Povežite se sa nama

OKO NAS

POVRATAK AZILANATA SA CRNOGORSKOG SJEVERA: Danke Dojčland

Objavljeno prije

na

„Hvala Vladi Njemačke”, kažu mladi supružnici iz Berana koji su u toj zapadnoevropskoj državi proveli više od pola godine. Sa četvoro djece oni su u Njemačku pošli polovinom prošle godine, u talasu koji je tada zahvatio sjever Crne Gore. Otišli su praktično bez eura u džepu i s kreditima koje je trebalo vraćati, a sada su po povratku izmirili sve dugove i ostalo im je za život dostojan čovjeka.

„Za pola godine uštedjeli smo toliko, koliko se ovdje ne može zaraditi za dvije-tri godine. I proživjeli smo kao ljudi. Željeli smo da ostanemo, ali je migrantska kriza poremetila sve naše planove pa smo bili prinuđeni da se vratimo u Crnu Goru”, kaže Z.M.

Supružnici objašnjavaju da su u Njemačku otišli turistički i tamo ostali kao i svi drugi, tražeći azil.

„Proveli smo prvo vrijeme u kampu. Pošto smo imali malu djecu, vrlo brzo smo dobili smještaj u kući koju smo dijelili s još dvije porodice. Tu smo živjeli čitavo vrijeme. Dobijali smo sve što nam je potrebno i imali zdravstvenu zaštitu. Njemačka nam je za to vrijeme pružila sve što nikada nijesmo imali u Crnoj Gori”, pričaju oni.

Ovih se dana u Njemačkoj, prema informacijama iz nevladinog sektora koji prati ovu problematiku, vrši ubrzana priprema za masovni povratak ljudi iz država Balkana, među kojima su i crnogorski građani.

Navodno ih, kako su prenijele neke porodice koje se nalaze u azilu, bukvalno na ulici zaustavljaju i traže od njih da potpišu da se odmah dobrovoljno vraćaju nazad u svoje države.

,,Takođe su nam kazali da u prihvatnom centru Clausmoorof, koji se nalazi u Njemačkom gradu Gifhorn u pokrajini Donjoj Saksoniji, gdje je smješteno više od dvjesta azilanata iz država Balkana, među njima i crnogorski građani, socijalni radnici vrše pritisak na sve azilante da potpišu da će se dobrovoljno vratiti u svoje države, kako bi što prije oslobodili ovaj prihvatni centar za azilante iz Sirije. To je je izazvalo negodovanje azilanata s Balkana, koji nikom nijesu dozvoljavali da uđe u njihove prostorije gdje borave s porodicama”, prenijeli su mediji saopštenje iz nevladinog sektora.

Sve govori u prilog tome da se Njemačka suočava s najvećom izbjegličkom krizom, odnosno da se priprema za veliki talas migranata, koji treba tek da stigne u ovu državu, pa im je svako mjesto u izbjegličkim kampovima izuzetno važno.

U Crnu Goru su se, prema podacima Savezne kancelarije za migracije i izbjeglice, koji su dostavljeni NVO Euromost, u 2015. godini i januaru 2016, dobrovoljno vratile 782 osobe.

U prethodnoj godini, prema ovim podacima, u Njemačkoj je bilo 4.311 tražilaca azila iz Crne Gore, što znači da se tamo, samo iz te godine, još nalazi oko 3.000 crnogorskih građana. Njemačka sada planira da ih sve vrati.

,,Interesantno da se sve češće javno oglašavaju pojedinci iz izvršne vlasti, odnosno predstavnici Vlade, političkih partija i Skupštine, da će država pomoći našim građanima koji se vraćaju iz azila, iako od te pomoći još nema ništa. Crnogorske vlasti i dalje okrivljuju druge za loše ekonomsko stanje i masovni odlazak svojih građana, zaboravljajući da su upravo oni građane sjevera doveli u tešku ekonomsku situaciju”, kažu u nevladinom sektoru.

Podaci su više nego zabrinjavajući. Samo u ovom regionu Crne Gore preko 17.000 građana živi od materijalnog obezbjeđenja, više od 13.000 je nazaposleno, a oko sedam hiljada je posljednje četiri godine odselilo prema unutrašnjosti države.

Prema evidenciji koja je od početka migrantskog talasa vođena u NVO sektoru, Crnu Goru je samo u 2015. godini napustilo više od 6.000 stanovnika u potrazi za boljim životom.

Da sjever lagano odumire govore i podaci iz mojkovačke opštine, gdje je, osim problema iseljavanja, evidentirano i prisustvo takozvane bijele kuge, odnosno smanjenja broja stanovnika.

Statistika govori da je duplo više Mojkovčana prošle godine sahranjeno nego što je rođeno. Samo iz gradske kapele, minule godine Mojkovčani su, kako su mediji prenijeli saopštenje tamošnjeg komunalnog preduzeća koje gazduje tim objektom, na onaj svijet ispratili 85 sugrađana. Još pedesetak Mojkovčana ispraćeno je iz seoskih kapela.

Na drugoj strani, prema podacima lokalne uprave, rodilo se samo 65 beba, to jest jedva dva buduća odjeljenja, za tri nekada prepune osnovne škole. Naravno, pod uslovom da svi ostanu u Mojkovcu, u šta je teško povjerovati. Neko je prebrojao da u tom malenom gradu s oko osam hiljada stanovnika, ima skoro dvije hiljade neženja.

Prema zvaničnim podacima, broj zaposlenih u Beranama je 4.362, s prosječnom platom od 438 eura, što je manje od državnog prosjeka za čak 46 eura ili skoro 10 odsto. Statistika govori i da je broj penzionera u Beranama bio 5.921, a prosječna penzija 218 eura. To je za 55 eura ili 20 odsto manje od državnog prosjeka.

Tužna je i slika socijalnih davanja. Statistički podaci kažu da je broj korisnika materijalnog obezbjeđenja porodice, ili socijalne pomoći u ovom gradu 1.476. Ako se taj broj pomnoži sa članovima porodica, nosilaca socijalnih primanja, onda se može precizno konstatovati da od socijale u gradu na Limu živi 4.662 stanovnika.

Od nekadašnjih desetak hiljada zaposlenih, u privredi u Beranama danas radi pedeset radnika u fabrici eksploziva Polieks i stotinu u Rudniku mrkog uglja. To je čitava radnička klasa u gradu na Limu i dio priče koji statistika ne može da iskaže.

Slično je ili još gore i u drugim gradovima na sjeveru. Sve je to uticalo da početkom prošle godine krene veliki talas crnogorskih građana u potragu za korom hljeba prema Njemačkoj i drugim razvijenim zapadnoevropskim državama.

Monitor je stupio u kontakt i sa jednim bračnim parom iz Petnjice koji, uprkos svemu što se sada dešava, ne razmišlja o povratku u Crnu Goru. Oni smatraju da se u međuvremenu nije ništa promijenilo što bi moglo biti motiv da počnu da razmišljaju o domovini.

„Mi znamo da domovina ne misli na nas. Shvatili smo da je domovina tamo gdje je dobro i sigurno. Sjetili su nas se sada kada se približavaju izbori, pa šalju abrove preko svojih medija da nas na povratku čeka cvijeće. Možda se neko i prevari. Mi, ako budemo mogli da ostanemo, nećemo se vraćati”, kaže čovjek koji ne želi da otkriva svoj identitet.

On priznaje da je sve do odlaska u Njemačku bio glasač vladajućih partija.

„Supruga i ja smo uvijek bili lojalni glasači DPS-a, ali od toga nijesmo nikad vidjeli koristi. Ja sam radio kod privatnika na crno, i tako smo sastavljali kraj sa krajem. Bio sam patriota sve do trenutka dok mi djeca nijesu ostala gladna, a države nije bilo da mi pomogne. Čak i da nas odmah vrate, ni ja ni supruga više nećemo izlaziti na izbore”, ogorčeno priča taj Petnjičanin.

Čitave porodice krajem 2014. godine i sve do polovine prošle godine pakovale su kofere i od socijalne bijede spas tražile u zapadnoevopskim zemljama – najviše iz Rožaja, Berana, Petnjice, Gusinja, Bijelog Polja, Pljevalja. Računica je bila jasna, kao u priči koju je Monitoru na povratku iz Njemačke ispričao bračni par iz Berana. Ako im i ne bi uspjelo da ostanu duže, za nekoliko mjeseci rada ili socijalnih primanja na zapadu oni će zaraditi mnogo više nego u Crnoj Gori za godinu ili dvije.

Valja se prisjetiti, bilo je koliko juče. Njihove potresne ispovijesti na odlasku bilježili su samo nezavisni mediji i nevladin sektor. Državni i paradržavni mediji su, baš kao i Vlada, „glasno ćutali”. Sada su upravo režimski mediji pokrenuli priču da Crna Gora spremno dočekuje azilante da se vrate u domovinu i uredno ih prebrojavaju.

Ušli smo u izbornu godinu. Centralne vlasti šalju u svijet uljepšanu, ili kako se to obično kaže, virtuelnu sliku stvarnosti. Počelo je predizborno krečenje, ali se statistika ne može uljepšati. Na sjeveru živi 40 odsto nezaposlenih i 60 odsto siromašnih u državi. Te činjenice ne može prefarbati nijedna DPS disperzija.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAKON SAMOUBISTVA ISPRED NIKŠIĆKE BOLNICE: Vapaje nema ko da čuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je pacijent iz Nikšića ispred bolnice izvršio samoubistvo ponovo se potvrđuje da se na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja. U Crnoj Gori ne postoje adekvatni uslovi za liječenje osoba sa mentalnim oboljenjima. Klinika za mentalno zdravlje počela je da se gradi prije dvije godine, a još uvijek nije otvorena

 

Pacijent iz Nikšića, koji je dva dana uzastopno, krajem aprila, tražio pomoć psihijatra u Opštoj bolnici u tom gradu, nakon pregleda dežurnog doktora interniste, izvršio je samoubistvo u krugu te zdravstvene ustanove. Nikšićka bolnica, u danima kada je pacijentu bilo potrebno liječenje, nije imala dežurnog psihijatra. Informacija je, kada je stigla do javnosti, izazvala brojne komentare i ponovo aktuelizovala činjenicu da se u Crnoj Gori na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja.

Uprava nikšićke bolnice o slučaju suicida obavijestila je Ministarstvo zdravlja dvadesetak dana kasnije, iznijevši problem organizacije psihijatrijske službe. Ministarstvo je naložilo vanrednu eksternu kontrolu kvaliteta stručnog rada i medicinske dokumentacije u vezi sa liječenjem preminulog pacijenta.

,,U Ministarstvu zdravlja nakon toga održano je više sastanaka na kojima je razgovarano o potencijalnim rješenjima organizacije ove službe do perioda završetka godišnjih odmora, kao i da se u saradnji sa drugim zdravstvenim ustanovama uspostavi dodatna angažovanost ljekara, čime će problem biti privremeno riješen”, kazali su iz resora kojim rukovodi Vojislav Šimun.

Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom slučaja suicida u nikšićkoj bolnici od 28. aprila, kada se pacijent ubio vatrenim oružjem u krugu te ustanove. ,,Tačno je da se desio suicid u krugu Opšte bolnice u Nikšiću, o čemu je istog momenta obaviještena Uprava policije u Nikšiću, koja dalje preduzima potrebne radnje iz svoje nadležnosti. Pacijent je pregledan dana 27. aprila od strane dežurnog doktora, koji nakon uvida u stanje pacijenta predlaže hospitalizaciju u KCCG. Međutim, u tom trenutku pacijent u prisustvu članova porodice odbija hospitalizaciju. Zbog pružanja zdravstvene zaštite dežurni ljekar poziva načelnicu psihijatrije, koja u tom trenutku nema obavezu pripravnosti, ali iz humanih razloga prema pacijentu odgovara sugestijom za dalji terapijski tretman i upućivanje pacijenta na bolničko liječenje u KCCG. Opšta bolnica u Nikšiću nema nadležnost za prisilnu hospitalizaciju na Odjeljenju psihijatrije. Naglašavamo da je pacijent 27. aprila primio injekcionu terapiju, kao i 28. aprila ujutru”, kazala je Vijestima direktorica nikšićke bolnice Dušanka Milatović Perović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

JAVNE NABAVKE NA KOLAŠINSKI NAČIN: Radovi kasne zbog “crtanja” tendera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dva kolašinska tendera poništena su nakon što je utvrđeno da su napravljene bitne povrede Zakona o javnim nabavkama. Posljedica po naručioce- posla nema, a početak radova na dva bitna projekta biće prolongiran za dužinu trajanja novih postupaka

Poznajemo praksu da se tenderi za infrastrukturne projekte na sjeveru poništavaju zbog toga što nema ponuđača. Međutim,  tokom minula dva  mjeseca, dva kolašinska postupka javnih nabavki  poništena su zbog  povreda  Zakona.  U oba slučaja je  utvrđeno da je naručilac posla uslovima i tenderskom dokumentacijom “ograničio konkurenciju”, što, laički, znači da su tenederi bili namješteni za određene ponuđače.

Tender za izgradnju boba na šinama, u zoni Ski-centra Kolašin 1600 poništen je, nakon što je nadležna Komisja  ocijenila  da su svih 10 navoda iz žalbe bjelopoljskog preduzeća United construction osnovani.

Prema tenderskoj dokumentaciji,  ugovor bi bio ralizovan  po principu “projektuj i izgradi”, kojim se izvođač samostalno obavezuje da obavi sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu. Riječ je o objektu koji nema svoj pogon, već će zavisiti od žičare. Predviđeno je da bude priključen na električnu energiju polazne stanice žičare.

Uprava za kapitalne projekte objavila je 5. aprila tendersku dokumentaciju postupka javne nabavke za izgradnju boba na šinama, a 15-ak dana kasnije  izmijenila tendersku dokumentaciju. Među brojnim žalbenim navodima United construction je i konstatacija da je naručilac uslovima postavljenim u dokumentaciji, odnosno preciziranim tehničkim karakteristikama,  ograničio konkurenciju.  Tačnije, da bob dužine 2.000 metara određenih tehničkih karakterisika  proizvodi samo jedna austrijska firma, a da je na tržištu, navodno, mnogo jefitinijih i “uobičajenijih” varijanti  te vrste objekata.

Tako postavljenim uslovima, tvrde, naručilac je omogućio da u postupku javne nabavke učestvuje samo kompanija koja je izgradila bob na šinama na Jahorini. Istovremeno, piše u žalbi, onemogućeno je da učestvuju privredni subjekti koji su izgradili na desetine ili stotine bobova na šinama dužine 1.000-1.300 metara, što je, podsjećaju, najčešća dužina te vrste objekta.

Među primjedbama na postupak javne nabavke, odnosno dokumentaciju, podnosioci žalbe podsjećaju i da nema urbanističko tehničkih uslova, te da je uz projektni zadatak priložena samo odluka predsjednika Opštine Kolašin o određivanju lokacije za izgradnju lokalnog objekta od opšteg interesa. Iz United construction objašnjavaju i da je je projektni zadatak sačinjen u državnom preduzeću Skijališta Crne Gore, te da je taj dokument potpisao izvšni direktor, ali da nedostaje njegova izjava o nepostojanju sukoba interesa.

Nadležna komisija je usvojila u žalbu bjelopoljskog preduzeća, konstatujući da su napravljene bitne povrede pravila postupka javne nabavke, koje, kako konstatuju, ne mogu biti otklonjene “naknadnim radnjama naručioca”. To je, objašnjavaju iz Komisije, razlog  za poništenje postupka.

Još jedan od projekata od kojeg se u Kolašinu očekivalo mnogo, Uprava za kapitalne projekte poništila je  prije nekoliko dana. Riječ je o  izradi  projektne dokumentacije i radovima na zatvaranju i rekultivaciji privremenog skladišta komunalnog i neopasnog gradevinskog otpada u Bakovićima. Ti radovi trebalo je da koštaju preko četiri milona eura, a uslove, propisane postupkom javne nabavke, opet je, prema navodima iz žalbe, mogla da ispuni samo jedna kompanija. Ovog puta ponuđača je zbog kršenja zakona prijavio Bemaks, čiju je žalba Komisija usvojila.

Ta kompanija se žalila na dio tenderske dokumenatacije u kojem je od ponuđača “jasno i nedvosmisleno zahtijevano da koristi samo jednu vrstu materijala – Trisoplast (materijal za hidroizolaciju), holandske firme Trisoplast Mineral Liner. U žalbi Bemaksa piše da su u tenderskoj dokumentaciji, odnosno u idejnom rješenju, čak opisane performance baš tog materijala, i na osnovu cijena procijenjena vrijednost dijela radova (1,57 milona eura).

Bemaks je prethodno tražio pojašnjenja tenderske dokumentacije, ali ih je odgovor naručioca, kako su napisali u žalbi,  “dodatno uvjerio u svjesnu namjeru diskriminacije učesnika postupka javne nabavke”. Navode kako je time povrijeđen Zakon o javnim nabavkama, te da je nezakonit i neprihvatljiv zahtjev za jednim materijalom jednog proizvođača.

Pejzažno uređenje zelenih površina specijalne namjene – zatvaranje i rekultivacija privremenog skladišta komunalnog i neopasnog građevinskog otpada u Bakovićima treba da se realizuje po principu “projektuj i izgradi”. Idejno rješenje, u kojem piše da su investitori projekata Opština Kolašin i Uprava za kapitalne projekte, radila je firma Projekt sistem iz Podgorice. Rok za završetak cijelog projekta, prema poništenom tenderu, je 20 mjeseci, od čega dva za izradu glavnog projekta, a 18 mjeseci za završetak.

Autori idejnog rješenja preporučili su da se, u okviru sanacije, preduzmu, “maksimalne moguće mjere zaštite, kako bi uticaj na okolinu bio minimiziran”. Kako je objašnjeno, sanacija deponije podrazumijeva i njeno upotpunjavanje objektima i sadržajima za najveće moguće eliminisanje postojećih i sprečavanje budućih negativnih uticaja na životnu sredinu.

Pored kolašinskih, dovedena je u pitanje i zakonitost provobitno okončanog pljevaljskog postupka  javnih nabavki za pelet, koji se građanima isporučuje po subvencioniranim cijenama. Komisiji za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki   poništila je odluku lokalne uprave o izboru najpovoljnijeg ponuđača.

Preduzeće Mikro-Mont Komisiji je podnijelo  žalbu protiv odluke Opštine ”zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede pravila postupka i pogrešne primjene materijalnog prava”. Objašnjavaju da je ponuda izabranog ponuđača firme  Jasena neispravna, “jer pelet koji je ponudio ne zadovoljava standard kvaliteta A1”. Usvajajući tu žalbu Komisije  Opštini je naloženo da u roku od 15 dana ponovno vrednuje i odlučuje u otvorenom postupku javne nabavke peleta za grijanje.

Firma koja je podnijela žalbu bila je drugorangirana u postupku i njihova ponuda  skuplja je za više od 68.000 od  ponude Jasena. U obrazloženju rješenja o poništenju postupka, iz pljevaljskog Sekretarijata za stambeno komunalne poslove, saobraćaj i vode tvrde da je razlika u cijeni između prvorangiranog i drugorangiranog prevelika. Pa su poništili tender.

“Niko od nas nije spreman da časti bilo koga toliki novčani iznos, od čega polovinu plaćaju građani iz svog džepa, a druga polovina su budžetska sredstva, koja su takođe sredstva naših građana. A posebno što formalna greška u izjavi za ponuđače ne košta toliko, odnosno niko od toga ne trpi bilo kakvu štetu. U protivnom, brujali bi mediji o našem nepoštenju i korupciji i bili bi obilježeni od strane svojih sugrađana”, poručili su iz  Sekreterijata.

Jedno od načela Zakona o javnim nabavkama je obezbjeđivanja konkurencije, prema kojem naručilac ne smije da ograniči ili spriječi konkurenciju između privrednih subjekata. Naročito, kako je precizirano, “ne smije da onemogući učešće privrednog subjekta u postupku javne nabavke neopravdanom primjenom pregovaračkog postupka ili primjenom diskriminatornih uslova i kriterijuma ili mjera kojima se favorizuju pojedini privredni subjekti”.

Zakonom je, između ostalog, propisana obaveza da se obezbijedi da svi privredni subjekti u postupku javne nabavke imaju ravnopravan tretman. Takođe, naručilac ne smije da određuje uslove koji dovode do diskriminacija privrednih subjekata.

                                                        Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ČIJA JE ZGRADA ATLAS BANKE U CENTRU BERANA: Duškovo ili naše

Objavljeno prije

na

Objavio:

“Zgrada i zemljiše u najstrožem centru grada i dalje su u stečajnoj masi. Sasvim je izvjesno da će Knežević tražiti da mu se to vrati, bez obzira na sudske postupke koji protiv njega budu vođeni, odnosno da se toga neće odreći“, kaže bivši službenik banke

Vlasnik Atlas grupe Duško Knežević polaže pravo na poslovne prostorije nekadašnje Atlas banke i dvadeset ari zemljišta na najboljoj lokaciji u Beranama, koji se sada nalaze u stečajnoj masi ove banke. Samo ostaje dilema – da li je to Duškovo, ili pripada Beranama.

Dobro obaviješteni sagovornik Monitora   kaže da ta imovina sada sasvim sigurno vrijedi milion, ako ne i dva ili tri miliona eura.

„Riječ je polovini poslovne zgrade nekadašnjeg platnog prometa i Atlas banke. Atlas banci je pripadalo blizu hiljadu kvadrata na tri nivoa, odnosno, od suterena, preko prvog prizemlja gdje je bila šalter sala, do drugog sprata sa poslovnim kancelarijama“, priča taj sagovornik.

On objašnjava da je stečajna uprava, nakon što je ispraznila sve što je bilo u zgradi, pokušala da zgradu proda za 400 hiljada eura, ali da su, navodno, vrlo brzo vidjeli da imaju pogrešnu procjenu. „Zato je taj oglas poništen. Koliko ja znam prodaja više nije oglašavana, i zgrada i zemljiše u najstrožem centru grada su i dalje u stečajnoj masi. Sasvim je izvjesno da će Knežević tražiti da mu se to vrati, bez obzira na sudske postupke koji protiv njega budu vođeni, odnosno da se toga neće odreći“, kaže bivši službenik filijale Atlas banke u Beranama.

On objašnjava da je ova banka, prije nego je pristupila Atlas grupi, bila preteča svih banaka u Beranama, i da je u njoj čuvana sva dokumentacija svih bivših privrednih preduzeća još iz vremena SFRJ, koja su i izgradila sadašnje zdanje. „Ova zgrada je izgrađena 1974. godine od sredstava gradske privrede, koja je u to vrijeme bila treća u Crnoj Gori. Tada je postojala samo ova banka. Ta banka se poslije rata zvala Komunalna banka Ivangrad, Andrijevica i Plav. Zatim je mijenjala ime u Osnovnu banku, potom u Montenegro banku. Poslije 1992. godine se izdvojila iz sistema Montenegro banke i tada je formirana Beranska banka. Beranska banka je 2003. godine pripojena Atlas banci“, kaže taj službenik.

Iz stečajne uprave ranije su saopštili da se sva poslovna dokumentacija zatečena u ranijoj organizacionoj jedinici banke Berane i za koju postoji obaveza čuvanja, čuvala u Atlas banci u stečaju. Potom je, 19. jula 2019. godine, izmještena iz Berana i arhivirana kod ovlašćenog pravnog lica, društva sa ograničenom odgovornošću za špediciju, informatički inžinjering i usluge arhiviranja “Knjaz” Podgorica, sa kojim Atlas banka ima potpisan ugovor o poslovnoj saradnji.

Monitor je ranije objavio fotografije i došao u posjed video zapisa na kojem se vidi kako je sa zadnje strane zgrade Atlas banke u ovom gradu parkiran komunalni kamion, i kako dvojica radnika u paketima izbacuju razni pisani materijal. Video zapis je tada napravio jedan od bivših deponenata ove banke koji se tu slučajno zatekao, i na snimku se čuje kako govori „eto gdje završi moja banka, u kontejneru, poslaću ovo Dušku (Kneževiću) da vidi“.

Taj službenik smatra da je stečajna uprava mogla sa materijalom poslije 2003. godine da radi šta god hoće, ali da su bilo kakvu dokumentaciju iz ranijeg perioda morali da predaju državnom Arhivu. „Sve to je urađeno netransparentno, i zato ostaje sumnja u to što je činjeno poslije uvođenja stečaja. Nekima od nas su i lične stvari ostale u zgradi, na radnim stolovima. Toga dana, odmah po završetku radnog vremena, pojavilo se novo obezbjeđenje, zaključali su vrata, i više niko od nas starih radnika nije mogao da uđe u zgradu“, kaže naš sagovornik.

Osim jednog manjeg dijela u prizemlju koji koristi Ministarstvo unitrašnjih poslova i dvije kancelarije finansijske policije na spratu, ova vrijedna zgrada u centru Berana propada i zarasta u šiblje. „Mi u ovom trenutku ne znamo u kom pravcu će se kretati slučaj „DK“, ali ja mislim da se bliži kraj i da će, kada dođe vrijeme za poravnanje, Duško Knežević sigurno tražiti da mu se polovina zgrade koja njemu pripada, sa dvije hiljade kvadrata zemljišta u centru Berana, vrati. Možda će tražiti i obeštećenje zbog neodržavanja zgrade i njenog propadanja za vrijeme od kada je zatvorena“, kaže bivši službenik beranske filijale Atlas banke.

Na društvenim mrežama i u kafanskim razgovorima, otvara se, međutim i pitanje načina kako je Duško Knežević, u vrijeme kada je bio omiljeni tajkun DPS, došao u posjed imovine u Beranama, odnosno kako je i pod kojim okolnostima tadašnja Beranska banka 2003. godine prešla u sistem Atlas banke.

Ta zgrada je ostala kao dokaz da je Berane nekada imalo jaku industriju, da je bilo treća opština po razvijenosti u Crnoj Gori, i da je lokalna industrija imala svoju banku. Koja sada pripada Kneževiću, odnosno u stečajnoj je masi Atlas banke. Možda je Duškovo, ali bilo je naše, kažu Beranci.

                                                                                    Tufik SOFTIĆ     

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo