Bivši radnici „Vektra Nord“, preduzeća Dragana Brkovića, koje je u stečaju već dvije godine, tvrde da država ima obavezu da im izmiri pozamašna potraživanja. Dok se to ne desi, najavili su, neće dozvoliti kupcu tog preduzeća da pokrene proizvodnju
Bivši radnici Vektra Norda neće dozvoliti da kupac tog preduzeća počne proizvodnju, sve dok ne budu izmirena njihova potraživanja. A potraživanja su pozamašna. Na pitanje koliko im je zarada poslodavac ostao dužan, radnici kažu, ne mogu precizno odgovoriti. Poslije 60. neisplaćene plate, prestali su da broje.
„Vjerovatno nam duguju i blizu 70 zarada i povezivanje radnog staža od pet do osam godina, kako kome. Davno je bilo kad smo dobili posljednju platu. Naša potraživanja presudom je potvrdio Osnovni sud u Kolašinu. Priznao ih je i Privredni sud. Vještak finansijske struke u svom nalazu, takođe, potvrđuje naše riječi. Sve je džaba. Niko se ne okreće na nas“, objašnajva za Monitor Slavko Špicer, jedan od 46 bivših radnika preduzeća Vektra Nord.
Vektra Nord, već dvije godine je u stečaju. To preduzeće je nastalo, nakon što je imovinu nekadašnje kolašinske Fabrike za hemijsku zaštitu drveta Impregnacija, u aprilu 2007. godine, kupila Vektra Montenegro Dragana Brkovića. U Impregnaciju je, dva mjeseca prije toga, uveden stečaj, a procijenjena je na 3, 775 miliona eura. Privredni sud u Bijelom Polju uveo je stečaj u to preduzeće zbog tromjesečne blokade računa na 300.000, a na predlog PTP Pavić iz Valjeva, koje je od kolašinskog preduzeća potraživalo 2. 515 eura.
Impregnacija je Brkoviću prodata za 2, 835 miliona eura. Aneksom ugovora, a u skladu sa zaključkom Vlade br. 03-11018 od 28. decembra 2007. godine, kupoprodajna cijena umanjena je za 1, 076 miliona eura.
Kupac Impregnacije, tvrde radnici, nikada nije realizovao ni socijalni ni investicioni program, na koji se obavezao kupoprodajnim ugovorom.
„Desila se nevjerovatna stvar. Vektra Nord nema nikakve imovine, pa zbog toga ne može da se izvrši ni sudska odluka koja se odnosi na naša potraživanja. Za 10 godina postojanja preduzeća, imovina Impregnacije nije prevedena na novog vlasnika. Nakon sudske odluke, izvršitelj je blokirao žiro-račune Vektre Montenego i Vektre Nord kako bismo naplatili to što nam duguju. No, i to je propalo…“, kaže Milovan Mrdak, bivši radnik.
Sud, objašnjava on, drugom sudskom odlukom, odlučuje da se blokada sa žiro-računa Vektre Montenegro ukloni. Mrdak satra da je to nedopustivo jer je to preduzeće kupac Impregnacije i „majka firma“ Vektra Norda. Na računu preduzeća u stečaju, objašnjavaju radnici, odavno nema „ni centa“, pa ne postoji stečajna masa.
Potpredsjednik Vlade za ekonomska pitanja i ministar poljoprivrede Milutin Simović, je nedavno sijao optimizam. U maju ove godine, iza skupštinske govorinice, tvrdio je da su pokrenuti razgovori kako bi se riješili mnogobrojni problemi bivših radnika Impregnacije, odnosno, Brkovićevog preduzeća.
,,Zagovornik sam da se ovo riješi iz stečajne mase… Vlada je pokrenula razgovor sa predsjednikom Privrednog suda Blažom Jovanićem da bi se riješilo pitanje isplate zarada, otpremnina i povezivanja radnog staža za 34 bivša radnika nekadašnjeg preduzeća kolašinske Impregnacije…“ kazao je on, odgovorajući u parlamentu poslaniku Aleksandru Damjanoviću.
Sagovornici Monitora nijesu uvjereni da će to obećanje išta značiti. Mrdaku su, sjeća se, slično savjetovali i iz kabineta predsjednika države Mila Đukanovića, kad se obratio za pomoć. Kako stečajne mase nema, radnici zahtijevaju od države da njihova potraživanja namiri od novca, koji dobije od kupca Vektra Norda.
„Znamo, prilično pouzdano, da se pregovori oko kupoprodaje privode kraju. Nemamo ništa protiv budućih vlasnika, ali zahtijevamo od države da, od novca koji dobiju na taj način, prvo isplati nas. Država ima obavezu prema nama, jer je ona i prodala Impregnaciju Brkoviću i bila je dužna da kontroliše realizaciju investicionog i socijalnog programa. Nećemo dozvoliti da se pokrene ponovna proizvodnja, sve dok nama duguju“, tvrdi Milo Šćepanović, koji je radio i u Impregnaciji i u Brkovićevoj firmi.
Malo je razloga da bivši radnici vjeruju državi. Teško im je, objašnjavaju, da imaju povjerenja, ako već četri godine sudske odluke stoje bez izvršenja. Od 2018-e, čekaju da im ministar finansija Darko Radunović odgovori na pismo koje su poslali na njegovu adresu.
„Nema adrese, od kabineta predsjednika Opštine do kabineta predsjednika države, na koju nijesmo pisali, objašnjavali, ukazivali na nepravdu koju trpimo. Uglavnom, bez odgovora ili sa odgovorima u kojima nas obavještavaju da to nije njihova nadležnost. Građani smo 10-og reda. Mnogi od nas, koji su otišli u penziju, primaju značajno manje, jer im fale godine radnog staža, provedene u Vekta Nordu, podsjeća Mrdak.
Smatraju i da je stečaj trebalo da bude uveden mnogo ranije. Uveden je tek onda kad se sve raskrčmilo i ostala gola ledina na mjestu pogona.
Bivši radnici Impregnacije, koje Brković nije angažovao u novo preduzeće, takođe, čekaju. Skoro 14 godina nadaju se da će dobiti otpremnine, jer su ostali bez posla kao tehnološki višak.
Proljetost, na još jednu godišnjicu od uvođenja stečaja, podsjetili su na svoje muke, ali i na ćutanje države. Okupljanja ispred kapija preduzeća zovu „pomeni Impregnaciji“, a sebe „obespravljenim i zaboravljenim“.
„O tome kako je Brković realizovao investicioni program govori ova pustoš u krugu i halama fabrike, a ni socijalni program prema nama nikada nije počeo da se relizuje. Iza nas su godine uzaludne borbe da dobijemo otpremnine, koje su nas sledovale kao i bivše radnike svih preduzeća u koja je uveden stečaj”, kazao je bivši radnik Impregnacije Slavko Krgović.
Bivši radnici Impregnacije nedavno su ponudili pomoć Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) u predmetu formiranom u slučaju tog preduzeća. Podsjetili su i da je vlasnički udio radnika u nekadašnjoj fabrici bio 49 odsto, ali i na značaj Impregnacije za privredu sjevera Crne Gore.
Bila je to, sjećaju se, fabrika za proizvodnju i hemijsku zaštitu željezničkih pragova, skretničke građe i TT stubova za elektroditribuciju, jedina fabrika te tehnologije u Crnoj Gori, a peta u bivšoj Jugoslaviji. Za kvalitete proizvodnog asortimana, atestiranog od Direkcije jugoslovenskih željeznica, dobijala je priznanja, pohvale i plakete. To joj je otvaralo cijelo jugoslovensko tržište.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ