Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PREKINUT JOŠ JEDAN LANAC KRIJUMČARENJA CIGARETA: Lisice za kriminalce ili drznike

Objavljeno prije

na

Dok matematičari računaju vrijednost zaplijenjenog tovara, drugi se pitaju gdje će cigarete završiti. Upućeni u tehnike krijumčarenja ističu da je zaplijenjeno tek djelić onog što prođe kroz Crnu Goru i da, po nepisanom pravilu, ceh plate oni koji se drznu zaraditi mimo glavnih organizatora

 

Arka. Nije riječ o kovčegu u kome se starozavetni Noje spasao od potopa, već policijski naziv za nedavni potop kriminalne grupe koja je, prema sumnjama istražitelja, krijumčarila cigarete bez akciznih markica.Tako je osmog dana avgusta, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, prekinut još jedan lanac ovog unosnog posla kojim su se decenijama mnogi obogatili, a sudeći i po ovoj akciji policije i tužilaštva mnogi se bogate i sada.

Akcija Arka je izvedena u Podgorici. Službenici policije su zaplijenili kamion sa  prikolicom bjelopoljskih registarskih oznaka u kome se nalazilo 1.243 paketa inostranih cigareta bez akciznih markica. Cigarete su, tvrde istražitelji, bile namijenjene sivom tržištu Crne Gore, kao i daljem krijumčarenju u zapadnoevropske zemlje. Procijenjena vrijednost zaplijenjenog tereta iznosi milion eura.

Dvije osobe su uhapšene, saopšteno je, dok se za jednim licem  koje je označeno kao organizator kriminalne grupe i dalje intezivno traga. Nadležni organi poručuju ,,nastaviće se aktivnosti u narednom periodu sa ciljem identifikovanja i procesuiranja svih lica – članova organizacije koja se bavi krijumčarenjem cigareta”.

O odlučnosti policije i tužilaštva da iskorijene kriminal kojim je država, javna je tajna, godinama punila svoje crne fondove (i privatne džepove), nedavno je govorio i direktor Uprave policije Veselin Veljović. On je, na godišnjoj konferenciji održanoj krajem jula, okružen svojim pomoćnicima, saopštio da se borba protiv krijumčarenja i nedozvoljene trgovine cigaretama sprovodila u prethodnih godinu dana kroz dva kriminalistička istraživanja i jedan obavještajni projekat u saradnji sa Specijalnim državnim tužilaštvom i osnovnim tužilaštvima. ,,Policija je u ovom periodu zaplijenila oko milion i po paklica cigareta“, pohvalio se Veljović.

Milion i po paklica. U zemlji koja troši i do 200 hiljada paklica dnevno. I koju je  tranzit (i) duvanskih proizvoda učinio svjetski poznatom. Malo bolji matematičari će izračunati da   poslednja zapljena od 1.243 paketa, procijenjena na milion eura, teži više od polovine svega onoga što je policija zapijenila tokom prošle godine.

Dok matematičari računaju količine i vrijednost (jedan paket – 50 šteka, jedna šteka – 10 paklica…), drugi se pitaju gdje su cigarete završile, a oni koji koji su malo više upućeni u sam proces krijumčarenja ističu da je to samo djelić onog što prođe kroz Crnu Goru. I da, prema nepisanom pravilu, ceh uglavnom plate oni koji se drznu zarađivati mimo glavnih organizatora i njihovih zaštitnika.

Ko su ti glavni, to možda crnogorska javnost nikada neće saznati, ali ono što za sada zna jeste da su zbog švercovanja cigareta hapšeni uglavnom anonimusi. Bez kamiona i aviona. Među njima se našla i 80-godišnja Beranka, kao formalna vlasnica jednog u nizu preduzeća preko kojeg su članovi kriminalne organizacije obavljali nezakonit posao.

Predrag Veljić se tereti da je sredinom marta prošle godine na teritoriji opština Bar i Rožaje, u cilju rasturanja neocarinjenih cigareta, uzeo 2.120 paketa cigareta marke marbl koje je prethodno preko firme svoje majke kupio od firme Unter klaren himel iz američke savezne države Delaver, obznanili su istražitelji svoj uspijeh.

S druge strane, da ni ova vrsta kriminala ne može biti uspješno realizovana ako nema pomoć državnih službenika, najbolje govori primjer iz 2018. godine kada je šef Specijalnog policijskog odjeljenja Dragan Radonjić novinarima saopštio da je policija u saradnji  sa Upravom carina i jednom inostranom partnerskom službom realizovala akciju kliker u kojoj su procesuirana dva pravna i 28 fizičkih lica, među kojima je bilo čak osam carinskih službenika osumnjičenih za primanje mita.

On je tada objasnio da su članovi kriminalne grupe od početka do avgusta te godine, po prethodno utvrđenom kriminalnom planu, krijumčarili cigarete iz Slobodne carinske zone Bar, s ciljem stavljanja u promet cigareta inostranog porijekla, bez akciznih markica na nelegalnom tržištu Crne Gore.Ta grupa je prokrijumčarila oko 40.000 paketa, pri čemu je pričinjena šteta za državni Budžet u vidu neplaćenih akciza i carina u visini od nekoliko desetina miliona eura.

Nekoliko mjeseci prije ove akcije, tačnije u martu 2018. godine, Baranin Isat Boljević priznao je pred predsjednikom podgoričkog Višeg suda Borisom Savićem da je kao predsjednik borda direktora Novog duvanskog kombinata (NDK), „bez ovlašćenja i znanja vlasnika“ iz magacina fabrike duvana iznio cigarete vrijedne najmanje četiri miliona eura a potom ih prebacio u iznamljeni magacin na Karabuškom polju, nadomak Podgorice. Boljević je prihvatio da odleži devet  mjeseci zatvora, plati 40 hiljada novčane kazne i uplati na račun Kliničkog centra 10 hiljada eura. Nama je ostala briga za toliko neupućene i naivne vlasnike NDK-a. Šta li će biti s njima?

Inače, kome je Boljević namjeravao da  da cigarete, istragom nije utvrđeno. Duvanski kombinat u Podgorici godinama je bio označen kao mjesto odakle se  cigarete tajnim kanalima izvoze u inostranstvo. Pod raznim (najzvučnijim) imenima i bez obaveznih akciznih markica.  A Boljević je davno priznao kako je dugogodišnji prijatelj sa Srećkom Kestnerom. Jednim od, kažu, utemeljivača ove privredne djelatnosti u modernoj Crnoj Gori. Kestner je, uostalom, u inostranstvu osuđivan upravo zbog šverca cigareta.

Dobro obaviješteni sagovornici za Monitor objašnjavaju da se šverc cigaretama u svim ovim slučajevima sprovodi po već uhodanom načinu. I utabanim stazama.

,,Cigarete su kontejnerima stizale u u Luku Bar, odakle su se istovarale i skladištile. Preduzeća prave neistinitu dokumentaciju kojom prikazuju da su cigarete izvezene. Tako izbjegavaju plaćanje poreza, akciza i carina na uvezene cigarete. Bez plaćanja dažbina Crnoj Gori cigarete veoma brzo idu na crno tržište, čak i van crnogorskih granica. U međuvremenu se prave fiktivni papiri a kontejneri se pune nekom drugom robom i šalju dalje do krajnje destinacije – fiktivne firme u Jordanu. Za pranje jednog kontejnera sa cigaretama, uzima se i do 150 hilljada eura“, objašnjava naš sagovornik.

Nameće se pitanje da li su istražitelji zaista dali sve od sebe da budu identifikovane osobe koje se bave pranjem papira i nezakonito zarađenog novca. I da protiv njih prikupi dovoljno čvrstih dokaza kako se ne bi desilo da, kao u nekim ranijim slučejevima, dokazi emigriraju iz tužilaštva.

To je bio slučaj sa dokazima o švercu cigareta o kojima je govorio nekadašnji šef policijskog odjeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala Predrag Šuković. On je svojevremeno optužio aktuelnog premijera Duška Markovića i direktora policije Veselina Veljovića da imaju veze sa švercom cigareta i nelegalnim poslovanjem mojkovačke fabrike cigareta, što su obojica kategorično negirali i pozivali tužilaštvo da reaguje i ispita te tvrdnje.

I Monitor je pisao o tome da navodno postoje brojna dokumenta i transkripti razgovora osoba povezanih sa mojkovačkom fabrikom duvana, među kojima su neki od najvažnijih ljudi u državi. Međutim, ti papiri nikad nijesu objavljeni a, prema tvrdnjama našeg verziranog sagovornika, ni ovdašnji istražitelji ne posjeduju ta dokumenta, odnosno, snimke.

Naš sagovornik navodi kako je u predmetu ,,mojkovačke cigarete” vidljivo da su neki službenici ANB -a sa Šukovićem obrađivali slučaj šverca  i povezanost najviših državnih funkcionera sa tim poslom. Vjeruje se da je ta strogo čuvana dokumentacija razlog prvog pokušaja kriminalizacije istražitelja koji im nije uspio. Tada su kriminalne grupe unutar sistema pokušavale Šukovića, koji ne pripada nijednom od ,,državnih” klanova, da povežu sa kriminalom kako bi ga ućutkali. Mjesecima su kopali po njegovoj biografiji a kako ništa kompromitujuće nijesu pronašli odlučili su se da ga ućutkaju na drugi način. Hicima (upozorenja?).

U tu istragu je, navodno, bila uključena i Uprava za sprječavanje pranja novca na čijem čelu je tada bio Predrag Mitrović na koga je takođe pucano ispred porodične kuće u Podgorici. Mitrović je ranjen, na sličan način kao kasnije Šuković, hicem u nogu. Slučaj ni do danas nije rasvijetljen.

Tadašnja specijalna tužiteljka Đurđina – Nina Ivanović, po čijem nalogu je i radio Šuković, kod koga su se slivale sve informacije iz ANB-a i Uprave agencije za sprječavanje pranja novca bila je upoznata sa svim prikupljenim dokazima o poslovanju fabrike cigareta u Mojkovcu i tokovima pranja novca.

No i pored toga istraga nije okončana hapšenjem osumnjičenih već smjenama na raznim nivoima. Tako je bez funkcije ostao premijer Igor Lukšić koji je naložio istragu, direktor policije Božidar Vuksanović, šef organizovanog kriminala Predrag Šuković, specijalna tužiteljka Đurđina – Nina Ivanović i direktor Agencije za sprječavanje pranja novca Predrag Mitrović. Takođe, svi oni iz ANB- a koji su sa Šukovićem obrađivali ovaj slučaj su smijenjeni ili penzionisani, dok je naša koleginica Olja Lakić, nakon što se približila visokopozicioniranim akterima unosnog posla, prvo fizički napadnuta, a kasnije i ranjena u nogu hicima iz pištolja. I ta istraga traje.

U javnosti se nakon toga sve češće pričalo o švercu cigareta i navodnim akterima. Sadašnji premijer Duško Marković tada je pozvao Specijalno tužilaštvo da reaguje, ali reakcije nije ni moglo biti, jer kako je to javno saopštio glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić dokazi u ovom slučaju su ,,emigrirali” iz tužilaštva. Nikada nije objelodanjeno koji su to dokazi nestali. I da li ih neko traži.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo