Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PRED 15. GODIŠNJICU UBISTVA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Optužba sve tanja, optuženih sve manje

Objavljeno prije

na

Da li će sudije, uvažavajući sve ono što su im sugerisale kolege iz Ustavnog suda, moći donijeti osuđujuću presudu, ili će taj zločin postati treće nerasvijetljeno ubistvo policijskog funkcionera u novijoj crnogorskoj istoriji

 

Nakon što su tog 30. avgusta 2005. godine u podgoričkom naselju Tološi ispaljeni smrtonosni projektili u visokog policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića, nadležni državni zvaničnici dali su riječ da će učiniti sve da se slučaj rasvijetli, da se zločinci otkriju, uhapse i maksimalno kazne.

Danas skoro 15 godina kasnije ispostavlja se da su to bila pusta obećanja. Jer  „hici u državu“ ispaljivani su i prije više od dvije decenije kada su i dalje,  zvanično, nepoznate osobe ubile Gorana Žugića, savjetnika za bezbjednost tadašnjeg i sadašnjeg predsjednika Crne Gore i visokog službenika državne bezbjednosti Darka-Belog Raspopovića.

Za razliku od ta dva zločina za koje je gtovo izvjesno da nikada neće biti rasvijetljena, u slučaju ubistva inspektora Šćekića država je,  prema  dokazima koji su stigli do suda, uspjela da dođe do osumnjičenih, ali ne i da pravosnažno presudi da su upravo oni organizovali i počinili zločin.

Ta optužnica počela je da se raspada već nakon okončanog prvog sudskog postupka, kada su  Vuk Vulević, njegov otac Radoslav Vulević, kao Goran Živković, Dušanka Vujović i Danica Vuković oslobođeni optužbi da su pripadali kriminalnoj grupi koja je organizovala i ubila Šćekića. Odnosno da su počinili krivično djelo zločinačko udruživanje na organizovan način.

Tu odluku su, u januaru 2012. godine, donijele sudije Apelacionog suda Crne Gore. Od tada se ime Vuka Vulevića pominjalo u medijima samo u ulozi oštećenog koji je, zbog neosnovanog lišavanja slobode, od države naplatio pozamašnu svotu novca. I to ne samo zbog neosnovanog hapšenja i pritvaranja vezano za ovaj zločin već i zbog, kako se to pravosnažno utvrdilo, neosnovanog pritvora u slučaja ubistva Faiza Kadrovića u kafe baru Insajder u Cirihu 1999.  Prije toga on je pravosnažno oslobođen i optužbi za učešće u međunarodnom švercu više od 200 kilograma kokaina i utaju poreza.

Naš sagovornik iz bezbjednosnih krugova tvrdi da je ovaj Beranac i dalje pod budnim okom policije i pored činjenice da službe nemaju operativna saznanja da se on bavi nekom vrstom kriminala.

Za razliku od Vulevića  njegov kum Baranin Ljubo Bigović i dalje se nalazi u spuškom zatvoru. I on, baš kao i Vulević ali i drugi sa optuženičke klupe, od trenutka hapšenja negiraju da imaju  veze sa ubistvom Šćekića. Ono što, za razliku od drugih, ovom Baraninu ide u prilog jeste činjenica na koju se tokom više sudskih postupaka pozivao  da se u vrijeme zločina nalazio u spuškom zatvoru. Prva specijalna tužiteljka Stojanka Radović uporno je tvrdila da je Bigović po nerazjašnjenim okolnostima napuštao spuški zatvor kako bi pomogao u postavljanju eksploziva na gradilište Hotela Splendid, a potom se na isti način vraćao u Spuž. Suprotno Radovićevoj, službenici zatvora tvrdili su da to nije bilo moguće. Nakon nekoliko godina u zatvoru Bigović se razbolio. Od tada njegovi advokati pišu žalbe i traže da mu se omogući adekvatno lječenje.

U njegovom slučaju su i sudije Evropskog suda za ljudska prava utvrdile da mu je povrijeđeno pravo na zabranu torture, zbog uslova u kojima je boravio u pritvoru i na slobodu ličnosti zbog nedostatka opravdanja za pritvor.

Saša Boreta je optužnicom, baš kao i Ljubo Bigović, označen kao organizator podmetanja eksplozija i ubistva Šćekića. Nadležni organi su ga potraživali zbog izdržavanja šestomjesečne kazne zatvora na koju je prije toga osuđen zbog nedozvoljenog držanja oružja. Predao se tri mjeseca nakon objave da se traga za njim, sredinom decembra 2005. godine. Potom su ga inspektori saslušavali i u vezi sa podmetanjem eksplozija na gradilište Hotela Splendid, ali i ubistva inspektora Šćekića. Ta dva slučaja su u tom trenutku bila razdvojena. Boreta je tvrdio da nema ve veze sa tim, ali to nije ubijedilo istražitelje. Nakon što se predao policiji, iza rešetaka je ostao i tu se nalazi i danas gdje čeka odluku sudija Apelacionog suda Crne Gore o tome da li će im biti suđeno ponovo pred sudijama ovog suda.

Na spisku nepravosnažno osuđenih za ubistvo Ščekića nalaze se i Milan – Čila Šćekić, koji je označen kao neposredni izvršilac zločina i Ljubo Vujadinović koji je te noći, po tvrdnjama istražitelja, bio sa njim. I oni se trenutno nalaze u Istražnom zatvoru, gdje su premješteni nakon što je Ustavni sud u junu prošle godine ukinuo osuđujuću presudu Vrhovnog suda, kojom je ova četvorka osuđena na ukupno 120 godina zatvora.

Za sudije Ustavnog suda sporan je iskaz nekada zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića, koji je u ovom postupku bio ključni svjedok tužiteljke Radović. On je tvrdio kako mu se Boreta povjerio da je njegova ekipa ,,oduvala smrada” misleći na inspektora, te da je sam zaključio da je ubica Šćekić, pošto mu je navodno Budvanin rekao ,,ko će koga, no svoj svoga”.

Vlaović je samo jednom saslušan pred sudom,  kao zaštićeni svjedok. Za sudije Ustavnog suda, koje su utvrdile da je optuženima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, a Boreti i Bigoviću i pravo na pravično suđenje, njegovo svjedočenje je sporno iz mnoštva razloga, a posebno jer mu je u zamjenu za svjedočki iskaz omogućen prekid kazne na koju je osuđen. Takvu nagodbu do tada i nikada poslije crnogorsko zakonodavstvo nije poznavalo.

Optuženi i njegovi advokati su tokom suđenja tvrdil da nije riječ o kredibilnom svjedoku. Predočili su da je riječ o osobi  koja je odgovarala čak i za silovanje e rođake. Sudska vijeća su prihvatala svjedočenje i izricala osuđujuće presude optuženima. Za to vrijeme Vlaović je tražio da mu se ukine policijska zaštita, otkrio je identitet, počinio još niz krivičnih djela, a potom pošao za Beograd odakle je ponovo pokušao da trguje sa crnogorskim prvosudnim organima. Ovog puta to mu nije pošlo za rukom, ali se postavlja pitanje, kako će ga crnogorski istražitelji naći i obezbijediti njegovo novo svjedočenje.

Na spisku optuženih bio je nedavno ubijeni Alan Kožar. On je osuđen na šest godina i deset mjeseci zatvora zbog podmetanja eksploziva na gradilište Splendida, ali su sudije Ustavnog suda ukinule presudu i u ovom slučaju, tako da je i njemu trebalo da se ponovo sudi. Po izlasku iz zatvora Kožar brzo postaje jedan od vođa barskog kriminalnog klana pod patronatom novog vođe zamunskog klana Luke Bojovića. Kožar je naslijedio Luku Đurovića koji je stradao u saobraćajnoj nesreći. Nije dugo trebalo da njegovo ime ponovo počne puniti stranice crne hronike, počev od toga da je neko pokušao da ga ubije, sumnjičili su ga da stoji iza podmetanja eksplozije pod automobil barskog inspektora, što nije dokazano, a potom je protiv njega podignuta optužnica zbog organizovanja ubistva Budvanina Slobodana Šaranovića.

Prema optužnici, Kožar je za ubistvo angažovao Nišliju Milana Dinića, ali je on odustao od zločina. U ovom slučaju još nema prvostepene odluke, a prije nekoliko dana specijalni tužioci su saopštili da su članovi kriminalne grupa koju je tokom 2016. organizovao Kožar, odgovorne za nedavno ubistvo Saše Klikovca, da su za 200 hiljada planirali likvidaciju člana porodice jednog policijskog funkcionera, ali i da su dobili čak pola miliona kako bi, iz snajpera, na jednoj planini ubili visokokotiranog člana suprotstavljenog kriminalnog klana.

Kožar je zajedno sa Damirom Hodžićem ubijen prošlog mjeseca na Krfu. I dalje nepoznate osobe prišle su automobilu kojim su se žrtve vraćale s plaže, a potom kada su se zaustavili u njih sasuli kišu metaka, ne ostavljajući im ni najmanju mogućnost da prežive. Ubice su za sada nepoznate.

Ubijeni policijski inspektor Slavolju Šćekić ispitivao je slučaj podmetanja eskpozivnih naprava i istražitelji vjeruju da je stradao zato što je došao do imena osoba koje su za to odgovorne. Tokom sudskog postupka saslušan je više puta i suvlasnik Splendida Žarko Radulović, koji je pričao o svojim susretima sa Šćekićem, ali kako je vrijeme odmicalo i njegovo svjedočenje je blijeđelo. Na jednom od posljednjih ročišta saopštio je da ne može da tvrdi da li osumnjičeni imaju veze sa eskplozijama, ali  je i tokom televizijskih gostovanja naglasio da sada zasigurno zna da optuženi Bigović nema veze sa tim krivičnim djelima. Sudovi su ove  naknadne zjave zanemarili.

Šćekić je ubijen ispred svoje porodične kuće u podgoričkom naselju Tološi, a kako vrijeme odmiče optužnica je sve tanja, a sve  je je  manji broj optuženih kojima se sudi za ovaj zločin. Pitanje je – šta će donijeti novo suđenje?  Da li će sudije, uvažavajući ono što su im sugerisale kolege iz Ustavnog suda, donijeti osuđujuću odluku. I ono najvažnije: da li će pravda biti zadovoljena i zločin ubistva Šćekića biti rasvijetljen?

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MARKO BATO CAREVIĆ PODNIO OSTAVKU: Iznuđen odlazak gradonačelnika budve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Opštine Budva, Marko Bato Carević podnio je, 8. avgusta, ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nedostatku sposobnosti da sa koalicionim partnerima, održava partnerski odnos

 

Usred turističke sezone u Budvi se  odvija neuobičajen izborni proces. Smjena na čelnoj gradskoj poziciji, odlazak jednog predsjednika Opštine i imenovanje drugog i to tokom prinudne uprave u lokalnoj samoupravi uvedene prije par mjeseci, zbog blokade rada lokalnog parlamenta.

Predsjednik Opštine Budva Marko Bato Carević podnio je 8. avgusta ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Carević je prethodno najavio svoj odlazak iz politike. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nesposobnosti da sa koalicionim partnerima, kako sa partijama sa svoje izborne liste tako i sa onima koje to nisu, održava partnerski odnos u vršenju vlasti u skladu s osvojenim mandatima na posljednjim lokalnim izborima.

Carevića je ponio uspjeh na izborima 30. avgusta 2020. godine kada je izborna lista DF-a koju je predvodio, osvojila 45 odsto glasova birača u Budvi, što mu je obezbijedilo 14 odborničkih mandata. Nedovoljno za apsolutnu vlast koju je on, od konstituisanja parlamenta, ipak sprovodio, ne hajući za stavove i mišljenja drugih, pogotovo građana Budve, koji nisu tako odlučili.

Na čelo Opštine Budva Carević je stupio u januaru 2019. po osnovu koalicionog sporazuma sa Demokratama o rotirajućem predsjedničkom mandatu na po dvije godine, nakon izborne pobjede ove dvije političke opcije na izborima 2016. godine, kada je DPS poslije  višegodišnje vladavine, poslat u opoziciju.

Ponovo je biran za gradonačelnika nakon avgustovskih izbora 2020., u punom mandatu od 4 godine. Mjesto predsjednika Skupštine pripalo je tada Demokratama. I to je bio posljednji trenutak postizborne saradnje između ove dvije političke grupacije. Što je na kraju dvogodišnjeg trvenja dovelo Budvu do prinudne uprave a Careviću skratilo sigurni četvorogodišnji mandat na svega 23 mjeseca.

Od 30. avgusta 2020. nije formirana koaliciona vlast koja bi donijela očekivane promjene u načinu vođenja grada. Nisu izabrani potpredsjednici Opštine. Većina funkcionera izvršne vlasti bila je u v.d. stanju, kršile su se procedure i propisi. Carević je vodio grad sam, dodijelio je sebi apsolutnu moć i obilato zloupotrebljavao član 59 Zakona o lokalnoj samoupravi koji omogućava da prvi čovjek grada može privremeno donositi odluke koje su u nadležnosti skupštine ako skupština nije u mogućnosti da se sastane.

Međutim i stanje prinudne uprave pod kojim stenje „kraljica“ turizma u jeku turističke sezone Carević je vješto iskoristio da završi one poslove za koje u redovnoj proceduri, u Skupštini, nije mogao dobiti saglasnost odbornika. Apsurdnu situaciju u koju je zapala Budva, da joj visoko predstavničko tijelo vode nepoznata lica, koja su iz državne administracije upućena na privremeni rad u Budvu, DF koristi da zauzme što povoljnije pozicije u lokalnoj upravi pred nastupajuće izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IGRE GLEDANOSTI I POVJERENJA: RTCG u junu znao da će najgledaniji biti u julu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Media centar je javno pitao rukovodstvo Javnog servisa da saopšti izvor koji kaže da su bili najgledaniji u julu, šta su saopštili u centralnom dnevniku. U reagovanju menadžmenta RTCG-a saopšteno je da je riječ o istraživanju koje je sa OEBS-om pripremljeno u junu

 

Promjena vlasti nakon parlamentarnih izbora 2020. godine značajno je povećala očekivanja građana od institucija. Najprije da budu transparentne u svom radu i servis svih građana. Takva očekivanja bila su postavljena i prema Radio-televiziji Crne Gore, koja, pored kadrovskih promjena, još nije transformisana u javni servis svih građana

U takozvanom non pejperu Evropske komisije o napretku u poglavljima 23 i 24, objavljenom u maju ove godine, navodi se da je Javni emiter RTCG uveo pluralističku uređivačku politiku od imenovanja novog Savjeta i uprave. Međutim, ističu da su i dalje potrebni kontinuirani napori kako bi se osiguralo da javni emiter RTCG poštuje najviše standarde nezavisnosti i profesionalizma.

Trenutno je Javni servis u žiži javnosti zbog afere  vezane za manipulacije gledanošću i povjerenjem građana, na koje nijesu bile imune ni prethodne uprave.

„Televizija Crne Gore tokom jula bila je najgledanija TV stanica, pokazuju zvanični podaci o gledanosti. Prvi, Drugi i Parlamentarni program zbirno su privlačili najviše gledalaca, dok je emisija Dobro jutro Crna Goro najgledaniji jutarnji program u zemlji. Time je nastavljen dobar trend koji bilježimo. Nedavno istraživanja snage brenda RTCG-a koje je sprovela agencija Damar pokazalo je da raste povjerenje u javni servis. Takođe, istraživanje Građanske alijanse, kojim su obuhvaćeni manjinski narodi, pokazalo je da manjine od svih radio i TV stanica najviše vjeruju radiju i televiziji Crne Gore”, navedeno je 3. avgusta u centralnom dnevniku Televizije Crne Gore (TVCG).

Novinar se nije pozvao na izvor istraživanja već na „zvanične podatke o gledanosti“. Na to je ukazao i predsjednik Skupštine Media centra Dragoljub Duško Vuković, koji je  saopštio da je televizija time prekršila sopstvene programske principe i profesionalne standarde, kao i Kodeks novinara.

,,Metodologija koju pokušava da koristi menadžment da bi pokazao uspjehe je besmislena i jedino je koristio još prethodni generalni direktor Božidar Šundić, koji je na sve načine želio da sakrije loše rezultate. Tvrdnja da Prvi, Drugi i Parlamentarni kanal zajedno imaju najveću gledanost je jednako besmislena kao kada bi se na primjer  Pink televizija pohvalila da nju, tj. njihovih 45 kanala, gleda najviše građana Srbije”, kazao je Vuković.

On ističe da nema metode kojom se može sabirati gledanost TV stanica i time argumentovati tvrdnja da su najgledaniji, i da zato to saopštenje RTCG-a predstavlja ,,doprinos širenju lažnih vijesti (fake news)”, a da Savjet RTCG-a treba da se odredi prema ovoj gruboj manipulaciji. Suština uspjeha RTCG-a, prema njegovim riječima, nije gledanost, već povjerenje građana. „Upravo te podatke neće da objavi generalni direktor RTCG-a”, kazao je Vuković.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GDJE SU TUŽIOCI KOJI SU NAPRAVILI PROPUSTE U SLUČAJEVIMA NAPADA NA NOVINARE: Greškama stigli do visokih pozicija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare u najvećem broju slučajeva su  napredovali ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i CIN CG. Odgovornost za njihove propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta

 

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare napredovali su ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Odgovornost za propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta.

Tužilaštvo godinama ponavlja da su im istrage napada na novinare među prioritetima. Ipak, najveći dio – oko 100 napada na novinare i imovinu medija koji su se dogodili u posljednjih 17 godina – nije dobio odgovarajući epilog.

Na rasvjetljavanje još čekaju i najteži slučajevi kao što je ubistvo suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika Dan Duška Jovanovića, pokušaji ubistva Tufika Softića i Olivere Lakić.

Tokom protekle godine zabilježen je napredak u ažurnosti istraga napada na novinare od strane policije i tužilaštva, pa su pojedini napadi u kratkom roku dobili sudski epilog. Ipak, za mnoge od ranijih slučajeva nema na vidiku razrješenja. Kao ni odgovornosti za tužilačke greške.

SLUČAJ TUFIKA SOFTIĆA: Jedan od najdrastičnijih primjera u kom su tužioci napravili ozbiljne propuste, a potom napredovali je istraga u slučaju pokušaja ubistva novinara Tufika Softića u novembru 2007. godine.

Softićev advokat Dalibor Tomović za Monitor podsjeća da su „počinjeni brojni propusti od strane Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, od kojih su mnogi konstatovani i u odluci Ustavnog suda i pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Podgorici, a koji su doveli do toga da istraga i izviđaj nijesu bili djelotvorni“.

Državni tužioci koji su vodili istrage u slučaju Softića, od 2007. do 2015. godine, bili su: Jadranka Mićović, zamjenica osnovnog državnog tužioca u Beranama. Ona je bila dežurni tužilac u vrijeme napada na Softića 2007. godine. Sada je rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Beranama. Vladan Đalović, tadašnji zamjenik osnovnog državnog tužioca u Beranama ( saslušao Draška Vukovića 1. 07. 2014), sada je tužilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju. Rifat Hadrović, rukovodilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, sada je član Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, dok je Gorica Golubović, tadašnji rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama, u međuvremenu penzionisana.

Nada Bugarin, zamjenica višeg državnog tužioca u Bijelom Polju preuzela je Softićev predmet 2014. godine.  U tom periodu, navodi advokat Tomović, u slučaju nijesu preduzimane gotovo nikakve aktivnosti –  od 12. 11. 2014. godine do 28. 10. 2015. godine, kada je istraga obustavljena.  Nada Bugarin iste godine izabrana je za članicu Tužilačkog savjeta.

Tomović navodi da, u periodu od čak pet godina i šest mjeseci, nijesu suštinski preduzimane nikakve radnje od strane tužilaštva (i policije) u Beranama u fazi izviđaja (03. 03 .2008 – 09. 08. 2013).

Više je propusta koje su tužioci napravili u slučaju Softića: tadašnji osnovni državni tužilac u Beranama tako nije odmah nakon događaja dao naredbu policiji da izvrši blokadu grada, kako bi se spriječilo bjekstvo izvršilaca i pomagača. Takođe, tužilac u Beranama i istražni sudija nijesu izlazili na lice mjesta, po obavještenju policije,  što je bila njihova dužnost. Nije obezbijeđeno da odmah budu saslušana lica koja je Softić iste večeri označio policiji kao sumnjiva.

Neka od lica na koje se sumnjalo nikada nijesu ni saslušana, dok su Draško Vuković i Dragan Labudović  od strane tužilaštva prvi put saslušani tek nakon sedam godina od napada – u julu i septembru 2014. godine. I samog Softića osnovni državni tužilac u Beranama prvi put saslušava sedam godina nakon napada.

Uz sve to, Softiću nije dozvoljeno da u zakonskom roku dobije spise predmeta iz izviđaja, koji su mu bili neophodni za ostvarivanje uvida u cjelokupni dokazni materijal i potencijal za takav materijal. Umjesto toga, kopiranje oko 150 stranica spisa omogućeno mu je tek na dan kada je isticao zakonski rok za preuzimanje gonjenja (kopiranje je omogućeno 02.12. 2015. godine, a 02. 11. 2015. godine primljena naredba o obustavi istrage).

,,I pored činjenice da je istraga pokušaja ubistva označena kao nedjelotvorna i neefikasna od najvećih sudskih instanci u Crnoj Gori,  niko od tužilaca nije snosio bilo kakvu odgovornost – disciplinsku, materijalnu, krivičnu, profesionalnu“, konstatuje advokat Tomović.

Ono što zabrinjava, ističe advokat, je da i nakon odluka sudova, ne postoji napredak u istrazi u pogledu otkrivanja izvršilaca i nalogodavaca pokušaja ubistva, iako  će u novembru ove godine biti 15 godina od napada.

SLUČAJ OLIVERE LAKIĆ: Više od četiri godine se ne zna ni ko stoji iza napada na novinarku Oliveru Lakić, koja je 8. maja 2018. godine ranjena na ulazu zgrade u kojoj živi u Podgorici. Ne zna se ni zašto Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ne podiže optužnicu protiv onih koje sumnjiči da su umiješani u organizaciju pokušaja ubistva novinarke.

Istraga napada na Oliveru Lakić je od decembra 2020. godine u radu kod SDT-a, a do tada je  bila u radu kod Višeg državnog tužilaštva.  Označena je stepenom tajnosti, tako da Dalibor Tomović, koji je pravni zastupnik Olivere Lakić, o njoj, objašnjava, ne može da govori. Ističe samo ,,činjenicu  da je prošlo više od četiri godine od napada na novinarku  (08. 05. 2018) i više od dvije godine od otvaranja istrage – pokretanja krivičnog postupka (19. 02. 2019), a da još nije podignuta optužnica, iako je zakonski rok šest mjeseci”.

U svom prošlogodišnjem izvještaju, Komisija za praćenje napada na novinare navodi da Više državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo nijesu Komisiji dostavljali dokumentaciju o tom slučaju, a da SDT od 23.12. 2020. godine nije saslušalo Lakić, niti joj omogućilo da u svojstvu oštećene učestvuje u predmetu.

U zaključcima Komisije piše da, u periodu od novembra 2019. godine do 23. decembra 2020. godine, Više državno tužilaštvo u Podgorici nije dostavilo Komisiji zapisnike o saslušanju Marija Miloševića i Milovana Žižića. Takođe, navodi se da, od preuzimanja predmeta u nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva 23. decembra 2020. godine, i formiranja novog predmeta otvaranjem istrage od 25. decembra 2020. godine, oštećena Olivera Lakić nije saslušana.

„Tokom perioda u kojem Specijalno državno tužilaštvo vodi istragu, nije data mogućnost oštećenoj da aktivno učestvuje u predmetu (postavlja pitanja svjedocima, okrivljenima), što je u konačnom njeno pravo iz Čl. 282 Zakonika o krivičnom postupku. Nastavljena je praksa da se ne dostavljaju spisi predmeta Komisiji u slučaju Olivere Lakić, iako Komisija ima dozvolu za pristup tajnim podacima najvećeg stepena tajnosti… “, navodi se u zaključcima Komisije.

I u ranijim izvještajima Komisije, konstatuje se da je Više državno tužilaštvo napravilo niz propusta.

„Iz dostupne dokumentacije se vidi da je viša državna tužiteljka Suzana Milić napustila lice mjesta i nije prisustvovala uviđaju u trajanju od sat i po 8. maja prošle godine i da nema podataka da je prisustvovala nastavku uviđaja narednog dana od sedam do devet časova”, naveli su iz Komisije.

Komisija je zaključila i da je pregled vozila novinarke navodno obavljen bez pomjeranja automobila sa lica mjesta, što ,,stvara sumnju u pogledu temeljnosti preduzimanja ove radnje na otkrivanju potencijalnih tragova ili pronalaženja dokaza”. U izvještaju piše da u zapisniku o uviđaju više državne tužiteljke nema naloga policiji da se pregleda automobil Lakićeve.

„U dokumentaciji dostupnoj Komisiji nema izvještaja o vještačenju baterijske lampe i gumene rukavice, pronađenih na licu mjesta”.

Tužiteljka Suzana Milić, koju pominje Komisija u slučaju Lakić, podnijela je ostavku u junu 2022. godine, skupa sa još desetak tužilaca koji su tada  odlučili da napuste tužilačku organizaciju i odu u penziju.

Na slučaju je, dok je bio u nadležnosti Višeg državnog tužilaštva radio tim od pet tužilaca. Pored Suzane Milić, to su:  Vesna Jovićević, Maja Jovanović, Tatjana Begović i Miloš Šoškić.

Vesna Jovićević je, kada i koleginica Milić, penzionisana. Maja Jovanović trenutno je na poziciji vršioca dužnosti vrhovne državne tužiteljke.  Miloš Šoškić sada je u Specijalnom državnom tužilaštvu, a proljetos je predao kandidaturu za glavnog specijalnog tužioca. Šoškić, kako je to konstatovano odlukom Komisije za etički kodeks državnih tužilaca, tokom 2020. godine povrijedio je etički kodeks tužilaca, jer se u javnosti nalazio sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem u Delta sitiju u vrijeme kada se dogodio incident sa novinarom Dana Vladimirom Otaševićem, početkom decembra 2019. godine. To, ali ni istrage u napadima na novinare, nijesu ga omele u napredovanju.

Tatjana Begović izabrana je u avgustu prošle godine u Tužilački savjet.

Premijer Dritan Abazović kazao je svojevremeno da misli da će ,,novo tužilaštvo imati priliku da ispravi neke greške prethodnog tužilaštva u slučaju rasvjetljavanja ranjavanja novinarke Olivere Lakić i doći do nalogodavaca tog napada”. Slučaj za sada tapka u mjestu.

SLUČAJ DAMIRE KALAČ: Komisija je u jednom od ranijih izvještaja koji se odnosi na prijetnje Damiri Kalač preko Fejsbuka iz marta 2014. konstatovala grube greške tužilaštva. Naime Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama pravi materijalnu grešku i krivičnu prijavu naslovljava na ime Ismara Murića iz Podgorice, lice koje nema nikakve veze sa ovim slučajem, niti se u njemu uopšte pominje.

Ovu nepravilnost uočava zamjenik osnovnog državnog tužioca u Podgorici Ivan Medojević, koji u dopisu od 31. 07 .2015. upozorava kolege iz Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama: „Ocjenom dostavljenih spisa nalazim da je nesporno da je Ismar Ličina, a ne Murić Ismar, kako ste naveli u vašem aktu, objavio sporni komentar na ‘facebook’ stranici Nezavisnog dnevnika Vijesti“.

Imajući u vidu da Ismar Ličina ima prebivališe u Rožajama, dodaje tužilac, a ne u Podgorici, što nedvosmisleno proizilazi iz zapisnika o obavještenju prikupljenom od građanina od 27. 04. 2015. godine, to je mjesto izvršenja ovog krivičnog djela na teritoriji suda u Rožajama.

„Pred kojim ste vi stvarno i mjesno nadležni da postupate. Ukoliko ste suprotnog mišljenja, možete izazvati sukob nadležnosti kod Vrhovnog državnog tužilaštva”, navodi tužilac Medojević.

Komisija konstatuje: Osnovno tužilaštvo Rožaje pravi grubu materijalnu grešku podnoseći krivičnu prijavu protiv Ismara Murića iz Podgorice, lica koje se uopšte ne pominje u ovom predmetu, niti ima bilo kakve veze sa navedenim prijetnjama. Rožajsko tužilaštvo i pored očite sopstvene nadležnosti (osumnjičeni Ismar Ličina je iz Rožaja) pokreće sukob nadležnosti pred Vrhovnim državnim tužilaštvom, gubi spor i na taj način nepotrebno prolongira istragu.

Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama u vrijeme prijetnji novinarki  je – Hajran Kalač. On je na proljeće prošle godine izabran za člana bivšeg Tužilačkog savjeta, a u međuvremenu je otišao u penziju.

SLUČAJ SEADA SADIKOVIĆA: Tokom protekle godine, Komisija za istragu napada na novinare je utvrdila da je u jednom slučaju, napadu na Seada Sadikovića u Bijelom Polju, u martu prošle godine, došlo do drastičnog propusta tužilaštva u istrazi.

Predsjednik Komisije Mihailo Jovović je objasnio da osnovni državni tužilac nije ni pokušao da otkrije zašto na snimku sa nadzorne kamere sa Hipotekarne banke nedostaje desetak ključnih sekundi događaja, kada napadači tuku novinara, uprkos inicijativi policije da se utvrdi zašto fali taj dio snimka, da li ga je neko obrisao ili na drugi način njime manipulisao, i ako jeste, ko je to bio.

Policija u obraćanju tužilaštvu traži da se „utvrde razlozi zbog kojih nedostaje snimak u navedenom vremenu i da se utvrdi da li je neko od lica koja imaju pristup sistemu video nadzora sa eventualnom namjerom brisao ili dorađivao djelove video snimka”, navode i da je potrebno vještačenje u Forenzičkom centru u Danilovgradu.

Osnovna državna tužiteljka u Bijelom Polju Danijela Đuković sužava istragu i izdaje naredbu da vještak, a ne Forenzički centar, utvrdi samo da li su kamere bile u funkciji i da li je snimljen napad.

Sadikovićev advokat Dalibor Kavarić ocjenjuje da je istraga bila spora i nedjelotvorna: ,,Sa predmeta kojim su izvršene inkriminisane radnje nijesu uzeti DNK profili biološkog materijala, niti tragovi papilarnih linija, na osnovu kojih su se mogli nesumljivo identifikovati učinioci, već se tužilaštvo baziralo na svjedoke koji su krivično procesno i tradicionalno najnepouzdaniji dokazni izvori“.

Objašnjava da je glavni pretres u ovom slučaju tek počeo, pa do sada nijesu imali prilike da se žale na neku procesnu radnju.

Kavarić naglašava da ,,postoji nedovoljna institucionalna svijest, odnosno instucionalna ozbiljnost o važnosti misije i uloge novinara u društvu, a njihov posao često nema potrebno razumijevanje, a samim time ni zaštitu od predstavnika državnih organa gonjenja i suđenja”.

Tužiteljka Đuković pokriva isto visoko mjesto u tužilaštvu u Bijelom Polju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo