Povežite se sa nama

OKO NAS

VUKAŠIN LABOVIĆ U SUDSKOM LAVIRINTU: Izgubio kuću zbog fiktivnog kredita

Objavljeno prije

na

Podgoričanin Vukašin Labović ostao je početkom septembra bez polovine kuće i poslovnog prostora u naselju Zagorič zbog, kako tvrdi, fiktivnog i nevraćenog kredita bivšoj Ekos banci u stečaju. On kaže da je kredit još 2003. godine odobren na njegov zahtjev, ali ne u njegovu korist, već u korist daljeg rođaka iz Peći, biznismena Ranka Labovića, kome je i isplaćen.

Vukašin Labović, vojni penzioner, tereti se da je podigao 80.000 eura kredita u gotovini koji nikada nije vratio. On je krajem marta za Monitor izjavio da je riječ o podvali – fiktivnom kreditu i fiktivnoj isplati.

Za svoje nedaće optužuje prezimenjaka Ranka Labovića, koji je imao stalno prebivalište u Peći, a koji je stajao iza Ekos banke, koja je osnovana 2001. godine, a zatvorena, odlukom Centralne banke Crne Gore, 2003. godine zbog nepravilnosti u radu i neregularnosti.

Između Vukašina Labovića i te banke već 13 godina traje sudski spor. Presudom Osnovnog suda iz 2009. godine on je obavezan da Ekos banci isplati na ime duga po osnovu stambenog kredita 80.000 eura sa zakonskom zateznom kamatom. Osnovni sud u Podgorici je 7. septembra odlučio da na Ekos banku bude upisano 50 odsto površine dva stambena prostora koji se nalaze u Labovićevoj kući, kao i polovina poslovnog prostora i potkrovlja, za ponuđenu cijenu od 37.690 eura, odnosno za polovinu procijenjenog potraživanja Ekos banke.

Stečajna uprava Ekos banke ni u više pokušaja nije uspjela da te prostore proda na javnim nadmetanjima. Kupaca vjerovatno nije bilo zato što 50 odsto tih nekretnina pripada supruzi Vukašina Labovića.

Labović kaže da je pravosnažno izgubio sve sudske sporove u Crnoj Gori iako, navodno, zbog neuredne dostave nijednom nije prisustvovao suđenjima, niti je znao da mu je upisana hipoteka na imovinu sve do 2011. godine

,,Sve što sam stvorio za čitav radni vijek oteli su mi kriminalci i crnogorski moćnici”, tvrdi Labović.

On sumnja da u Crnoj Gori više od deceniju, na svim nivoima, neko štiti Ranka Labovića, uprkos podnijetim krivičnim prijavama. Takođe tvrdi da je Ranko Labović 2003. godine podmetnuo njemu i još jedanaestorici građana fiktivne kredite od oko 850.000 eura i novac uzeo za svoje potrebe.

,,Centralna banka 28. marta 2003. oduzima dozvolu za rad Ekos banci, a navodno sjutradan nas šest podižemo 515.000 eura na ruke. Među navodnim korisnicima kredita sam i ja, a nikada nijesam podigao sporni kredit, niti sam na bilo koji način koristio taj novac”, tvrdi Labović.

Preostalih 10 dužnika Ekos banke, među kojima su, po riječima Vukašina Labovića, bili Rankovi rodbina i prijatelji zaposleni većinom u njegovim firmama u Crnoj Gori, izbjegli su vraćanje obaveza jer im je predmet sudski zastario.

,,I meni je Ranko dao izjavu, ovjerenu u Beogradu, da nikada nijesam podigao pomenuti kredit, ali nijesam oslobođen obaveze”, kaže Vukašin Labović.

Vlasnik banke Ranko Labović je, 19. februara 2015. godine u Beogradu dao izjavu da Vukašin Labović nikada nije primio novac po osnovu stambenog kredita i izjavio je da je spreman da navedene činjenice potvrdi i na sudu! Ali, ni to Vukašinu nije pomoglo pred sudom da ga oslobodi optužbi.

,,Nijesam vjerovao s kim imam posla. Ekos banka je obavljala sumnjive poslove. Kada je trebalo da dođe do zatvaranja banke, odnosno do oduzimanja dozvole za rad od strane regulatora, Centralne banke, Ranko Labović me je zamolio da sa nekoliko njegovih prijatelja podnesem zahtjev za kredit samo kako bi iz Centralne banke vidjeli da se posluje i da bi, kako je tada tvrdio, spasili banku”, ispričao je Vukašin Labović novinaru Monitora krajem marta ove godine.

Dan nakon što je Ekos banci oduzeta dozvola Vukašin Labović i još pet osoba navodno podižu kredit od oko 500.000 eura. Neposredno ispred te uplate još pet osoba navodno podiže kredit tako da je samo tom prilikom Ekos banka isplatila oko 850.000 eura. I to – na ruke.

Logično se nameće pitanje ako je Ekos banka likvidirana 28. marta 2003, kako je moguće da se sjutradan podigne kredit na ruke?, pita se Vukašin Labović.

,,U tom periodu banka nije imala pravo da obavlja bilo kakve transakcije niti da radi. Svi krediti su navodno na blagajni isplaćeni gotovinski. Blagajnik Ekos banke bio je šurak Ranka Labovića koji je osuđen na dvije godine zatvora, jer je bio odgovorno lice za humanitarnu organizaciju preko koje je prao novac”, objasnio je ranije Vukašin za naš list.

Od svih njih koji su navodno podigli kredit i koje je prevario Ranko Labović, jedino je pravosnažno osuđen Vukašin. Niko od njih 11 nikada nije vraćao kredite, koji su, kako kaže fiktivni, i koji su, navodno, služili da Ranko Labović podigne novac iz trezora za isplatu tih kredita.

Vukašin Labović je 2006. godine otkazao punomoćje prvom advokatu, tvrdeći da ga on ne zastupa shodno njegovim intresima. Nikada, tvrdi, nije dobijao pozive za ročišta, uz obrazloženje suda da poziv ,,nijesu mogli da mu uruče”. Zbog toga Vukašin, kaže, nije imao mogućnost da se brani i objasni svoj slučaj.

Stečajni upravnik Ekos banke Milan Rakočević kazao je nedavno Vijestima da će Centralna banka okončanje stečajnog postupka predložiti kad, na osnovu Zakona o stečaju i likvidaciji banaka, procijeni da se za to ispunjavaju uslovi. Na pitanje, da li je po službenoj dužnosti ikad obavještavao državno tužilaštvo o sumnjivim i moguće kriminalnim aktivnosti u ovoj banci, Rakočević je odgovorio da su podnijete sve tužbe i krivične prijave, a koje su bile u domenu stečajne uprave.

Predsjednik stečajnog odbora Petar Drakić izjavio je Vijestima da je Vukašin Labović trebalo ,,ako nije uzeo kredit, svoje pravo ostvari u sudskom postupku, jer stečajna uprava mora postupati u skladu sa krajnjim sudskim rješenjem”.

Sud je, eto, odlučio kako je odlučio. Vukašin ostaje bez kuće i poslovnog prostora, dok glavnog aktera skoro milionske malverzacije neko moćan šiti u Crnoj Gori.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

IZMJENE ZAKONA O TUŽILAŠTVU: Odlučno ali ne ishitreno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci smatraju da je glavni cilj predloženih izmjena da se smijeni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predstavnici vlasti kažu da žele osloboditi tužilaštvo od političkih uticaja i korupcije, nevladin sektor preporučuje oprez

 

Način izbora vršioca dužnosti rukovodioca Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT), koji ne bi morao da bude tužilac, jedna je od ključnih zamjerki koju tužioci imaju na nacrt izmjena Zakona o državnom tužilaštvu. Među primjedbama su i zakonsko rješenje kojim je definisan prestanak funkcije rukovodioca tužilaštva „ispunjenjem uslova za penziju”, kao i to da bivši državni tužilac ne može biti član Tužilačkog savjeta.

„Ovakav pristup Vlada ima samo sa jednim ciljem – da smijeni glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića.“ To je izjavio v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković na javnoj debati povodom nacrta zakona, zakazanoj na brzinu, u maniru prethodne vlasti. Potpredsjendik Vlade Dritan Abazović, koji je objelodanio da je nacrt pisan u njegovom kabinetu, tvrdi da predloženi dokument nije usmjeren personalno protiv bilo koga.

„Crnoj Gori treba veća vladavina prava. Ako neko budućnost Crne Gore i njenih integracionalnih procesa veže za sebe lično, pravi veliku grešku i državi veliku štetu. Niko ne može biti iznad nacionalnih interesa. Zakonska rješenja treba da tražimo u duhu sistematskih rješenja nagomilanih problema“, kazao je Abazović.

Iz nacrta zakona jasna je namjera za promjenama u državnom tužilaštvu, ali, ima upozorenja da promjenu prati potreba za većom kontrolom skupštinske većine nad tim državnim organom. Prošli nacrt tužilačkih zakona je kritikovala Venecijanska komisija. Uz stav da se ne može mijenjati tužilački sistem kako bi se smijenio pojedinac. Ni novi nacrt nije uvažio sve preporuke Venecijanske komisije. Abazović kaže da bi radije da rizikuje „packe“ od EU, ako to znači da će imati bolje rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. „Mi moramo da isporučimo rezultate. Ova zemlja se davi u procedurama“, kazao je Abazović.

Vlast tek treba da odluči o formi podnošenja ovog dokumenta na glasanje u Skupštini. Ukoliko predlagač nacrta bude Vlada, dužna je da zakaže javnu raspravu u trajanju od najmanje 20, a najviše 40 dana. Ukoliko bi Skupština bila predlagač – nije obavezna da organizuje javnu raspravu.

Nacrtom se predlaže se da se nakon izbora novog Tužilačkog savjeta, u kome tužioci više ne bi imali većinu, imenuje novi v.d. VDT-a koji ne mora biti iz Vrhovnog tužilaštva. VDT Ivica Stanković u maju stiče uslove za starosnu penziju, a nakon njegovog odlaska Tužilački savjet (TS) treba da imenuje nekoga iz VDT-a da bude vršilac dužnosti. Sve to do usvajanja novog zakona i izbora novog savjeta.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SDT SE SJETILO DRŽAVNIH GARANCIJA ZA KOMBINAT ALUMINIJUMA: Aprilske šale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema istine o KAP-u bez saslušanja Đukanovića, Gvozdenovića, Lazovića, Lukšića, Vujanovića, Brkovića, Žugića, Jelića… Sve drugo je zabava za lakovjerne. I zataškavanje

 

Branko Vujović, nekadašnji ministar ekonomije u jednoj od vlada Mila Đukanovića i dugogodišnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, priveden je u ponedjeljak na saslušanje u Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Vujović je sa još desetak bivših službenika Ministarstva ekonomije i Ministarstva finansija saslušan zbog izdavanja državnih garancija nekadašnjim vlasnicima Kombinata aluminijuma (KAP) za pet kredita ukupne vrijednosti 135 miliona eura.

Privedeni su nakon saslušanja otišli kući. SDT nije tražilo njihovo zadržavanje pošto su, prenose mediji, „tokom izviđaja prikupili sve dokaze”. Sumnjamo u istinitost tih navoda. Iako, zvanično, izviđaj o nezakonitim kreditnim garancijama za KAP traje od 2014, godine. A evo i zašto.

Sporni posao je osmišljen krajem 2009, kao dio Ugovora o poravnanju između Vlade  i tadašnjih vlasnika Kombinata, Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAK), firme do danas nepoznate vlasničke strukture registrovana na Kipru, preko niza povezanih firmi u većinskom vlasništvu Olega Deripaske. Iako je njene interese u Crnoj Gori najčešće i najubjedljivije branio dugogodišnji Putinov ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu.

Prethodno je, uoči prvomajskih praznika 2009, tadašnji premijer Đukanović izjavio da će o budućnosti KAP-a odlučivati radnici i Vlada, pošto većinski vlasnik nije u stanju da ispuni obaveze preuzete Ugovorom o privatizaciji iz 2005.  Isto je, sredinom maja, potvrdio i Branko Vujović: „Ispunjeni su uslovi da Vlada pokrene raskid kupoprodajnog ugovora”. Zapravo, to je bio nastavak priče iz marta iste godine, kada je potpredsjednik Vlade i potpisnik privatizacionog ugovora o prodaji KAP-a Branimir Gvozdenović saoštio kako je vladin ekspertski tim pripremio tužbu protiv CEAK-a i elektronskom poštom je uputio Arbitražnom sudu u Frankfurtu. Kao odgovor na tužbu koju su Deripaskini saradnici pripremili godinu ranije, zahtijevajući od Crne Gore odštetu od 300 miliona eura. Doduše, njegov kolega, potpredsjednik Vlade i predsjednik komisije koja je pripremala odštetni zahtjev,

Vujica Lazović tada je izjavio da je priprema tužbe tek „u završnoj fazi”. Ali i precizirao da je CEAK Crnoj Gori nanio štetu „od minimum 200 miliona eura”.

I sve je to palo u zaborav.

Zainteresovani su još tada znali kako nema priče o propasti Kombinata pod upravom CEAK-a bez svjedočanja pomenutog trojca – Đukanović, Gvozdenović, Lazović. Nakon čega bi se utvrdio i njihov status u predmetu (svjedoci ili optuženi). Plus Milan Roćen i Zoran Bećirović, kao najzaslužniji za dolazak Olega Deripaske u Podgoricu, na čuveni susret u kafeu Grand. Gdje je, kažu uz čivas, utanačena sudbina nekadašnje lokomotive industrijskog razvoja Crne Gore. Morali su toga postati svjesni i u SDT, u nekom momentu proteklih osam godina koliko, navodno, traje njihov izviđaj. Ipak, ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA SE KANDIDUJE ZA EVROPSKU PRIJESTONICU KULTURE: Ambicija u (ne)skladu sa mogućnostima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnoge je iznenadila najava Marka – Bata Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte

 

Budva će se kandidovati za titulu Evropska prijestonica kulture za 2028, odlučili su u lokalnoj upravi. Pripreme na inicijativu predsjednika Opštine, Marka – Bata Carevića, uveliko su počele. Ideja je da se u proces uključe i Kotor, Tivat i Herceg Novi, kako bi se na najbolji način svijetu predstavilo kulturno blago kojim raspolažu ovi primorski gradovi.

„Ukoliko grad Budva osvoji ovu laskavu titulu, otvaraju se velika vrata za dalji razvoj grada, ali i cijele primorske, odnosno Bokokotorske regije“  istaknuto je u tekstu postavljenom na sajtu Opštine.

Već je potpisan protokol o saradnji na ovom projektu sa opštinama Tivat i Herceg Novi. Carević se početkom mjeseca susreo sa ministarkom za kulturu, prosvjetu, nauku i sport, Vesnom Bratić, od čijeg Ministarstva očekuje da pripremi  informaciju  za Vladu Crne Gore, kako bi dobili  podršku države za projekat čiji je naziv izmijenjen u „Budva – Boka 2028 – Evropska prijestonica kulture“, kako bi i zvanično podnijeli kandidaturu. Ukoliko Vlada podrži ideju Carevića, bio bi to kulturni projekat od nacionalnog značaja.

Zamisao Carevića je da čitav proces vodi najbogatiji grad Boke, odnosno Opština Budva, procjenjujući da je za njegovu realizaciju u toku narednih šest godina potrebno oko 64 miliona eura, koliko je novca utrošio Novi Sad, koji je ovu prestižnu titulu ponio prošle godine.

Od navedene sume oko 35 miliona eura Novi Sad je utrošio na izgradnju infrasturkture a oko 30 miliona na kulturne programe, pojasnio je Carević u dopisu koji je dostavio ministarki Bratić. Prema propozicijama najveći dio finansiranja snosi grad organizator, država i regija na koju se odnosi.

Kako se nezvanično saznaje u lokalnoj upravi u Kotoru nisu raspoloženi da učestvuju u ovom projektu iz više razloga. Jedan je  nedostatak novca za tu vrstu priznanja i slave, za grad koji predstavlja elitu u pogledu kulture i graditeljskog nasljeđa  u odnosu na Budvu i Tivat, te nikako ne mogu biti zaleđina i pratnja u tom takmičenju. Kotor ima tri upisa na listu UNESCO-a, od kojih je 1979.  područje Kotora, kao jedinstvena univerzalna prirodna i kulturna vrijednost. Kotorski srednjevjekovni bedemi upisani su zasebno, 38 godina kasnije, odnosno 2017. Ove godine biće upisana Bokeška mornarica kao nematerijalna baština svjetskog značaja. Kotorani će pružiti svu vrstu podrške kandidaturi Budve, ali neće učestvovati u programu.

Mnoge je iznenadila najava Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva prepoznata kao grad u kome nema značajnije kulturne infrastrukture, nema prostora neophodnih za kulturna događanja i raznovrsne programe. Budva je platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije, i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte, kao nijedan grad u zemlji.

Država je prodala Zeta film, filmsku kuću od nacionalnog značaja, radi zgrade u centru grada, koja je srušena i na njeno mjesto napravljen ružni soliter sa stanovima za prodaju od 11 spratova. Zgrada Zeta filma bila je dom i za gradski Dom kulture sa pozorišnom i bioskopskom salom, koje su nestale da bi ustupile mjesto diskoteci i kockarnici.

Država je prodala i gradsku tvrđavu Citadela, dio spomeničkog područja Starog grada, jedinu pozorišnu scenu na kojoj se održavao program festivala Grad teatar, koji je pledirao da dobije tretman kulturne manifestacije od nacionalnog značaja. Od tada se pozorišne predstave odigravaju po školskim dvorištima, brdima i zaravnima okolnih sela. Budva nema prostore za kulturu, nema sale, galerije, koncertne dvorane…

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo