Povežite se sa nama

DRUŠTVO

O SMRTI BEBA U KCCG, OPET: Ko je odgovoran

Objavljeno prije

na

Nakon iscrpnog istraživanja, u tekstu Zašto su umrle dvije bebe (Monitor, 16. januar), iznijeli smo sumnju u nesavjesno liječenje u KCCG, ali i brojne kontradiktornosti, u vezi sa porođajem koji se dogodio 9. maja 2013. godine. Podsjetimo: trudnica (insistirala na anonimnosti) u osmom i po mjesecu trudnoće (34 nedjelja), primljena je u KCCG, a tri dana kasnije njeni sinovi, blizanci, umrli su tokom porođaja. Niko joj, do danas, nije odgovorio zašto su umrle bebe, naročito imajući u vidu činjenicu da nalaz obducenta Filipa Vukmirovića pokazuje da nijesu nađene anomalije niti plodova, niti posteljice!

Naveli smo: iako je riječ o rijetkoj, visokorizičnoj trudnoći – javlja se u 35.000 do 60.000 slučajeva – monohorionskoj i monoamnionskoj (bebe nijesu odvojene opnom), za koju se u skladu sa stavovima struke preporučuje prijevremeni carski rez, trudnica nije porođena na taj način. Porađao ju je Predrag Jovović. Nakon što smo mu, prije objavljivanja teksta, dva puta, proslijedili pitanja – zašto pacijentkinja nije porođena carskim rezom i koji je uzrok smrti beba – nije odgovorio. Nakon objavljenog teksta, i našeg ponovnog insistiranja na odgovorima, oglasio se (integralni tekst odgovora smo objavili).

Ključna teza u Jovovićevom odgovoru glasi da je prvi put pacijentkinju pregledao u porodilištu nakon preuzimanja dežurstva, te da je tada konstatovao da bebe nijesu žive.

Pacijentkinja, u ispovijesti Monitoru, tvrdi drugačije – da je doktor Jovović više puta tokom dana posjećivao u porodilištu, i to prvi put nedugo nakon što je došla u taj dio GAK-a, prijepodne, što znači da je morao biti upoznat sa njenim stanjem!

Ali, krenimo redom, precizno. U otpusonoj listi piše „Vodenjak spontano rupturiran u 16.00h, plodova voda bistra, dilatacija materičnog ušća 7 cm obilna plodova voda. CTG-om nakon toga srčani tonovi se ne registruju kod oba ploda. Stimuliše se porođaj Syntocininom. I u 17.24 uslijedi porođaj prvog mrtvog ploda…”

Otpusna lista (koju potpisuje i načelnica GAK Snežana Crnogorac) ne nudi precizan odgovor na pitanje – u koliko sati su tačno prestala da kucaju srca beba. Jedino što piše jeste „nakon toga”, nakon pucanja vodenjaka, dakle: nakon 16.00 sati. Kako je u 17.24 „uslijedio porođaj prvog mrtvog ploda”, jasno je da su srca prestala da kucaju u periodu od pucanja vodenjaka do porođaja, tj. negdje u (dugom) periodu od 16.00 do 17.24. Doktor kaže i to „da se pacijentkinja porodila više od sat i petnaest minuta nakon postavljanja dijagnoze”, što znači da su, po njemu, srca prestala da kucaju u 16.09 minuta (ili ranije), devet minuta nakon pucanja vodenjaka.

Ako taj doktorov podatak uzmemo kao relevantan, da su bebe umrle u 16 sati i 9 minuta, ili koji minut ranije – iako majka, u ispovijesti Monitoru, tvrdi da su srca beba prestala da kucaju nekoliko minuta prije porođaja prvog mrtvog ploda (!) – to znači da je doktor Jovović, prema njegovim riječima – prvi put pacijentkinju pregledao (u porodilištu, nakon preuzimanja dežurstva, nakon što su bebe već bile mrtve) nakon 16 sati i 9 minuta. To, imajući u vidu njegove odgovore, takođe znači da je negdje u to vrijeme i preuzeo dežurstvo.

Prema podacima Monitora, dežurstvo se na toj klinici KCCG, kao i na skoro svim klinikama, preuzima nakon kraja ,,prve smjene”, u 15.00h.

Kako smo konstatovali, majka tvrdi suprotno, navodeći i jedan veoma čudan detalj.

,,Nakon jutarnje vizite, 9. maja, poveli su me u Porodilište. Poslije nekog vremena, možda sat, posjetio me je doktor Jovović. Nakon nekog vremena doktor Jovović se vratio, a ja sam već ponovo bila legla, uključili su me na CTG. Prišao je mom krevetu, rekao mi da ništa ne brinem, okrenuo se i pri izlasku iz prostorije kazao, pred babicama: „Nijesi zaslužila da te ja porađam, a ti dobro znaš zašto. Do danas mi je ostalo nejasno šta je time doktor želio da mi poruči.” Nijesu to bili jedini kontakti sa doktorom, priča: „Potom su mi, oko 14.00 sati, uzeli krv, a ja sam doktora Jovovića zamolila da me porodi carskim putem, jer nijesam više mogla da trpim bolove.”

Pitali smo doktora Jovovića: kada je na dan porođaja prvi put imao susret sa trudnicom (ne misli se na pregled već samo na susret) i u koliko sati mu je počelo dežurstvo? Da li je on kao ljekar koji je porodio trudnicu bio lice koje odlučuje da li će to biti carskim rezom ili vaginalno, ili je to bio dužan da mu naredi neko drugi – ljekar koji je pratio trudnoću ili možda desetak ljekara koji su je, kako Jovović u odgovoru Monitoru tvrdi, pregledali ranije u bolnici?

Pitali smo ga i – ako je postojalo lice koje je bilo dužno da donese takvu odluku i izda mu naređenje kako da je porodi, da nam navede ko je ta osoba. Da li je on bio zadužen da porodi trudnicu i ako nije, ko je? Da li je on bio zadužen da prati zdravstveno stanje trudnice po prijemu u porodilište i ako nije, ko je? Od kojeg ljekara je preuzeo dežurstvo? Nije odgovorio.

Da li sve to znači – ako je tačna Jovovićeva tvrdnja da su bebe bile mrtve kada je on započeo porođaj – da je trudnica sa visokorizičnom trudnoćom, za koju su – kako je izjavio ljekar – znali i drugi ljekari, bila u porodilištu bez ljekarskog nadzora, a da se ljekar pojavio tek pošto su djeca umrla? Svi događaji su se odigrali u porodilištu u kojem je visokorizična trudnica prebačena upravo da bi bila pod ljekarskim nadzorom!

Postavili smo mu i ova pitanja: zbog čega je pacijentkinji tokom jedne od posjeta toga dana poručio: „Nijesi zaslužila da te ja porađam, a ti dobro znaš zašto”? Šta je želio time da joj poruči? Zatim: koji je uzrok smrti beba? Kakva je bila posteljica (trudnoća): monoamnionska ili biamnionska? Nije odgovorio.

Zatim smo većinu navedenih pitanja proslijedili načelnici (i tada, i sada) GAK-a, Snežani Crnogorac. Pitali smo je i: u koliko sati je ljekar Predrag Jovović na dan porođaja trudnice preuzeo dežurstvo? U koliko sati su prestala da kucaju srca beba? Zašto u Otpusnoj listi ne stoji taj podatak? Pa: na osnovu izloženog (odgovora doktora Jovovića) može se zaključiti da je pacijentkinja sa visokorizičnom trudnoćom bila bez ikakvog ljekarskog nadzora, pa čak i posle pucanja vodenjaka i da je ljekar došao kod nje tek kad su djeca već bila mrtva. Kako je to moguće? Šta je preduzela ili šta će, kao rukovodilac odjeljenja, preduzeti u ovom pogledu?

Nije odgovorila, osim što smo iz KCCG, dobili ovo: „Snežana Crnogorac je rekala da Vam je već odgovorila na sva medicinski relevantna pitanja za javnost, navodeći da je pacijentkinja bila pod ljekarskim nadzorom sve vrijeme u toku hospitalizacije. Za sva ostala pitanja na raspolaganju je zvaničnim stručnim institucijama.” Iako je riječ o izbjegavanju suštinskih pitanja, važno: i na ta, ranija, ,,medicinski relevantna pitanja” – što smo prezentovali u prethodnom tekstu – prema stručnjacima koje je konsultovao Monitor, odgovorila je kontradiktorno i – neistinito.

Pitanja smo poslali i doktorici Snežani Raspopović, načelnici Patologije trudnoće, gdje je pacijentkinja bila puna tri dana prije porođaja, tokom kojih nije porođena carskim rezom, iako je morala – onako kako preporučuje struka. Pitali smo je: koji doktori su, poimenice, pregledali pacijentkinju tokom tri dana koliko je bila na Patologiji trudnoće? Koji doktor je bio u posljednjoj viziti, nakon čega je prebačena u Porodilište? Kao ni za potrebe prethodnog teksta, nije odgovorila ništa.

Zatim smo direktoru KCCG Milanu Mijoviću proslijedili sva važna, gore navedena pitanja, koja smo postavili i doktoru Jovoviću, ali i načelnici Snežani Crnogorac. Pitali smo još i: zbog čega doktorica Raspopović ćuti na naša pitanja, ali i – kako to da doktorica Crnogorac tvrdi da je trudnoća bila monohorionska i biamnionska, što stoji i u Otpusnoj listi koju ona potpisuje, a trudnoća je bila monohorionska i monoamnionska, što potvrđuju ultrazvučni pregledi i obducent? I ovo: šta ste, kao rukovodilac ustanove, preduzeli ili ćete preduzeti da bi se utvrdilo činjenično stanje i preduzele, eventualne, mjere protiv odgovornih?

Odgovorio je: ,,Kao direktor KCCG, u skladu sa svojim ovlašćenjima i obavezama, svaki predmet koji iziskuje dodatno ispitivanje, dužan sam procesuirati prema zaposlenima KCCG i nakon dobijanja izjašnjenja, sprovesti postupke u skladu sa zakonom. Vaš zahtjev za izjašnjenjem u slučaju porođaja sam uredno procesuirao i nakon dobijanja potrebne dokumentacije i izjašnjenja ordinirajućih ljekara, ću uputiti Komisiji za kontrolu kvaliteta KCCG, a nakon izvještaja Komisije procedure u skladu sa zakonom. Takođe moram napomenuti da ne posjedujem zvaničnu dokumentaciju od suda, da je navedeni slučaj procesuiran i samim tim su sve aktivnosti pokrenute na osnovu Vaše inicijative i pitanja. Nakon završene analize, u pisanoj formi ćete dobiti izvještaj Direktora KCCG o preduzetim radnjama. Pristalica sam prakse, da sva nejasna stanja i sve nejasne slučajeve u svim strukturama društva treba da rješavaju institucije sistema, u okviru svojih ovlašćenja.”

I Ljekarsku komoru smo pitali šta će preduzeti povodom ovog događaja kako bi se utvrdilo činjenično stanje i preduzele eventualne disciplinske mjere. Prvi čovjek Komore Đoko Jočić odgovorio je „da Ljekarska komora Crne Gore nije upoznata sa slučajem”! Pa dodao: ,,Ukoliko Komora dobije pritužbu od strane porodice preminulih beba, shodno zakonu i normativnim aktima Komore, pokrenuće postupak radi utvrđivanja odgovornosti.” Kao da sumnje koje iznosi Monitor nijesu dovoljne!?

Pitanja smo proslijedili i Ministarstvu zdravlja. Nijesu odgovorili.

Javnost i majka traže odgovor: zašto su umrle dvije bebe?

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo