Povežite se sa nama

Izdvojeno

POPIS 2023.: Državni posao o kome ne treba govoriti  

Objavljeno prije

na

Možda do samog početka popisa nećemo znati kako izgledaju popisne liste, ko popisuje, kako se obrađuju prikupljeni podaci, kako se popisuju stranci a kako eliminišu duplo popisani državljani Crne Gore. Uostalom, ne znamo ni da li će popis, zaista, početi 1. novembra. Bili spremni ili ne

 

Ostalo je tek nešto više od petnaest dana do početka Popisa stanovnika, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori. Nedoumice se množe. Baš kao i predložena, trajna ili privremena, rješenja.

“Dajte da ne spominjemo popis”, apelovao je predsjednik Jakov Milatović. Pojasnio je: “Ja ga ne spominjem da ga ne bih politizovao.” Kasno.

Mi se o popisu baš raspričali. I raspisali. Ni manje ni više nego preko bilborda. Građaninu pokornom stižu poduke: ko je  u šta vjeruje i kojim jezikom govori.  Jezik, vjeroispovijest i nacija – tri nepostojeća ili fakultativna pitanja u popisima pristojnih država – ovdje su suština cijele priče. I jedini podaci kojima naši političari mogu pronaći upotrebnu vrijednost. Ukoliko im podaci odgovaraju.  Toliko o tzv. javnim politikama.

Za razliko od Predsjednika, političari nižeg ranga o popisu su se raspričali. Jedni smatraju da je popis pripremljen u skladu sa međunarodnim standardima i da ga treba sprovesti u planiranom roku. Drugi tvrde suprotno: da pripreme za popis nijesu obavljene kvalitetno i blagovremeno, te da ga zato treba odložiti, makar za 30 dana, kako bi se nadoknadilo propušteno. I primijenilo sve ono za što se 2011. godine  izborila tadašnja opozicija.

Ukoliko popis ne bude odložen, nepovjerljivi prema procesu pripremanom pod kontrolom aktuelne vlade i njenih namještenika u javnoj upravi, najavljuju kako će se od mogućih grešaka i zloupotreba braniti bojkotom, opstrukcijom (nije sasvim jasno šta ideja koja je došla iz poslaničkog kluba DPS podrazumijeva) i, konačno, postpopisnim aktivnostima koje bi trebale dovesti do poništenja dobijenih rezultata.

Činjenica da, za razliku od prethodnog, na predstojećem popisu (kad god bude) neće biti stručne pomoći i posmatrača Eurostata nije doprinijela povećanju povjerenja u započeti proces evidentiranja. “Uspješnost popisa zavisi od učešća svih koji žive u Crnoj Gori“, objašnjavali su zvaničnici Eurostata uoči posljednjeg  popisa. „ Zato je značajno da se popis ne politizuje, jer bi to moglo imati negativan uticaj na samo učešće stanovništva u popisu. Sa relevantnim rezultatima Crna Gora će biti u mogućnosti da formira valjanu statističku bazu i da ubuduće, od 2021. godine, popise radi samo na osnovu statističkog ispitivanja uzorka, kao što je to slučaj sa Slovenijom…“.

I pored odsustva međunarodnih posmatrača, mi smo našli način da predstojećem popisu damo internacionalnu dimenziju. Hrvatska je, naime, uputila protestnu notu crnogorskim vlastima zbog zloupotrebe “hrvatskih velikana i poznatih ličnosti iz hrvatske istorije” koje na bilbordima, u susret popisu, promovišu srpski identitet u Crnoj Gori. Hrvatskom Ministarstvu vanjskih i europskih poslova za oko su zapali bilbordi sa likom Ruđera Boškovića i Baltazara Bogišića uglednih ličnosti dubrovačke historije koji se u predpopisnoj kampanji portala IN4S na bilbordima u Budvi predstavljaju kao Srbi. Šta je sledeće – vidjećemo.

Do tada, pozabavimo se pitanjem da li je popis, zaista, pripremljen kako treba. Ili makar u mjeri u kojoj je to bilo 2011. godine.

Opštinske granice između Podgorice, Tuzi i Zete još nijesu utvrđene. Sada, postoji bojazan da dio stanovnika jedne opštine i njihova nepokretna imovina budu pripisani “u vlasništvo” opštine u kojoj oni ne žive. A ti podaci bi, navodno, trebali da ukažu na potrebu izgradnje novih škola, domova zdravlja, saobraćajnica…

Prema Zakonu o popisu, opštinskom popisnom komisijom predsjedava predsjednik opštine (gradonačelnik). Budvanski gradonačelnik je u zatvoru. U Šavniku traje izborni proces započet u oktobru 2022, pa će popis voditi lokalna popisna komisija koju imenuje lokalni parlament kome je mandat istekao prije više od godinu dana. U Andrijevici glavnu riječ ima predsjednik opštine koga većina u lokalnom parlamentu ne može da smijeni zato što “grupa građana” mjesecima ne dozvoljava da se održi sjednica.

U opštinama gdje nema sličnih problema lokalna većina nije imala  obavezu da u rad popisne komisije uključi predstavnike opozicije. Slijedeći taj princip, prema tvrdnjama funkcionera DPS-a, oni su i popisne instruktore u svojim opštinama imenovali po principima porodične i partijske pripadnosti.

Pošto metodologija popisa nije poznata stručnoj i laičkoj javnosti (riječ je o pitanjima koja se postavljaju građanima, načinu rukovanja popisnim materijalom, zaštiti ličnih podataka anketiranih građana, kompjuterskom unosu i obradi dobijenih podataka) možemo samo da nagađamo da li će i u kojoj mjeri popisne komisije, njihovi instruktori i popisivači biti diskretni i nepristrasni. Odnosno, da li će kopirani popisni materijal, kao što govore aktuelne glasine, završavati i u podrumima pojedinih vjerskih objekata , gdje će ga kompjuterski stručnjaci sa već pripremljenom tehnikom podvrgnuti “dubinskoj analizi”.

Zagovornici održavanja popisa u zakazanom terminu tvrde kako su sve to izgovori bivših, ne bi li se izbjegla  prilika da se utvrdi “koliko stanova imaju zvaničnici bivših DPS vlasti”. Tako, zapravo, najavljuju moguće zloupotrebe popisa.

Zakon je, baš kao i međunarodni standardi, kristalno jasan: “Individualne podatke i upitnike za popis Uprava za statistiku ne može ustupati drugim fizičkim i pravnim licima. Podaci i upitnici za popis prikupljeni popisom ne mogu se koristiti u svrhu utvrđivanja obaveza građana, niti kao dokaz za ostvarivanje prava građana. Uprava za statistiku dužna je da preduzme mjere administrativne, tehničke ili organizacione prirode radi zaštite podataka prikupljenih popisom, od neovlašćenog pristupa tim podacima, njihovog otkrivanja ili zloupotrebe.”

Dakle, popis neće pomoći da saznamo koliko Milo Đukanović ili Branimir Gvozdenović imaju stanova. Ali postoji bojazan da će, zbog odsustva promotivno-edukativne kampanje, državni statističari ostati i bez tačnih podatka o broju podstanara i stanodavaca.

Ta kampanja je bila jedna od obaveza koju organizatori popisa, predvođeni Monstatom, nijesu realizovali. Ako ne računamo “one” bilborde.

“U okviru javne kampanje obezbijeđeno je potpuno, tačno i pravovremeno obavještavanje stanovništva o značaju i ciljevima popisa, načinu i vremenu njegovog sprovođenja, o pravima i dužnostima građana i načinu izvršavanja obaveza u popisu i zaštiti podataka“. Citat je iz završnog izvještaja nakon prošlog popisa. Poslije ovog dolazećeg, niko neće moći da napiše nešto slično. Ili neće pisati istinu.

Pride, imamo problem koji nijesmo imali 2011. Pretpostavlja se da u Crnoj Gori, trajno ili privremeno, boravi oko 100 hiljada stranaca, mahom Ukrajinaca, Rusa, Turaka koje bi trebalo popisati (popisuju se svi stanovnici države koji u njoj borave duže od šest mjeseci). Dobar dio njih ne zna naš jezik, pa je pitanje ko će njih obavijestiti a ko popisati?

Ili ćemo i njih popisivati metodom statističke procjene, iako je Zakon ne prepoznaje kao relevantnu popisnu metodu? Ista metoda je, prema zvaničnicima Monstata, spasonosno rješenje i za slučaj bojkota popisa od strane većeg ili manjeg dijela stanovnika Crne Gore. Pošto su, sjetili su se, na taj način u bivšim Jugoslavijama popisivali stanovnike Kosova. Odoka.

U srijedu veče, 20 dana pred početak popisa, od pomoćnice direktora Monstata Snežane Remiković  saznajemo kako pripreme za popis još nijesu završene.

Oglas za popisivače biće ponovljen, po treći put, pošto se u šest opština nije prijavilo dovoljno kandidata. Iako je ukupan broj prijavljenih , kaže, veći od potrebne 4.000 popisivača. Prije 12 godina kandidata za popisivače bilo je više nego dovoljno, pa je njihov konačni izbor izvršen tek nakon obuke i kontrolnog testa.

Ukoliko bude falilo popisivača spremni smo na tri alternativne opcije, objašnjava Remiković, „ produženje oglasa, prelivanje popisivača iz jedne opštine u drugu i treći krug aktivnosti – produžavanje perioda popisivanja“.

Popisna metodologija je, tvrdi, završena, ali će ostati tajna. Iako su prošle nedjelje iz Monstata poručili da će biti objavljena kad se za to steknu tehnički uslovi. Možda, dakle, do samog početka popisa nećemo znati kako izgledaju popisne liste, kako se obrađuju prikupljeni podaci, kako se eliminišu duplo popisani. Kao što ne znamo ni da li će popis, zaista, početi 1. novembra. Bili spremni ili ne.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo