Povežite se sa nama

OKO NAS

SUDBINA ZANATA: Za koga sjaje mali dućani

Objavljeno prije

na

U starom centru Titograda, na Trgu Božane Vučinić, svašta se nekada moglo kupiti i naći. U slučaju da trebate opraviti obuću, sašiti novu haljinu, nabaviti oluk za kuću, sulundar za peć na drva, promijeniti stakla ili samo kupiti novo damsko ogledalo , adresa je bila ta.

Na samom trgu je vrvjelo od radnji, koje su zadržale predratni i pomalo turski izgled zanatlijskih ćepenaka. Toliki broj obučenih zanatlija je bio rezultat Škole za privredu, odnosno tzv. Industrijske škole koja se nalazila u Ulici Petra Matovića, blizu stare Ekonomske škole. Ona je prestala sa radom 1979. godine, a njene učenike su preuzele tehničke škole koje su se tek otvarale. Obučena, kvalifikovana radna snaga je bila na cijeni, objašnjavaju naši sagovornici, jer se zemlja obnavljala, izgrađivale su se saobraćajnice, željeznice, nastajali cijeli stambeni blokovi, i nove fabrike. Šetali su se tuda šezdesetih i budući zdravstveni radnici jer se na samom trgu nalazila Medicinska škola. Mladosti, ljepote i iskustva bilo je na sve strane.

Danas nije tako. Među redovima prizemnih kućica izdvajaju se ostaci turskog hana starog više od sto pedeset godina. Opstale su zidine, nekoliko paviljona koji su pretvoreni u porodične kuće u kojima se i danas živi, kao i staklorezačka radnja koja se nalazi u pročelju – od onoga što je jednom bilo jedinstveno zdanje dugo pedeset i pet i široko tri metra.

,,Tu je živjela porodica jednobratstvenika. Tu su se nalazili ogromni podrumi nalik na katakombe gdje se čuvalo vino ali i hrana, sve čemu je trebala svježina i mrak”, objašnjava Veliša Nikolić – Albo, staklorezac. Iz razgovora sa njim saznajemo da je ova radnja otvorena 1963, da je bila u vlasništvu pokojnog Slobodana Brkovića koji je tada bio najmlađi preduzetnik u Titogradu. Njegov sin Sergej je nastavio sa ovim poslom. „Uokvirujemo slike, postavljamo stakla za stolove, prozore, vrata. Ovo je zanatska radnja i mi opremamo to što je potrebno domaćinstvu i šire”, kaže Veliša Nikolić koji u ovoj radnji radi šest godina, a inače se staklorezačkim poslom bavi više od dvadeset pet godina.

Na pitanje da li im dolaze šegrti, kako bi se učili zanatu, odmahuje glavom: „Moraju se potruditi, a to ne žele”. Što se budućnosti ovog posla tiče Nikolić rezignirano primjećuje da je to teško pitanje pogotovo ako se zna da živimo od danas do sjutra, tako da se ništa ne može planirati, ni predviđati.

U jednom od omanjih kućeraka nalazi se opančarska radnja šezdesetogodišnjaka Ferida Kerovića, koji ovih dana slavi Bajram i ulazak u bračne vode. Njegov djeda je imao radnju u Ulici Slobode tokom tridesetih, da bi se poslije Drugog svjetskog rata Feridov otac preselio na Trg Božane Vučinić. Ferid je radni vijek proveo u KAP-u, da bi početkom devedesetih doživio povredu zbog koje otišao u invalidsku penziju. Tada je ocu počeo da pomaže u poslu, pogotovo u nabavci materijala za ovu posebnu vrstu kožnih opanaka.

,,Đon se pravi od spoljašnjih kamionskih guma koje ne smiju da imaju žicu u sebi, a koža se pravi od vojničkih čizama. U Nikšiću su poznate kao šućovače. Koriste se na selu za obradu zemlje, izvođenje stoke na ispašu, jer su izdržljive i jake. U Kučima su poznate jednostavno kao gume”.

Ipak i ovaj zanat zamire. ,,Početkom devedesetih bih prodao i trista opanaka na dan, a sad jedva pet mjesečno”, kaže Ferid.

Ulicom koja vodi ka glavnoj autobuskoj stanici stiže se do limarsko-bravarske radnje Dragana Ilića. Ulica u kojoj se nalazi ova radnja stara je najmanje sto pedeset godina. Pokojni Milo Ilić je kupio ruševine 1957. Kasnije ih je sređivao, dograđivao dok nije dovršio kuću za svoju porodicu i radnju koja je otvorena 1964.

„Ja i moj brat smo se nastavili gdje nam je otac stao. Sada su mi tu i sinovi. I naravno to je lijepo, pruža jedan kontinuitet, ali da li se isplati materijalno – teško. Kako ova radnja ima tradiciju dugu pedeset godina, vjerovatno su osjetili i dužnost prema sebi i svojoj porodici”.

Dragan se prisjeća početaka svog oca i primjećuje da je tada bilo veoma teško imati privatnu djelatnost. Da vlasti nisu na to gledali blagonaklono. Ništa se nije promijenilo. Zato je budućnost zanatstva u Crnoj Gori neizvjesna, primjećuje Ilić, jer država nikad malim privrednicima nije pomagala, iako političari o tome pričaju kao o prioritetu. „Ni banke, ni sindikati, ni meni, ni ocu, nikad kredit nisu dali.”

,,Tokom sezone grijanja smo imali pune ruke posla. Radili smo sulundare, koljena, oluke, svu limariju po kućama: vrata, prozore, ograde, kutije – to je sve uključivao bravarsko-limarski zanat”, objašnjava Dragan Ilić.

Preko puta je servis za televizore EI Niša. Izlog sa starijim modelima radija koji su funkcionalni i na kojima su se slušale stranice Radio Luksemberga, Ženeve…

,,To što vidite u izlogu je sitnica, veći dio se nalazi kod mene – već sređen. To je kolekcija od nekih dvjesta radija”, objašnjava Gojko Racković, pasionirani restaurator starih radija i vlasnik ovog servisa. „Za sad ne želim da dijelim svoju strast sa drugima, ali biće izložba jednom. Svakog dana na desetine ljudi zastane ispred izloga, žele da kupe radija, a oni nisu na prodaju. Ljudima je primat ljepota, izgled. Ali je meni, doslovno, važno ono što je iznutra”, šali se ovaj zaljubljenik u tehnologiju. Važna mu je tehnička strana, kvalitet, zvuk – ambalaža je nevažna.

I on potvrđuje da se bavljenje zanatstvom nalazi pred gašenjem. Mladih nema, a stariji posustaju. I on ima dva sina, ali oni imaju neke druge preokupacije.

Radnja je otvorena 1971. godine, a od 1974. počinje prodaja televizora u boji. Posla i zarade je bilo do unazad petnaestak godina. Na pitanje šta je bilo presudno da posao opadne, Racković odgovara da su tehnički proizvodi koji se uvoze najgoreg kvaliteta. ,,To što Zapad rijetko plasira na svoje – dospjelo je na naše tržište. Uvoznici tehničkog materijala ne obezbjeđuju rezervne djelove. Zato ljudi većinom ne opravljaju stare, već kupuju nove proizvode, to im je jeftinije”. Rješenje bi po njemu prije svega bio uvoz kvalitetnih proizvoda, repro material i ovlašćeni servisi

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAKON HAPŠENJA ALEKSANDRA MIJAJLOVIĆA: Ukrivanje imovine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mijaloviću se, ukoliko to bude potreba pravosudnog procesa,  ne može  zamrznuti imovina u „Hidroenergiji Montenegro“, jer više nije vlasnik u toj kompaniji za proizvodnju električne energije

 

Tek poslije nedavnog hapšenja zbog sumnje da je bio na čelu kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, možda je jasnije zbog čega se Aleksandar Mijajlović formalno odrekao, odnosno ne tako davno prodao vlasništvo u kompaniji „Hidroenergija Montenegro“ čije sjedište je u Beranama.

U ogromnom broju promjena u Centralnom registru privrednih subjekata, kao vlasnik ove kompanije u jednom trenutku se sa 60 odsto pojavio „Bemaks“, čiji je zastupnik bio Veselin Kovačević, a potom personalno Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, kao nezvanični vlasnici „Bemaksa“.

Preduzeće „Hidoenergija Montenegro“ osnovano je upravo u Beranama u jesen 2007. godine. Tada je biznismen Oleg Obradović došao u svoj rodni grad i preko kompanije „Hamera Capital“ napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im za uzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi.

Odluka o upisu udjela Opštine Berane u doo „Hidroenergija Montenegro“ donijeta je u lokalnom parlamentu krajem oktobra te godine. U njoj je precizno definisano da će ova Opština kao svoj osnivački ulog unijeti „nenovčana sredstva u iznosu od 5.023 eura shodno procjeni ovlašćenog procjenjivača“ i na osnovu ovog uloga postati vlasnik 3,33 procenta kapitala novoosnovane firme.

Tom odlukom je definisano i da sjedište firme bude u Beranama, sa osnovnom djelatnošću „izgradnja objekata za proizvodnju i distribuciju električne energije“.

„Privrednim društvom upravljeće Odbor direktora od sedam članova, u čijem sastavu će biti i predsjednik opštine Berane. Raspodjela dobiti vršiće se po procentualnom učešću u vlasništvu. Opštine će svoj dio od deset procenata od opredijeljene dobiti za fiskalnu godinu za koju se odluka donosi, dijeliti među sobom u zavisnosti od količine proizvedene i prodate električne energije sa teritorije pojedinačne opštine“ – navodi se u ovoj odluci koju je potpisao tadašnji predsjednik SO Berane Samir Agović (DPS).

U njoj je decidno stajalo da se za sprovođenje odluke i potpisivanje potrebne dokumentacije ovlašćuje predsjednik opštine Berane koji je trebalo da bude i jedan od članova Odbora direktora. U to vrijeme tu funkciju je vršio funkcioner DPS Vuka Golubović.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NASILJE U ŠKOLAMA: Nezaštićeni i učenici i nastavnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon incidenta u OŠ ,,Savo Pejanović” u Podgorici ponovo je aktualizovano nasilje nad nastavnicima. Podaci govore da je svaki četvrti nastavnik pretrpio neki vid nasilja. Kada škole nijesu sigurne za nastavnike, šta tek učenici da očekuju

 

 

U podgoričkoj Osnovnoj školi ,,Savo Pejanović” u ponedjeljak je došlo do incidenta kada je učenik tokom časa provocirao i fizički nasrnuo na nastavnika na zamjeni. Kako tvrde roditelji đaka odjeljenja devetog razreda te škole, taj učenik je ušao na čas deset minuta pred kraj, provocirao nastavnika, da bi i fizički nasrnuo na njega kada je htio da ga izvede iz učionice.Snimak incidenta ubrzo je postao javno dostupan, a portal RTCG je prenio da se na njemu ne vidi rasprava i dio kada je učenik nastavnika oborio na pod.

Upitanja da prokomentariše ovaj slučaj, direktorica škole Milja Božović je novinarki RTCG kazala da joj prekida popodnevni odmor. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su saopštili da će učenik koji je nasrnuo na nastavnika biti premješten u drugu školu. Ta mjera mu je još ranije izrečena, ali se čekalo na njeno izvršenje.

U njihovom saopštenju vidi se koliko ta mjera ima efekta: ,,Napominjemo da je učenik pohađao nastavu u JU OŠ „Savo Pejanović“ od 1. do 7. razreda. Krajem 7. razreda je, po dogovoru sa prethodnim direktorom i roditeljima, prešao u JU OŠ „Maksim Gorki“, zatim u JU OŠ „Vojin Popović “ na Drezgi. Iz te škole je početkom 9. razreda prešao ponovo u JU OŠ „Savo Pejanović”.

Iz Ministarstva su istakli i da su se obratili roditeljima učenika koji su odgovorili da ,,nisu saglasni sa vaspitnom mjerom”. Dodali su i da je zakazan sastanak sa predstavnicima Ministarstva rada i socijalnog staranja i Centra za socijalni rad kako bi se što prije obavio razgovor sa učenikom, a na sastanak će biti pozvan i ombudsman.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva je saopšteno da će učenik devetog razreda koji je napao nastavnika na času u OŠ ,,Savo Pejanović” odgovarati prekršajno.

Nakon ovog incidenta, predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović je javno upitao: ,,Dokle će moći pojedinci (roditelji, učenici ili uprave škola) da vrše nasilje nad nama, a da niko ne odgovara?”

Iz Sindikata su podsjetili na ranije javno objavljene slučajeve nasilja nad nastavnicima: na hajku, od strane roditelja, preko društvenih mreža nakon što je učenik škole ,,Vuk Karadžić” iz Berana u junu prošle godine ponavljao razred sa šest jedinica. Vrijeđanje i prijetnje su prijavljene policiji, ali reakcije nije bilo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KADROVSKA POLITIKA U PLANTAŽAMA: Otkazom protiv znanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dugogodišnji glavni tehnolog u Plantažama Zoran Miladinović dobio je otkaz. Tereti se da nije bio u kancelariji, iako mu je u opisu posla terenski rad i briga o zaštiti bilja. On tvrdi da je samo jedan u nizu visokokvalifikovanog kadra koji se degradira. S druge strane, postoji sumnja na brojne lažne diplome u ovoj kompaniji

 

Dugogodišnji glavni tehnolog Plantaža 13. jul Zoran Miladinović krajem januara dobio je otkaz.

Miladinović posjeduje doktorat iz oblasti zaštite bilja, objavio je 20 naučnih radova na ovu temu, a od 1991. zaposlen je u Plantažama.

Zbog svoje stručnosti i iskustva u oktobru 2021. imenovan je za vršioca dužnosti izvršnog direktora Plantaža. Na lični zahtjev povukao se sa ove funkcije u novembru 2022. Na njegovo mjesto imenovan je Igor Čađenović, dodatašnji direktor Sektora prodaje i marketinga, kadar Demokratskog fronta.

Početkom novembra prošle godine rektor Univerziteta Crne Gore  Vladimir Božović i direktor kompanije 13. jul – Plantaže Igor Čađenović potpisali su Memorandum o saradnji koji predstavlja temelj za buduće zajedničke aktivnosti u oblasti poljoprivrednih i tehničko-tehnoloških nauka. Kako je Miladinović još prije deset godina Univerzitet Crne Gore izabrao za naučnog saradnika za oblast zaštite bilja, očekivao se njegov doprinos ovoj saradnji. Međutim, njemu je, u decembru, uručen aneks o radu kojim se sa mjesta šefa službe zaštite bilja u vinogradarsko-voćarskoj proizvodnji raspoređuje na mjesto stručnog saradnika za preciznu poljoprivredu.

Degradacija nije bila dovoljna, pa mu Čađenović, sredinom januara, dostavlja ,,Upozorenje o postojanju opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu”.  Miladinović je upozoren da, navodno, 10 dana nije dolazio na posao. Prema Zakonu o radu otkaz slijedi ukoliko neopravdano izostajanje sa posla traje tri ili više radnih dana uzastopno,  odnosno pet radnih dana sa prekidima u toku od 12 mjeseci.

Konstatovano je i da je Miladinović pomenutih dana dolazio na posao ali ne u toku propisanog radnog vremena. ,,U pomenutom Izjašnjenju stoji da je zaposleni u spornom periodu, svakog dana, u 6:30 časova evidentirao svoj upis. Međutim, samo evidentiranje prisustva, van utvrđenog radnog vremena (07:00 – 15:00h), bez dolaska na radno mjesto, ne može se smatrati dolaskom na posao. Takođe, u spornom periodu, nema evidentiranog zapisa odlaska sa posla, iako je zaposleni upoznat sa obavezom evidentiranja dolazaka i odlazaka upotrebom elektronske kartice”, odgovorili su iz Plantaža na pitanje Monitora o ovom slučaju.

Miladinoviću je dat rok od pet dana da se izjasni o prijetnji otkazom.  U svom odgovoru on navodi da mu se spočitava da nije dolazio na posao prije 20. decembra do kada nije premješten sa posla i još uvijek je bio šef službe za zaštitu bilja.

U odgovoru Miladinović objašnjava da njegov posao ne podrazumjeva rad u kancelariji već izlazak na teren gdje se biljke uzgajaju, a da je kao šef Službe za zaštitu bilja bio zadužen da obilazi zasade voća površine 2.300 hektara, sa oko 10 miliona čokota vinove loze. Dodaje da je to radno mjesto od posebne važnosti, koje ne poznaje radno vrijeme, i da nikada nije bio upozoren na dolazak i odlazak sa imanja mimo radnog vremena od 7 do 15.

Naglašava da je spornih dana evidentirao svoj dolazak na posao na isti način i u isto vrijeme kao i svih dana ranije, kao i posljednjih 20 godina od kada se vodi elektronska evidencija prisustva zaposlenih. ,,Moj boravak na imanju je od posebne važnosti u vrijeme kada su štetočine najaktivnije, tokom večeri i ranih jutarnjih sati, i svoje prisustvo na imanju u to vrijeme nikada nisam elektronski prijavljivao u upravnoj zgradi. Isto se odnosi i na rad tokom vikenda, vjerskih i državnih praznika, znajući da štetočine ne poznaju ni vikende, ni praznike. Na ovaj način sam ostvario veliki broj prekovremenih sati na terenu, a koji nikada nisu bili elektronski evidentirani, niti je postojalo moje očekivanje i zahtjev da budu plaćeni”.

Krajem januara Miladinoviću je uručeno rješenje kojim mu radni odnos prestaje 20. decembra 2023.

U odgovorima dostavljenim Monitoru iz Plantaža kažu da Miladinović u svom odgovoru nije ,,prezentovao bilo kakve uvjerljive dokaze o postojanju  stvarnih izvinjavajućih  razloga odsustva, koji bi spriječili prestanak radnog odnosa otkazom ugovora o radu”.

,,U spornom periodu nema evidentiranih obaveznih tehnoloških naloga koji bi ukazivali da je zaposleni obavljao  rad na terenu, kako on navodi u svom Izjašnjenu, niti je evidentirana posredna, neposredna, telefonska ili e-mail komunikacija sa njegovim pretpostavljenim, niti je evidentiran njegov boravak u kancelariji”, tvrde u Plantažama.

Iz Plantaža tvrde da imaju adekvatnu zamjenu za stručnjaka sa decenijskim iskustvom, kakav je Miladinović, te da je na njegovom mjestu osoba ,,koja u potpunosti može da odgovori izazovima koje sa sobom nosi odgovornost i složenost tog radnog mjesta“.

Miladinović u izjavi za Monitor tvrdi da je njegov slučaj drastičan, jer je dobio otkaz, ali da je u posljednjih godinu dana desetak visokokvalifikovanih stručnjaka u ovoj kompaniji degradirano na niže radne pozicije.

Na ove tvrdnje iz Plantaža odgovaju: ,,Prilikom izmjena ugovorenih uslova rada, uključujući raspoređivanje zaposlenih na drugi odgovarajući posao zbog potreba procesa ili organizacije rada, Poslodavac se, prevashodno, i uvijek, rukovodi postojanjem objektivne potreba procesa rada za popunjavanjem ponuđenog radnog mjesta, uzimajući u obzir stepen stručne spreme, odnosno nivo obrazovanja i zanimanja svakog zaposlenog, kao i sve druge posebne uslove koji se zahtijevaju za konkretno radno mjesto”.

Upravo nedostatak kvalitetnog kadra kao problem u Plantažama ističu iz Alternative. Ova organizacija je prije dva mjeseca podnijela krivičnu prijavu zbog kupovine vina iz Makedonije i njegove prodaje pod etiketom Plantaža. ,,Poenta je da Plantaže ne mogu da izađu u susret tražnji koju imaju iz razloga što su imali rekordno mali prinos grožđa. Znamo da su čokoti uništeni, bave se njima ljudi sa lažnim diplomama bez ikakvih kvalifikacija za obavljanje tog posla”, kazali su za Monitor iz Alternative.

,,Imamo osnov sumnje da gospodin Čađenović ima kupljenu diplomu. Par puta samo slali zahtjev, na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, da nam daju tu diplomu na uvid ali to se nije desilo. Zatim smo poslali zahtjev za diplome nekih direktora i tehničara, ključnih ljudi Plantaža, nijesu nam odgovorili iako su ti zahtjevi poslati prije mjesec dana”, kaže za Monitor koordinator Alternative Vesko Pejak. Dodaje da su ,,nestrućnost, neznanje i lažne diplome dovele do problema. Tražili smo od države da sprovede istragu, ali zbog političkog mira i balansa to još uvijek nije došlo na red a mi se pitamo kada će doći”.

Dok se čeka tužilaštvo, slučajem otkaza bivšem v.d. izvršnom direktoru pozabaviće se sud. Miladinović je početkom ovog mjeseca, podnio tužbu protiv Plantaža Osnovnom sudu u Podgorici.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo