE KANDIDUJE ZA EVROPSKU PRIJESTONICU KULTURE: Ambicija u (ne)skladu sa mogućnostima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnoge je iznenadila najava Marka – Bata Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte

 

Budva će se kandidovati za titulu Evropska prijestonica kulture za 2028, odlučili su u lokalnoj upravi. Pripreme na inicijativu predsjednika Opštine, Marka – Bata Carevića, uveliko su počele. Ideja je da se u proces uključe i Kotor, Tivat i Herceg Novi, kako bi se na najbolji način svijetu predstavilo kulturno blago kojim raspolažu ovi primorski gradovi.

„Ukoliko grad Budva osvoji ovu laskavu titulu, otvaraju se velika vrata za dalji razvoj grada, ali i cijele primorske, odnosno Bokokotorske regije“  istaknuto je u tekstu postavljenom na sajtu Opštine.

Već je potpisan protokol o saradnji na ovom projektu sa opštinama Tivat i Herceg Novi. Carević se početkom mjeseca susreo sa ministarkom za kulturu, prosvjetu, nauku i sport, Vesnom Bratić, od čijeg Ministarstva očekuje da pripremi  informaciju  za Vladu Crne Gore, kako bi dobili  podršku države za projekat čiji je naziv izmijenjen u „Budva – Boka 2028 – Evropska prijestonica kulture“, kako bi i zvanično podnijeli kandidaturu. Ukoliko Vlada podrži ideju Carevića, bio bi to kulturni projekat od nacionalnog značaja.

Zamisao Carevića je da čitav proces vodi najbogatiji grad Boke, odnosno Opština Budva, procjenjujući da je za njegovu realizaciju u toku narednih šest godina potrebno oko 64 miliona eura, koliko je novca utrošio Novi Sad, koji je ovu prestižnu titulu ponio prošle godine.

Od navedene sume oko 35 miliona eura Novi Sad je utrošio na izgradnju infrasturkture a oko 30 miliona na kulturne programe, pojasnio je Carević u dopisu koji je dostavio ministarki Bratić. Prema propozicijama najveći dio finansiranja snosi grad organizator, država i regija na koju se odnosi.

Kako se nezvanično saznaje u lokalnoj upravi u Kotoru nisu raspoloženi da učestvuju u ovom projektu iz više razloga. Jedan je  nedostatak novca za tu vrstu priznanja i slave, za grad koji predstavlja elitu u pogledu kulture i graditeljskog nasljeđa  u odnosu na Budvu i Tivat, te nikako ne mogu biti zaleđina i pratnja u tom takmičenju. Kotor ima tri upisa na listu UNESCO-a, od kojih je 1979.  područje Kotora, kao jedinstvena univerzalna prirodna i kulturna vrijednost. Kotorski srednjevjekovni bedemi upisani su zasebno, 38 godina kasnije, odnosno 2017. Ove godine biće upisana Bokeška mornarica kao nematerijalna baština svjetskog značaja. Kotorani će pružiti svu vrstu podrške kandidaturi Budve, ali neće učestvovati u programu.

Mnoge je iznenadila najava Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva prepoznata kao grad u kome nema značajnije kulturne infrastrukture, nema prostora neophodnih za kulturna događanja i raznovrsne programe. Budva je platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije, i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte, kao nijedan grad u zemlji.

Država je prodala Zeta film, filmsku kuću od nacionalnog značaja, radi zgrade u centru grada, koja je srušena i na njeno mjesto napravljen ružni soliter sa stanovima za prodaju od 11 spratova. Zgrada Zeta filma bila je dom i za gradski Dom kulture sa pozorišnom i bioskopskom salom, koje su nestale da bi ustupile mjesto diskoteci i kockarnici.

Država je prodala i gradsku tvrđavu Citadela, dio spomeničkog područja Starog grada, jedinu pozorišnu scenu na kojoj se održavao program festivala Grad teatar, koji je pledirao da dobije tretman kulturne manifestacije od nacionalnog značaja. Od tada se pozorišne predstave odigravaju po školskim dvorištima, brdima i zaravnima okolnih sela. Budva nema prostore za kulturu, nema sale, galerije, koncertne dvorane…

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo