Povežite se sa nama

OKO NAS

BIVŠI RADNICI „VEKTRA NORD“ PORUČUJU: Dužnik nam je država

Objavljeno prije

na

Bivši radnici „Vektra Nord“, preduzeća Dragana Brkovića, koje je u stečaju već dvije godine,  tvrde da država ima obavezu da im izmiri pozamašna potraživanja. Dok se to ne desi, najavili su, neće dozvoliti kupcu tog preduzeća da pokrene proizvodnju

 

Bivši radnici Vektra Norda neće dozvoliti da kupac tog preduzeća počne proizvodnju, sve dok  ne budu izmirena njihova potraživanja. A potraživanja su pozamašna. Na pitanje koliko im je zarada poslodavac ostao dužan, radnici kažu, ne mogu precizno odgovoriti. Poslije 60. neisplaćene plate, prestali su da broje.

„Vjerovatno nam  duguju i blizu 70 zarada i povezivanje radnog staža od pet do osam godina, kako kome. Davno je bilo kad smo dobili posljednju platu. Naša potraživanja presudom je potvrdio Osnovni sud u Kolašinu. Priznao ih je i Privredni sud. Vještak finansijske struke u svom nalazu, takođe, potvrđuje naše riječi. Sve je džaba. Niko se ne okreće na nas“, objašnajva za  Monitor Slavko Špicer, jedan od 46 bivših radnika preduzeća Vektra Nord.

Vektra Nord, već dvije godine je u stečaju. To preduzeće je nastalo, nakon što je imovinu nekadašnje kolašinske Fabrike za hemijsku zaštitu drveta Impregnacija, u aprilu 2007. godine, kupila Vektra Montenegro Dragana Brkovića.  U Impregnaciju je, dva mjeseca prije toga,  uveden stečaj, a procijenjena je na 3, 775 miliona eura. Privredni sud u Bijelom Polju uveo je stečaj  u to preduzeće zbog tromjesečne  blokade računa na 300.000, a na predlog PTP Pavić iz Valjeva, koje je od kolašinskog preduzeća  potraživalo 2. 515 eura.

Impregnacija je Brkoviću prodata za 2, 835 miliona eura.  Aneksom ugovora, a u skladu sa zaključkom Vlade br. 03-11018 od 28. decembra 2007. godine,  kupoprodajna cijena umanjena je  za 1, 076 miliona  eura.

Kupac Impregnacije, tvrde radnici, nikada nije realizovao ni socijalni ni investicioni program, na koji se obavezao kupoprodajnim ugovorom.

„Desila se nevjerovatna stvar. Vektra Nord nema nikakve imovine, pa zbog toga ne može da se izvrši ni sudska odluka koja se odnosi na naša potraživanja. Za 10 godina postojanja preduzeća, imovina Impregnacije nije prevedena na novog vlasnika. Nakon sudske odluke, izvršitelj je blokirao žiro-račune Vektre Montenego i Vektre Nord kako bismo naplatili to što nam duguju. No, i to je propalo…“, kaže Milovan Mrdak, bivši radnik.

Sud, objašnjava on, drugom sudskom odlukom, odlučuje da se blokada sa žiro-računa Vektre Montenegro ukloni. Mrdak satra da je to nedopustivo jer je to preduzeće kupac Impregnacije i „majka firma“ Vektra Norda. Na računu preduzeća u stečaju, objašnjavaju radnici, odavno nema „ni centa“,  pa ne postoji stečajna masa.

Potpredsjednik Vlade za ekonomska pitanja i ministar poljoprivrede Milutin Simović, je nedavno sijao optimizam. U maju ove godine, iza skupštinske govorinice, tvrdio je da su pokrenuti  razgovori kako bi se riješili mnogobrojni problemi bivših radnika Impregnacije, odnosno, Brkovićevog preduzeća.

,,Zagovornik sam da se ovo riješi iz stečajne mase… Vlada je pokrenula razgovor sa predsjednikom Privrednog suda Blažom Jovanićem da bi se riješilo pitanje isplate zarada, otpremnina i povezivanja radnog staža za 34 bivša radnika nekadašnjeg preduzeća kolašinske Impregnacije…“ kazao je on,  odgovorajući u parlamentu poslaniku Aleksandru Damjanoviću.

Sagovornici Monitora  nijesu uvjereni da će to obećanje išta značiti. Mrdaku su, sjeća se, slično savjetovali i iz kabineta predsjednika države Mila Đukanovića, kad se obratio za pomoć. Kako stečajne mase nema, radnici zahtijevaju od države da njihova potraživanja namiri od novca, koji dobije od kupca Vektra Norda.

„Znamo, prilično pouzdano, da se pregovori oko kupoprodaje privode kraju. Nemamo ništa protiv budućih vlasnika, ali zahtijevamo od države da, od novca koji dobiju na taj način, prvo isplati nas. Država  ima obavezu prema nama, jer je ona i prodala Impregnaciju Brkoviću i  bila je dužna da kontroliše realizaciju investicionog i socijalnog programa. Nećemo dozvoliti da se pokrene  ponovna proizvodnja, sve dok nama duguju“, tvrdi Milo Šćepanović, koji je radio i u Impregnaciji i u Brkovićevoj firmi.

Malo je razloga da bivši radnici vjeruju državi. Teško im je, objašnjavaju, da imaju povjerenja, ako već četri  godine sudske odluke stoje bez izvršenja. Od 2018-e, čekaju da im ministar finansija Darko Radunović odgovori na pismo koje su poslali na njegovu adresu.

„Nema adrese, od kabineta predsjednika Opštine do kabineta predsjednika države, na koju nijesmo pisali, objašnjavali, ukazivali na nepravdu koju trpimo. Uglavnom, bez odgovora ili sa odgovorima u kojima nas obavještavaju da  to nije  njihova nadležnost. Građani smo 10-og reda. Mnogi od nas, koji su otišli u penziju, primaju značajno manje, jer im fale godine radnog staža, provedene u Vekta Nordu, podsjeća Mrdak.

Smatraju i da je stečaj trebalo da bude uveden mnogo ranije. Uveden je tek onda kad se sve raskrčmilo i ostala gola ledina na mjestu pogona.

Bivši radnici Impregnacije, koje Brković nije angažovao u novo preduzeće, takođe, čekaju. Skoro  14 godina nadaju se da će dobiti otpremnine, jer su ostali bez posla kao tehnološki višak.

Proljetost, na još jednu godišnjicu od uvođenja stečaja, podsjetili su na svoje muke, ali i na ćutanje  države. Okupljanja  ispred kapija preduzeća zovu „pomeni Impregnaciji“, a sebe „obespravljenim i zaboravljenim“.

„O tome kako je Brković  realizovao investicioni program govori ova pustoš u krugu i halama fabrike, a ni socijalni program prema nama nikada nije počeo da se relizuje. Iza nas su  godine uzaludne borbe da dobijemo otpremnine, koje su nas  sledovale kao i bivše radnike svih preduzeća u koja je uveden  stečaj”, kazao je bivši radnik Impregnacije Slavko Krgović.

Bivši radnici Impregnacije nedavno su  ponudili pomoć Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) u predmetu formiranom u slučaju tog preduzeća. Podsjetili su i da je vlasnički udio radnika u nekadašnjoj fabrici bio 49 odsto, ali i na značaj Impregnacije za privredu sjevera Crne Gore.

Bila je to, sjećaju se,  fabrika za proizvodnju i hemijsku zaštitu željezničkih pragova, skretničke građe i TT stubova za elektroditribuciju, jedina  fabrika te tehnologije u Crnoj Gori, a peta u bivšoj Jugoslaviji. Za kvalitete proizvodnog asortimana, atestiranog od Direkcije jugoslovenskih željeznica, dobijala je priznanja, pohvale i plakete. To joj je otvaralo cijelo jugoslovensko tržište.

                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo