Povežite se sa nama

OKO NAS

MJEŠTANI ANDRIJEVIČKOG SELA ULOTINA ZAVRNULI VENTIL IGORU MAŠOVIĆU: Od piljare do elektrane

Objavljeno prije

na

Mještani su prije dvadeset dana zavrnuli ventil na postrojenju na vodoizvorištu Šerametski potok i zaustavili rad male elektrane u tom mjestu. Situacija do sada nije riješena. Igor Mašović je rođeni brat predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića. Jedan je od glavnih koncesionara na skoro svim malim hidroelektranama na području andrijevičke opštine

 

Mještani andrijevičkog sela Ulotina prije dvadeset dana su zavrnuli ventil na postrojenju na vodoizvorištu Šerametski potok i zaustavili rad male elektrane Igora Mašovića u tom mjestu. Situacija do sada nije riješena.

Igor je rođeni brat predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića. Jedan je od glavnih koncesionara na skoro svim malim hidroelektranama na području andrijevičke opštine.

Mala elektrana u mjestu Šerametski potok u selu Ulotina je u vlasništvu konzorcijuma Nord Enerdži, a Mašović je jedan od osnivača tog konzorcijuma. Nord Enerdži DOO registrovan je u Andrijevici, a sa 51 odsto je u većinskom vlasništvu Vlastimira Golubovića iz Podgorice.

Pored Mašovića, suvlasnici su još Radenko Vuletić i Drago Vlahović.

Kada je građena ova hidrolektrana, portparolka Nord Enerdži Tamara Kokić pohvalila se na Javnom servisu kako su vlasnici postigli dogovor sa mještanima i kako je to primjer dobre prakse na sjeveru. Dio sredstava za izgradnju, kako je kazala, finansirao je Investiciono-razvojni fond, a drugi dio obezbijedila kompanija.

Portparolka je tada rekla da će mještanima obezbijediti pijaću vodu i vou za navodnjavanje, kao i izgradnju ulične rasvjete u selu.

„Želimo da se u selu Ulotina osjećamo kao domaćini, i u svim narednim aktivnostima izlazićemo im u susret” – kazala je Kokić.

Bilo je to 2017. godine. Mještani Ulotine danas kažu da su se na zaustavljanje rada elektrane odlučili jer vlasnici ni nakon tri godine nijesu ispoštovali dogovor kojim su se obavezali da će im omogućiti da sa vodotoka navodnjavaju imanja.

Ističu i da su i njihovi preci vjekovima sa Šerametskog potoka branili svoje parcele od suše. Prevođem vode u cijevi to im je onemogućeno.

„Kada se krenulo sa igradnjom elektrane na Šeremetskom potoku koncesionari, na čelu sa Igorom Mašovićem, čvrsto su nam obećali da će, između istalog, napraviti sistem preko koga ćemo moći da navodnjavamo svoja imanja. Međutim, prošle su tri godine, a to obećanje nije ispunjeno” – kaže Milan Šoškić, mještanin Ulotine. „Zavrnuli smo ventil iz revolta. Više ne možemo da slušamo prazna obećanja i gledamo kako naši usjevi propadaju bez vode” – kaže Šoškić.

Mještani Ulotine su poručili da ni po koju cijenu neće dozvoliti da se elektrana ponovo aktivira, dok se ne ispune njihovi zahtjevi.

„Mi smo  prevareni od strane investitora koji su sagradili elektranu u našem selu. Oni su izbetonirali dio kanala za navodnjavanje, ali nijesu ni krenuli da ukopavaju cijevi u dužini od oko 1.300 metara pomoću kojih voda treba da dođe do tog kanala” – kaže Dragoslav Vučeljić.

Većina stanovnika Ulotine živi od poljoprivrede. Niko, kažu, nema pravo da im uzima hljeb iz ruku. „Samo tražimo da nam se omogući da navodnjavamo svoja imanja onako kako je to obećano“ – poručio je Vujo Šoškić.

Igor Mašović tvrdi da su investitiori ispunili sva obećanja data mještanima i da su njihovi potezi neprimjereni.

„Mi smo uložili preko 40.000 eura u selo i ispunili sva obećanja data mještanima. Obećali smo im da ćemo u sušnom periodu, kad nam to oni signaliziraju, zatvoriti vodu na vodozahvatu i omogućiti im da navodnjavaju svoja imanja. Između ostalog, izgradili smo vodozahvat i betonski kanal koji može da odvodi vodu sa potoka do njihovih parcela. Očigledno je da se ovdje radi o političkim motivima, pošto je počela izborna kampanja” – izjavio je Mašović.

On je najavio krivične prijave protiv mještana zbog onoga što su uradili.

Mještani su pozvali Vladu da sagleda njihove zahtjeve i spriječi neželjene posljedice.

„Ako je Vlada omogućila investitorima da prave elektranu, onda treba da omogući i nama da živimo ovdje. Investitori su nam praktično svojim potezima objavili rat, a Vlada je ta koja treba da ga spriječi, jer ovdje može svašta da se desi. Uz to, obavještavamo i njih i nevladine organizacije da je korito Šeremetskog potoka, zbog prevođenja vode u cijevi, potpuno suvo čime je napravljen ekološki zločin prema prirodi” – kaže Dragoslav Vučeljić.

Demokratska partija socijalista je 2011. godine, preuzimajući jednog odbornika iz opozicije, preuzela vlast u opštini Andrijevica. Igor Mašović, brat predsjednika Opštinskog odbora DPS i predsjednika opštine Srđana Mašovića, prešao je za samo devet godina put od stakloresca i vlasnika piljare u tom gradu, do tajkuna i do graditelja najvećeg broja malih elektrana na području Andrijevice.

U Andrijevici kažu da je on vlasnik ili suvlasnik u čak dvanaest malih hidroelektrana. Od toga su četiri već u pogonu, a još osam bi trebalo brzo da budu. Najveće su one u slivu rijeke Zlorečice, gdje je potpuno devastirana priroda i u cijevi stavljene rijeke Kuckaja i Perućica koje čine Zlorečicu. Ostale su nešto manje.

Igor Mašović je postao i vlasnik Tehničkog pregleda automobila, jedinog u Andrijevici. Vlasnik je farme kokošaka u svom selu Trešnjevo, zatim nekoliko lokala i suvlasnik kladionice u gradu. Vlasnik je i građevisnke firme Igma koja izvodi radove po sjeveru, a njega i njegovog brata Srđana neki dovode u vezu i sa  navodnim vlasništvom nad fabrikom peleta Biotel.

Kako su Vijesti ovih dana objavile, Igor Mašović je jedan od tri Andrijevčanina koji je donirao maksimalan iznos DPS-u za ovu lokalnu izbornu kampanju, od pet hiljada eura. U Andrijevici se 30. avgusta, osim parlamentarnih održavaju i lokalni izbori.

Mještani Ulotine su prvi podigli glas protiv Mašovića, ali kažu da ih ne interesujeu ostali njihovi poslovi. „Neka vlasnici elektrana prave biznis i neka zgrću milione, to nas ne zanima. Nas interesuje naša egzistencija. Svi mi zavisimo samo od poljoprivrede i nećemo mu dozvoliti da nam ugrožava opstanak ” – kaže Vučeljić.

Ulotina ima oko trista stanovnika i nalazi se ispod planinskog masiva Zeletin. Mještani su bili su u centru medijske pažnje kada su otjerali koncesionare i zabranili sječu šuma na toj planini. I tada su im tajkuni prijetili krivičnim prijavama.

Od dogovora sa tajkunima, kažu, nema vajde. Monitoru su dostavili i televizijski prilog Javnog servisa u kojem su snimljena obećanja koja su im data.  Poručuju da neće popustiti dok investitori ne ispune sve što je javno saopštila njihova portparolka.

                                                                                                   Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

CRNOGORSKA NAUKA JOŠ KASKA ZA EVROPOM: Uspješni samo na papiru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je u posljednjem izvještaju EK dobila uslovno pozitivnu ocjenu za oblast nauke, jer je prva u regionu izradila i usvojila Strategiju pametne specijalizacije. No, nema razloga za preveliko zadovoljstvo, jer  primjena tok dokumenta tek preostaje

 

Dok su gotovo sve oblasti u Crnoj Gori dobile lošu ocjenu u Izvještaju o napretku, Evropska komisija (EK) je jedino pohvalila oblast nauke i istraživanja. Dobar napredak je, kažu, postignut usvajanjem Strategije pametne specijalizacije i značajnim poboljšanjem učešća u okvirnom programu Horizont 2020 (najvećem EU programu za istraživanja i inovacije).

Međutim, iako je dobila uslovno pozitivnu ocjenu Evropske komisije, crnogorska nauka i dalje kaska za evropskim standardom. U samom izvještaju navode da je zabilježen rast ulaganja u nauku sa 0,37 odsto u 2017. godini, na 0,5 odsto bruto društvenog proizvoda u 2018. godini, ali da većina ulaganja dolazi iz javnih fondova. Naveli su da samo 2,2 odsto malih i srednjih preduzeća ulaže u nauku i razvoj, dok je taj prosjek mnogo veći u Evropskoj uniji – 22 odsto.

Oni su Crnoj Gori preporučili da, nakon što je prva usvojila Strategiju pametne specijalizacije (S3), da počne sa njenom primjenom od naredne godine. Riječ je o novom konceptu ekonomskog razvoja koji kombinuje ekonomski sa naučno-istraživačkim i inovativnim kapacitetom zemlje, kako bi identifikovao oblasti u kojima država ima realne šanse da bude konkurentna u odnosu na tržište šire od nacionalnog.

„U junu 2019. godine Crna Gora je prva zemlja u regionu koja je usvojila Strategiju pametne specijalizacije (S3) za peiriod 2019-2024. i daje prioritet oblastima poljoprivrede, energetike, zdravstva, turizma i ICT-a. Ona ima veliku političku podršku i, uz pažljivo upravljanje i praćenje, ima potencijal generisati ekonomski rast razvojem konkurentskih prednosti zemlje inovativnim pristupom. U tu svrhu, Crna Gora bi trebala slijediti tehničke preporuke koje proizilaze iz uslovne pozitivne ocjene Evropske komisije i osigurati održivu i blisku suradnju između svih relevantnih sudionika“, navodi se u izvještaju.

Međutim, kroz istoriju pregovora o članstvu u Evropskoj uniji Crna Gora je ispoštovala preporuke i donijela niz dobrih zakona i strategija, koje su ostale dobre samo na papiru. Vodeći ekspert na izradi strategije (SR) Nina Radulović, koju je kao konsultanta angažovalo Ministarstvo nauke, se pribojava da dokument ne ostane „pro forma“, kakve su do sada bile brojne crnogorske strategije. Ona se, međutim, nada da će nova vlast prepoznati svoju šansu za uspjeh u ovoj priči, ali i generalno ozbiljnije pristupiti strateškom okviru.

„I ova strategija, kao i svaka druga je samo dobar ’plan za budućnost’, ali ako ga ne sprovedite u djelo ništa nijeste uradili… Kada je u pitanju crnogorska S3, ona je ’ispregovarana’ direktno sa Evropskom komisijom, tako da je praktično obavezujuća za bilo koju opciju na vlasti u periodu primjene, a u kontekstu pristupnih pregovora. Kod nas su do sada strategije, nažalost, uglavnom bile ’pro forma’“, kazala je ekspertkinja za Monitor.

Ona smatra da je stanje u oblasti nauke „daleko od zadovoljavajućeg“, nalazeći argumente u statistici.

„Dovoljno je reći da je prosječna evropska potrošnja na istraživanje i razvoj u odnosu na društveni bruto proizvod 2,06 odsto, dok Kinezi troše neznatno više, a USA to čini za skoro čitav procenat. Ovo su posljednji uporedivi podaci iz 2017. godine po kojima Crna Gora troši svega 0,35 odsto BDP-a. Privremeno preusmjeravanje simboličnih sredstava iz drugih resora ka nauci i pozitivan trend uspješnosti naših naučnika prilikom apliciranja za ino-fondove (Horizont) posljednjih godina rezultiraju pomakom nabolje, ali o stanju u ovoj oblasti kod nas statistika govori dovoljno sama po sebi. Zato je i ’zeleno svjetlo’ Evropske komisije u ovom slučaju samo ’uslovno’“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30 oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROPADA VAŽAN DIO KOLAŠINSKOG KULTURNOG NASLJEĐA: Arhitektonski ponos pretvoren u ruine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najstarije kolašinske zgrade pretvorene su u ruševine. Čak je i njihovo uklanjanje neizvodljivo. Kuću Marića i zgradu Gorštaka Opština je prodala,  a vlasnik svih ovih godina nije našao način da ih adaptira

 

Opština nemoćna, državi se ne žuti, vlasnici na haju. To su, najkraće rečeno, i razlozi zbog zbog kojih su nekoliko objekata u centru Kolašina  ruine, opasne za prolaznike. Većina tih zgrada građena je početkom prošlog vijeka. Da je bilo adekvatne brige i  odgovornosti, mogle su biti sačuvane i adaptirane. Mogle su biti i urbanistički ponos grada. Sada, u zavrzlami prebacivanja odgovornosti i nadležnosti,  svi  jedva čekaju da ih se riješe. Preciznije,  godinama se traži adresa nedležna da naloži rušenje.

Stari sud, kako Kolašinci zovu polusrušeni objekat  u Ulici Boška Rašovića, već deceniju je opasnost za sve koji se nađu u blizini.  U toj  zgradi nekada je bio smještan Sreski sud, a prije nacionalizacije bila je vlasništvo poznate trgovačke porodice Marić.  Sagrađena 1901. godine, u duhu secesije, zgrada je među onima čiju su projektanti ostali anonimni. „Arhitektonsko rješenje objekata nagovijestilo je siguran raskid sa tradicionalnim graditeljskim konceptima tog podneblja“, zapisala je Draginja Kujović, kustos zavičajnog muzeja. Opština je prije 10-ak godina zgradu prodala podgoričkom preduzeću, čiji je vlasnik Nebojša Bošković, za 120.000 eura. Izdati su mu Urbanističko-tehnički uslovi (UTU) za izradu projektno-tehničke dokumentacije za rekonstrukciju objekata u postojećim gabaritima.  Pije osam godina,  najavljivani su ambiciozni planovi rekonstrukcije.  Poslovni i finasijski problemi novog vlasnika, odložili su adaptaciju. Kasnije je zgrada, koja je služila kao zalog za nevraćeni kredit, pripala i jednoj od banaka.

Brojni apeli odbornika lokalnog parlamenta, građana, a prije nekoliko  godine i inicijativa Turističke organizacije (TO), kojim je traženo uklanjnje objekta, nijesu doveli do rješenja.  Prema zakonu, Opštini su  „vezane ruke“. Čeka se da građevinska inspekcija reaguje na brojne urgencije dosadašnjih sekretara za planiranje prostora. Novu urgenciju piše i aktuelna sekretarka Ljiljana Rakočević.

„U narednih nekoliko dana poslaću još jednu urgenciju građevinskoj inspekciji od koje očekujemo i reakciju. Do sada nijesu reagovali. Zgrada je vlasništvo banke, ali zemljište je opštinsko. S obziom na to da objekat nije vlasništvo opštine, mi praktično ne možemo ništa učiniti. Prethodna sekretarka, takođe, koliko mi je poznato, pisala je urgencije. Kao što vidite, nije bilo pomaka“, kaže Rakočević za Monitor.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30 oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MALOLJETNICI U SVIJETU ORGANIZOVANOG KRIMINALA: Od bušenja guma do krvavih ruku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mladi ljudi sve češće postaju akteri kriminalnih obračuna. Kao žrtve i zločinci. Prema zvaničnim podacima, sve je veći broj mlađih i starijih maloljetnika koji su registrovani kao članovi ozloglašenih kriminalnih grupa

 

„Maloljetnik osumnjičen za ubistvo“, „Uhapšen maloljetnik, osumnjičen za tešku krađu“, „Kod maloljetnika je pronađen eksploziv velike razorne moći“, „Uhapšen maloljetnik sa 2,3 kilograma marihuane“

Ovo su samo neki od naslova koji su se, u skorije vrijeme,  mogli vidjeti u crnogorskim medijima. I niko od nadležnih se nije zapitao, makar ne javno,  kakvu budućnost imaju ova djeca, ali i kakva je budućnost društva u kome su  mladima idoli postala lica s potjernica. Dok su na najvećoj cijeni oni koji su u svijet kriminala zakoračili očevim stopama.

Zato i ne čudi što, prema zvaničnim podacima, nije mali broj ni starijih maloljetnika koji su već registrovani kao članovi ozloglašenih kriminalnih grupa, koje na svojim rukama imaju desetine zločina.

„Njihova obuka za vršenje najtežih zločina počinje još u ranom djetinjstvu. Imamo primjer da je jedan dječak već sa 14 godina obučavan da koristi vatreno oružje, a samo par godina kasnije već je bio spreman da puca u živu metu“, kaže sagovornik Monitora iz bezbjednosnih krugova, dodajući da broj takvih slučajeva nije zanemarljiv. On, ipak, iz svoje prakse izdvaja primjer dječaka koji su se dohvatili oružja kako bi, vršeći zločine, skupili novac za liječenje člana svoje porodice.

U razgovoru za Monitor sociolog Ana Ivanović pojašnjava da maloljetnička delinkvencija  podrazumijeva karakteristično prestupničko ponašanje, prije svega nedruštveno i protivdruštveno ponašanje, osoba u razvojnom periodu, koje su odraz njenog poremećenog biološkog, psihološkog i socijalnog razvoja.

„Kada analiziramo ponašanje maloljetnog delinkventa, onda uzimamo u obzir niz faktora koji utiču na njegovo djelovanje i akcije. Prije svega, moraju se uzeti u obzir faktori koji su vezani za samu ličnost, prije svega osionost, egocentričnost, osjećaj da vrijedi više od vršnjaka i osoba iz okruženja, inferiornost, nestabilnost, nizak nivo tolerancije na frustracije, nepostojanje želje da bude odgovoran za bilo kakvo djelovanje ili ponašanje“, navodi Ivanovićeva, „s druge strane, veoma je važan uticaj porodice, jer je ona najvažniji agens u procesu socijalizacije. Ne postoji nijedno mjesto gdje dijete dobija toliko ljubavi, pažnje i gdje se odjeća zaštićeno i sigurno, kao u porodici“.

Ivanovićeva dodaje da će, ako u porodici ima problema, dijete tražiti grupu ili okruženje koje će ga bolje razumjeti, a samim tim to mogu biti vršnjaci iz sličnih porodica. Dodaje da su rizični faktori mnogobrojni i da se mogu posmatrati i u širem društvenom kontekstu. Tu prepoznajemo i djecu iz naše priče.

„Ovakve devijacije mogu biti i posljedica stanja u društvu, manjak aktivnosti, slabo ili potpuno neiskorišteno slobodno vrijeme, uticaj sredstava masovne komunikacije. Na kriminogene radnje i ponašanje, maloljetne delinkvente često podstiču i stariji kriminalci. Mladi vrlo često postavljaju pitanje, da li vrijedi živjeti i djelovati u skladu s normama i zakonom? Uočavaju da se primjenom bezakonja brzo dolazi do materijalnog bogatstva, ugleda i statusa. Vjeruju da se pravda sprovodi veoma sporo, i da su možda upravo oni ti koje neće sustići ista. Posmatraju svoje članove porodice koji se muče, žive u skladu sa zakonom, životare, zadužuju se, imaju skroman standard i život… u takvom društvu ne vide podsticaj i šansu za sebe. Šansa je sa druge strane zakona, alternativa je u destrukciji“, kaže ona.

Svetlana ĐOKIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo