Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POSLIJE TRAGEDIJE U BJELOPOLJSKOM PORODILIŠTU: Inficirano zdravstvo

Objavljeno prije

na

Nakon što je sredinom novembra prošle godine u Opštoj bolnici u Bijelom Polju izbila novorođenačka infekcija izazvana bakterijama – kada je jedna, od pet inficiranih beba umrla (11. novembra) – pa do danas, dešavalo se ovo: digla se neviđena medijska prašina; ministar zdravlja Miodrag Radunović je dao ostavku; skupština je saslušavala sve odgovorne u lancu, pet sati; uhapšena su i pritvorena tri zdravstvena radnika iz Bijelog Polja, a pokrenuta istraga protiv još dva, iz Podgorice; najavljene su korjenite promjene u zdravstvenom sistemu, i, konačno, kao bilans – nastavljeno je po starom.

Iako je stanje alarmantno – vlastima se ne hita. Novi ministar zdravlja još nije izabran (ministar za ljudska i manjinska prava Suad Numanović rukovodi tim ministarstvom do daljnjega). Odjeljenje neonatologije u bjelopoljskoj bolnici otvoreno je tek pretposljednjeg dana januara, što znači da je porodilište, od kada je ponovo otvoreno (12. januara), danima funkcionisalo bez odjeljenja neonatologije i neonatologa(!). Naravno ni odnos nadležnih u zdravstvenim jedinicama, prema medijima, nije promijenjen. Netransparentnost im je i pribježište i navika.

Što očekivati od porodilišta koje nema neonatologa? Za one koji ne znaju, a da bi shvatili opseg neodgovornosti, najjednostavniji prevod: neonatolog je ljekar koji je specijalno obučen da procijeni i, ako je potrebno, tretira zdravstvene probleme novorođenčeta. Dakle, takvog čovjeka, u takvim uslovima i atmosferi, nije bilo u bjelopoljskoj bolnici većim dijelom januara. Zar, onda, da čudi sljedeća vijest od 17. januara: ,,Dvije novorođene bebe sa tek otvorenog bjelopoljskog porodilišta upućene su prekjuče i juče na Institut za neonatologiju u Podgorici.” Vijestima je tom prilikom, iz KCCG, nezvanično rečeno da jedna beba, stara četiri dana, ima simptome žutice, a druga, rođena dva dana prije toga, neonatalnu infekciju.

Vršilac dužnosti direktora Opšte bolnice u Bijelom Polju, Biserka Bulatović kazala je pak, da kod beba nijesu postojali znaci infekcije. ,,Prva beba upućena je prekjuče zbog fiziološke žutice, a druga juče zbog blago povišene temperature. S obzirom na to da odsjek neonatologije nije otvoren, a da ordinirajući nije neonatolog, već pedijatar, koji prati fiziologiju novorođenčadi, djecu smo uputili na Institut za neonatologiju. U razgovoru sa ljekarima saznali smo da se stanje redovno prati i da su bebe dobro”.

Prvi čovjek KCCG Milan Mijović tom prilikom je novinarima dnevnika Vijesti saopštio da zbog obaveza nije u mogućnosti da stupi u kontakt sa zaposlenima i da izjavu o prijemu dvije bebe iz Bijelog Polja.

Desetak dana kasnije (29. januar), nova vijest, sa stare adrese: ,,Beba Aledina Bećirovića iz Bijelog Polja prebačena je danas iz bjelopoljskog porodilišta u Klinički centar Crne Gore.” Bećirović je kazao da je u pitanju infekcija. Opet direktorka Bulatović – rekla je da je beba upućena u KCCG radi opservacije iz preventivnih razloga. ,,Beba se nalazi u dobrom stanju, bez temperature, ali sa povišenim CRP-om”.

Onda su se, dan kasnije – 30. januara, crnogorski zdravstveni oci sjetili da i nije toliko loše imati odsjek neonatologije i neonatologa u porodilištu, pa su angažovali penzionisanog(!) specijalistu pedijatra neonatologa Eća Šeća. To su, onda, objavili ovako: ,,Odsjek Neonatologije u Bijelom Polju danas je ponovo otvoren”. Direktorica Bulatović je, potom, pojasnila: ,,Budući da u Crnoj Gori generalno imamo problem nedostatka neonatologa, iskoristili smo zakonsku mogućnost da angažujemo penzionisanog specijalistu nenonatologije, koji je inače utemeljivač nenonatologije u Bijelom Polju, čime je uspostavljen rad Opšte bolnice Bijelo Polje u svim kapacitetima”. Dakle, priznanje – iako posredno – jasno je: radilo se do tada bez potrebnih kapaciteta, makar kada je riječ o porađanju djece.

Prvi čovjek NVO Krug života Dejan Cvijanović za Monitor kaže da su u toj organizaciji pažljivo pratili situaciju u bolnici u Bijelom Polju, te da ih je iznenadila činjenica da su se dogodila još tri slučaja, iz dva puta, gdje je postojala sumnja u infekciju. „Bode nam oči što je nakon skoro tri mjeseca tek prije nekoliko dana u funkciju pušteno odjeljenje neonatologije i što, po priznanju samih zaposlenih, čitavo vrijeme nije bilo neonatologa u toj zdravstvenoj ustanovi. To je nedopustivo.”

U Krugu života zapažaju da i poslije svega stare navike ostaju. „Bjelopoljska tragedija umjesto da predstavlja prekretnicu u odnosu nadležnih iz KCCG i ostalih zdravstvenih institucija, nažalost još više je produbila jaz između građana i zdravstvenih radnika. To najbolje ilustruje slučaj koji je nedavno pokrenut, a tiče se smrti dvije bebe na porođaju, u KCCG, pod veoma sumnjivim okolnostima i sa mnogim kontradiktornostima (Zašto su umrle dvije bebe, Monitor, 16. januar – prim. aut), ali i iz pokušaja da se onemogući rad naše NVO u slučaju infekcije iz 2010. godine na GAK-u KCCG.”

Cvijanović se pita gdje je u svoj ovoj priči odgovornost najodgovornijeg, bivšeg ministra gospodina Miodraga Radunovića, jer, kako kaže, nije dovoljno podnijeti samo ostavku i nestati dok se prašina ne slegne. „Drugo pitanje se tiče konstatacije ljudi iz Ministarstva zdravlja da nijesu znali kakva je situacija u našim zdravstvenim ustanovama ustvrdivši da su dobijali lažne informacije od direktora istih. Time su direktno optužili kolege za zloupotrebu službenog položaja što je krivično djelo. I pored svih naših nastojanja da kažu imena tih direktora, javnost do danas nije dobila odgovore. Pitanje je upućeno i Vrhovnom državnom tužiocu Ivici Stankoviću – šta je uradio povodom ovih tvrdnji.”

Iako alarmantne, infekcije beba (koje se ovako tretiraju!) nijesu glavni problem: one su „samo” uočljivije, naročito kada se dogode u više slučajeva istovremeno. Ozbiljniji problem – a to su konstatovali i inspektori UNICEF-a u svom izvještaju (Ocjena bezbjednosti i kvaliteta bolničke njege majki i novorođenčadi u Crnoj Gori, decembar 2011. godine) o stanju perinatalne njege u Crnoj Gori – jeste veoma mali stepen pripravnosti za rješavanje glavnih akušerskih komplikacija, sa svih stanovišta (informisanost, znanje i vještine, organizacija). Inspektori doslovce tvrde da medicinsko osoblje pokazuje neznanje i da nije uopšte motivisano za učenje i usavršavanje. Naveli su i primjere neznanja ljekara kako da posupaju u slučajevima kada postoje simptomi ili nastupaju komplikacije koje su opasne po život ili gotovo sigurno vode u smrt bebe, trudnice ili oboje.

Koliko još novorođenih života treba da bude ugroženo da bi nadležni iz zdravstvenih ustanova počeli transparentno da komuniciraju sa javnošću u slučajevima koji su pod sumnjom? Koliko još beba treba da se inficira da bi nadležni ozbiljno shvatili opasnost ovakvog stanja?

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo