Povežite se sa nama

OKO NAS

MJEŠTANI ANDRIJEVIČKOG SELA ULOTINA ZAVRNULI VENTIL IGORU MAŠOVIĆU: Od piljare do elektrane

Objavljeno prije

na

Mještani su prije dvadeset dana zavrnuli ventil na postrojenju na vodoizvorištu Šerametski potok i zaustavili rad male elektrane u tom mjestu. Situacija do sada nije riješena. Igor Mašović je rođeni brat predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića. Jedan je od glavnih koncesionara na skoro svim malim hidroelektranama na području andrijevičke opštine

 

Mještani andrijevičkog sela Ulotina prije dvadeset dana su zavrnuli ventil na postrojenju na vodoizvorištu Šerametski potok i zaustavili rad male elektrane Igora Mašovića u tom mjestu. Situacija do sada nije riješena.

Igor je rođeni brat predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića. Jedan je od glavnih koncesionara na skoro svim malim hidroelektranama na području andrijevičke opštine.

Mala elektrana u mjestu Šerametski potok u selu Ulotina je u vlasništvu konzorcijuma Nord Enerdži, a Mašović je jedan od osnivača tog konzorcijuma. Nord Enerdži DOO registrovan je u Andrijevici, a sa 51 odsto je u većinskom vlasništvu Vlastimira Golubovića iz Podgorice.

Pored Mašovića, suvlasnici su još Radenko Vuletić i Drago Vlahović.

Kada je građena ova hidrolektrana, portparolka Nord Enerdži Tamara Kokić pohvalila se na Javnom servisu kako su vlasnici postigli dogovor sa mještanima i kako je to primjer dobre prakse na sjeveru. Dio sredstava za izgradnju, kako je kazala, finansirao je Investiciono-razvojni fond, a drugi dio obezbijedila kompanija.

Portparolka je tada rekla da će mještanima obezbijediti pijaću vodu i vou za navodnjavanje, kao i izgradnju ulične rasvjete u selu.

„Želimo da se u selu Ulotina osjećamo kao domaćini, i u svim narednim aktivnostima izlazićemo im u susret” – kazala je Kokić.

Bilo je to 2017. godine. Mještani Ulotine danas kažu da su se na zaustavljanje rada elektrane odlučili jer vlasnici ni nakon tri godine nijesu ispoštovali dogovor kojim su se obavezali da će im omogućiti da sa vodotoka navodnjavaju imanja.

Ističu i da su i njihovi preci vjekovima sa Šerametskog potoka branili svoje parcele od suše. Prevođem vode u cijevi to im je onemogućeno.

„Kada se krenulo sa igradnjom elektrane na Šeremetskom potoku koncesionari, na čelu sa Igorom Mašovićem, čvrsto su nam obećali da će, između istalog, napraviti sistem preko koga ćemo moći da navodnjavamo svoja imanja. Međutim, prošle su tri godine, a to obećanje nije ispunjeno” – kaže Milan Šoškić, mještanin Ulotine. „Zavrnuli smo ventil iz revolta. Više ne možemo da slušamo prazna obećanja i gledamo kako naši usjevi propadaju bez vode” – kaže Šoškić.

Mještani Ulotine su poručili da ni po koju cijenu neće dozvoliti da se elektrana ponovo aktivira, dok se ne ispune njihovi zahtjevi.

„Mi smo  prevareni od strane investitora koji su sagradili elektranu u našem selu. Oni su izbetonirali dio kanala za navodnjavanje, ali nijesu ni krenuli da ukopavaju cijevi u dužini od oko 1.300 metara pomoću kojih voda treba da dođe do tog kanala” – kaže Dragoslav Vučeljić.

Većina stanovnika Ulotine živi od poljoprivrede. Niko, kažu, nema pravo da im uzima hljeb iz ruku. „Samo tražimo da nam se omogući da navodnjavamo svoja imanja onako kako je to obećano“ – poručio je Vujo Šoškić.

Igor Mašović tvrdi da su investitiori ispunili sva obećanja data mještanima i da su njihovi potezi neprimjereni.

„Mi smo uložili preko 40.000 eura u selo i ispunili sva obećanja data mještanima. Obećali smo im da ćemo u sušnom periodu, kad nam to oni signaliziraju, zatvoriti vodu na vodozahvatu i omogućiti im da navodnjavaju svoja imanja. Između ostalog, izgradili smo vodozahvat i betonski kanal koji može da odvodi vodu sa potoka do njihovih parcela. Očigledno je da se ovdje radi o političkim motivima, pošto je počela izborna kampanja” – izjavio je Mašović.

On je najavio krivične prijave protiv mještana zbog onoga što su uradili.

Mještani su pozvali Vladu da sagleda njihove zahtjeve i spriječi neželjene posljedice.

„Ako je Vlada omogućila investitorima da prave elektranu, onda treba da omogući i nama da živimo ovdje. Investitori su nam praktično svojim potezima objavili rat, a Vlada je ta koja treba da ga spriječi, jer ovdje može svašta da se desi. Uz to, obavještavamo i njih i nevladine organizacije da je korito Šeremetskog potoka, zbog prevođenja vode u cijevi, potpuno suvo čime je napravljen ekološki zločin prema prirodi” – kaže Dragoslav Vučeljić.

Demokratska partija socijalista je 2011. godine, preuzimajući jednog odbornika iz opozicije, preuzela vlast u opštini Andrijevica. Igor Mašović, brat predsjednika Opštinskog odbora DPS i predsjednika opštine Srđana Mašovića, prešao je za samo devet godina put od stakloresca i vlasnika piljare u tom gradu, do tajkuna i do graditelja najvećeg broja malih elektrana na području Andrijevice.

U Andrijevici kažu da je on vlasnik ili suvlasnik u čak dvanaest malih hidroelektrana. Od toga su četiri već u pogonu, a još osam bi trebalo brzo da budu. Najveće su one u slivu rijeke Zlorečice, gdje je potpuno devastirana priroda i u cijevi stavljene rijeke Kuckaja i Perućica koje čine Zlorečicu. Ostale su nešto manje.

Igor Mašović je postao i vlasnik Tehničkog pregleda automobila, jedinog u Andrijevici. Vlasnik je farme kokošaka u svom selu Trešnjevo, zatim nekoliko lokala i suvlasnik kladionice u gradu. Vlasnik je i građevisnke firme Igma koja izvodi radove po sjeveru, a njega i njegovog brata Srđana neki dovode u vezu i sa  navodnim vlasništvom nad fabrikom peleta Biotel.

Kako su Vijesti ovih dana objavile, Igor Mašović je jedan od tri Andrijevčanina koji je donirao maksimalan iznos DPS-u za ovu lokalnu izbornu kampanju, od pet hiljada eura. U Andrijevici se 30. avgusta, osim parlamentarnih održavaju i lokalni izbori.

Mještani Ulotine su prvi podigli glas protiv Mašovića, ali kažu da ih ne interesujeu ostali njihovi poslovi. „Neka vlasnici elektrana prave biznis i neka zgrću milione, to nas ne zanima. Nas interesuje naša egzistencija. Svi mi zavisimo samo od poljoprivrede i nećemo mu dozvoliti da nam ugrožava opstanak ” – kaže Vučeljić.

Ulotina ima oko trista stanovnika i nalazi se ispod planinskog masiva Zeletin. Mještani su bili su u centru medijske pažnje kada su otjerali koncesionare i zabranili sječu šuma na toj planini. I tada su im tajkuni prijetili krivičnim prijavama.

Od dogovora sa tajkunima, kažu, nema vajde. Monitoru su dostavili i televizijski prilog Javnog servisa u kojem su snimljena obećanja koja su im data.  Poručuju da neće popustiti dok investitori ne ispune sve što je javno saopštila njihova portparolka.

                                                                                                   Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo