Povežite se sa nama

DRUŠTVO

O SMRTI BEBA U KCCG, OPET: Ko je odgovoran

Objavljeno prije

na

Nakon iscrpnog istraživanja, u tekstu Zašto su umrle dvije bebe (Monitor, 16. januar), iznijeli smo sumnju u nesavjesno liječenje u KCCG, ali i brojne kontradiktornosti, u vezi sa porođajem koji se dogodio 9. maja 2013. godine. Podsjetimo: trudnica (insistirala na anonimnosti) u osmom i po mjesecu trudnoće (34 nedjelja), primljena je u KCCG, a tri dana kasnije njeni sinovi, blizanci, umrli su tokom porođaja. Niko joj, do danas, nije odgovorio zašto su umrle bebe, naročito imajući u vidu činjenicu da nalaz obducenta Filipa Vukmirovića pokazuje da nijesu nađene anomalije niti plodova, niti posteljice!

Naveli smo: iako je riječ o rijetkoj, visokorizičnoj trudnoći – javlja se u 35.000 do 60.000 slučajeva – monohorionskoj i monoamnionskoj (bebe nijesu odvojene opnom), za koju se u skladu sa stavovima struke preporučuje prijevremeni carski rez, trudnica nije porođena na taj način. Porađao ju je Predrag Jovović. Nakon što smo mu, prije objavljivanja teksta, dva puta, proslijedili pitanja – zašto pacijentkinja nije porođena carskim rezom i koji je uzrok smrti beba – nije odgovorio. Nakon objavljenog teksta, i našeg ponovnog insistiranja na odgovorima, oglasio se (integralni tekst odgovora smo objavili).

Ključna teza u Jovovićevom odgovoru glasi da je prvi put pacijentkinju pregledao u porodilištu nakon preuzimanja dežurstva, te da je tada konstatovao da bebe nijesu žive.

Pacijentkinja, u ispovijesti Monitoru, tvrdi drugačije – da je doktor Jovović više puta tokom dana posjećivao u porodilištu, i to prvi put nedugo nakon što je došla u taj dio GAK-a, prijepodne, što znači da je morao biti upoznat sa njenim stanjem!

Ali, krenimo redom, precizno. U otpusonoj listi piše „Vodenjak spontano rupturiran u 16.00h, plodova voda bistra, dilatacija materičnog ušća 7 cm obilna plodova voda. CTG-om nakon toga srčani tonovi se ne registruju kod oba ploda. Stimuliše se porođaj Syntocininom. I u 17.24 uslijedi porođaj prvog mrtvog ploda…”

Otpusna lista (koju potpisuje i načelnica GAK Snežana Crnogorac) ne nudi precizan odgovor na pitanje – u koliko sati su tačno prestala da kucaju srca beba. Jedino što piše jeste „nakon toga”, nakon pucanja vodenjaka, dakle: nakon 16.00 sati. Kako je u 17.24 „uslijedio porođaj prvog mrtvog ploda”, jasno je da su srca prestala da kucaju u periodu od pucanja vodenjaka do porođaja, tj. negdje u (dugom) periodu od 16.00 do 17.24. Doktor kaže i to „da se pacijentkinja porodila više od sat i petnaest minuta nakon postavljanja dijagnoze”, što znači da su, po njemu, srca prestala da kucaju u 16.09 minuta (ili ranije), devet minuta nakon pucanja vodenjaka.

Ako taj doktorov podatak uzmemo kao relevantan, da su bebe umrle u 16 sati i 9 minuta, ili koji minut ranije – iako majka, u ispovijesti Monitoru, tvrdi da su srca beba prestala da kucaju nekoliko minuta prije porođaja prvog mrtvog ploda (!) – to znači da je doktor Jovović, prema njegovim riječima – prvi put pacijentkinju pregledao (u porodilištu, nakon preuzimanja dežurstva, nakon što su bebe već bile mrtve) nakon 16 sati i 9 minuta. To, imajući u vidu njegove odgovore, takođe znači da je negdje u to vrijeme i preuzeo dežurstvo.

Prema podacima Monitora, dežurstvo se na toj klinici KCCG, kao i na skoro svim klinikama, preuzima nakon kraja ,,prve smjene”, u 15.00h.

Kako smo konstatovali, majka tvrdi suprotno, navodeći i jedan veoma čudan detalj.

,,Nakon jutarnje vizite, 9. maja, poveli su me u Porodilište. Poslije nekog vremena, možda sat, posjetio me je doktor Jovović. Nakon nekog vremena doktor Jovović se vratio, a ja sam već ponovo bila legla, uključili su me na CTG. Prišao je mom krevetu, rekao mi da ništa ne brinem, okrenuo se i pri izlasku iz prostorije kazao, pred babicama: „Nijesi zaslužila da te ja porađam, a ti dobro znaš zašto. Do danas mi je ostalo nejasno šta je time doktor želio da mi poruči.” Nijesu to bili jedini kontakti sa doktorom, priča: „Potom su mi, oko 14.00 sati, uzeli krv, a ja sam doktora Jovovića zamolila da me porodi carskim putem, jer nijesam više mogla da trpim bolove.”

Pitali smo doktora Jovovića: kada je na dan porođaja prvi put imao susret sa trudnicom (ne misli se na pregled već samo na susret) i u koliko sati mu je počelo dežurstvo? Da li je on kao ljekar koji je porodio trudnicu bio lice koje odlučuje da li će to biti carskim rezom ili vaginalno, ili je to bio dužan da mu naredi neko drugi – ljekar koji je pratio trudnoću ili možda desetak ljekara koji su je, kako Jovović u odgovoru Monitoru tvrdi, pregledali ranije u bolnici?

Pitali smo ga i – ako je postojalo lice koje je bilo dužno da donese takvu odluku i izda mu naređenje kako da je porodi, da nam navede ko je ta osoba. Da li je on bio zadužen da porodi trudnicu i ako nije, ko je? Da li je on bio zadužen da prati zdravstveno stanje trudnice po prijemu u porodilište i ako nije, ko je? Od kojeg ljekara je preuzeo dežurstvo? Nije odgovorio.

Da li sve to znači – ako je tačna Jovovićeva tvrdnja da su bebe bile mrtve kada je on započeo porođaj – da je trudnica sa visokorizičnom trudnoćom, za koju su – kako je izjavio ljekar – znali i drugi ljekari, bila u porodilištu bez ljekarskog nadzora, a da se ljekar pojavio tek pošto su djeca umrla? Svi događaji su se odigrali u porodilištu u kojem je visokorizična trudnica prebačena upravo da bi bila pod ljekarskim nadzorom!

Postavili smo mu i ova pitanja: zbog čega je pacijentkinji tokom jedne od posjeta toga dana poručio: „Nijesi zaslužila da te ja porađam, a ti dobro znaš zašto”? Šta je želio time da joj poruči? Zatim: koji je uzrok smrti beba? Kakva je bila posteljica (trudnoća): monoamnionska ili biamnionska? Nije odgovorio.

Zatim smo većinu navedenih pitanja proslijedili načelnici (i tada, i sada) GAK-a, Snežani Crnogorac. Pitali smo je i: u koliko sati je ljekar Predrag Jovović na dan porođaja trudnice preuzeo dežurstvo? U koliko sati su prestala da kucaju srca beba? Zašto u Otpusnoj listi ne stoji taj podatak? Pa: na osnovu izloženog (odgovora doktora Jovovića) može se zaključiti da je pacijentkinja sa visokorizičnom trudnoćom bila bez ikakvog ljekarskog nadzora, pa čak i posle pucanja vodenjaka i da je ljekar došao kod nje tek kad su djeca već bila mrtva. Kako je to moguće? Šta je preduzela ili šta će, kao rukovodilac odjeljenja, preduzeti u ovom pogledu?

Nije odgovorila, osim što smo iz KCCG, dobili ovo: „Snežana Crnogorac je rekala da Vam je već odgovorila na sva medicinski relevantna pitanja za javnost, navodeći da je pacijentkinja bila pod ljekarskim nadzorom sve vrijeme u toku hospitalizacije. Za sva ostala pitanja na raspolaganju je zvaničnim stručnim institucijama.” Iako je riječ o izbjegavanju suštinskih pitanja, važno: i na ta, ranija, ,,medicinski relevantna pitanja” – što smo prezentovali u prethodnom tekstu – prema stručnjacima koje je konsultovao Monitor, odgovorila je kontradiktorno i – neistinito.

Pitanja smo poslali i doktorici Snežani Raspopović, načelnici Patologije trudnoće, gdje je pacijentkinja bila puna tri dana prije porođaja, tokom kojih nije porođena carskim rezom, iako je morala – onako kako preporučuje struka. Pitali smo je: koji doktori su, poimenice, pregledali pacijentkinju tokom tri dana koliko je bila na Patologiji trudnoće? Koji doktor je bio u posljednjoj viziti, nakon čega je prebačena u Porodilište? Kao ni za potrebe prethodnog teksta, nije odgovorila ništa.

Zatim smo direktoru KCCG Milanu Mijoviću proslijedili sva važna, gore navedena pitanja, koja smo postavili i doktoru Jovoviću, ali i načelnici Snežani Crnogorac. Pitali smo još i: zbog čega doktorica Raspopović ćuti na naša pitanja, ali i – kako to da doktorica Crnogorac tvrdi da je trudnoća bila monohorionska i biamnionska, što stoji i u Otpusnoj listi koju ona potpisuje, a trudnoća je bila monohorionska i monoamnionska, što potvrđuju ultrazvučni pregledi i obducent? I ovo: šta ste, kao rukovodilac ustanove, preduzeli ili ćete preduzeti da bi se utvrdilo činjenično stanje i preduzele, eventualne, mjere protiv odgovornih?

Odgovorio je: ,,Kao direktor KCCG, u skladu sa svojim ovlašćenjima i obavezama, svaki predmet koji iziskuje dodatno ispitivanje, dužan sam procesuirati prema zaposlenima KCCG i nakon dobijanja izjašnjenja, sprovesti postupke u skladu sa zakonom. Vaš zahtjev za izjašnjenjem u slučaju porođaja sam uredno procesuirao i nakon dobijanja potrebne dokumentacije i izjašnjenja ordinirajućih ljekara, ću uputiti Komisiji za kontrolu kvaliteta KCCG, a nakon izvještaja Komisije procedure u skladu sa zakonom. Takođe moram napomenuti da ne posjedujem zvaničnu dokumentaciju od suda, da je navedeni slučaj procesuiran i samim tim su sve aktivnosti pokrenute na osnovu Vaše inicijative i pitanja. Nakon završene analize, u pisanoj formi ćete dobiti izvještaj Direktora KCCG o preduzetim radnjama. Pristalica sam prakse, da sva nejasna stanja i sve nejasne slučajeve u svim strukturama društva treba da rješavaju institucije sistema, u okviru svojih ovlašćenja.”

I Ljekarsku komoru smo pitali šta će preduzeti povodom ovog događaja kako bi se utvrdilo činjenično stanje i preduzele eventualne disciplinske mjere. Prvi čovjek Komore Đoko Jočić odgovorio je „da Ljekarska komora Crne Gore nije upoznata sa slučajem”! Pa dodao: ,,Ukoliko Komora dobije pritužbu od strane porodice preminulih beba, shodno zakonu i normativnim aktima Komore, pokrenuće postupak radi utvrđivanja odgovornosti.” Kao da sumnje koje iznosi Monitor nijesu dovoljne!?

Pitanja smo proslijedili i Ministarstvu zdravlja. Nijesu odgovorili.

Javnost i majka traže odgovor: zašto su umrle dvije bebe?

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa

 

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih  ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.

O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”.  I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.

Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora  Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.

I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.

Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.

Kako sve to sporo ide govori i podatak da u Osnovnom državnom tužilaštvu u Pljevljima više od godinu i po traje izviđaj po krivičnoj prijavi NVO Alternativa protiv 54 medicinska radnika u tom gradu zbog sumnji da rade sa falsifikovanim diplomama. Bez podizanja optužnog predloga uprave zdravstvenih ustanova u tom gradu ne mogu preduzeti bilo kakve mjere, pa osumnjičeni i dalje liječe sa lažnim diplomama.

Pored ,,lažnih” medicinskih radnika, analize pokazuju da je u Crnoj Gori najviše istih takvih stručnjaka zaposleno u policiji, obrazovanju i javnim službama. Sve oblasti u kojima bilježimo nenapredak.

Iz Alternative koja godinama prati i ukazuje na ovaj problem, ocjenjuju da je u javnom sektoru Crne Gore oko 40 odsto zaposlenih sa lažnim diploma, što je preko 30.000 zaposlenih koje plaćamo a koji bi trebalo krivično da odgovaraju.

Kako smo vidjeli i kada se desi i ta rijetkost da se prevare otkriju, kazne se adekvatno ne primjenjuju. Krivičnim zakonikom predviđena je zatvorska kazna do tri godine za krivično djelo falsifikovanje isprave. ,,Ko napravi lažnu ili izda neistinitu ispravu ili preinači pravu ispravu u namjeri da se takva isprava upotrijebi kao prava ili ko takvu lažnu ili neistinitu ispravu upotrijebi kao pravu ili je nabavi radi upotrebe, kazniće se zatvorom do tri godine”, piše u zakonu.

Nakon najnovije afere, i potpredsjednica Pokreta za promjene i univerzitetska profesorka Branka Bošnjak upozorila je: ,,Ovakvih sumnjivo stečenih diploma imamo nažalost i u poslaničkim klupama, u vrhu Vlade, najznačajnijim državnim preduzećima, ali očigledan je izostanak političke volje da se ovome stane na kraj, jer ovakvih ‘mangupa’ ima u redovima svih partija, tako da se vrlo svjesno obesmišljava znanje”.

Da se sa političkim predumišljajem ne istražuju lažne diplome jasno je i po do sada najavljivanim akcijama rješenje ovog sve većeg problema.

Dok je bio ministar prosvjete Predrag Bošković se  2015. godine sastajao sa kolegama iz Srbije, Republike Srpske i Kosova i dogovarao strategiju suzbijanja kupovine diploma. Za vrijeme mandata Damira Šehovića obećane su izmjene Zakona o nostrifikaciji inostranih diploma, kojim bi se postrožila kontrola izdavanja obrazovnih isprava iz regiona.

Od ovih najava nije bilo ništa, isto kao i sa zaklinjanjem nove vlasti da neće raditi kao stara, ni što se tiče ovog problema.

„Dao sam nalog da sve zdravstvene ustanove dostave podatke o srednjem i višem medicinskom kadru koji se prekvalifikovao i koji je stekao diplome u državama regiona“, najavio je u maju prošle godine ministar zdravlja Dragoslav Šćekić. U Ministarstvu unutrašnjih poslova formirali su komisiju iste godine koja je trebalo da provjeri diplome „bez povlastica i izuzetaka, a ukoliko se nepravilnosti utvrde, policijski službenici biće procesuirani pred nadležnim tužilaštvom“. U sličnu akciuju krenulo je i Ministarstvo prosvjete.

Rezultati istrage bili su ništa! Nula, izjavio je početkom ove godine Zarija Pavićević, jedan od koordinatora Alternative Crna Gora.

„Nova vlast ne samo da nije promjenila takvo stanje, već je dovela do povećanja problema. Primali su, na primjer, u preduzeću EPCG – Solar gradnja ljude koji u životu nijesu utičnicu zamijenili. Jedan od direktora, visokokotiranih članova Demokratskog fronta (DF) poslao je sekretaricu službenim autom da mu kupi diplomu u susjednoj državi”, izjavio je nedavno Vesko Pejak iz Alternative.

Priča o kupljenim diplomama odavno traje i nikada do sada nije imala ozbiljniji epilog u smislu kažnjavanja onih koji su kupili znanje i dobili sigurne državne poslove.

Tokom referendumske 2006. u Elektroprivredi je provjeravano 2.000 diploma, ispostavilo se da je svaka deseta falsifikat. Ranije je u Kombinatu aluminijuma utvrđeno da lažne diplome ima oko 200 zaposlenih. Pored regionalnih, falsifikovane diplome su tada kupovane u Pljevljima i na Cetinju. Po potrebi, kada je trebalo smanjiti brojno stanje, falsifikovane diplome su otkrivane u vojsci i policiji.

Bilo je i iskoraka sa otkrivanjem lažnih diploma. Kada se 2016. u Opštini Bijelo Polje počelo sa provjerom diploma, jedan zaposleni je priznao da je radio sa falsifikovanom diplomom. Osuđen je uslovno na šest mjeseci zatvora. Godinu ranije mediji su pisali da je činovnik ove opštine zahvaljujući lažnoj diplomi postao namještenik za vođenje biračkog spiska.

„Jednom riječju, falsifikuje se sve i svašta – vozačke i saobraćajne dozvole, putne isprave, diplome o završenom srednjem, višem i visokom obrazovanju, ugovori, dokumentacija koja prati robu u prevozu…“, nabrajao je 2006. predsjednik Osnovnog suda u Rožajama Zahit Camić objašnjavajući da se čak 25 odsto od ukupno primljenih predmeta odnosi na krivična djela falsifikovanja isprava.

,,Ništa se nije uradilo jer bi istraga lažnih diploma vodila do najviših državnih funkcija i do samog vrha nekih partija u vlasti, kako za vrijeme DPS-a, tako i za vrijeme ‘nove’ vlasti. Najveća prednost ‘budala’ u odnosu na poštene ljude je to što su ‘budale’ neracionalno ambiciozne. Dodajte tome i nerad državnih institucija, koje su morale da sankcionišu ovu pojavu, dobijate sistem u kojem ne možete da izvadite najobičniju potvrdu po nedjelju dana. Loši đaci su potpuno preuzeli državu. Od države smo napravili ‘reality show”’, izjavio je Pejak.

S druge strane preko 10.000 visokoškolaca čeka posao na Zavodu. Njihova mjesta zauzimaju oni koji su se snašli i na lakši način došli do neophodne diplome. Imao je i ima ko da ih progura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)

 

Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.

Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast  nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao  odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.

Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US.  Poslanici su  izabrali  Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade,  Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.

Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao  imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on  prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje  je  bilo protiv.

“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.

Nakon  formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet.  Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta  procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS)  je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da  Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.

Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.

Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.

Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na  pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.

Poslanik Socijaldemokrata (SD) Boris Mugoša smatra da je poražavajuće za građansku Crnu Goru da nemamo među sedam  sudija pripadnike  manje brojnih naroda. Ukazao je da se izborom sedmog sudije Ustavni sud ne čini funkcionalnim već da se on kompletira.

” Zar nije poniženje da sudije svodimo na odnos tri prema tri, a da Resulbegović bude tas na vagi?! Oni bi trebalo oko sistemskih pravnih stvari da imaju ista mišljenja. Treba li da se takmiče – tri prema tri, četiri prema tri?”, upitao je.

Izbor Ruselbegovića pozdravili su domaći  funkcioneri  i predstavnici  mađunarodne zajednice. Predsjednik  Jakov Milatović kazao je da će se izborom sedmog sudije Ustavnog suda konačno stvoriti neophodne pretpostavke za funkcionisanje te institucije u punom kapacitetu.

“Takođe, kompletiranje Ustavnog suda je podstrek zakonodavnoj vlasti za izbor vrhovnog državnog tužioca i nedostajućih članova Sudskog savjeta do kraja godine, što bi značilo nesumnjiv uspjeh za Crnu Goru. Ohrabrujuće poruke od partnera kada je u pitanju perspektiva EU članstva obavezuju nas na još snažnije zajedničko djelovanje u cilju uspješnog okončanja našeg evropskog puta”, napisao je Milatović na društvenoj mreži Iks (Tviter).

Premijer Milojko Spajić kaže da je izborom Faruka Resulbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda napravljen „prvi korak ka deblokadi pravosuđa“. On je rekao da je ovo tek početak i da se mora završiti proces. “Dogovor oko izbora vrhovnog državnog tužioca i kompletiranje Sudskog savjeta trebalo bi da imaju prioritet, jer će ubrzati integracioni put”, naveo je Spajić na društvenoj mreži X.

Crna Gora je u posljednjem izvještaju Evropske komisije (EK) dobila loše ocjene u pregovaračkim poglavljima u oblasti vladavine prava, od kojih dominantno zavisi njen dalji put ka Evropskoj uniji (EU). EK u izvještaju konstatuje da nije bilo napretka u reformi pravosuđa.

“Potrebna je stvarna i nedvosmislena posvećenost izvršne i pravosudne vlasti za garantovanje primjene reformi, kao i politički dijalog u parlamentu kako bi se osigurala potrebna većina za sva imenovanja u pravosuđu i zakonodavne predloge”, piše u dokumentu.

Evropski komesar sa susjedstvo i proširenje Oliver Varhelji pozdravio je imenovanje sedmog sudije Ustavnog suda “Davno zakašnjela imenovanja u Ustavnom sudu su konačno završena, sa impresivnom međustranačkom kvalifikovanom većinom. Radujemo se daljim odlukama o ključnim imenovanjima sudija i drugim neriješenim reformama”, napisao je Varhelji.

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od predsjednika  Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnog sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT).

Sudski savjet je od 2018. godine u neustavnom mandatu, a funkcija VDT-a u v. d. stanju od 2019. Milović je u dopisu naveo da je za predloženi cilj od izuzetne važnosti saradnja vlasti i opozicije.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati savjet bivšeg premijera Duška Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”.  Pa ne zaboraviti ni ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju

 

Da, nevjerovatno je što je knjiga sa takvim naslovom uopšte ugledala svjetlost dana, primijetili su neki.  Nije prva koju je isti autor, ratni zločinac, sa raznim vulgarnim naslovima  lansirao u javni prostor. Autor  je odavno  upisan u mračne i krvave stranice regionalne istorije: Vojislav Šešelj,  predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i haški osuđenik. Naslov njegovog uratka, objavljenog ove godine,  nije za pristojne, a kamoli profesionalne medije.  Pa ni sa mnogo zvjezdica..  Ovoga puta ne meti je bivša poslanica i liderka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković.

Knjigu je  izdala Šešeljeva izdavačka kuća Velika Srbija, a zavedena je u Narodnoj biblioteci Srbije, sa tiražom od hiljadu primjeraka i predmetnom odrednicom – Srbi – Progoni – Crna Gora – 21. v.  Prije tri godine, u julu 2020 godine, ista izdavačka kuća izdala je Šešeljevu knjigu sličnog naziva. Meta je tada bila Aleksandra Jerkov, funkcionerka tamošnje Demokratske stranske. Ta stranka i Stranka slobode i pravde tada su zahtijevale od srpskog tužilaštva da hitno zabrani njenu distribuciju i prodaju. Ništa. Šešelj je nastavio. Na meti njegovih uradaka prethodno su bili i pokojna predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Biljana Kovačević – Vučo, funkcionerka Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak

Jerkov je prije objavljivanja Šešeljeve knjige prijavila prijetnje koje je dobila od lidera SRS. Ona je saopštila tada da je “ohrabruje međunarodna i domaća podrška”, ali da ona ne može da “zameni to što nadležni već treći dan ne reaguju na pretnje”. Šešelj joj je uputio prijetnje putem društvene mreže Tviter pošto se javno upitala zašto lideru radikala ni godinu dana posle pravosnažne presude za ratne zločine nije oduzet poslanički mandat u Skupštini Srbije.

I Draginja Vuksanović Stanković je prije objavljivanja posljednjeg Šešeljevog naslova, bila na njegovoj meti.  Zbog uvreda koje je na njen račun  saopštio u programu beogradske TV Hepi u januaru 2022, televizije koja je pod kontrolom Šešeljevog nekadašnjeg partijskog saborca,  danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića,  Agencija za elektronske medije (AEM) je privremeno zabranila emitovanje programa te televizije u Crnoj Gori.

Objavljivanje Šešeljeve knjige o Vuksanović Stanković naišlo je na brojne osude u Crnoj Gori. Reakcije su stigle sa gotovo svih adresa.  Oglasile su se partije na vlasti, ministri, predsjednik države, opozicione partije, civilni sektor…Pokrenuta je i  onlajn peticija kojom se od ministra spoljnih poslova Crne Gore Filipa Ivanovića traži da uputi protestnu notu Srbiji zbog objavljenje knjige Vojislava Šešelja sa uvredljivim, mizoginim naslovom.

“Ovo je nažalost samo posljednji u nizu primjera Šešeljevih vulgarnih i uvredljivih javnih objava. On je i prije gospođe Vuksanović-Stanković na sličan način pokušavao da našteti i ženama prisutnim u javnom životu Srbije, političarkama, novinarkama i aktivistkinjama koje mu nijesu bile po volji, uključujući i Povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije koja je više puta kritikovala njegove ispade kao nezakonite. Tačno je i da se Šešelj jednako vulgarno obrušavao i na svoje neistomišljenike, muškarce, kako iz Srbije tako i iz inostranstva”, navodi se u saopštenju  Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava (CŽP).

Ove organizacije  ističu da “koliko god Šešelj bio personalno groteskna i primitivna figura, ne smije se potcijeniti da je on suštinski na vlasti u Srbiji i da ima sistemsku medijsku i drugu podršku države, što i ovaj i sve prethodne slučajeve čini još ozbiljnijim”.

Takođe, ocjenjuju da “brojnost negativnih reakcija na crnogorskoj javnoj sceni povodom ovog događaja “ohrabruje”.

Primijećena su, međutim, i neka ćutanja.  Nakon što se predsjednik parlamenta i jedan od lidera ZBCG nije oglasio ovim povodom, reagovao je DPS tvrdeći da je to ćutanje odobravanje.

„Postoje stvari koje se ne komentarišu i koje su ispod svakog nivoa a to je situacija u kojoj se u knjizi Vojislava Šešelja pominje bivša poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković” kazao je kasnije  Mandić upitan da to prokomentariše, Šešeljevo djelo. “Gospođa Vuksanović Stanković se više ne bavi politikom i primijetio sam da pojedini to sada žele da nametnu kao temu. Ovolika povika u Crnoj Gori je želja što više nametnuti tu temu ne vodeći računa o ugledu gospođe Vuksanović Stanković. Niti ću to čitati niti ću to komentarisati. Ja ne želim da namećem tu temu i ponavljam, to je ispod nivoa komentarisanja”, preczirao je Mandić

Na portalu Borba, koji se vezuje za bivši Demokratski front, međutim, više nego komentarišu Šešeljevu knjigu. Oni su nakon reakcija i osuda Šešeljevog uratka, objavili i njegovu izjavu tim povodom i dali mu priliku da dodatno vrijeđa bivšu poslanicu SDP-a.  Na kraju teksta ogradili su se konstatcijom da Šešeljev stav „nije stav redakcije“. Šteta je, naravno, učinjena.

Zanimljive su i reakcije koje su došle iz Demokratske partije socijalista. Iz te partije su kazali da nije prvi put da autor tog ogavnog nedjela napada na ono, u Crnoj Gori, najsvetije – ženu, i to ne bilo koju nego jednu iz reda onih koji su život podredile odbrani vlastite kuće i njenog dostojanstva od „ovih i ovakvih, jadnih i bijednih, kakav je ovaj mrzitelj svega crnogorskoga“.

Neki od napada na “ono najsvetije – ženu”, dolazili su iz krugova bliskih upravo dugogodišnje partije na vlasti. Uz gromoglasno ćutanje poslanika i funkcionera te partije.  Poput slučaja Vanje Ćalović Marković, recimo.

Interesantan je i savjet bivšeg DPS premijera Duška Markovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg šefa tajne službe:“… Da manje bilježimo ko je dao podršku Draginji, već dobro i tvrdo da upamtimo ko nije osudio ovaj sramni napad”.

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. I ne zaboraviti ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo