Povežite se sa nama

DRUŠTVO

LOKALNI IZBORI: Neizvjesno na Primorju

Objavljeno prije

na

Prevrati u Kotoru i Budvi doveli su u pitanje povjerenje građana u izbore.  Postizborne trgovine pretvorile su izbore u tržište na kojem vlada zakon ponude i potražnje, odnosno nečije spremnosti da proda izbornu volja građana

 

U nedjelju 30. avgusta građani tri primorske opštine će birati i nove lokalne uprave. Iako u sjenci parlamentarnih izbora, lokalni izbori u Budvi, Tivtu i Kotoru ne zaostaju po važnosti. Riječ je o bogatim turističkim opštinama koje raspolažu vrijednim nacionalnim resursima, ekskluzivnim prostorom i morskom obalom, pa je osvajanje vlasti u njima od velikog interesa za sve učesnike.

Koliko je važno imati vlast u gradu na obali mora, gazdovati i eksploatisati prirodne vrijednosti obalnog područja, pokazao je nedavni udar na Budvu u kojoj je silom i političkom korupcijom preoteta vlast dva mjeseca pred izbore i smijenjeno rukovodstvo Opštine, izabrano na posljednjim lokalnim izborima 2016.  Demokratska partija socijalista se nije libila da za promjenu izborne volje građana Budve okupira ovaj grad, da ga drži u blokadi sve do izbora koji će se održati u nedjelju, da hapsi političke prvake, da pred očima javnosti ponižava, teroriše i privodi vodeće funkcionere Opštine i nedužne građane. U fotelje su uveli svoje ljude, koje duže od 60 dana čuvaju jake policijske snage.

Vlast je preuzeta političkom korupcijom, kupovinom odborničkog mandata sa liste Demokratskog fronta, odbornika Stevana Džakovića, koja se ovih dana dokazuje i promjenama u podacima Uprave za nekretnine na njegovoj imovini. To pokazuje da je za DPS i od velike važnosti institucionalna prednost u susret izborima, sa koje mogu uticati na Opštinsku izbornu komisiju, na nelegalno prikupljanje glasova, obećanja o radnim mjestima i raznim drugim vrstama potkupljivanja na račun opštinskih resursa.

Budva je centar crnogorskog turizma, središte građevinske industrije, unosne trgovine nekretninama i besomučnog iskorišćavanja prostora, pa se očekuje da će izborna utakmica  u ovom gradu biti uzbudljiva.

U Opštini Budva registrovano je  18.062 birača sa pravom glasa. To je povećanje za nešto manje od 2.000 građana u odnosu na izbore iz 2016. Za glasove Budvana i 33 odbornička mandata boriće se 5 političkih partija na samostalnim izbornim listama i dvije koalicije, na 19 biračkih mjesta.

Samostalno nastupa lista pod nazivom Demokrate – Dragan Krapović – „Budva je naša nacija“, zatim Građanski pokret URA za sve građane Budve – „Crno na bijelo“, SDP – Jaka Budva, Građanska akcija Božidar Dr. Vujičić – „Zaustavimo betonizaciju Budve“ i Nova Budva.

Za razliku od prošlih izbora, DPS ne ide samostalno nego  sa listom  pod nazivom –  Koalicija „Za Budvu! Za Crnu Goru! Milo Đukanović – DPS, SD, Crnogorska, LP“. Veoma neizvjestan izborni rezultat nakon političkog haosa prozivedenog u junu u Budvi, primorao je DPS da okupi manje stranke sa čijim je odbornicima izvršen budvanski prevrat, u pokušaju da se zadrži ono što je osvojeno silom. Izvjesna je postizborna koalicija starih političkih ortaka, DPS i SDP, ali i nove stranke Nova Budva, ukoliko pređu izborni cenzus.

Kotor, grad pod zaštitom UNESCO, ka čijem se neizgrađenim lokacijama prostora oko Bokokotorskog zaliva sve više usmjeravaju interesi povlašćenih investitora iz struktura DPS-a, takođe je pretrpio nasilnu promjenu vlasti. Tamo su odbornici DPS uz pomoć odborničkog mandata Brune Lončarević, odbornice SDP, obezbijedili većinu u parlamentu. Prevrat u Kotoru protekao je u tišini. Recept iz Kotora godinu  kasnije DPS je primijenio u Budvi. Rezultati su poznati.

Politički prevrati u Kotoru i Budvi doveli su u pitanje povjerenje građana u izborne procese. Postizborne trgovine pretvorile su izbore u tržište na kojem vlada zakon ponude i potražnje, odnosno nečije spremnosti da proda izbornu volja građana.

U Opštini Kotor 18.478 građana ima pravo glasa, oko 500 birača više nego na izborima 2016, koji će glasati na 39 biračkih mjesta. Učestvuje 9 izbornih lista, od kojih većina predstavljaju samostalne nastupe političkih stranaka i jednu široku koaliciju.

Odbornička lista kotorske DPS-a nosi naziv „Za Kotor! Za Crnu Goru! DPS Milo Đukanović“. Socijaldemokrate idu pod sloganom „Dr. Andrija Lompar – Mi odlučujemo, dosljedno za Kotor“. Liberale Kotora predvodi lista „Za liberalni Kotor – Andrija Pura Popović LP“ a Hrvate „HGI – Svim srcem za Kotor“. Socijaldemokratska partija „SDP – Jak Kotor“, GP URA „Patriotski i građanski – Crno na bijelo“.

Demokrate CG u Kotoru predvodi smijenjeni predsjednik Opštine Vladimir Jokić pod motom „Kotor je naša nacija“.  Odborničku listu socijalista Kotora predstavlja „Dr Branko Baćo Ivanović – Socijalisti“, bivši predsjednik opštinskog odbora SNP.

Veliku koaliciju od osam stranaka na čelu sa Demokratskim frontom predstavlja izborni slogan „Za budućnost Kotora“. Najjači rivali na avgustovskoj izbornoj utakmici, DPS, Demokrate i koalicija DF-a, imaju spektar političkih stranaka za pravljenje postizbornih kombinacija.

Tivat ima  najmanji broj birača, 11.797. Ova opština  je  višegodišnje uporište DPS-a, koji drži loklanu vlast duže od dvije decenije.  U Tivtu je Vlada bila pokrovitelj velikih investicionih poduhvata. Projekta luksuzne marine Porto Montenegro, turističkog kompleksa Luštica Bay i mnogih drugih u najavi, u koje se ulaže kapital moćnih inostranih kompanija, koje nerijetko imaju ekstremno povlašćeni status, za koje ne važe ista pravila kao za građane Crne Gore. Pobjeda u Tivtu od velike je važnosti za DPS.

U Tivtu većina opozicionih stranaka neće učestvovati na izborima. To je epilog njihove odluke da bojkotuju izbore koji su bili zakazani za 5. april ove godine, ali su otkazani zbog epidemije korona virusa. Izborni proces u Tivtu prekinut je 24. marta i zamrznut nakon proglašenja izbornih lista. Izborne radnje su samo nastavljene i zakazane za novi termin, na dan 30. avgusta, čime je onim strankama koje su tada bojkotovale izbore, onemogućena predaja lista u slučaju da su se četiri mjeseca kasnije predomislile. Bojkot tivatskih lokalnh izbora obrazlagan je lošim izbornim ambijentom i insistiranjem na promjenama izbornog zakona. Međutim, u novonastalim okolnostima, članovi nekih partija pravili su saveze sa više političkih subjekata.

Na vlast u Tivtu pretenduju četiri stranke i tri građanske liste. Lista za odbornike DPS „Zbog Tivta! Za Tivćane! DPS Milo Đukanović“, zatim Bokeški forum – „Ljudi Boke znaju“, Hrvatska građanska inicijativa „HGI – Svim srcem za Tivat“. Socijaldemokrate Tivta idu sa listom „SD – Ivan Brajović – Tivat mora bolje“. Učestvuje i nezavisna lista „Goran Božović – Časno i odgovorno za bolji Tivat.

Jedinstvenu listu pod sloganom „Narod Pobjeđuje“ formirale su Tivatska akcija, Arsenal za Tivat, članovi DSS, Demokrate i nekoliko tivatskih intelektualaca.

Izuzetak od opozicionih stranaka, koje su bojkotovale lokalne izbore u Tivtu, predstavlja SDP. U toj patrtiji su odlučili da na aprilske izbore ipak izađu i praktično najavili mogući povratak pod okrilje DPS-a, kojem  je odborničkim mandatom SDP-a omogućen dolazak na vlast u Kotoru.

Branka PLAMENAC

 

ANDRIJEVICA I GUSINJE, IZBORI I OBEĆANJA 
SVI OPTIMISTI

 

U malenoj Andrijevici, koja ima tek nešto više od 4.000 birača, u susret lokalnim izborima svi su optimistični. Ali imaju različite poglede na to šta nude građanima ako njihova lista pobijedi.

Koalicija DPS, SD ubijeđena je da će i u narednom četvorogodištu voditi ovu opštinu. Iz dvije koalicione liste – Demokrate, Demos i SNP, DF – međutim smatraju da je zreo trenutak da se poslije devet godina promijeni vlast i zasutave negativni procesi koji su Andrijevicu odveli na dno ljestvice razvijenosti. A sela ostala pusta.

U proteklom četvorogodišnjem mandatu DPS je u ovoj opštini neprikonsoveno vladao sa čak dvadeset odbornika. Jednog odbornika je imala SD, dok su opoziciju činili po pet odbornika SNP i DF.

Dosadašnji predsjednik opštine i nosilac liste „Za Andrijevicu, za Crnu Goru Milo Đukanović, DPS, SD“ Srđan Mašović ne sumnja da će ta koalicija nastaviti da vrši lokalnu vlast i nakon 30. septembra.

U koaliciji „Aleksa Bečić, Midrag Lekić – Mir je naša nacija – Demokrate, Demokratska Crne Gora, Demos“ kažu da je siromaštvo i nezaposlenost sumorna slika Andrijevice pod okriljem dosadašnje vlasti.

Nosilac njihove liste, profesor Mladen Đukić kaže će ona brojem osvojenih mandata na lokalnom novou snažno doprinijeti smjeni vlasti u Andrijevici. „Moraju se stvoriti uslovi za ostanak mladih, a to podrazumijeva otvaranje novih radnih mjesta. Mladi će ostati u Andrijevici ako im se stvore uslovi da rade i od svoga rada žive kao sav normalan svijet“ – kaže Đukić.

Nosilac liste „Za budućnost Andrijevice, SNP, DF“, privatni preduzetnik Željko Ćulafić kaže da „vlast u proteklom periodu nije radila ništa, osim što je šminkala gradski trg“. Prema njegovim riječima, DPS je radio isključivo u korist lokalnih tajkuna.

Andrijevica je  do 2011. godine bila neosvojiva za DPS. Te godine, na hotelskoj sjednici Skupštine opštine, prelaskom jednog odbornika iz opozicije preuzeli su vlast koju su na izborima 2012. potvrdili zbog bojkota opozicije.

Poboljšanje infrastrukture, otvaranje novih radnih mjesta, valorizacija turističkih lokaliteta i čvrstih veza s dijasporom, samo su neka od obećanja kojima nosioci izbornih lista u opštini Gusinje pokušavaju da pridobiju glasače.

Na lokalnim izborima u Gusinju u trci za neko od trideset jedno odborničko mjesto učestvovaće dvije kolaicije – koalicija albanskih partija DS, DUA i AA i Bošnjačka stranka u koaliciji sa Liberalnom partijom.

Samostalno nastupaju DPS, SD, SDP i SNP. Četiri i po hiljada birača glasaće na deset biračkih mjesta.

Od osnivanja Opštine Gusinje vlast je do sada vršila Demokratska partija socijalista sa koalicionim partnerima. Opozicija im prigovara da za to vrijeme nisu uspjeli da se izbore za dom zdravlja, poštu, makar jednu bankarsku poslovnicu, benzinsku pumpu, nisu valorizovali Alipašine izvore, kao najveće izvorište pitke vode u ovom dijelu Crne Gore…

T.SOFTIĆ    

Komentari

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo