Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Poslovi za privilegovane

Objavljeno prije

na

Ministar Miodrag Radunović, ne nudeći objašnjenje odakle mu podatak, poručuje: deset do dvadeset ljekara primanjem mita narušavaju ugled bijelog mantila. Prenebregava one oblasti najpodložnije visokoj korupciji – nabavke zdravstvene opreme i potrošnog materijala. Tu se kriju najozbiljnije sumnje u nezakonite poslove. Tu je na sceni sprega države i privilegovanih firmi.

Minstar, naravno, ne spominje da lukrativne poslove u zdravstvu Crne Gore kontolišu čelni ljudi najvažnijih karika u lancu zdravstva: ministarstva, Kliničkog centra, Fonda za zdravstveno osiguranje, Montefarma… Vješto ispletena mreža državnih naručilaca, lojalnih špediterskih firmi i podobnih privatnih dobavljača, prekrila je naše zdravstvo. Da bi sve to funkcionisalo, potrebna je sinhronizacja. Sa visokog nivoa.

Nakon što je 2011. godine dotadašnjoj direktorici Kliničkog centra, najveće zdravstvene ustanove u državi, Oliveri Miljanović istekao mandat, ministar zdravlja Miodrag Bobo Radunović predložio je Vladi novog kandidata – Milana Mijovića. Predlog – prihvaćen. Dobro upućeni sagovornici Monitora kažu da je Mijović imao direktnu podršku premijera Đukanovića, te da je on, zajedno sa Branimirom Gvozdenovićem, najviše uticao na njegovo postavljenje.

U pripremi teksta Monitor je razgovarao, uz detaljan uvid u sudske spise i korespondenciju, sa više vlasnika privatnih firmi za nabavku zdravstvene opreme i potrošnog materijala. Jasno je: Mijovićev Klinički centar, samostalno ili kroz tendere Fonda zdravstva (direktor Kenan Hrapović), posluje sa privilegovanim firmama u domenu nabavke opreme i potrošnog materijala.

Izdvaja se Urion, između ostaloga – zvanični distributer firme Simens, koja je sada, u okviru velike međunarodne afere, optužena za korupciju na regionalnom nivou – da je u zemljema Jugoistočne Evrope (za sada se ne pominje Crna Gora), davala mito u zamjenu za unosne poslove. Izvršna direktorica firme Osmi red D.O.O. iz Podgorice Angelina Vuković na press konferenciji održanoj maja 2010. godine optužila je Urion da nije ispunjavao Zakonom određene uslove za dobijanje dozvole za promet medicinske opreme i materijala, kako u trenutku izdavanja Rješenja za rad (broj 02/50 – 2704/UPI od 18.08.2006), tako ni dvije i po godine kasnije.

Urion je neovlašćeno poslovao: nije imao zakonom predviđeni stručni kadar za promet medicinskih sredstava i medicinskih proizvoda. Još preciznije: u trenutku kada je Urion na tenderu dobio svoj najunosniji posao, u vrijednosti većoj od osam miliona eura (riječ je o 2008. godini), nije imao predviđeni stručni kadar! Do danas ostaje nejasno: kako je takav ponuđač dobio rješenje koje mu je omogućavalo da godinama učestvuje u lukrativnim poslovima javnih nabavki?

Na navedene ozbiljne optužbe niko nije reagovao: ni ministarstvo, ni tužilaštvo. Naprotiv. Urion je i danas jedan od najvećih dobavljača medicinske opreme i potrošnog materijala. Dobija najveće tendere koje raspisuju nadležne državne institucije.

U favorizovanju svojih dobavljača princip je uvijek isti. Riječ je, objašnjavaju naši izvori, o zaključanoj tehničkoj specifikaciji, unaprijed naznačenoj opremi, unaprijed ciljanoj firmi, sa nerijetko i unaprijed sljedujućim ,,bonusom”: potrošnim materijalom za tu firmu.

Mijović, prvi čovjek Kliničkog centra, najvećeg potraživača i potrošača u zdravstvu, koji zdušno sarađuje sa Urionom, u kumovskim je odnosima sa direktorom Zdravstvene ustanove apoteke Crne Gore Montefarm Budimirom Stanišićem. Nije to sve. Mijovićeva veoma bliska saradnica, medicinska direktorica KC-a Ljiljana Musić takođe je povezana sa Montefarmom. Njen suprug Davor Musić je predsjednik odbora direktora te firme.

Budimir Stanišić, koji je na čelo Montefarama došao sa pozicije anesteziologa u KC, prisutan je i u firmi Businessmontenegro (nalazi se u krugu njegovog Montefarma), specijalizovanoj za trgovinu na veliko farmaceutskim proizvodima. Tamo je predsjednik odbora direktora. Nadređeni je, na taj način, supruzi, koja je takođe zaposlena u Businessmontenegru. Ime pomenute firme, u svojstvu uvoznika i špeditera, na skoro svim je ugovorima koje Fond zdravstva kao naručilac potpisuje. Stanišić je član organa upravljanja i Opšte bolnice na Cetinju.

Osim Montefarma, prema propisima, ljekove sa liste A, koji se propisuju na recept, može izdavati i Galenika Crna Gora. Kako je u pitanju ozbiljan biznis, više nego primamljivo zvuči nedavno objavljeni poziv Fonda zdravstva za dostavljanje ponuda radi zaključivanja ugovora o pružanju zdravstvene zaštite iz obaveznog zdravstvenog osiguranja u 2013. godini sa davaocima usluga obuhvaćenih Odlukom o mreži zdravstvenih ustanova.

Ponudu je već dostavio konzorcijum Galenika, na čijem je čelu do početka ove sedmice bio, dok, prema pisanju Dnevnih novina, nije podnio ostavku, Miodrag Ivanović (kum premijerovog brata Aca Đukanovića) i lanac privatnih apoteka DubaiPharm, čiji je vlasnik Oleg Obradović (predsjednik borda Prve banke Aca Đukanovića), koji su se prijavili zajedno.

Iako apoteke Galenike, usljed lošeg stanja firme kojoj prijeti stečaj, ne rade, ima naznaka da se planira reorganizacija koja za cilj ima privatizaciju apoteka. Novinar Vijesti Milorad Milošević smatra da je riječ o ,,pokušaju stvaranja prvog poluprivatnog oligopola u toj oblasti.”

Ivanović i Obradović su bili saradnici i u upravi Telekoma. Skupa su i saslušavani na Anketnom odboru u korupcionaškoj aferi Telekom u kojoj se, u kontekstu primanja mita, pominje i sestra premijera Ana Kolarević.

Prema riječima upućenih sagovornika Monitora, status pri-vilegovane firme ima i privatna kompanija Rudo Montenegro, čiji je ovlašćeni zastupnik i izvršni direktor Ale-ksandar Braco Miranović. Vlada je, na predlog Ministarstva zdravlja, donijela Odluku o mreži zdravstvenih ustanova Crne Gore. Na osnovu te Odluke (stupila na snagu 12. aprila 2013) u mreži zdravstvenih ustanova su: Galenika (za ljekove u Podgorici i naseljenim mjestima: Bijela, Risan, Stari Bar, Sutomore, Virpazar i Tuzi), Rudo Montenegro i OB Meljine Herceg Novi (Opšta hirurgija, opšta interna medicina, ORL, ginekologija i akušerstvo).

Fond za zdravstveno osiguranje, zatim, 27. maja 2013. upućuje dva poziva za prikupljanje ponuda. Jedan za ustanove u mreži, na kojem mogu učestvovati samo izabrani Odlukom, i drugi – za sve ostale privatne ustanove za određene oblasti.

Konkurentska njemačka kompanija za promet medicinskih pomagala Bauerfand, registrovana u Podgorici (izvršna direktorica Sonja Nejkov), već dvije godine pokušava da se uključi na tržište. Međutim za oblast ortopedskih pomagala nema regularnog, za sve jednakog tendera! Kako saznajemo, sa problemom je upoznata i njemačka ambasada u Podgorici.

Lako je zaključiti da je Ministarstvo sebi dalo za pravo da u saradnji sa Fondom formira mrežu ustanova bez precizno definisanih uslova i mogućnosti da se proces odabira kontroliše. Osim toga, opet su privilegovani dobili priliku da dobiju poslove bez borbe i ravnopravnih uslova”, kaže naš sagovornik iz zdravstva koji je insistirao na anonimnosti. Pita se: „O kavim je interesima riječ? Kakve su cijene koje se plaćaju Rudom”?

Podaci do kojih je došao Monitor, uvidom u zvanična dokumenta Privrednog registra, pokazuju da je prvi čovjek Rudo Montenegra Aleksandar Braco Miranović, osnivač još tri firme: dvije za nespecijalizovanu trgovinu na veliko Mavrounija i IBS GROUP, te jedne specijalizovane za usluge pripremanja i posluživanje pića Mania. Miranovićev partner, izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik u firmi Mania (prvi put registrovana 24. 12. 2003. godine), prema zvaničnim podacima Privrednog suda dostupnim na internetu, je Ljindon Đoković, koji je juna 2006. godine uhapšen zbog sumnje da je počinio krivično djelo ,,neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga”, kao i još neka krivična djela.

Miranovićev partner u Maniji, kako se zvala popularna podgorička diskoteka (često posjećivali Milo Đukanović, Veselin Barović i ekipa), bio je i Leon Drešaj. On je decembra 2004. godine uhapšen u policijskoj akciji u Skadru u Albaniji, kada je kod njega pronađeno kilogram i po kokaina, potvrđeno je tada iz Kancelarije Interpola u Albaniji. Godinu kasnije, policija je zaplijenila šest i po kilograma heroina i 50 kilograma marihuane u Tuzima, i uhapsila više krijumčara drogom, među kojima su bili i braća Leon i Viktor Drešaj.

Leon i Viktor nekoliko puta su privođeni, a određeno vrijeme proveli su u zatvoru. Braća Drešaj privedena su i u sklopu istrage o ubistvu inspektora Slavoljuba Šćekića. Leon, prijatelj Damira Mandića, svjedočio je u slučaju ubistva vlasnika Dana Duška Jovanovića. Prema pisanju Dana, Miranovićev poslovni partner Drešaj je svjedočio da je sa Mandićem, u noći ubistva bio u Maniji, ali se, kako je zabilježio Dan, na osnovu listinga ispostavlja, da su to veče njih dvojica razgovarali mobilnim telefonom sedam puta upravo u vrijeme za koje Drešaj tvrdi da su bili zajedno.

Nakon svega, ne čudi što je Odbor za zdravstvo, prije neki dan, odbio predlog opozicionog poslanika Janka Vučinića za kontrolno saslušanje ljudi iz zdravstva. Nijesu ludi.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo