Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PRED 15. GODIŠNJICU UBISTVA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Optužba sve tanja, optuženih sve manje

Objavljeno prije

na

Da li će sudije, uvažavajući sve ono što su im sugerisale kolege iz Ustavnog suda, moći donijeti osuđujuću presudu, ili će taj zločin postati treće nerasvijetljeno ubistvo policijskog funkcionera u novijoj crnogorskoj istoriji

 

Nakon što su tog 30. avgusta 2005. godine u podgoričkom naselju Tološi ispaljeni smrtonosni projektili u visokog policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića, nadležni državni zvaničnici dali su riječ da će učiniti sve da se slučaj rasvijetli, da se zločinci otkriju, uhapse i maksimalno kazne.

Danas skoro 15 godina kasnije ispostavlja se da su to bila pusta obećanja. Jer  „hici u državu“ ispaljivani su i prije više od dvije decenije kada su i dalje,  zvanično, nepoznate osobe ubile Gorana Žugića, savjetnika za bezbjednost tadašnjeg i sadašnjeg predsjednika Crne Gore i visokog službenika državne bezbjednosti Darka-Belog Raspopovića.

Za razliku od ta dva zločina za koje je gtovo izvjesno da nikada neće biti rasvijetljena, u slučaju ubistva inspektora Šćekića država je,  prema  dokazima koji su stigli do suda, uspjela da dođe do osumnjičenih, ali ne i da pravosnažno presudi da su upravo oni organizovali i počinili zločin.

Ta optužnica počela je da se raspada već nakon okončanog prvog sudskog postupka, kada su  Vuk Vulević, njegov otac Radoslav Vulević, kao Goran Živković, Dušanka Vujović i Danica Vuković oslobođeni optužbi da su pripadali kriminalnoj grupi koja je organizovala i ubila Šćekića. Odnosno da su počinili krivično djelo zločinačko udruživanje na organizovan način.

Tu odluku su, u januaru 2012. godine, donijele sudije Apelacionog suda Crne Gore. Od tada se ime Vuka Vulevića pominjalo u medijima samo u ulozi oštećenog koji je, zbog neosnovanog lišavanja slobode, od države naplatio pozamašnu svotu novca. I to ne samo zbog neosnovanog hapšenja i pritvaranja vezano za ovaj zločin već i zbog, kako se to pravosnažno utvrdilo, neosnovanog pritvora u slučaja ubistva Faiza Kadrovića u kafe baru Insajder u Cirihu 1999.  Prije toga on je pravosnažno oslobođen i optužbi za učešće u međunarodnom švercu više od 200 kilograma kokaina i utaju poreza.

Naš sagovornik iz bezbjednosnih krugova tvrdi da je ovaj Beranac i dalje pod budnim okom policije i pored činjenice da službe nemaju operativna saznanja da se on bavi nekom vrstom kriminala.

Za razliku od Vulevića  njegov kum Baranin Ljubo Bigović i dalje se nalazi u spuškom zatvoru. I on, baš kao i Vulević ali i drugi sa optuženičke klupe, od trenutka hapšenja negiraju da imaju  veze sa ubistvom Šćekića. Ono što, za razliku od drugih, ovom Baraninu ide u prilog jeste činjenica na koju se tokom više sudskih postupaka pozivao  da se u vrijeme zločina nalazio u spuškom zatvoru. Prva specijalna tužiteljka Stojanka Radović uporno je tvrdila da je Bigović po nerazjašnjenim okolnostima napuštao spuški zatvor kako bi pomogao u postavljanju eksploziva na gradilište Hotela Splendid, a potom se na isti način vraćao u Spuž. Suprotno Radovićevoj, službenici zatvora tvrdili su da to nije bilo moguće. Nakon nekoliko godina u zatvoru Bigović se razbolio. Od tada njegovi advokati pišu žalbe i traže da mu se omogući adekvatno lječenje.

U njegovom slučaju su i sudije Evropskog suda za ljudska prava utvrdile da mu je povrijeđeno pravo na zabranu torture, zbog uslova u kojima je boravio u pritvoru i na slobodu ličnosti zbog nedostatka opravdanja za pritvor.

Saša Boreta je optužnicom, baš kao i Ljubo Bigović, označen kao organizator podmetanja eksplozija i ubistva Šćekića. Nadležni organi su ga potraživali zbog izdržavanja šestomjesečne kazne zatvora na koju je prije toga osuđen zbog nedozvoljenog držanja oružja. Predao se tri mjeseca nakon objave da se traga za njim, sredinom decembra 2005. godine. Potom su ga inspektori saslušavali i u vezi sa podmetanjem eksplozija na gradilište Hotela Splendid, ali i ubistva inspektora Šćekića. Ta dva slučaja su u tom trenutku bila razdvojena. Boreta je tvrdio da nema ve veze sa tim, ali to nije ubijedilo istražitelje. Nakon što se predao policiji, iza rešetaka je ostao i tu se nalazi i danas gdje čeka odluku sudija Apelacionog suda Crne Gore o tome da li će im biti suđeno ponovo pred sudijama ovog suda.

Na spisku nepravosnažno osuđenih za ubistvo Ščekića nalaze se i Milan – Čila Šćekić, koji je označen kao neposredni izvršilac zločina i Ljubo Vujadinović koji je te noći, po tvrdnjama istražitelja, bio sa njim. I oni se trenutno nalaze u Istražnom zatvoru, gdje su premješteni nakon što je Ustavni sud u junu prošle godine ukinuo osuđujuću presudu Vrhovnog suda, kojom je ova četvorka osuđena na ukupno 120 godina zatvora.

Za sudije Ustavnog suda sporan je iskaz nekada zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića, koji je u ovom postupku bio ključni svjedok tužiteljke Radović. On je tvrdio kako mu se Boreta povjerio da je njegova ekipa ,,oduvala smrada” misleći na inspektora, te da je sam zaključio da je ubica Šćekić, pošto mu je navodno Budvanin rekao ,,ko će koga, no svoj svoga”.

Vlaović je samo jednom saslušan pred sudom,  kao zaštićeni svjedok. Za sudije Ustavnog suda, koje su utvrdile da je optuženima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, a Boreti i Bigoviću i pravo na pravično suđenje, njegovo svjedočenje je sporno iz mnoštva razloga, a posebno jer mu je u zamjenu za svjedočki iskaz omogućen prekid kazne na koju je osuđen. Takvu nagodbu do tada i nikada poslije crnogorsko zakonodavstvo nije poznavalo.

Optuženi i njegovi advokati su tokom suđenja tvrdil da nije riječ o kredibilnom svjedoku. Predočili su da je riječ o osobi  koja je odgovarala čak i za silovanje e rođake. Sudska vijeća su prihvatala svjedočenje i izricala osuđujuće presude optuženima. Za to vrijeme Vlaović je tražio da mu se ukine policijska zaštita, otkrio je identitet, počinio još niz krivičnih djela, a potom pošao za Beograd odakle je ponovo pokušao da trguje sa crnogorskim prvosudnim organima. Ovog puta to mu nije pošlo za rukom, ali se postavlja pitanje, kako će ga crnogorski istražitelji naći i obezbijediti njegovo novo svjedočenje.

Na spisku optuženih bio je nedavno ubijeni Alan Kožar. On je osuđen na šest godina i deset mjeseci zatvora zbog podmetanja eksploziva na gradilište Splendida, ali su sudije Ustavnog suda ukinule presudu i u ovom slučaju, tako da je i njemu trebalo da se ponovo sudi. Po izlasku iz zatvora Kožar brzo postaje jedan od vođa barskog kriminalnog klana pod patronatom novog vođe zamunskog klana Luke Bojovića. Kožar je naslijedio Luku Đurovića koji je stradao u saobraćajnoj nesreći. Nije dugo trebalo da njegovo ime ponovo počne puniti stranice crne hronike, počev od toga da je neko pokušao da ga ubije, sumnjičili su ga da stoji iza podmetanja eksplozije pod automobil barskog inspektora, što nije dokazano, a potom je protiv njega podignuta optužnica zbog organizovanja ubistva Budvanina Slobodana Šaranovića.

Prema optužnici, Kožar je za ubistvo angažovao Nišliju Milana Dinića, ali je on odustao od zločina. U ovom slučaju još nema prvostepene odluke, a prije nekoliko dana specijalni tužioci su saopštili da su članovi kriminalne grupa koju je tokom 2016. organizovao Kožar, odgovorne za nedavno ubistvo Saše Klikovca, da su za 200 hiljada planirali likvidaciju člana porodice jednog policijskog funkcionera, ali i da su dobili čak pola miliona kako bi, iz snajpera, na jednoj planini ubili visokokotiranog člana suprotstavljenog kriminalnog klana.

Kožar je zajedno sa Damirom Hodžićem ubijen prošlog mjeseca na Krfu. I dalje nepoznate osobe prišle su automobilu kojim su se žrtve vraćale s plaže, a potom kada su se zaustavili u njih sasuli kišu metaka, ne ostavljajući im ni najmanju mogućnost da prežive. Ubice su za sada nepoznate.

Ubijeni policijski inspektor Slavolju Šćekić ispitivao je slučaj podmetanja eskpozivnih naprava i istražitelji vjeruju da je stradao zato što je došao do imena osoba koje su za to odgovorne. Tokom sudskog postupka saslušan je više puta i suvlasnik Splendida Žarko Radulović, koji je pričao o svojim susretima sa Šćekićem, ali kako je vrijeme odmicalo i njegovo svjedočenje je blijeđelo. Na jednom od posljednjih ročišta saopštio je da ne može da tvrdi da li osumnjičeni imaju veze sa eskplozijama, ali  je i tokom televizijskih gostovanja naglasio da sada zasigurno zna da optuženi Bigović nema veze sa tim krivičnim djelima. Sudovi su ove  naknadne zjave zanemarili.

Šćekić je ubijen ispred svoje porodične kuće u podgoričkom naselju Tološi, a kako vrijeme odmiče optužnica je sve tanja, a sve  je je  manji broj optuženih kojima se sudi za ovaj zločin. Pitanje je – šta će donijeti novo suđenje?  Da li će sudije, uvažavajući ono što su im sugerisale kolege iz Ustavnog suda, donijeti osuđujuću odluku. I ono najvažnije: da li će pravda biti zadovoljena i zločin ubistva Šćekića biti rasvijetljen?

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MILIONI ZA PLAŽE CRNOGORSKOG PRIMORJA: Arapska kompanija gazdovaće sa 10 ulcinjskih plaža  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za sezonsko korišćenje pojedinih kupališta pristigle su ponude od nekoliko stotina hiljada eura pa do vrtoglavih 2,7 miliona, što je apsolutni rekord u istoriji iznajmljivanja morske obale, najvrjednijeg prirodnog resursa države Crne Gore

 

 

Da je pijesak prirodnih plaža Crnogorskog primorja zlata vrijedan, pokazale su vrtoglavi iznosi novca ponuđeni za zakup kupališta od Ulcinja do Herceg Novog. Nakon nedavnog otvaranja ponuda po završenom Javnom pozivu za zakup plaža za period 2024-2028, za plaže Ulcinja, Bara i Budve, učesnici, nadležni u JP Morsko dobro i cijela crnogorska javnost šokirani su ponudama koje su pristigle za pojedine djelove morske obale. U zatvorenim kovertama budući zakupci ponudili su astronomske svote  koje su se uveliko razlikovale od minimalnih početnih cijena. Učešće poznate arapske kompanije na licitaciji za kupališta na Velikoj plaži izazvalo je i političke tenzije između Vlade i albanskih partija.

Za sezonsko korišćenje pojedinih kupališta pristigle su ponude od nekoliko stotina hiljada eura pa do vrtoglavih 2,7 miliona, što je apsolutni rekord u istoriji iznajmljivanja morske obale, najvrjednijeg prirodnog resursa države Crne Gore.

Za manje kupalište na Slovenskoj plaži u Budvi, dugom 79 metara, površine 1.453 kvadratnih metara  izvjesni V.V. ponudio je cijelih 2,7 miliona eura. Minimalna sezonska zakupnina ove plaže na tenderu je bila 33.885 eura. Stigle su četiri ponude, jedna od 34 hiljade od A.P. lica, kompanija SUR Blue Coco doo ponudila je 90 hiljada, kompanija Falkon V&S doo 155 hiljada i lice V.V. 2,7 miliona eura.

Milionske sume ponuđene su i za plaže petrovačke rivijere.

Izdvaja se javno-party kupalište Lučice dužine 215 metara, sa 5.750m2 i minimalnom cijenom sezonskog zakupa od 44.570 eura, za koje  je privatno lice S.P. ponudilo 1 milion eura. Ostale tri ponude bile su podgoričke firme Profart 200.002 eura, Life Style Development iz Tivta 153.200 eura i firme Pešter Co 45.000 eura.

Duga petrovačka pješčana plaža podijeljena je na četiri javno-porodična kupališta za koja su ponuđene nevjerovatne sume od više stotine hiljada eura do milion. Za najkraću plažu stigla i najviša cijena.

Milion eura dostigla je popularna plaža Ponta dužine samo 39 metara, sa početnom cijenom zakupa od 20.957 eura. Svaka od tri ponude bila je višestruko veća od početne, firma Žuti zec ponudila je 89.000 eura, firma Ponta doo iz Petrovca ponudila je 3 eura više od minimalne, da bi kompanija Neimar doo iz Bara ponudu zaokružila na 1 milion eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo