Povežite se sa nama

OKO NAS

BIVŠI RADNICI „VEKTRA NORD“ PORUČUJU: Dužnik nam je država

Objavljeno prije

na

Bivši radnici „Vektra Nord“, preduzeća Dragana Brkovića, koje je u stečaju već dvije godine,  tvrde da država ima obavezu da im izmiri pozamašna potraživanja. Dok se to ne desi, najavili su, neće dozvoliti kupcu tog preduzeća da pokrene proizvodnju

 

Bivši radnici Vektra Norda neće dozvoliti da kupac tog preduzeća počne proizvodnju, sve dok  ne budu izmirena njihova potraživanja. A potraživanja su pozamašna. Na pitanje koliko im je zarada poslodavac ostao dužan, radnici kažu, ne mogu precizno odgovoriti. Poslije 60. neisplaćene plate, prestali su da broje.

„Vjerovatno nam  duguju i blizu 70 zarada i povezivanje radnog staža od pet do osam godina, kako kome. Davno je bilo kad smo dobili posljednju platu. Naša potraživanja presudom je potvrdio Osnovni sud u Kolašinu. Priznao ih je i Privredni sud. Vještak finansijske struke u svom nalazu, takođe, potvrđuje naše riječi. Sve je džaba. Niko se ne okreće na nas“, objašnajva za  Monitor Slavko Špicer, jedan od 46 bivših radnika preduzeća Vektra Nord.

Vektra Nord, već dvije godine je u stečaju. To preduzeće je nastalo, nakon što je imovinu nekadašnje kolašinske Fabrike za hemijsku zaštitu drveta Impregnacija, u aprilu 2007. godine, kupila Vektra Montenegro Dragana Brkovića.  U Impregnaciju je, dva mjeseca prije toga,  uveden stečaj, a procijenjena je na 3, 775 miliona eura. Privredni sud u Bijelom Polju uveo je stečaj  u to preduzeće zbog tromjesečne  blokade računa na 300.000, a na predlog PTP Pavić iz Valjeva, koje je od kolašinskog preduzeća  potraživalo 2. 515 eura.

Impregnacija je Brkoviću prodata za 2, 835 miliona eura.  Aneksom ugovora, a u skladu sa zaključkom Vlade br. 03-11018 od 28. decembra 2007. godine,  kupoprodajna cijena umanjena je  za 1, 076 miliona  eura.

Kupac Impregnacije, tvrde radnici, nikada nije realizovao ni socijalni ni investicioni program, na koji se obavezao kupoprodajnim ugovorom.

„Desila se nevjerovatna stvar. Vektra Nord nema nikakve imovine, pa zbog toga ne može da se izvrši ni sudska odluka koja se odnosi na naša potraživanja. Za 10 godina postojanja preduzeća, imovina Impregnacije nije prevedena na novog vlasnika. Nakon sudske odluke, izvršitelj je blokirao žiro-račune Vektre Montenego i Vektre Nord kako bismo naplatili to što nam duguju. No, i to je propalo…“, kaže Milovan Mrdak, bivši radnik.

Sud, objašnjava on, drugom sudskom odlukom, odlučuje da se blokada sa žiro-računa Vektre Montenegro ukloni. Mrdak satra da je to nedopustivo jer je to preduzeće kupac Impregnacije i „majka firma“ Vektra Norda. Na računu preduzeća u stečaju, objašnjavaju radnici, odavno nema „ni centa“,  pa ne postoji stečajna masa.

Potpredsjednik Vlade za ekonomska pitanja i ministar poljoprivrede Milutin Simović, je nedavno sijao optimizam. U maju ove godine, iza skupštinske govorinice, tvrdio je da su pokrenuti  razgovori kako bi se riješili mnogobrojni problemi bivših radnika Impregnacije, odnosno, Brkovićevog preduzeća.

,,Zagovornik sam da se ovo riješi iz stečajne mase… Vlada je pokrenula razgovor sa predsjednikom Privrednog suda Blažom Jovanićem da bi se riješilo pitanje isplate zarada, otpremnina i povezivanja radnog staža za 34 bivša radnika nekadašnjeg preduzeća kolašinske Impregnacije…“ kazao je on,  odgovorajući u parlamentu poslaniku Aleksandru Damjanoviću.

Sagovornici Monitora  nijesu uvjereni da će to obećanje išta značiti. Mrdaku su, sjeća se, slično savjetovali i iz kabineta predsjednika države Mila Đukanovića, kad se obratio za pomoć. Kako stečajne mase nema, radnici zahtijevaju od države da njihova potraživanja namiri od novca, koji dobije od kupca Vektra Norda.

„Znamo, prilično pouzdano, da se pregovori oko kupoprodaje privode kraju. Nemamo ništa protiv budućih vlasnika, ali zahtijevamo od države da, od novca koji dobiju na taj način, prvo isplati nas. Država  ima obavezu prema nama, jer je ona i prodala Impregnaciju Brkoviću i  bila je dužna da kontroliše realizaciju investicionog i socijalnog programa. Nećemo dozvoliti da se pokrene  ponovna proizvodnja, sve dok nama duguju“, tvrdi Milo Šćepanović, koji je radio i u Impregnaciji i u Brkovićevoj firmi.

Malo je razloga da bivši radnici vjeruju državi. Teško im je, objašnjavaju, da imaju povjerenja, ako već četri  godine sudske odluke stoje bez izvršenja. Od 2018-e, čekaju da im ministar finansija Darko Radunović odgovori na pismo koje su poslali na njegovu adresu.

„Nema adrese, od kabineta predsjednika Opštine do kabineta predsjednika države, na koju nijesmo pisali, objašnjavali, ukazivali na nepravdu koju trpimo. Uglavnom, bez odgovora ili sa odgovorima u kojima nas obavještavaju da  to nije  njihova nadležnost. Građani smo 10-og reda. Mnogi od nas, koji su otišli u penziju, primaju značajno manje, jer im fale godine radnog staža, provedene u Vekta Nordu, podsjeća Mrdak.

Smatraju i da je stečaj trebalo da bude uveden mnogo ranije. Uveden je tek onda kad se sve raskrčmilo i ostala gola ledina na mjestu pogona.

Bivši radnici Impregnacije, koje Brković nije angažovao u novo preduzeće, takođe, čekaju. Skoro  14 godina nadaju se da će dobiti otpremnine, jer su ostali bez posla kao tehnološki višak.

Proljetost, na još jednu godišnjicu od uvođenja stečaja, podsjetili su na svoje muke, ali i na ćutanje  države. Okupljanja  ispred kapija preduzeća zovu „pomeni Impregnaciji“, a sebe „obespravljenim i zaboravljenim“.

„O tome kako je Brković  realizovao investicioni program govori ova pustoš u krugu i halama fabrike, a ni socijalni program prema nama nikada nije počeo da se relizuje. Iza nas su  godine uzaludne borbe da dobijemo otpremnine, koje su nas  sledovale kao i bivše radnike svih preduzeća u koja je uveden  stečaj”, kazao je bivši radnik Impregnacije Slavko Krgović.

Bivši radnici Impregnacije nedavno su  ponudili pomoć Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) u predmetu formiranom u slučaju tog preduzeća. Podsjetili su i da je vlasnički udio radnika u nekadašnjoj fabrici bio 49 odsto, ali i na značaj Impregnacije za privredu sjevera Crne Gore.

Bila je to, sjećaju se,  fabrika za proizvodnju i hemijsku zaštitu željezničkih pragova, skretničke građe i TT stubova za elektroditribuciju, jedina  fabrika te tehnologije u Crnoj Gori, a peta u bivšoj Jugoslaviji. Za kvalitete proizvodnog asortimana, atestiranog od Direkcije jugoslovenskih željeznica, dobijala je priznanja, pohvale i plakete. To joj je otvaralo cijelo jugoslovensko tržište.

                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo