Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POLITIČKI PREVRAT U BUDVI U OGLEDALU DPS: Heroji budvanskog proljeća

Objavljeno prije

na

Crna Gora je po kriterijumima premijera Markovića dobila novi tip heroja. To je čovjek spreman da ispred interesa države, opštine, partije i društva, postavi lične interese. Kadar da proda glasove svojih birača, da mijenja političke stranke u zavisnosti od toga šta se nudi. Raniji vlastiti sudovi o djelovanju organizovanih kriminalnih grupa oslonjenih na državne resurse, njega ne obavezuju. Danas govori jedno, sjutra drugo, nošen vjerom da građani ionako kratko pamte

 

Junski prevrat u Budvi u kome je grupa stranaka predvođena Demokratskom partijom socijalista uz logistiku državnih institucija, mijenjanjem biračke političke volje preotela lokalnu vlast dva mjeseca uoči izbora, dobio je sa državnog nivoa neobično tumačenje. Bilo je to revolucionarno proljeće u Crnoj Gori, a nosioci promjene vlasti na krilima brutalne policijske sile, čašćeni su zvanjem heroja koje krasi lično dostojanstvo i velika hrabrost.

Tokom izborne kampanje političari često pretjeruju u hvalospjevima o učincima svojih partija. Na to smo odavno navikli. Ali ovakve kvalifikacije ličnosti i događaja u Budvi koje je pomno pratila javnost, dvomjesečne policijske okupacije gradskog parlamenta, prebijanja građana, hapšenja lidera konkurentskih političkih partija, blokade opštinskog računa i rada opštinske administracije, teško da je iko očekivao. Tokom nedavne predizobrne radne posjete Budvi, premijer Duško Marković iskazao je divljenje predstavnicima nove vlasti, postavljene glasovima odbornika DPS, Crnogorske, SD i pribavljenim presudnim glasom nezavisnog odbornika Stevana Džakovića.

„U vrijeme kada smo se širom Crne Gore solidarno i odgovorno borili za živote i zdravlje građana, porodicâ i nacije, imali smo ovdje u Budvi suprotnu priliku – da se gaze država i pojedinac, kultura i dostojanstvo. Vidjeli smo vulgarizaciju politike i spuštanje svih standarda. Sa političkim protivnicima treba njegovati kulturu dijaloga, a ovdje smo tada gledali sa jedne strane sve suprotno i sve što ne treba. Vi ste izašli iz toga kao pobjednici, čestitam svima pojedinačno na ličnoj hrabrosti i dostojanstvu koje ste iskazali ne samo kao političari i profesionalci nego i kao građani. Zato ste vi za mene, bez namjere da glorifikujem, heroji ovog proljeća u Crnoj Gori”– kazao je Marković.

Za nasilno rušenje demokratski izabrane vlasti u Budvi premijer je nesmotreno upotrijebio izraz – proljeće, povezan sa prevratima, revolucijama, masovnim  protestima organizovanim protiv nedemokratskih vlasti, tiranije, diktatora…  Asocira na Arapsko proljeće iz 2010. koje je, prema Vikipediji, „izraz koji se koristi za niz masovnih i u bližoj istoriji nezabilježenih protestnih akcija koje su izbile u pretežno aparskim zemljama Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike, koji su doveli do pada autokratskih režima….” Ili je mislio na Praško proljeće iz 1968. godine, koje označava proteste građana Čehoslovačke protiv Sovjetske okupacije ove zemlje, događaj koji ove godine obilježava 50 godina od kada je ugušen od strane snaga Varšavskog ugovora.

Budvansko proljeće potpuna je suprotnost pobunama golorukih građana širom svijeta. U Budvi je državna vlast izvršila atak na građane i njihovu izbornu volju, na lokalnu samoupravu i uz pomoć jakih policijskih snaga smijenila njeno rukovodstvo. U ovom gradu na djelu je blokada lokalnih finansija, zabrana zaposlenima da dolaze na svoja radna mjesta, uskraćivanje njihovih plata. Novoustoličena vlast iživljava se brutalnim revanšizmom protiv političkih protivnika, svakodnevno se smjenjuju ljudi sa svojih radnih mjesta, pišu se disciplinske prijave, donose se odluke na hitnim skupštinskim sjednicama organizovanim kao u ratnim uslovima, pod jakim privatnim obezbjeđenjem i uz asistenciju policije. Predstavnicima građana Budve, odbornicima stranaka koje su prije prevrata bile na vlasti, nije dozvoljen ulazak u Opštinu.

Politička korpucija proglašena je herojstvom a odlikom junaka Marković je častio neustrašive pučiste. Zvanje heroja budvanskog prevrata prije svih ostalih pripada odvažnom odborniku Džakoviću, bez čije uzdignute ruke u sali hotela Slovenska plaža, ne bi ni bilo ni rečenog budvanskog proljeća. Drugo mjesto na listi heroja  zauzima novi, premudri predsjednik Opštine, Nikola Divanović. Lista ne bi bila poptuna bez heroine budvanske nadrirevolucije, srčane Anđele Ivanović, kojoj je ovo proljeće donijelo fotelju predsjednice Skupštine. Tu je i kuražni Vladimir Bulatović i čitav red znanih i neznanih junaka iz sjenke.

Crna Gora je dobila novi tip heroja. Po premijerovim mjerilima, to je čovjek spreman da ispred interesa države, opštine, partije i društva, postavi lične interese. Kadar da proda glasove svojih birača, da mijenja političke stranke u zavisnosti od toga šta se nudi. Vlastiti stavovi o korupcionaškim poslovima po gradu, o djelovanju Organizovane kriminalne grupe oslonjene na opštinske resurse, njega ne obavezuju. Danas govori jedno, sjutra drugo, nošen vjerom da građani ionako kratko pamte. I ne vjeruju u onu Njegoševu – da čast i bruka žive dovijeka.

Heroji iz Budve kulturu dijaloga sa političkim protivnicima njeguju policijskom silom, suzavcem i pendrecima. Na nova radna mjesta ulaze sporednim ulazima kako bi izbjegli svakodnevne izraze podrške i oduševljenja svojih sugrađana.

Za pokazane zasluge heroje sleduju visoke nagrade, ordeni i priznanja. Neko preferira materijalno a neko funkcije i zvanje, ili oboje. Prodavci narodne izborne volje, dizači ruku za prolaz kontroverznih milionskih projekata, završe ponekad kao ambasadori. Titula ambasadora visoko je na listi želja političkih preletača i prevaranata. Daleko ispred ordenja, zlatnih zvijezda sa lentom ili legija časti.

Država raspolaže sa 11 vrsta odlikovanja koje heroji novog vremena mogu zakačiti na reveru. Primjerena su im odličja Orden ili Medalja za hrabrost, koja se dodjeljuju „za djela lične hrabrosti u bezbijednosti građana i države, izvan i iznad zahtjeva dužnosti”. Ali, dobiti mandat ambasadora u nekoj egzotici, na primjer udaljiti se iz društva na neko vrijeme, ipak se više cijeni od pozlaćenog metala i svile. Toliko se zasluga nagomilalo posljednjih godina, da treba ozbiljno razmisliti o povratku titula crnogorskih vojvoda i serdara.

Najpoznatiji heroj crnogorske političke scene svakako je Darko Pajović, lider Pozitivne CG, koji je poslije usluga njegove partije DPS-u, dobio višegodišnji i dobro plaćen mandat ambasadora CG u Pekingu. Dovoljno daleko od dometa vjernih fanova. Očekuje se da će i Džakovićevo junaštvo biti na sličan način vrednovano, namještenjem na pristojnoj distanci od građana Budve i njihove podrške. Biće ambasadora i konzula iz Budve, sve su prilike.

Kako je i čime nagrađen politički prevrtač iz Nikšića Drago Đurović (Pozitivna) nije poznato. Zna se samo da se odselio iz grada u kome je prodao izbornu volju svojih sugrađana i omogućio DPS-u da dobije vlast koju nije osvojila na izborima.

Poučene primjerima iz parlamentarnog života u Crnoj Gori, neke partije uvode posebne mjere zaštite od ovakvog vida herojstva koje promoviše DPS. Kandidati za odbornike na izbornoj listi DF u Budvi obavezni su da potpišu izjavu da ni u kom slučaju neće svojim djelovanjem učestvovati u prekrajanju izborne volje građana Budve i da neće sarađivati sa DPS. Takve izjave nisu obavezivale davaoce na dosljednost, pokazao je to odbornik Džaković koji je uredno potpisao da neće sarađivati sa DPS. Ovoga puta je uvedeno dodatno obezbjeđenje partijske lojalnosti ovjerom izjave kod notara. Budući parlamentarci potpisaće blanko potvrde da neće ići u heroje. U kojoj mjeri će se obeshrabriti ekspanzija političkog čojstva i junaštva među Crnogorcima, pokazaće naredne kombinacije oko formiranja vlasti na svim nivoima.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo