Povežite se sa nama

DRUŠTVO

O SMRTI BEBA U KCCG, OPET: Ko je odgovoran

Objavljeno prije

na

Nakon iscrpnog istraživanja, u tekstu Zašto su umrle dvije bebe (Monitor, 16. januar), iznijeli smo sumnju u nesavjesno liječenje u KCCG, ali i brojne kontradiktornosti, u vezi sa porođajem koji se dogodio 9. maja 2013. godine. Podsjetimo: trudnica (insistirala na anonimnosti) u osmom i po mjesecu trudnoće (34 nedjelja), primljena je u KCCG, a tri dana kasnije njeni sinovi, blizanci, umrli su tokom porođaja. Niko joj, do danas, nije odgovorio zašto su umrle bebe, naročito imajući u vidu činjenicu da nalaz obducenta Filipa Vukmirovića pokazuje da nijesu nađene anomalije niti plodova, niti posteljice!

Naveli smo: iako je riječ o rijetkoj, visokorizičnoj trudnoći – javlja se u 35.000 do 60.000 slučajeva – monohorionskoj i monoamnionskoj (bebe nijesu odvojene opnom), za koju se u skladu sa stavovima struke preporučuje prijevremeni carski rez, trudnica nije porođena na taj način. Porađao ju je Predrag Jovović. Nakon što smo mu, prije objavljivanja teksta, dva puta, proslijedili pitanja – zašto pacijentkinja nije porođena carskim rezom i koji je uzrok smrti beba – nije odgovorio. Nakon objavljenog teksta, i našeg ponovnog insistiranja na odgovorima, oglasio se (integralni tekst odgovora smo objavili).

Ključna teza u Jovovićevom odgovoru glasi da je prvi put pacijentkinju pregledao u porodilištu nakon preuzimanja dežurstva, te da je tada konstatovao da bebe nijesu žive.

Pacijentkinja, u ispovijesti Monitoru, tvrdi drugačije – da je doktor Jovović više puta tokom dana posjećivao u porodilištu, i to prvi put nedugo nakon što je došla u taj dio GAK-a, prijepodne, što znači da je morao biti upoznat sa njenim stanjem!

Ali, krenimo redom, precizno. U otpusonoj listi piše „Vodenjak spontano rupturiran u 16.00h, plodova voda bistra, dilatacija materičnog ušća 7 cm obilna plodova voda. CTG-om nakon toga srčani tonovi se ne registruju kod oba ploda. Stimuliše se porođaj Syntocininom. I u 17.24 uslijedi porođaj prvog mrtvog ploda…”

Otpusna lista (koju potpisuje i načelnica GAK Snežana Crnogorac) ne nudi precizan odgovor na pitanje – u koliko sati su tačno prestala da kucaju srca beba. Jedino što piše jeste „nakon toga”, nakon pucanja vodenjaka, dakle: nakon 16.00 sati. Kako je u 17.24 „uslijedio porođaj prvog mrtvog ploda”, jasno je da su srca prestala da kucaju u periodu od pucanja vodenjaka do porođaja, tj. negdje u (dugom) periodu od 16.00 do 17.24. Doktor kaže i to „da se pacijentkinja porodila više od sat i petnaest minuta nakon postavljanja dijagnoze”, što znači da su, po njemu, srca prestala da kucaju u 16.09 minuta (ili ranije), devet minuta nakon pucanja vodenjaka.

Ako taj doktorov podatak uzmemo kao relevantan, da su bebe umrle u 16 sati i 9 minuta, ili koji minut ranije – iako majka, u ispovijesti Monitoru, tvrdi da su srca beba prestala da kucaju nekoliko minuta prije porođaja prvog mrtvog ploda (!) – to znači da je doktor Jovović, prema njegovim riječima – prvi put pacijentkinju pregledao (u porodilištu, nakon preuzimanja dežurstva, nakon što su bebe već bile mrtve) nakon 16 sati i 9 minuta. To, imajući u vidu njegove odgovore, takođe znači da je negdje u to vrijeme i preuzeo dežurstvo.

Prema podacima Monitora, dežurstvo se na toj klinici KCCG, kao i na skoro svim klinikama, preuzima nakon kraja ,,prve smjene”, u 15.00h.

Kako smo konstatovali, majka tvrdi suprotno, navodeći i jedan veoma čudan detalj.

,,Nakon jutarnje vizite, 9. maja, poveli su me u Porodilište. Poslije nekog vremena, možda sat, posjetio me je doktor Jovović. Nakon nekog vremena doktor Jovović se vratio, a ja sam već ponovo bila legla, uključili su me na CTG. Prišao je mom krevetu, rekao mi da ništa ne brinem, okrenuo se i pri izlasku iz prostorije kazao, pred babicama: „Nijesi zaslužila da te ja porađam, a ti dobro znaš zašto. Do danas mi je ostalo nejasno šta je time doktor želio da mi poruči.” Nijesu to bili jedini kontakti sa doktorom, priča: „Potom su mi, oko 14.00 sati, uzeli krv, a ja sam doktora Jovovića zamolila da me porodi carskim putem, jer nijesam više mogla da trpim bolove.”

Pitali smo doktora Jovovića: kada je na dan porođaja prvi put imao susret sa trudnicom (ne misli se na pregled već samo na susret) i u koliko sati mu je počelo dežurstvo? Da li je on kao ljekar koji je porodio trudnicu bio lice koje odlučuje da li će to biti carskim rezom ili vaginalno, ili je to bio dužan da mu naredi neko drugi – ljekar koji je pratio trudnoću ili možda desetak ljekara koji su je, kako Jovović u odgovoru Monitoru tvrdi, pregledali ranije u bolnici?

Pitali smo ga i – ako je postojalo lice koje je bilo dužno da donese takvu odluku i izda mu naređenje kako da je porodi, da nam navede ko je ta osoba. Da li je on bio zadužen da porodi trudnicu i ako nije, ko je? Da li je on bio zadužen da prati zdravstveno stanje trudnice po prijemu u porodilište i ako nije, ko je? Od kojeg ljekara je preuzeo dežurstvo? Nije odgovorio.

Da li sve to znači – ako je tačna Jovovićeva tvrdnja da su bebe bile mrtve kada je on započeo porođaj – da je trudnica sa visokorizičnom trudnoćom, za koju su – kako je izjavio ljekar – znali i drugi ljekari, bila u porodilištu bez ljekarskog nadzora, a da se ljekar pojavio tek pošto su djeca umrla? Svi događaji su se odigrali u porodilištu u kojem je visokorizična trudnica prebačena upravo da bi bila pod ljekarskim nadzorom!

Postavili smo mu i ova pitanja: zbog čega je pacijentkinji tokom jedne od posjeta toga dana poručio: „Nijesi zaslužila da te ja porađam, a ti dobro znaš zašto”? Šta je želio time da joj poruči? Zatim: koji je uzrok smrti beba? Kakva je bila posteljica (trudnoća): monoamnionska ili biamnionska? Nije odgovorio.

Zatim smo većinu navedenih pitanja proslijedili načelnici (i tada, i sada) GAK-a, Snežani Crnogorac. Pitali smo je i: u koliko sati je ljekar Predrag Jovović na dan porođaja trudnice preuzeo dežurstvo? U koliko sati su prestala da kucaju srca beba? Zašto u Otpusnoj listi ne stoji taj podatak? Pa: na osnovu izloženog (odgovora doktora Jovovića) može se zaključiti da je pacijentkinja sa visokorizičnom trudnoćom bila bez ikakvog ljekarskog nadzora, pa čak i posle pucanja vodenjaka i da je ljekar došao kod nje tek kad su djeca već bila mrtva. Kako je to moguće? Šta je preduzela ili šta će, kao rukovodilac odjeljenja, preduzeti u ovom pogledu?

Nije odgovorila, osim što smo iz KCCG, dobili ovo: „Snežana Crnogorac je rekala da Vam je već odgovorila na sva medicinski relevantna pitanja za javnost, navodeći da je pacijentkinja bila pod ljekarskim nadzorom sve vrijeme u toku hospitalizacije. Za sva ostala pitanja na raspolaganju je zvaničnim stručnim institucijama.” Iako je riječ o izbjegavanju suštinskih pitanja, važno: i na ta, ranija, ,,medicinski relevantna pitanja” – što smo prezentovali u prethodnom tekstu – prema stručnjacima koje je konsultovao Monitor, odgovorila je kontradiktorno i – neistinito.

Pitanja smo poslali i doktorici Snežani Raspopović, načelnici Patologije trudnoće, gdje je pacijentkinja bila puna tri dana prije porođaja, tokom kojih nije porođena carskim rezom, iako je morala – onako kako preporučuje struka. Pitali smo je: koji doktori su, poimenice, pregledali pacijentkinju tokom tri dana koliko je bila na Patologiji trudnoće? Koji doktor je bio u posljednjoj viziti, nakon čega je prebačena u Porodilište? Kao ni za potrebe prethodnog teksta, nije odgovorila ništa.

Zatim smo direktoru KCCG Milanu Mijoviću proslijedili sva važna, gore navedena pitanja, koja smo postavili i doktoru Jovoviću, ali i načelnici Snežani Crnogorac. Pitali smo još i: zbog čega doktorica Raspopović ćuti na naša pitanja, ali i – kako to da doktorica Crnogorac tvrdi da je trudnoća bila monohorionska i biamnionska, što stoji i u Otpusnoj listi koju ona potpisuje, a trudnoća je bila monohorionska i monoamnionska, što potvrđuju ultrazvučni pregledi i obducent? I ovo: šta ste, kao rukovodilac ustanove, preduzeli ili ćete preduzeti da bi se utvrdilo činjenično stanje i preduzele, eventualne, mjere protiv odgovornih?

Odgovorio je: ,,Kao direktor KCCG, u skladu sa svojim ovlašćenjima i obavezama, svaki predmet koji iziskuje dodatno ispitivanje, dužan sam procesuirati prema zaposlenima KCCG i nakon dobijanja izjašnjenja, sprovesti postupke u skladu sa zakonom. Vaš zahtjev za izjašnjenjem u slučaju porođaja sam uredno procesuirao i nakon dobijanja potrebne dokumentacije i izjašnjenja ordinirajućih ljekara, ću uputiti Komisiji za kontrolu kvaliteta KCCG, a nakon izvještaja Komisije procedure u skladu sa zakonom. Takođe moram napomenuti da ne posjedujem zvaničnu dokumentaciju od suda, da je navedeni slučaj procesuiran i samim tim su sve aktivnosti pokrenute na osnovu Vaše inicijative i pitanja. Nakon završene analize, u pisanoj formi ćete dobiti izvještaj Direktora KCCG o preduzetim radnjama. Pristalica sam prakse, da sva nejasna stanja i sve nejasne slučajeve u svim strukturama društva treba da rješavaju institucije sistema, u okviru svojih ovlašćenja.”

I Ljekarsku komoru smo pitali šta će preduzeti povodom ovog događaja kako bi se utvrdilo činjenično stanje i preduzele eventualne disciplinske mjere. Prvi čovjek Komore Đoko Jočić odgovorio je „da Ljekarska komora Crne Gore nije upoznata sa slučajem”! Pa dodao: ,,Ukoliko Komora dobije pritužbu od strane porodice preminulih beba, shodno zakonu i normativnim aktima Komore, pokrenuće postupak radi utvrđivanja odgovornosti.” Kao da sumnje koje iznosi Monitor nijesu dovoljne!?

Pitanja smo proslijedili i Ministarstvu zdravlja. Nijesu odgovorili.

Javnost i majka traže odgovor: zašto su umrle dvije bebe?

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI U PORASTU: Djetinjstvo u strahu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Samo u toku 15 dana marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja

 

Samo od početka do sredine ovog marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera. To su alarmantne brojke. Koliko se nasilja zapravo dešava, teško je znati – mnoge žrtve ne prijavljuju teror koji doživljavaju, u školama ili u onlajn prostoru, gdje se nasilje često prenosi.

Učenik osmog razreda podgoričke OŠ „21. maj” bio je žrtva napada koji se prije dvadesetak dana dogodio u blizini te škole. Brutalno ga je pretukla grupa đaka devetog razreda OŠ „Savo Pejanović”. Užasni snimak napada širio se društvenim mrežama. Dječak leži na travi, dok ga gomila šutira nogama.

Pokrenut je krivični postupak protiv četvorice četrnaestogodišnjaka zbog sumnje da su počinili djelo nasilničko ponašanje. Škola koja pohađaju namijenila im je vaspitnu mjeru – smanjenje ocjene iz vladanja.

Ovaj je dječak bio duže vremena izložen nasilju.

Početkom marta nikšićka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv četiri osobe koje se sumnjiče za nasilničko ponašanje nad mladićem u holu Gimnazije „Stojan Cerović” u Nikšiću.

Zabilježen je i slučaj nasilja u OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

RAMBO AMADEUS, NEPLANIRANO NASILJE: Čovječe,  posrami se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Producentkinja TV emisije Dnevnica  Lejla Kašić objavila je da je poznati muzičar Antonije Pušić seksualno uznemiravao i vrijeđao na snimanju posljednje epizode. Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtvu kulturnog modela u kojem živimo. Onda su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Podržale su je brojne NVO i građanski aktivisti

 

Seksualno uznemiravanje je, prema konvenciji Savjeta Evrope, svako neželjeno verbalno ili neverbalno, odnosno fizičko ponašanje seksualne prirode u svrhu, odnosno uz ishod povrede dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća i uvredljiva atmosfera. U crnogorski Krivični zakonik tek treba da se uvede ovo krivično djelo.

U Crnoj Gori mnogi ne priznaju seksualno uznemiravanje kao vrstu nasilja nad (najčešće) ženom i dovođenje te osobe u ponižavajući položaj. U brojnim komentarima na ispad čuvenog muzičara Antonija Pusića, koji nastupa pod pseudonimom Rambo Amadeus, ta svijest je došla do punog izražaja.

„Šta treba, svaka cica kojoj si rekao da ti se sviđa njeno dupe i da bi je rado pojebao iz mesta, da skoči sa varijantom da je uznemiravaš….ma daj …pa onda smo svi manijaci i ajmo u zatvor….toliko mi ide na k….cela ova varijanta gde sve žene skaču da kamenuju nekog, a pri tome se žale da nema pravih muškaraca i zato su same, a pri tome imamo ekspanziju svih vrsta polova i trans budalaština“, navodi se u jednom od komentara.

Lejla Kašić,  voditeljica i producentkinja TV emisije Dnevnica, objavila  je da je Antonio Pusić,  u toku snimanja, seksualno uznemiravao i omalovažavao. Nije htjela da govori o detaljima. Slučaj je prijavila policiji.

Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika,  žrtve kulturnog modela u kojem živimo.  U međuvremenu su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama razuzdano vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić.  Od toga da je sve zaslužila, do toga da namjerno diže paniku kako bi se proslavila preko popularnog muzičara iz Herceg Novog.

„Ona je ozbiljan bolesnik…ali kako da je kriviш jadnu kad niko živ ne zna za nju, a silno želi da postane poznata… Platiće ova Rambu nekoliko miliona i raznim valutama za ovo“, kazao je jedan od komentatora.

Rambo je u reagovanju ukazao da je sve skupa u stvari bila kulminacija njegove nervoze zbog  koncepta emisije.  Inače radi se o  emisiji koja se odavno emituje i čiji koncept nije nikakva tajna. Na učestvovanje u Dnevnici  Pušić je dragovoljno pristao.  Lejlu Kašić, on je i u reagovanju, objavljenom na svom fb profilu,  nazvao „ludačom“ i ustanovio „da treba da se liječi“. Odbio je da joj se izvini.

„Dotičnu gospođicu sam… sasvim neplanirano pipnuo ili pljesnuo po dupetu ili pak štipnuo, pojma nemam sad. To nema nikakve veze sa seksom, barem ne s moje strane. Htio sam da joj nekako dojavim da nemam više što, da me je satjerala u ponižavajući položaj. Nekakav zadnji pokušaj da odustane od grubog upada u intimu jedne porodice. Nesretno artikulisan kvazi-drugarski alarm. Seksističan možda, seksualan ne. Nije to niko vidio, nije se ni ona bunila, mogao bih da negiram, ali mrzi me da foliram. Nisam taj lik“, napisao je Rambo Amadeus.

Njegov odgovor pokrenuo je novi talas trolovsko-botovskog nasilja nad Lejlom Kašić,  ali i nad svim ženama i muškarcima koje su stale u njenu odbranu. Mlada novinarka i aktivistkinja Jovana Damjanović napisala je autorski tekst Seksualno uznemiravanje nije udvaranje: Šta vas briga šta se tačno desilo. U tekstu je pokušala da odgovori na dva najčešća pitanja internet komentatora, zabrinutih za budućnost alfa muškarca – kako se udvarati a da ne popiješ prijavu i zašto žrtva ne kaže šta se tačno dogodilo.

„Ako ne znaš kako se udvarati a da se tvoje udvaranje ne završi prijavom onda nemoj da se udvaraš. Možda zvuči grubo, ali ukoliko ne primjećuješ da se u toku komunikacije neke stvari ne trebaju raditi ili izgovoriti, onda treba da radiš na sopstvenim komunikacionim vještinama. Ukoliko misliš da neko treba da trpi vulgarnosti ili prostakluk jer ti ne znaš kako drugačije, postaje vrlo jasno u kome je problem“, piše Damjanović.

Ubrzo nakon ovog teksta, internet nasilje se okrenulo ka njoj. Bilo je mnogo zlonamjernih, uvrjedljivih i seksističkih komentara.  Ona za Monitor kaže da je očekivala sličnu reakciju, jer zna u kakvom društvu živimo, ali nije očekivala psovke i uvrede na ličnoj osnovi.

„Mislim da je dobro da se komunicira na ovu temu i dobro je da se priča o seksualnom uznemiravanju. Sa više muškaraca i žena na internetu, koji misle suprotno, ušla sam u raspravu oko ove teme i sigurna sam da su shvatili šta sam željela da kažem. Oni koji su samo vrijeđali, vjerujem da nijesu ni pročitali tekst, već samo naslov“, kaže Jovana Damjanović.

Lejla Kašić smatra da će i  negativni komentari pomoći da se problem bolje mapira i pokazati koliko nam je emancipacija neophodna. Na komentare je reagovala i građanska aktivistkinja Bojana Jokić. „Nama je kao društvu ’ništa strašno’ da muškarac bez dozvole neprimjerno dodiruje ženu“, kazala je ona. „Čitam – ’izmislila je’, ’hoće slavu’ i još niz komentara slične sadržine i optužbi da je to samo i isključivo njena krivica i pitam se da li bi to isto pisali da je na Lejlinom mjestu bila njihova majka, sestra ili ćerka“, ukazuje Jokićeva.

Crnogorske organizacije koje se bave ženskim pravima izdale su zajedničko saopštenje povodom slučaja Lejle Kašić. One su posebno fokusirale saopštenje Antonija Pušića. Navode da pravdajući odbijanje izvinjenja žrtvi svog ponašanja time što je diskvalifikuje kao osobu ,,koja treba da se liječi”, ,,koja se prenemaže”, ,,koja koketira”, on opravdava nasilje prema ,,nedostojnima” i čini isto što su prije njega činili poznati nasilnici. Nebitno je jesu li nedostojni ,,ludaci”, ,,ženetine koje se prenemažu”, ,,pederi”… princip pravdanja nasilja – za koje nema opravdanja – ostaje isti.

„Simptomatično je i to da svoje nezadovoljstvo emisijom u kojoj je pristao da učestvuje, nije izrazio njenom uredniku – muškarcu, nego producentkinji – ženi i to na veoma čudan i apsolutno neprihvatljiv način“, istakle su nevladine organizacije.

Građanski aktivista Jovan Ulićević tvrdi da poznati muzičar pravda svoj postupak kao što svaki nasilnik pravda svoj. On je parafrazirao opravdanja koja je naveo Pušić u svom saopštenju. Bio sam nervozan, bio sam umoran, ne znam što mi je bilo, sistem je sjeban…„Mrzim ovaj sistem, kapitalizam je raspad, stoga, iskaliću se na ženi pored mene, jer se osjećam nemoćno da zaustavim nešto u čemu sam i sam učesnik. I opet, ona je kriva, što je ’luda’ i nije shvatila da mi treba podrška da malo neđe izdušim“, napisao je Ulićević na svom profilu.

Talas  prijavljivanja slučajeva seksualnog uznemiravanja od strane moćnika odavno je krenuo u svijetu i u regionu. Kod nas je prva progovorila Lejla Kažić.

„Seksualno uznemiravanje ne smije biti normalna stvar. Ne smije imati opravdanje. Ne smije biti nešto na šta se ćuti i prema čemu smo ravnodušni. Može da se desi svima i to nije do nas. Do nas je da ne ćutimo na ovakve slučajeve, ne uplašimo se pred onima koji žele da iskoriste svoj položaj moći“, ističe Lejla Kašić.

Antonije Pušić, Rambo Amadeus, godinama je ambasador dobre volje u organizaciji UNICEF. Nakon što je Lejla Kašić  o incidentu obavijestila ovu organizaciju,  Pusićev  angažman je suspendovan do daljnjeg. Ovo društvo tek treba da se suoči sa sobom i sa svojim nasilničkim potencijalima. Građanin Antonije  Pušić ne bi smio propustiti priliku da pogleda ko je sve i na koji način stao u odbranu njegovog nasilničkog gesta. Da se čovjek prepadne. Ili, posrami.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način

Objavljeno prije

na

Objavio:

Viši sud u Podgorici oslobodio je gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića optužbi da je negiranjem genocida u Srebrenici širio mržnju. Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina

 

Televizija Crne Gore prikazivala je u večeri 29. decembra 2021. godine bosanskohercegovački film Quo vadis, Aida. Riječ je kinematografskom ostvarenju Jasmile Žbanić, nominovanom za prestižnu američku nagradu – Oskar, a dobitnik je i više značajnih međunarodnih nagrada. Film obrađuje genocid u Srebrenici 1995. godine.

Iste večeri, pred prikazivanje filma, okupilo se nekoliko desetina, uglavnom, srednjovječnih muškaraca da protestuju protiv filma. Skup su, navodno, organizovali pripadnici pravoslavnih bratstava, koji svoje nacionalističke ideje i pokliče često kriju iza vjere i humanitarnog rada. Na glavnom ulazu u Radio-televiziju Crne Gore raširili su transparent – „Srebrenica nije genocid“. Riječi na transparentu obrazložio je i epski pjesnik Slavko Perošević, počasni član nikšićkog pravoslavnog bratstva Zavjetnici Tvrdoš. „Smatramo da zločin koji se dogodio u Srebrenici nikako ne može biti tretiran kao genocid… Može da se razmatra na nekim nivoima da li se u Srebrenici dogodio određeni zločin. Sigurno je da se i dogodio. Strijeljanje ratnih zarobljenika može da se tretira kao ratni zločin, ali nikako kao genocid“, kazao je tada on.

Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina.

„Kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda“, navodi se u Krivičnom zakoniku Crne Gore.

Više državno tužilaštvo u Podgorici u ovom događaju tada je pokrenulo izviđaj, ali je donijelo odluku da nije počinjeno nijedno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Oni su predmet proslijedili Upravi policije kako bi utvrdili da li u ovim radnjama ima prekršaja. Međutim, ni policija nije našla da je u radnjama ovih lica bilo nekih kršenja zakona.

Tužilaštvo je nastavilo da ignoriše širenje mržnje, koje se moglo čuti u pjesmama i vidjeti na transparentima koje su nosile ove grupe dok su demonstrirale na ulicama. Sve dok u Skupštini Crne Gore nije usvojena Rezolucija o Srebrenici.

Nakon toga je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, član Glavnog odbora Demokratskog fronta (DF) i Nove srpske demokratije (NSD), koji je navodno blizak sa gorepomenutim pravoslavnim bratstvima, na jednoj srbijanskoj televiziji ponovio tezu da Srebrenica nije genocid. On je tada kazao da se u Skupštini vidjelo ko je izdajnik, da su Srbi napadnuti i da treba da se brane.

„Uostalom, mislim Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim nije bio genocid u Srebrenici“, kazao je Kovačević.

Demokratska partija socijalista tada je podnijela krivičnu prijavu protiv Kovačevića. Više državno tužilaštvo u Podgorici je ovog puta podiglo optužni predlog protiv gradonačelnika Nikšića. Smatrali su da je javnim negiranjem genocida širio nacionalnu i vjersku mržnju.

„U predmetu formiranom u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, protiv M.K., zbog krivičnog djela – izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, nakon sprovedenog postupka izviđaja tokom kojeg je isti saslušan u svojstvu osumnjičenog, na okolnosti povodom iznijetog stava o genocidu u Srebrenici, koji je iznio u emisiji Usijanje dana na TV Kurir, dana 18. 06. 2021. godine, te prikupljenih drugih neophodnih dokaza, ovo tužilaštvo je protiv M.K. podnijelo optužni predlog Višem sudu u Podgorici zbog navedenog krivičnog djela“, objasnila je tada rukovoditeljka tog tužilaštva Lepa Medenica.

Međutim, sud je utvrdio da tužilaštvo nije dokazalo da je način negiranja genocida bio takav da može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema grupi lica ili članu neke takve grupe. U obrazloženju presude sud se pozvao i na presudu evropskog suda u Strazburu u predmetu Perinček protiv Švajcarske. Tužilaštvo je prošle sedmice uložilo žalbu na ovakvu odluku.

Dio pravnika sa kojima je razgovarao novinar Monitora, smatraju da ovaj slučaj nije mogao biti primijenjen u ovom predmetu jer je Perinček u Švajcarskoj negirao genocid Otomanske imperije nad Jermenima 1915. godine. Iako je Švajcarski nacionalni savjet ovaj događaj priznao kao genocid, on nije kao takav priznat međunarodnom presudom. A genocid je zločin koji mora utvrditi sud, što je bio i razlog presude Evropskog suda protiv Švajcarske. S druge strane, međunarodni sud u Hagu je donio presudu da je u Srebrenici počinjen genocid.

Drugi pravnici smatraju da, kao i u ovoj međunarodnoj presudu, tužilac Višeg tužilaštva nije dokazao kako je izjava Kovačevića izazvala ili mogla da izazove javne nerede i nemire. To je Evropski sud i naveo u svojoj presudi u korist Perinčeka.

Neki pravnici apostrofiraju dvostruke standarde tužilaštva kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici. Bivši ministar pravde Vladimir Leposavić, pravoslavna bratstva ili, pojedini predstavnici Srpske pravoslavne crkve, nijesu izvedeni pred sud zbog izjava sličnih Kovačevićevoj. Jedina razlika je što je protiv Kovačevića krivičnu prijavu podnijela partija za čijeg zemana je postavljena većina tužilaca.

Uglavnom, negiranje genocida u Crnoj Gori je i dalje nekažnjivo. A gradonačelnik Kovačević je javnosti pozat i po pjevanju pjesme u kojoj „kukaju bule“.

 

Deset mjeseci zbog poziva na klanje Cetinjana

Posljednji izvještaj državnog tužilaštva (za 2021) kaže da je zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje prijavljeno 45 osoba. Najviše ih je gonjeno zbog govora mržnje na internetu.

Većinu prijava tužilaštvo je odbacilo. Tužioci su odlučili da ne gone 32 osobe.  Većina optuženih je završila u zatvoru.

„Sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda; protiv 3 lica donijete su oslobađajuće presude“, navodi se u izvještaju.

Uvidom u nekoliko javno dostupnih presuda može se vidjeti da su ljudi većinom pozivali na nasilje prema određenoj nacionalnoj ili vjerskoj grupi. U jednoj presudi navodi se da je okrivljeni podsticao na nasilje i mržnju u ime religije. Za to krivično djelo dobio je 10 mjeseci zatvora.

„Na svom profilu koji je registrovan pod imenom ’S.M.’ objavio govor sadržine ’Ja sam spreman za Cetinje. Malo mi se grb iskrivio, ali dobro. Drma mi se, drma mi se na šubari cveće, ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće. Svi na Cetinje, aloo! Nema, nema zajebancije, evo kapa se pripremila, jedno dva- tri noža da ponesemo i boli nas uvo’, piše u presudi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo