Povežite se sa nama

OKO NAS

SUDBINA ZANATA: Za koga sjaje mali dućani

Objavljeno prije

na

U starom centru Titograda, na Trgu Božane Vučinić, svašta se nekada moglo kupiti i naći. U slučaju da trebate opraviti obuću, sašiti novu haljinu, nabaviti oluk za kuću, sulundar za peć na drva, promijeniti stakla ili samo kupiti novo damsko ogledalo , adresa je bila ta.

Na samom trgu je vrvjelo od radnji, koje su zadržale predratni i pomalo turski izgled zanatlijskih ćepenaka. Toliki broj obučenih zanatlija je bio rezultat Škole za privredu, odnosno tzv. Industrijske škole koja se nalazila u Ulici Petra Matovića, blizu stare Ekonomske škole. Ona je prestala sa radom 1979. godine, a njene učenike su preuzele tehničke škole koje su se tek otvarale. Obučena, kvalifikovana radna snaga je bila na cijeni, objašnjavaju naši sagovornici, jer se zemlja obnavljala, izgrađivale su se saobraćajnice, željeznice, nastajali cijeli stambeni blokovi, i nove fabrike. Šetali su se tuda šezdesetih i budući zdravstveni radnici jer se na samom trgu nalazila Medicinska škola. Mladosti, ljepote i iskustva bilo je na sve strane.

Danas nije tako. Među redovima prizemnih kućica izdvajaju se ostaci turskog hana starog više od sto pedeset godina. Opstale su zidine, nekoliko paviljona koji su pretvoreni u porodične kuće u kojima se i danas živi, kao i staklorezačka radnja koja se nalazi u pročelju – od onoga što je jednom bilo jedinstveno zdanje dugo pedeset i pet i široko tri metra.

,,Tu je živjela porodica jednobratstvenika. Tu su se nalazili ogromni podrumi nalik na katakombe gdje se čuvalo vino ali i hrana, sve čemu je trebala svježina i mrak”, objašnjava Veliša Nikolić – Albo, staklorezac. Iz razgovora sa njim saznajemo da je ova radnja otvorena 1963, da je bila u vlasništvu pokojnog Slobodana Brkovića koji je tada bio najmlađi preduzetnik u Titogradu. Njegov sin Sergej je nastavio sa ovim poslom. „Uokvirujemo slike, postavljamo stakla za stolove, prozore, vrata. Ovo je zanatska radnja i mi opremamo to što je potrebno domaćinstvu i šire”, kaže Veliša Nikolić koji u ovoj radnji radi šest godina, a inače se staklorezačkim poslom bavi više od dvadeset pet godina.

Na pitanje da li im dolaze šegrti, kako bi se učili zanatu, odmahuje glavom: „Moraju se potruditi, a to ne žele”. Što se budućnosti ovog posla tiče Nikolić rezignirano primjećuje da je to teško pitanje pogotovo ako se zna da živimo od danas do sjutra, tako da se ništa ne može planirati, ni predviđati.

U jednom od omanjih kućeraka nalazi se opančarska radnja šezdesetogodišnjaka Ferida Kerovića, koji ovih dana slavi Bajram i ulazak u bračne vode. Njegov djeda je imao radnju u Ulici Slobode tokom tridesetih, da bi se poslije Drugog svjetskog rata Feridov otac preselio na Trg Božane Vučinić. Ferid je radni vijek proveo u KAP-u, da bi početkom devedesetih doživio povredu zbog koje otišao u invalidsku penziju. Tada je ocu počeo da pomaže u poslu, pogotovo u nabavci materijala za ovu posebnu vrstu kožnih opanaka.

,,Đon se pravi od spoljašnjih kamionskih guma koje ne smiju da imaju žicu u sebi, a koža se pravi od vojničkih čizama. U Nikšiću su poznate kao šućovače. Koriste se na selu za obradu zemlje, izvođenje stoke na ispašu, jer su izdržljive i jake. U Kučima su poznate jednostavno kao gume”.

Ipak i ovaj zanat zamire. ,,Početkom devedesetih bih prodao i trista opanaka na dan, a sad jedva pet mjesečno”, kaže Ferid.

Ulicom koja vodi ka glavnoj autobuskoj stanici stiže se do limarsko-bravarske radnje Dragana Ilića. Ulica u kojoj se nalazi ova radnja stara je najmanje sto pedeset godina. Pokojni Milo Ilić je kupio ruševine 1957. Kasnije ih je sređivao, dograđivao dok nije dovršio kuću za svoju porodicu i radnju koja je otvorena 1964.

„Ja i moj brat smo se nastavili gdje nam je otac stao. Sada su mi tu i sinovi. I naravno to je lijepo, pruža jedan kontinuitet, ali da li se isplati materijalno – teško. Kako ova radnja ima tradiciju dugu pedeset godina, vjerovatno su osjetili i dužnost prema sebi i svojoj porodici”.

Dragan se prisjeća početaka svog oca i primjećuje da je tada bilo veoma teško imati privatnu djelatnost. Da vlasti nisu na to gledali blagonaklono. Ništa se nije promijenilo. Zato je budućnost zanatstva u Crnoj Gori neizvjesna, primjećuje Ilić, jer država nikad malim privrednicima nije pomagala, iako političari o tome pričaju kao o prioritetu. „Ni banke, ni sindikati, ni meni, ni ocu, nikad kredit nisu dali.”

,,Tokom sezone grijanja smo imali pune ruke posla. Radili smo sulundare, koljena, oluke, svu limariju po kućama: vrata, prozore, ograde, kutije – to je sve uključivao bravarsko-limarski zanat”, objašnjava Dragan Ilić.

Preko puta je servis za televizore EI Niša. Izlog sa starijim modelima radija koji su funkcionalni i na kojima su se slušale stranice Radio Luksemberga, Ženeve…

,,To što vidite u izlogu je sitnica, veći dio se nalazi kod mene – već sređen. To je kolekcija od nekih dvjesta radija”, objašnjava Gojko Racković, pasionirani restaurator starih radija i vlasnik ovog servisa. „Za sad ne želim da dijelim svoju strast sa drugima, ali biće izložba jednom. Svakog dana na desetine ljudi zastane ispred izloga, žele da kupe radija, a oni nisu na prodaju. Ljudima je primat ljepota, izgled. Ali je meni, doslovno, važno ono što je iznutra”, šali se ovaj zaljubljenik u tehnologiju. Važna mu je tehnička strana, kvalitet, zvuk – ambalaža je nevažna.

I on potvrđuje da se bavljenje zanatstvom nalazi pred gašenjem. Mladih nema, a stariji posustaju. I on ima dva sina, ali oni imaju neke druge preokupacije.

Radnja je otvorena 1971. godine, a od 1974. počinje prodaja televizora u boji. Posla i zarade je bilo do unazad petnaestak godina. Na pitanje šta je bilo presudno da posao opadne, Racković odgovara da su tehnički proizvodi koji se uvoze najgoreg kvaliteta. ,,To što Zapad rijetko plasira na svoje – dospjelo je na naše tržište. Uvoznici tehničkog materijala ne obezbjeđuju rezervne djelove. Zato ljudi većinom ne opravljaju stare, već kupuju nove proizvode, to im je jeftinije”. Rješenje bi po njemu prije svega bio uvoz kvalitetnih proizvoda, repro material i ovlašćeni servisi

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA: Katnić i Lazović idu na sud

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vijeće Višeg suda, na čelu sa Zoranom Radovićem, potvrdilo je optužnicu protiv bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića. Odluka je donijeta gotovo dva mjeseca nakon što je vijeće Višeg suda specijalnom tužiocu Milošu Šoškiću vratilo optužnicu na doradu

 

 

Viši sud potvrdio je optužnicu protiv bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića. Odluka je donijeta gotovo dva mjeseca nakon što je vijeće Višeg suda specijalnom tužiocu Milošu Šoškiću vratilo optužnicu na doradu. Oni su optuženi da su dio kriminalne organizacije pomoću koje su zloupotrebom službenog položaja sarađivali sa kriminalnom grupom Radoja Zvicera.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Branilac Lazovića,  advokat Zoran Piperović, kazao je ranije da će pocijepati svoju diplomu ukoliko ova optužnica bude potvrđena. On je, pak, nakon potvrđivanja optužnice kazao da se desila „neka viša sila koju ne može da vidi“, pa je optužnica protiv Lazovića i Katnića potvrđena.

„Ogorčen sam i šokiran – svega sam se nagledao u ovom poslu za ovih 40 godina: ali da mi je neko rekao da će ova optužnica da bude potvrđena… Prije bih mislio da Mjesec može da padne na Zemlju“, kazao je Piperović.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT)  vjeruje da je Lazović u decembru 2020. godine kao pomoćnik direktora UP, zloupotrebom službenog položaja, pomogao Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, tako što je nezakonito uklonio zabranu o ulasku u Crnu Goru. Na zahtjev navodnog šefa kavačkog klana Radoja Zvicera, koji mu je prenio njegov sin Petar Lazović, tvrdi tužilaštvo,  obezbijedio je da im se ukine zabrana ulaska u Crnu Goru i tako im pribavio korist u vidu prava da uđu i borave u Crnoj Gori, što im je bilo zabranjeno, jer su predstavljali prijetnju po nacionalnu i unutrašnju bezbjednost. Bivši pomoćnik direktora Uprave policije optužen je zbog sumnje da je sa nekadašnjim šefom SDT-a tokom javnih i medijskih nastupa obmanjivao javnost da su Belivuk i Miljković u Crnu Goru ušli na zahtjev policije Srbije i da su prema njima UP i on kao starješina preduzimali policijske mjere i radnje…

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PORAST SEKSUALNOG NASILJA NAD DJECOM: Čekajući nadležne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od usvajanja izmjena Krivičnog zakonika, koji predviđa strožije kazne za seksualno nasilje nad djecom, prošlo je  više od tri godine, ali  je u međuvremenu malo što učinjeno. Sve je ostalo na evidenciji pedofila, koje nakon odsluživanja zatvorske kazne niko ne nadzire. Tri godine nakon usvajanja zakona, još nema podzakonskih akata koje su trebali da urade MUP i Ministarstvo zdravlja

 

 

Gotovo da ne prođe sedmica, da Uprava policije ne obavijesti  javnost da je počinjeno neko krivično djelo nad maloljetnom osobom. O tome govori i posljednji slučaj zabilježen nadomak Podgorice, kada je 53.godišnji albanski državljanin  uhapšen zbog seksualnog uznemiravanja dvije djevojčice, od kojih jedna ima tek šest godina.

„“Osumnjičeni, star 52 godine, je dana 16.marta 2025.godine,oko 16 časova, u Tuzima, prišao oštećenima-djevojčicama starosti 12 i 6 godina,kojom prilikom je oštećenu starosti 12 godina povukao za ruku, poljubio u obraz, a zatim je uhvatio rukom za bradu i poljubio je u usta ,nakon čega je i oštećenu starosti 6 godina takođe povukao za ruku i poljubio u obraz”, saopšteno je iz Osnovnog državnog tužilaštva nakon što je nadležni tužilac obavio njegovo saslušanje i odredio mu zadržavanje.

Od usvajanja izmjena Krivičnog zakonika, koji predviđa strožije kazne za seksualno nasilje nad djecom, prošlo je  više od tri godine, ali  je u međuvremenu malo što učinjeno. Sve je ostalo na evidenciji pedofila, koje nakon odsluživanja zatvorske kazne niko ne nadzire, niti kontroliše kako je propisano Krivičnim zakonikom – da li se kreću u blizini mjesta na kojima se okupljaju djeca, da li se javljaju redovno policiji, putuju li u inostranstvo.

To potvrđuje i nedavni slučaj iz Bijelog Polja, kada je 39.godišnji A.K.  silovao maloljetnu osobu,  koja mu je u krvnom srodstvu,a potom pobjegao.

Iz Uprave policije su se neposredno nakon prijave ovog događaja oglasili sa   saopštenjem u kom su naveli da je riječ o povratniku. Međutim, niko od nadležnih institucija nije dao objašnjenje zbog čega  nije završio na liječenju budući da je i u ranijem periodu prijavljivan dva puta da je pokušao da počini isto krivično djelo. U drugom slučaju nadležni sud nije našao dovoljno dokaza da ga osudi, ali jeste za prvo prijavljeno djelo, na štetu takođe jedne maloljetne krvne srodnice.

Da bi se pedofili nadzirali, bilo je neophodno da Ministarstvo unutrašnjih poslova kojim rukovodi Danilo Šaranović i Ministarstvo zdravlja na čelu sa dr Vojislavom Šimunom urade podzakonska akta. Oni su na tim pozicijama od oktobra 2023. godine, a zakon je usvojen na početku 2022, što znači da ni njihovi prethodnici Filip Adžić i Dragoslav Šćekić nijesu smatrali da je to prioritetan  problem.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEPONIJA MALJEVAC: Ekološka crna tačka koja “gasi” sela  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani pljevaljskog kraja Gornji Komini uspjeli su  protestima da “natjeraju” predstavnike EPCG da sjednu za isti sto i dogovore kako da riješe veliki ekološki problem. Na deponiji Maljevac odlažu se pepeo i šljaka iz TE Pljevlja, a sistem koji sprječava da vjetar dio nusproizvoda raznosi po okolini, ne radi. Zbog toga će ekološka inspekcija zahtijevati i pokretanje prekršajnog postupka

 

 

Poslije bezbroj apela, dopisa  i 11 dana protesta i blokade saobraćajnice tokom marta ove godine, tek u utorak, mještani pljevaljskog kraja Gornji Komini, sa predstavnicima Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), dogovorili su “pripreme početnih koraka za rješavanje ogromnog ekološkog problema na deponiji pepela i šljake Maljevac”. Na toj lokaciji, kako mještani tvrde,  decenijama se bezobzirno  deponuju nusproizvodi iz Termoelektrane (TE). Iz EPCG, do sada, objašnjavaju, nijesu ispunili nijedno obećanje o ozelenjavanju tog područja, a ne radi ni sistem za orošavanje deponije, kojim bi se spriječilo da vjetar raznosi pepeo do okolnih imanja i kuća.

Mještani su, kako objašnjava njihov predstavnik Darko Knežević, prošle sedmice i noćili u mjesnoj kapeli u blizini groblja. Tvrdi da je to jasna poruka da “ukoliko se Maljevac ne riješi, jedini put mještana je onaj ka groblju”. Neka manja sela tog kraja su, prema njegovim riječima, zbog deponije, ugašena. Ekološka inspekcija, koja je prije 10-ak dana došla na deponiju na inicijativu mještana, najavila je podnošenje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv odgovornih u EPCG. Navodno, na toj lokaciji nijesu poštovane mjere iz Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu i sprječavanje raznošenja pepela sa jedne od kaseta na deponiji Maljevac.

TE “Pljevlja” je, konstatovala je inspekcija, bila u obavezi da površinu deponije održava prekrivenu vodom, odnosno održava što veće “vodeno ogledalo” na površini deponije, kao i da ima uspostavljen sistem prskanja suvih djelova (plaža) deponije. Zbog toga je inspekcijskim nadzorom naloženo da, u cilju smanjenja podizanja prašine na kaseti 3 odlagališta-deponije pepela i šljake, obezbijede tehničko-tehnološke uslove, to jest formiranje “vodenog ogledala”.

Ekološki inspektor je uputio mještane da podatke o rezultatima mjerenja zagađenja sa mjerne stanice koja se nalazi u neposrednoj blizini deponije zatraže od Agencije za zaštitu životne sredine ili Centra za ekotoksikološka ispitivanja. Mještani su obaviješteni i da TA Pljevlja “na godišnjem nivou sprovodi četiri imisijska četrnaestodnevna mjerenja kvaliteta vazduha na četiri lokacije u okolini odlagališta, nakon čega ovlašćene institucije izdaju konačni godišnji izvještaj za taj period.”

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo