Povežite se sa nama

OKO NAS

POVRATAK AZILANATA SA CRNOGORSKOG SJEVERA: Danke Dojčland

Objavljeno prije

na

„Hvala Vladi Njemačke”, kažu mladi supružnici iz Berana koji su u toj zapadnoevropskoj državi proveli više od pola godine. Sa četvoro djece oni su u Njemačku pošli polovinom prošle godine, u talasu koji je tada zahvatio sjever Crne Gore. Otišli su praktično bez eura u džepu i s kreditima koje je trebalo vraćati, a sada su po povratku izmirili sve dugove i ostalo im je za život dostojan čovjeka.

„Za pola godine uštedjeli smo toliko, koliko se ovdje ne može zaraditi za dvije-tri godine. I proživjeli smo kao ljudi. Željeli smo da ostanemo, ali je migrantska kriza poremetila sve naše planove pa smo bili prinuđeni da se vratimo u Crnu Goru”, kaže Z.M.

Supružnici objašnjavaju da su u Njemačku otišli turistički i tamo ostali kao i svi drugi, tražeći azil.

„Proveli smo prvo vrijeme u kampu. Pošto smo imali malu djecu, vrlo brzo smo dobili smještaj u kući koju smo dijelili s još dvije porodice. Tu smo živjeli čitavo vrijeme. Dobijali smo sve što nam je potrebno i imali zdravstvenu zaštitu. Njemačka nam je za to vrijeme pružila sve što nikada nijesmo imali u Crnoj Gori”, pričaju oni.

Ovih se dana u Njemačkoj, prema informacijama iz nevladinog sektora koji prati ovu problematiku, vrši ubrzana priprema za masovni povratak ljudi iz država Balkana, među kojima su i crnogorski građani.

Navodno ih, kako su prenijele neke porodice koje se nalaze u azilu, bukvalno na ulici zaustavljaju i traže od njih da potpišu da se odmah dobrovoljno vraćaju nazad u svoje države.

,,Takođe su nam kazali da u prihvatnom centru Clausmoorof, koji se nalazi u Njemačkom gradu Gifhorn u pokrajini Donjoj Saksoniji, gdje je smješteno više od dvjesta azilanata iz država Balkana, među njima i crnogorski građani, socijalni radnici vrše pritisak na sve azilante da potpišu da će se dobrovoljno vratiti u svoje države, kako bi što prije oslobodili ovaj prihvatni centar za azilante iz Sirije. To je je izazvalo negodovanje azilanata s Balkana, koji nikom nijesu dozvoljavali da uđe u njihove prostorije gdje borave s porodicama”, prenijeli su mediji saopštenje iz nevladinog sektora.

Sve govori u prilog tome da se Njemačka suočava s najvećom izbjegličkom krizom, odnosno da se priprema za veliki talas migranata, koji treba tek da stigne u ovu državu, pa im je svako mjesto u izbjegličkim kampovima izuzetno važno.

U Crnu Goru su se, prema podacima Savezne kancelarije za migracije i izbjeglice, koji su dostavljeni NVO Euromost, u 2015. godini i januaru 2016, dobrovoljno vratile 782 osobe.

U prethodnoj godini, prema ovim podacima, u Njemačkoj je bilo 4.311 tražilaca azila iz Crne Gore, što znači da se tamo, samo iz te godine, još nalazi oko 3.000 crnogorskih građana. Njemačka sada planira da ih sve vrati.

,,Interesantno da se sve češće javno oglašavaju pojedinci iz izvršne vlasti, odnosno predstavnici Vlade, političkih partija i Skupštine, da će država pomoći našim građanima koji se vraćaju iz azila, iako od te pomoći još nema ništa. Crnogorske vlasti i dalje okrivljuju druge za loše ekonomsko stanje i masovni odlazak svojih građana, zaboravljajući da su upravo oni građane sjevera doveli u tešku ekonomsku situaciju”, kažu u nevladinom sektoru.

Podaci su više nego zabrinjavajući. Samo u ovom regionu Crne Gore preko 17.000 građana živi od materijalnog obezbjeđenja, više od 13.000 je nazaposleno, a oko sedam hiljada je posljednje četiri godine odselilo prema unutrašnjosti države.

Prema evidenciji koja je od početka migrantskog talasa vođena u NVO sektoru, Crnu Goru je samo u 2015. godini napustilo više od 6.000 stanovnika u potrazi za boljim životom.

Da sjever lagano odumire govore i podaci iz mojkovačke opštine, gdje je, osim problema iseljavanja, evidentirano i prisustvo takozvane bijele kuge, odnosno smanjenja broja stanovnika.

Statistika govori da je duplo više Mojkovčana prošle godine sahranjeno nego što je rođeno. Samo iz gradske kapele, minule godine Mojkovčani su, kako su mediji prenijeli saopštenje tamošnjeg komunalnog preduzeća koje gazduje tim objektom, na onaj svijet ispratili 85 sugrađana. Još pedesetak Mojkovčana ispraćeno je iz seoskih kapela.

Na drugoj strani, prema podacima lokalne uprave, rodilo se samo 65 beba, to jest jedva dva buduća odjeljenja, za tri nekada prepune osnovne škole. Naravno, pod uslovom da svi ostanu u Mojkovcu, u šta je teško povjerovati. Neko je prebrojao da u tom malenom gradu s oko osam hiljada stanovnika, ima skoro dvije hiljade neženja.

Prema zvaničnim podacima, broj zaposlenih u Beranama je 4.362, s prosječnom platom od 438 eura, što je manje od državnog prosjeka za čak 46 eura ili skoro 10 odsto. Statistika govori i da je broj penzionera u Beranama bio 5.921, a prosječna penzija 218 eura. To je za 55 eura ili 20 odsto manje od državnog prosjeka.

Tužna je i slika socijalnih davanja. Statistički podaci kažu da je broj korisnika materijalnog obezbjeđenja porodice, ili socijalne pomoći u ovom gradu 1.476. Ako se taj broj pomnoži sa članovima porodica, nosilaca socijalnih primanja, onda se može precizno konstatovati da od socijale u gradu na Limu živi 4.662 stanovnika.

Od nekadašnjih desetak hiljada zaposlenih, u privredi u Beranama danas radi pedeset radnika u fabrici eksploziva Polieks i stotinu u Rudniku mrkog uglja. To je čitava radnička klasa u gradu na Limu i dio priče koji statistika ne može da iskaže.

Slično je ili još gore i u drugim gradovima na sjeveru. Sve je to uticalo da početkom prošle godine krene veliki talas crnogorskih građana u potragu za korom hljeba prema Njemačkoj i drugim razvijenim zapadnoevropskim državama.

Monitor je stupio u kontakt i sa jednim bračnim parom iz Petnjice koji, uprkos svemu što se sada dešava, ne razmišlja o povratku u Crnu Goru. Oni smatraju da se u međuvremenu nije ništa promijenilo što bi moglo biti motiv da počnu da razmišljaju o domovini.

„Mi znamo da domovina ne misli na nas. Shvatili smo da je domovina tamo gdje je dobro i sigurno. Sjetili su nas se sada kada se približavaju izbori, pa šalju abrove preko svojih medija da nas na povratku čeka cvijeće. Možda se neko i prevari. Mi, ako budemo mogli da ostanemo, nećemo se vraćati”, kaže čovjek koji ne želi da otkriva svoj identitet.

On priznaje da je sve do odlaska u Njemačku bio glasač vladajućih partija.

„Supruga i ja smo uvijek bili lojalni glasači DPS-a, ali od toga nijesmo nikad vidjeli koristi. Ja sam radio kod privatnika na crno, i tako smo sastavljali kraj sa krajem. Bio sam patriota sve do trenutka dok mi djeca nijesu ostala gladna, a države nije bilo da mi pomogne. Čak i da nas odmah vrate, ni ja ni supruga više nećemo izlaziti na izbore”, ogorčeno priča taj Petnjičanin.

Čitave porodice krajem 2014. godine i sve do polovine prošle godine pakovale su kofere i od socijalne bijede spas tražile u zapadnoevopskim zemljama – najviše iz Rožaja, Berana, Petnjice, Gusinja, Bijelog Polja, Pljevalja. Računica je bila jasna, kao u priči koju je Monitoru na povratku iz Njemačke ispričao bračni par iz Berana. Ako im i ne bi uspjelo da ostanu duže, za nekoliko mjeseci rada ili socijalnih primanja na zapadu oni će zaraditi mnogo više nego u Crnoj Gori za godinu ili dvije.

Valja se prisjetiti, bilo je koliko juče. Njihove potresne ispovijesti na odlasku bilježili su samo nezavisni mediji i nevladin sektor. Državni i paradržavni mediji su, baš kao i Vlada, „glasno ćutali”. Sada su upravo režimski mediji pokrenuli priču da Crna Gora spremno dočekuje azilante da se vrate u domovinu i uredno ih prebrojavaju.

Ušli smo u izbornu godinu. Centralne vlasti šalju u svijet uljepšanu, ili kako se to obično kaže, virtuelnu sliku stvarnosti. Počelo je predizborno krečenje, ali se statistika ne može uljepšati. Na sjeveru živi 40 odsto nezaposlenih i 60 odsto siromašnih u državi. Te činjenice ne može prefarbati nijedna DPS disperzija.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo