Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PROTJERIVANJE VELIBORA DŽOMIĆA: Inat, sve u krug

Objavljeno prije

na

Proteklih dana slučaj Velibora Džomića, sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske, postao je prvorazredni medijski spektakl. MUP je u subotu Džomiću naložio da do nedjelje u 18 sati mora napustiti Crnu Goru. Pozvali su se na procjenu Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) po kojoj je Džomić prijetnja za nacionalnu bezbjednost.

Džomić je napustio Crnu Goru, nalazi se u Trebinju, i čeka što će o njegovom slučaju odlučiti Upravni sud.

,,Ako Džomić dobije mišljenje ANB-a da nije smetnja po nacionalnu bezbjednost, on će tada dobiti rješenje o produženju privremenog boravka” kazao je ministar MUP-a Raško Konjević.

Protjeranom svešteniku MPC koji ima državljanstvo Srbije, ali već 22 godine živi i radi u Crnoj Gori, u kojoj je zasnovao i porodicu, ovo nije prvi put da mu MUP ne produžava dozvolu za boravak. Istina, nikada ranije to nije bilo ovako ekspresno, tokom vikenda, kada državne institucije ne rade.

Istovremeno, za četiri godine koliko se Džomić oko boravka spori sa policijom, rješenja MUP-a kojim mu se ne odobrava boravak poništena su šest puta. Tri puta je to uradio Upravni sud.

Dokument ANB u kojem je sveštenik MPC označen kao lice ,,opasno za državnu bezbjednost”, Džomiću nikada nije dat na uvid. On tvrdi da mu je usmeno saopšteno da je to zbog Kosova. Navodno je podsticao demonstrante na mitingu protiv priznavanja Kosova 2008. da zapale Skupštinu. Džomić podsjeća da je Osnovni sud presudio da on to nije činio. Dodatno ga terete da je organizator nedavnih protesta povodom posjete vicepremijera Kosova Hašima Tačija.

Džomić kaže da je MUP prekršio mnoga pravila prilikom njegovog protjerivanja. Poručio je ministru Konjeviću da može da ga mrzi,,,da se ne slaže sa mnom i da javno kritikuje moje stavove, ali nema pravo da iz tih razloga zloupotrebljava zakonska ovlašćenja i krši zakonske propise”. Smatra da je po srijedi lični inat ministra jer je, kaže Džomić, javno otkrio da je Konjević u Crnu Goru došao 1992. ,,kao izbjeglica iz Perina Hana kod Zenice, da je kao izvanjac naknadno, po partijskoj liniji dobio crnogorsko državljanstvo”.

Iz MUP-a ne odgovaraju na ova prozivanja, pozivajući se uporno na procjene Agencija za nacionalnu bezbjednost.

Pravnici koje je Monitor kontaktirao navode da ne bi trebalo dopustiti da ANB bude nadvlast, nadustav, te da ovakve odluke moraju biti detaljno obrazložene jer se zadire u koncept ljudskih prava i sloboda.

Pravnik Boris Marić za Monitor kaže da razlozi nacionalne bezbjednosti jesu bitan preduslov za ostvarivanje prava na boravak u Crnoj Gori i da te procjene po logici stvari vrši nadležna Agencija, ali po utvrđenim pravilima: ,,Radi se o upravnom postupku i odluka/procjena mora biti donesena u skladu sa pravilima tog postupka, mora biti detaljno obrazložena i što je posebno važno u konkretnom slučaju njom se duboko zadire u koncept ljudskih prava i sloboda, pa stoga mora postojati jasan činjenično potkrijepljen osnov za donošenje predmetne procjene”.

ANB se ponaša arbitrarno uspostavljajući praksu suprotnu principima upravnog postupka, ukazuje Marić.

Đorđije Blažić, dekan Fakulteta za Državne i evropske studije u Podgorici, na kome Džomić predaje, kazao je da ga ne iznenađuje što se pravno nasilje nastavlja jer je to u Crnoj Gori postalo normalno.

Na stranu to što policija i ANB stalno motre na nacionalnu sigurnost, pa su Kalić, Keljmendi i Šarić glatko prošli njihove bezbjednosne provjere. Iako su imali optužnice i bili uredno registrovani u Bijeloj knjizi kriminala. Premijer Đukanović je branio Šarićeva ljudska prava, kada mu je MUP dao garanciju za dobijanje crnogorskog državljanstva, nakon saglasnosti ANB-a.

Oprezniji analitičari upozoravaju da bi politička pozadina ovog slučaja, kao i mnogo puta do sada mogla biti – podizanje tenzija. Ono, Milo malo brani Crnu Goru, Amfilohije Srbe. Po toj verziji, Džomić, Konjević i SDP su glumci u igrokazu.

Pored SPC koja je Džomićev slučaj okarakterisala kao nastavak progona ove crkve, reagovale su NOVA, SNP i DNP. Istakli su da atmosfera u kojoj ,,vlast ne hapsi šefove mafije, a hapsi i protjeruju sveštena lica, govori o moralnom sunovratu”.

Ima i drugačijih stavova. Za razliku od svojih kolega, potpredsjednik NOVE Slaven Radunović poručio je Džomiću da mu više od njega mogu pomoći njegovi ,,intimni prijatelji” Sava Grbović, Vesko Barović i Miomir Mugoša, pa čak i Darko Šuković.

Oni, za sada, barem javno, ne nude pomoć.

Bez obzira na kontroverznu pojavu Džomića, ako se radi o kršenju prava i principa, kako tvrde pojedini pravnici, zabrinjavajuće je što se ne glaskaju ostali brojni zaštitnici demokratije i vladavine prava.

U javnosti, prvenstveno po društvenim mrežama i portalima, rasplamsala se debata o slučaju Džomića, kao i obično puna mržnje i netolerancije. Uvijek suptilna RTCG je postavila pitanje čitateljima svog portala – ,,Treba li Veliboru Džomiću dozvoliti povratak u Crnu Goru?” Većina je odgovorila ne treba.

O tome će, ipak, kao i do sada odlučiti Upravni sud, koji bi o ovom slučaju trebalo da se izjasni krajem nedjelje. U slučaju da Upravni sud poništi rješenje MUP-a, Džomić može da se vrati u Crnu Goru, izjavio je advokat Zdravko Begović, dodajući da u suprotnom Džomić ima pravo da se obrati Vrhovnom sudu Crne Gore za preispitivanje ove odluke.

Tako, sve u krug.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo