Povežite se sa nama

OKO NAS

BIVŠI RADNICI „VEKTRA NORD“ PORUČUJU: Dužnik nam je država

Objavljeno prije

na

Bivši radnici „Vektra Nord“, preduzeća Dragana Brkovića, koje je u stečaju već dvije godine,  tvrde da država ima obavezu da im izmiri pozamašna potraživanja. Dok se to ne desi, najavili su, neće dozvoliti kupcu tog preduzeća da pokrene proizvodnju

 

Bivši radnici Vektra Norda neće dozvoliti da kupac tog preduzeća počne proizvodnju, sve dok  ne budu izmirena njihova potraživanja. A potraživanja su pozamašna. Na pitanje koliko im je zarada poslodavac ostao dužan, radnici kažu, ne mogu precizno odgovoriti. Poslije 60. neisplaćene plate, prestali su da broje.

„Vjerovatno nam  duguju i blizu 70 zarada i povezivanje radnog staža od pet do osam godina, kako kome. Davno je bilo kad smo dobili posljednju platu. Naša potraživanja presudom je potvrdio Osnovni sud u Kolašinu. Priznao ih je i Privredni sud. Vještak finansijske struke u svom nalazu, takođe, potvrđuje naše riječi. Sve je džaba. Niko se ne okreće na nas“, objašnajva za  Monitor Slavko Špicer, jedan od 46 bivših radnika preduzeća Vektra Nord.

Vektra Nord, već dvije godine je u stečaju. To preduzeće je nastalo, nakon što je imovinu nekadašnje kolašinske Fabrike za hemijsku zaštitu drveta Impregnacija, u aprilu 2007. godine, kupila Vektra Montenegro Dragana Brkovića.  U Impregnaciju je, dva mjeseca prije toga,  uveden stečaj, a procijenjena je na 3, 775 miliona eura. Privredni sud u Bijelom Polju uveo je stečaj  u to preduzeće zbog tromjesečne  blokade računa na 300.000, a na predlog PTP Pavić iz Valjeva, koje je od kolašinskog preduzeća  potraživalo 2. 515 eura.

Impregnacija je Brkoviću prodata za 2, 835 miliona eura.  Aneksom ugovora, a u skladu sa zaključkom Vlade br. 03-11018 od 28. decembra 2007. godine,  kupoprodajna cijena umanjena je  za 1, 076 miliona  eura.

Kupac Impregnacije, tvrde radnici, nikada nije realizovao ni socijalni ni investicioni program, na koji se obavezao kupoprodajnim ugovorom.

„Desila se nevjerovatna stvar. Vektra Nord nema nikakve imovine, pa zbog toga ne može da se izvrši ni sudska odluka koja se odnosi na naša potraživanja. Za 10 godina postojanja preduzeća, imovina Impregnacije nije prevedena na novog vlasnika. Nakon sudske odluke, izvršitelj je blokirao žiro-račune Vektre Montenego i Vektre Nord kako bismo naplatili to što nam duguju. No, i to je propalo…“, kaže Milovan Mrdak, bivši radnik.

Sud, objašnjava on, drugom sudskom odlukom, odlučuje da se blokada sa žiro-računa Vektre Montenegro ukloni. Mrdak satra da je to nedopustivo jer je to preduzeće kupac Impregnacije i „majka firma“ Vektra Norda. Na računu preduzeća u stečaju, objašnjavaju radnici, odavno nema „ni centa“,  pa ne postoji stečajna masa.

Potpredsjednik Vlade za ekonomska pitanja i ministar poljoprivrede Milutin Simović, je nedavno sijao optimizam. U maju ove godine, iza skupštinske govorinice, tvrdio je da su pokrenuti  razgovori kako bi se riješili mnogobrojni problemi bivših radnika Impregnacije, odnosno, Brkovićevog preduzeća.

,,Zagovornik sam da se ovo riješi iz stečajne mase… Vlada je pokrenula razgovor sa predsjednikom Privrednog suda Blažom Jovanićem da bi se riješilo pitanje isplate zarada, otpremnina i povezivanja radnog staža za 34 bivša radnika nekadašnjeg preduzeća kolašinske Impregnacije…“ kazao je on,  odgovorajući u parlamentu poslaniku Aleksandru Damjanoviću.

Sagovornici Monitora  nijesu uvjereni da će to obećanje išta značiti. Mrdaku su, sjeća se, slično savjetovali i iz kabineta predsjednika države Mila Đukanovića, kad se obratio za pomoć. Kako stečajne mase nema, radnici zahtijevaju od države da njihova potraživanja namiri od novca, koji dobije od kupca Vektra Norda.

„Znamo, prilično pouzdano, da se pregovori oko kupoprodaje privode kraju. Nemamo ništa protiv budućih vlasnika, ali zahtijevamo od države da, od novca koji dobiju na taj način, prvo isplati nas. Država  ima obavezu prema nama, jer je ona i prodala Impregnaciju Brkoviću i  bila je dužna da kontroliše realizaciju investicionog i socijalnog programa. Nećemo dozvoliti da se pokrene  ponovna proizvodnja, sve dok nama duguju“, tvrdi Milo Šćepanović, koji je radio i u Impregnaciji i u Brkovićevoj firmi.

Malo je razloga da bivši radnici vjeruju državi. Teško im je, objašnjavaju, da imaju povjerenja, ako već četri  godine sudske odluke stoje bez izvršenja. Od 2018-e, čekaju da im ministar finansija Darko Radunović odgovori na pismo koje su poslali na njegovu adresu.

„Nema adrese, od kabineta predsjednika Opštine do kabineta predsjednika države, na koju nijesmo pisali, objašnjavali, ukazivali na nepravdu koju trpimo. Uglavnom, bez odgovora ili sa odgovorima u kojima nas obavještavaju da  to nije  njihova nadležnost. Građani smo 10-og reda. Mnogi od nas, koji su otišli u penziju, primaju značajno manje, jer im fale godine radnog staža, provedene u Vekta Nordu, podsjeća Mrdak.

Smatraju i da je stečaj trebalo da bude uveden mnogo ranije. Uveden je tek onda kad se sve raskrčmilo i ostala gola ledina na mjestu pogona.

Bivši radnici Impregnacije, koje Brković nije angažovao u novo preduzeće, takođe, čekaju. Skoro  14 godina nadaju se da će dobiti otpremnine, jer su ostali bez posla kao tehnološki višak.

Proljetost, na još jednu godišnjicu od uvođenja stečaja, podsjetili su na svoje muke, ali i na ćutanje  države. Okupljanja  ispred kapija preduzeća zovu „pomeni Impregnaciji“, a sebe „obespravljenim i zaboravljenim“.

„O tome kako je Brković  realizovao investicioni program govori ova pustoš u krugu i halama fabrike, a ni socijalni program prema nama nikada nije počeo da se relizuje. Iza nas su  godine uzaludne borbe da dobijemo otpremnine, koje su nas  sledovale kao i bivše radnike svih preduzeća u koja je uveden  stečaj”, kazao je bivši radnik Impregnacije Slavko Krgović.

Bivši radnici Impregnacije nedavno su  ponudili pomoć Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) u predmetu formiranom u slučaju tog preduzeća. Podsjetili su i da je vlasnički udio radnika u nekadašnjoj fabrici bio 49 odsto, ali i na značaj Impregnacije za privredu sjevera Crne Gore.

Bila je to, sjećaju se,  fabrika za proizvodnju i hemijsku zaštitu željezničkih pragova, skretničke građe i TT stubova za elektroditribuciju, jedina  fabrika te tehnologije u Crnoj Gori, a peta u bivšoj Jugoslaviji. Za kvalitete proizvodnog asortimana, atestiranog od Direkcije jugoslovenskih željeznica, dobijala je priznanja, pohvale i plakete. To joj je otvaralo cijelo jugoslovensko tržište.

                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo