Povežite se sa nama

FOKUS

POVRATAK OTPISANOG: Prijeti kao nov

Objavljeno prije

na

Đukanovićev odlazak je bio privid, povratak je stvarnost

 

Doskora su nas iz koalicija pobjednica na prethodnim parlamentarnim izborima uvjeravali kako je odlazak Mila Đukanovića u političku penziju gotova stvar, a povratak DPS-a na vlast – nemoguć. Ne primjećujući kako sa pozicija zakonodavne i izvršne vlasti vuku poteze koji ono što je u septembru 2020. izgledalo nezamislivo pretvaraju u realnost: povratak  na vlast ovog i ovakvog DPS-a. Poslije trideset godina podjela, prevara, pljačke, nepravde i siromašenja.

Predsjednik Crne Gore i DPS-a, ukazao nam se  u punom kapacitetu. ,,Doći ćemo do trenutka kada će DPS sa partnerima biti stožer politike Crne Gore”, pohvalio se Đukanović. ,,Samo je jedno odgovorno domaćinstvo u državi, a to je DPS sa partnerima”.

Neodgovornost je jedna od ključnih riječi za opis iznevjernenih postizbornih nada većine građana Crne Gore.

Nakon prošlonedjeljne svađe i zamalo tuče, ovonedjeljna sjednica Vlade Zdravka Krivokapića odložena je zbog izostanka ministara koji su, prema zvaničnom obrazloženju, ,,službeno odsutni zbog ranije preuzetih i planiranih obaveza i aktivnosti”. Tako Crna Gora, gotovo pun mjesec, nema službenu odluku o pridruživanju sankcijama koje su UN i EU uvele Rusiji, nakon napada na Ukrajinu. Istovremeno,  zvaničnici DF su odbili da jasno osude Putinovu agresiju na suverenu zemlju, nakon javne negacije ukrajinske države i nacije.

Takva pozicija političkih protivnika Đukanoviću je omogućila povratak na međunarodnu scenu sa koje je, u dobroj mjeri, bio izopšten prije gubitka parlamantarnih izbora. Umjesto da se sprema za dobrovoljno povlačenje u političku penziju koje mu je, prema informacijama Monitora, jesenas predočeno sa Zapada kao jedan od neophodnih uslova za prevazilaženje rastuće političke krize u zemlji, Đukanović ovih dana predstavlja Crnu Goru na samitu NATO-a. I prima čestitke za odabir prave strane istorije.

Dok planira povratak na vlast svoje partije, Đukanović konkurenciji drži lekcije. ,,Rekao bih da nema zdravorazumskog bića, a kamoli države i naroda koje su elementarno državno odgovorne, koji može preći preko okolnosti da jedna velika država tako grubo nasrne na nezavisnu državu u Evropi… Tu se aktivira onaj moralni kod Crne Gore, ono što je ukupno naše istorijsko iskustvo, koje nas uči, kao što smo odlučno kroz čitavu istoriju branili svoju slobodu, nezavisnost, pravo na postojanje i izbor budućnosti, da isto tako moramo reagovati kada su ove vrijednosti ugrožene kod drugih država i naroda”, kaže Đukanović gostujući na Javnom servisu.  Pa šutira:  ,,Ova Vlada nastavlja da bruka našu državu. Ona nije bila u stanju da donese odluku oko ovog pitanja, koje je mnogo važnije od politike, ovo je pitanje moralnog stava svakog pojedinca. Jedini zaključak iz svega je da nam nasušno treba (nova) vlada”.

Nek se sad neko  sjeti kako nas je, u stara dobra DPS vremena, pohodio Sergej Šojgu, aktuelni ministar odbrane Ruske Federacije. Sa kakvim je strahopoštovanjem dočekivan. I kako je jedne prilike, brinući o interesima Olega Deripaske, domaćinima zamjerio da, kada su oni nosili pare u Moskvu iz Rusije nijesu pitali za njihovo porijeklo. Što su Đukanović, Milan Roćen, Igor Lukšić i društvo stojički prečuli.

Đukanović, biće, računa kako smo zaboravili sa kakvim su žarom on i Branimir Gvozdenović pokušavali da Deripasku proizvedu u vlasnika Termoelektrane u Pljevljima, shodno svojim kafanskim dogovorima. Ili onih, skoro 140 miliona eura kreditnih garancija, koje su on i njegovi iz DPS-a velikodušno dali Deripaski kršeći ekonomsku logiku, važeće zakone i vladine procedure. Nijedan cent nije vraćen u državni budžet.

Umjesto toga Đukanović pokušava da nas ubijedi kako doskorašnji SDT Milivoje Katnić nije razriješen zato što je izbjegavao da procesurira slučaj garancije KAP-u.  Baš kao i Đukanovićeve afere sa Duškom Kneževićem (Koverta, Atlas, prvi million, prvi ofšor, Dubai…), poslove sa bratom Acom (Prva banka, Limenka), sestrom Anom (Telekom), sinom Blažom (mreža ofšor kompanija iz Pandora papira)… Nego zato što se našao na braniku otadžbine  čuvajući nas od Rusa.

,,On je dotakao najosjetljiviji dio nervnog sistema one politike koja je politika izdaje i veleizdaje crnogorskih nacionalnih interesa. On je doveo do procesuiranja državnog udara…”, tuguje Predsjednik nad sudbinom bivšeg SDT-a. Pa zaključuje kako je nova vlast ,,veoma nervozno tražila  trenutak da sa poziciju GST instalira svog istomišljenika”.

Može mu biti. Drugačija bi se pjesma pjevala da se DF, Demokrate i URA nijesu, u parlamentu, šest mjeseci pogađali o sastavu Tužilačkog savjeta. Dok je Vladi još više vremena trebalo da skine oznaku tajnosti sa Đukanovićevih (privatnih?) letova u Švajcarsku državnim avionom.

DPS i njegovom predsjedniku na ruku ide i tekuće ponašanje poslanika aktuelne većine. Svjesni da bi na prvoj sjednici parlamenta izgubili mjesto v.d. predsjedavajućeg, DF i Demokrate odbijaju da zakažu zasjedanje Skupštine kako bi se usvojili Vladini prijedlozi usmjereni na obuzdavanje podivljalih cijena hrane i energenata. Preča je njihova vlast.

Pošto voze službena auta a gorivo sipaju na račun poreskih obveznika, možda i ne primjećuju da je benzin danas duplo skuplji nego što je bio kad su  oni postali većina. Da dva jajeta sada koštaju koliko i vekna hljeba u momentu usvajanja programa Evropa sad. A kilo brašna koliko i deset (jeftinijih) jaja onda. Ubrzo će, ako već nije, vrijednost minimalne zarade (450 eura) izražena u kupovnoj moći osnovnih životnih namirnica biti manja od minimalca koji je ostavio DPS (225 eura). Tako će i ono što su uradili na poboljšanju životnog standarda zaposlenih (zaboravljajući poljoprivrednike, nezaposlene i penzionere), na šta DPS tri decenije nije htio ni da pomisli, brzo pasti u zaborav. Poješće ga inflacija. I DPS propaganda.

Mandate Krivokapićeve Vlade i parlamenta Alekse Bečića pamtićemo, uglavnom, po uređenju skupštinskog enterijera i nasilnog ustoličenju mitropolita Joanikija Mićovića na Cetinju. Kad su Krivokapić i društvo pokazali zavidan talenat da iskopiraju DPS model zavađanja naroda, rizikujući tuđe živote za rad kratkoročnog političkog ćara. Koji su onda proćerdali međusobnim svađama. U momentu kada je Đukanović djelovao izgubljen u vremenu i prostoru, dok su inspektori privodili Veselina Vlejovića.

Zato Đukanović danas likuje o odlasku kleronacionalističke Vlade. I najavljuje povratak svojih kleptonacionalista. ,,Dobra vijest je da je kleronacionalistička Vlada izgubila povjerenje. Kakva god bila nova vlada, važni činioci će biti stranke i nijedna odluka neće moći da se donese bez nas”.

Inertnost odlazeće većine daje krila Đukanoviću.

Prošla su više od dva mjeseca kako je mandatar Dritan Abazović formalizovao proceduru izglasavanja nepovjerenja Krivokapićevoj Vladi i započeo (bolje je reći nastavio) pregovore o formiranju svoje, manjinske/evropske vlade. Od tada do danas smo pametniji toliko što znamo da će ta vlada, bude li formirana, trajati najduže godinu. Da SNP u nju bi, ali neće ako su tamo SDP ili SD. A DPS je neće podržati ako tamo nijesu SD ili SDP.

Abazović objašnjava kako je on spreman da ,,sjutra” sastavi vladu, ali toleriše potencijalne partnere koji bi da sačekaju ishod izbora u Beranama i Ulcinju. Mandatar ponavlja ,,nikad više” priču o povratku DPS-a na vlast. Kao da ne vidi koliko se i njegova pozicija promijenila od zimus.

Prema izvorima Monitora, u priču o manjinskoj vladi Abazović je ušao sa stavom da on ne želi da formira vladu koju će, makar glasovima, podržati brojnim aferama kompromitovano krilo poslaničkog kluba DPS-a (Duško Marković, Branimir Gvozdenović, Petar Ivanović, Peđa Bošković…). Stigli smo dotle da oni  postavljaju uslove za podršku. Makar to radili preko predsjednika partije.

,,DPS neće dati blanko podršku bilo kojoj vladi ili pratiji dok god sve nedoumice ne stave na papir”, kaže Đukanović, dok iz DPS-a poručuju kako nijedna odluka neće moći da se donese bez njih.

Partije manjina polako gube povjerenje u mandatara i prethodne dogovore. ,,S obzirom na tok pregovora, nisam optimističan po pitanju formiranja manjinske vlade”, kazao je Mehmed Zenka, predsjednik Demokratske unije Albanaca gostujući na Gradskoj TV. ,,Počelo je konstruktivno, čak smo i potpisali platformu o prioritetima buduće vlade. Imali smo podršku 44 poslanika i predsjednik države je povjerio mandat. Međutim, nakon nepune tri nedjelje priča se mijenja…”. Zenka preporučuje: ,,Sve procrnogorske snage sada moraju da se okupe bez obzira na vjeru i naciju jer ovo je kuća koju smo svi stvarali i gdje svi želimo da se dobro osjećamo”.

A šta je sa osjećajem i kućom onih koji se, u aktuelnoj podjeli, ne bi mogli svrstati u te procrnogorske snage? SNP u vladi bi pokazao ono što je neupitno – da Crna Gora može biti kuća svih njenih građana, makar se tome otvoreno protivili ,,ekskluzivni” zastupnici crnogorskih i sprskih nacionalnih interesa – DPS i DF. Đukanović podršku vladi uslovljava  ulaskom SD i(li) SDP u nju. Nadajući se da će to biti neprihvatljivo za SNP. Pa  će podjele preživjeti još jednu promjenu većine. Ali ne i sistema vladavine.

To nas, opet, vraća na odlazeću većinu. Da su prihvatili politički poraz i omogućili normalnu smjenu vladajuće većine, kad već nijesu uspjeli da naprave kompromis u političkim prioritetima i podjeli funkcija, DF i Demokrate bi sjutra bile u prilici da svojim glasovima spriječe diktate DPS-a. Makar u vezi  proklamovane borbe protiv korupcije i kriminala. Taj uticaj mogao je biti makar onoliki koliko je sadašnja opozicija predvođena DPS-om uticala na smjenu Vladimira Leposavića, izglasavanje Rezolucije o Srebrenici, smjenu premijera i predsjednika parlamenta.

Ovako će, najvjerovatnije, DF i Demokrate bojkotovati parlament kada i ako nova većina pronađe način da formalizuje svoj status. DPS će veselo gazdovati Skupštinom bez opozicije. Da bude gore, zateći će isti onaj korumpirani i kompromitovani sistem koji su ostavili. Samo zaogrnut drugim bojama i drugačijom ikonografijom. Dočekaće ih na funkcijama, istina je, tuđi rođaci i partijski drugovi, ali će institucije biti jednako obezglavljene, privreda u poznatim mukama a, građani vođeni istim strahovima od sukoba i siromaštva…

Ako je Đukanovićev odlazak bio privid, povratak je stvarnost.

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

FOKUS

USTAVNI SUD PO PARTIJSKIM KVOTAMA: Lako je Vatikanu, oni biraju samo jednog

Objavljeno prije

na

Objavio:

Deblokada Ustavnog suda  je bila neophodna. Zbog  toga se danas pozdravlja dogovor političkih stranaka oko nedostajućih kandidata za sudije tog suda, pa makar i po kvotama. No,  stvar neće biti riješena sve dok Ustavni sud ne prestane da  bude predmet  političke trgovine, već postane  nezavisna i kredibilna institucija

 

Djelimičan dogovor parlamentarnih stranaka oko sudija Ustavnog suda, kako bi se taj sud odblokirao, postignut je sredinom sedmice. Vodio se iza zatvorenih vrata Vile Gorica, a ne u parlamentu, baš kao da se dogovaraju ministarska mjesta, a ne sudije. To je dodatno pojačalo utisak koji se političkim klasama zamjera – da nedostajuće sudije Ustavnog suda biraju po modelu – naši i njihovi. Ni sami se parlamentarci nijesu libili da saopšte da se izbor odvija po principu partijskih kvota. ,,Pregovara se da od četvoro novih sudija, dvoje bude aktuelne većine, jedan DPS-a, jedan manjina“, nezvanično su objašnjavali mediji situaciju u kojoj političke klase biraju nedostajuće sudije Ustavnog suda.

Poslanici vlasti i opozicije, za sada su se dogovorili oko tri od četiri nedostajuće sudije Ustavnog suda. Izbor jednog sudije dovoljan je da se odblokira rad tog suda, ali nedovoljan za donošenje važnih odluka. Parlamentarne stranke za sada su postigle dogovor oko ovih imena:  zamjenica ombudsmana Snežana Armenko, sutkinja kotorskog Osnovnog suda Momirka Tešić i bivša zaštitnica imovinsko pravnih odnosa Dragana Đuranović.  Kandidatkinja Đuranović se tokom saslušanja u parlamentu izjasnila da je članica DPS-a, ali da će ukoliko bude izabrana za sutkinju Ustavnog suda, vratiti člansku kartu. I tokom prethodnih konkursa prijavljivala se za sutkinju Ustavnog suda i dobijala glasove DPS-a i LP-a. Ako se primijeni model – „dvoje parlamentarne većine, jedan DPS-a i jedan manjina“, s početka priče, jasno je da je Đuranović kandidatkinja DPS-a. Ona, međutim, ima još šest mjeseci do penzije, zbog čega, smatra se, parlamentarna većina nije kočila dogovor. Ono, ima i dovoljno vremena da utiče na određene važne odluke.

Prema nezvaničnim informacijama Vijesti, Tešić protežiraju  poslanici Demokrata, a Armenko Demokratski front.  Ni sutkinja Tešić nije prvi put kandidatkinja za Ustavni sud. U maju prošle godine dobila je dva glasa  – Demokrata. Poslanik Marko Milačić tada je problematizovao njenu kandidaturu podsjećajuči da je zbog sumnje u njenu nepristrasnost bila izuzeta iz predmeta pomorske nesreće u Budvi, u kojoj je stradala policijska službenica Maja Šljivančanin.  Presudom Osnovnog suda u Kotoru, maloljetni M.S. je bio osuđen na najduže 120 sati društveno-korisnog rada.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STANJE REDOVNO: Ne vide, ne čuju, tvituju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako o tuđem trošku idete na trke Formule 1u Abu Dabi, kao premijer  Abazović ili, poput predsjednika Đukanovića, novogodišnje praznike provedete u  u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric, makar dijelom u državnom trošku, onda vam i naša svakodnevica može izgledati sasvim prihvatljivo.  Uprkos stvarnosti

 

Sve je u najboljem redu. „Ja ne znam šta se ovdje vanredno dešava”, predočio je, neki dan, premijer Dritan Abazović. ,,Volio bih da me neko ubijedi koji dio crnogorskog sistema ne funkcioniše ili ne pruža one usluge koje je pružao. Ako izuzmemo Ustavni sud…“.

Izjava je došla kao neka vrsta odgovora  na javne kritike  zapadnih partnera. Vrijedi ih ponoviti pošto se nešto slično rijetko može čuti u jeziku diplomatije.

„Od zemlje koja je bila najuspješnija na putu ka EU, Crna Gora sada postaje zemlja problem”, poručila je ministarka vanjskih poslova Slovenije Tanja Fajon. ,,Crna Gora ostaje rak rana EU”, dodala je uz poruku ,,obavezali smo se da ćemo dalje pomagati Crnoj Gori”. Slična upozorenja stigla su i sa one strane Atlantika. ,,Crna Gora je u veoma dubokoj krizi. Blizu je institucionalnog kolapsa kakvog skoro nisam vidio u bilo kojoj zemlji”, saopštio je specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar upozoravajući na  ,,mnogo mogućih posljedica” takvog stanja.

Abazović, kazao je, ne osjeća odgovornost . ,,Da kažem da ne osjećam odgovornost zvučaću arogantno, ali da osjećam ono što neki ljudi nameću – ne osjećam. Vlada je završila sve svoje obaveze. Da nisu srušili Vladu i ove obaveze iz evropske agende bile bi završene”, predočio je premijer pomalo zatečenim novinarima. ,,I zašto  bih osjećao odgovornost? Tehnička Vlada radi bolje nego ona koja je bila u punom mandatu”.

Sve je, dakle, u osjećajima. Odnosno, percepciji. Pa ako o tuđem trošku idete na trke Formule 1u Abu Dabi, kao premijer (,,hvala domaćinima što su mi ispunili jedan od dječačkih snova”) ili, poput predsjednika Mila Đukanovića, novogodišnje praznike provedete u luksuznom hotelu Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric, makar dijelom u državnom trošku (nije nas udostojio komentara), onda svakodnevica može izgledati sasvim prihvatljivo.  Uprkos stvarnosti.

Nedavno smo iz Instituta za javno zdravlje dobili informaciju – alarmantno upozorenje  – da je dvoje od petoro (40 odsto) djece predškolskog uzrasta u Crnoj Gori nevakcinisano. Ili, da se ograničimo samo na mandat aktuelne (odlazeće, tehničke) Vlade: u 2022. godini vakcinisano je tek svako deseto dijete (11 odsto) rođeno prethodne godine. Vakine su tu, propisi su jasni, nedostajala je snaga države, ako nas već ima toliko koji više vjerujemo Guglu i Tviteru nego ljekarima.

Bez najave, prošlog petka Vlada je odložila početak drugog polugođa školske 22/23. Zvanično, kako bi omogućila bolju zaradu turističkim poslenicima sa sjevera!? Nezvanično, problem je bilo to što tek kupljeno gorivo (mazut) nije dopremljen do školskih kotlarnica, pa bi đake prošlog ponedjeljka dočekale hladne učionice.

Samo je do najupornijih doprla vijest da je Jugopetrol,  tek početkom nedjelje,  distribuirao neophodno gorivo. Alibi je bio mnogo glasniji. ,,Ako nema grijanja u školama, obratite se onima koji su planirali prethodni budžet (za 2022. godinu – prim. Monitora) i koji su zakinuli stavku vezanu za grijanje u školama u Ministarstvu prosvjete”, saopštio je premijer krajem novembra. Isto smo mogli čuti i od njegovih ministara zdravlja i prosvjete Dragloslava Šćekića i Miomira Vojinovića.

Svi skupa zaboravljaju da je ova Vlada prvi rebalans prošlogodišnjeg budžeta radila još prošlog proljeća. I, da su registrovali manjak novca za grijanje škola, imali su vremena da reaguju.  Pride, direktor Uprave za katastar i državnu imovinu Koča Đurišić  je, krajem prošle godine, na listu razloga zbog kojih njegova Uprava kasni sa tenderom za nabavku mazuta dodao i pomalo zaboravljene sajber napade na dio Vladinih sajtova. Uglavnom, grijanje je zakasnilo.  Za to, po  prilici, nijesu krivi ni DPS ni Moskva ili Brisel.

Ova Vlada je, sjetimo se, i u septembru pomjerila početak školske godine za pet dana. Ministar Vojinović je tada objašnjavao kako će to ,,doprinijeti kvalitetnijoj pripremi za nove školske obaveze i produžetku, odnosno nastavku uspješne turističke sezone u našoj državi”. O kvalitetu obrazovanja ni ljetos ni sada nije bilo riječi.

Svako malo saznamo kako pacijenti u Crnoj Gori ne mogu doći do neophodnih ljekova. Na neočekivanoj muci našli su se onkološki pacijenti, dijabetičari, srčani bolesnici a nedostajalo je i antibiotika za djecu, terapija za HIV pacijente, liječene zavisnike… Čak su i iz KBC-a  pacijente ili njihovu rodbinu slali u  apoteke da kupe nedostajući lijek, gazu, vatu, ubruse  ili hidrogen. Umjesto izvinjenja premijer nudi – samohvalu. I nova obećanja. Vlada će, prvi put, formirati fond za liječenje rijetkih bolesti a u ovu godinu smo, opet prvi put, ušli bez prenesenih dugova Fonda za zdravstvo. Pa će, sve skupa, jednom biti bolje.

Borba protiv kriminala i korpupcije je na vrhu liste. Nesporno je da su rezultati 42. i 43. Vlade na tom planu neuporedivo bolji od DPS-ovih. Što nije bilo ni malo teško. Ali, prošle su dvije godine kako se Petar Ivanović, poslanik, nekadašnji ministar poljoprivrede i kreator afere Abu Dabi fond našao na naslovnim stranama. Prošlo je godinu dok mu nije skinut imunitet. Pa još godinu da saznamo kako istraga nije završena iako su rokovi za podizanje optužnice istekli. Treba saslušati još neke svjedoke. Produžen je rok za podizanje optužnice i u slučaju Plantaže. Iz sličnih razloga.

Krstovići, otac i ćerka, oslobođeni su optužbi za učešće u švercu kokaina koji je za ishod imao rekordnu zapljenu narkotika na teritoriji Crne Gore. Drugih optuženih nema. Kokain iz Volijevog magacina  zaplijenjen je bez optuženih.

Od svih švercera duvana o kojima pričamo decenijama uhapšen je – Abazovićev partijski saradnik i bivši  v.d. direktor Uprave prihoda i carina Rade Milošević. I par vozača kamiona sa ilegalnim teretom.  Dokumenta, navodno povjerljiva, koja je objavio Raško Konjević sugerišu da su u švercu učestvovali ili makar za njega znali još neki funkcioneri URA-e. Zaboravili smo, sve je prilika, aferu televizor ali i ljetošnje hapšenje ruskih špijuna. Od kako je Abazović  smijenio direktora ANB-a Sava Kenteru ni o toj  aferi nije progovorena ni riječ.

Maji Jovanović, vršiocu dužnosti VDT-a drugi, prema zakonu posljednji,  v.d. mandat ističe 5. februara. Pokušavajući da nađu način za njegovo produženje iz Vlade su inicirali izmjene Zakona. O njima će se raspravljati 4. februara. U minut do 12.  Kako sada stoje stvari, makar DF i DPS glasaće protiv. To znači da Jovanović neće dobiti novi mandat, pa će tužilaštvo dobiti novog v.d. starješinu za narednih šest mjeseci. Pa onda sve ispočetka.

Politički predvodnici su jednako uspješni  i na zadatku normalizacije odnosa u regionu. Nemamo ambasadora ni u jednoj od zemalja sa kojom se graničimo. Ministri Aleksandar Damjanović i Marko Kovač ,,unaprijedili” su odnose sa BiH nedavnim odlaskom na svečanost povodom neustavnog Dana Republike Srpske. Milan Knežević je najavio povlačenje odluke o priznanju Kosova (šta ako Aleksandar Vučić, u međuvremenu, taj problem skine sa dnevnog reda?). Svetozar Marović još čeka izručenje, samo što ga iz Podgorice, izgleda, više niko ne traži. Nema ni najavljene normalizacije platnog prometa između dvije države. Teško je banke nagovoriti da se odreknu višemilionskog prihoda koji je, ujedno, potpuno nepotreban trošak za privrednike iz Crne Gore i Srbije. Koji, u krajnjem, plate njihovi potrošači.

Politička normalnost u Crnoj Gori priča je za sebe.

Aktuelno je iščuđavanje nad prijedlogom Branke Bošnjak da se, nakon političke selekcije i eliminacije dijela kandidata za sudije Ustavnog suda, upražnjena mjesta popune nekom vrstom žrijeba/lutrije. ,,Srećne dobitnike”, predlaže Bošnjak, izvlačio bi neko od predstavnika međunarodne zajednice, kako bi se izbjegle sumnje u nepristrasnost. U javnosti je ideja dočekana sa nevjericom i podsmjehom. Mnogo većim nego što ga je izazvala nedavna izjava potpredsjednika Vlade Vladimira Jokovića prema kome aktuelnoj parlamentarnoj većini pripada i većina u Ustavnom sudu. Zapalo ih.

Oktobarski izboru u Šavniku još nijesu završeni. Glasaće se – ko zna kada. I to nije do Ustavnog suda. Vlada našim novcem ulazi u neke nedefinisane projekte u Nikšiću i Baru (EPCG je kupila imovinu Željezare, država kupuje akcije Luke). Najavljuje se, istovremeno, prodaja Budvanske rivijere. Abazović i njegovi ministri u tehničko mandatu ne shvataju da nemaju mandate za dugoročne projekcije bilo koje vrste.

Čekamo primopredaju vlasti u Podgorici i Pljevljima. Parlamentarna većina se zavadila i oko planiranih izmjena Zakona o lokalnoj samoupravi. Naum  je bio da Vlada uvede prinudnu upravu u tim opštinama kako bi razvlastila izborne gubitnike Ivana Vukovića i Rajka Kovačevića. Zapelo je, izgleda, oko imenovanja v.d. upravnika. Ili je riječ o tome što  dio vladajućih (Demokrate) priprema koaliciju sa Evropa sad, koji slovi za nezvaničnog pobjednika podgoričkih izbora, a to nekima ne odgovara pred dolazeće parlamentarne izbore.

Pošto su pregovori o formiranju vlade Miodraga Lekića propali, parlament bi, po slovu Ustava, trebalo da bude raspušten sredinom marta. Par dana pred prvi krug predsjedničkih izbora. Tako postaje upitna i ideja po kojoj bi predsjednica Skupštine Danijela Đurović mogla postati v.d. predsjednika države u slučaju da se predsjednički izbori zakomplikuju, a hoće ne bude li funkcionalnog Ustavnog suda,  pa ne budu završeni prije nego Đukanoviću istekne mandate (sredina maja).

Uostalom, još traje septembarska sjednica parlamenta na kojoj je DF inicirao smjenu predsjednice parlamenta. Pauza je u toku, evo četvrti mjesec.

Ima tu još sitnica koje bi se mogle pomenuti. Inflacija, Aerodromi, nacionalna avio-kompanija, auto-put, pohara rijeka i šuma, partijsko i porodično zapošljavanje, izostanak obećanih zakona o nelegalno stečenoj imovini, lustraciji, Vladi, Skupštini… Inače je sve u najboljem redu.  ,,Crna Gora pokreće svoj svemirski program”, obznanio je premijer na ovonedjeljnoj sjednici Vlade. Kao stvoreno za Tviter. Polijećemo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KROJENJE CRNOGORSKE POLITIKE: Model KVINTA, proljeće 2023

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve strateške odluke i trase u novijoj crnogorskoj istoriji su morale biti donesene uz posredovanje i krojenje od strane Amerike, Evrope i Rusije i stoga ne čudi duboko usađeno vjerovanje u narodu da su promjene u Crnoj Gori moguće „tek kada stranci odluče to“ . Rat u Ukrajini promijenio dinamiku postupanja Kvinte (Amerika, Britanija, Francuska, Njemačka i Italija) koja je sada očigledno aktivnija, i vidljivo i nevidljivo, u regionalnim političkim procesima

 

Da su Crna Gora i Zapadni Balkan politički trusno područje koje nije baš sposobno brinuti o sebi,  odavno je poznato. Mimo perioda Titove Jugoslavije malo je bilo vremena kada neko sa strane nije morao uređivati odnose u našem dvorištu. Sve strateške odluke i trase u novijoj crnogorskoj istoriji su morale biti donesene uz posredovanje i krojenje od strane Amerike, Evrope i Rusije i stoga ne čudi duboko usađeno vjerovanje u narodu da su promjene u Crnoj Gori moguće „tek kada stranci odluče to“.

Uslovi, pitanje i prag od 55 odsto neophodne većine za referendum o nezavisnosti 2006. godine je postavila administracija EU usljed nemogućnosti lokalnih političkih aktera da se sami dogovore. Neka kasnija rješenja iz Ustava su takođe morala biti diktirana od strane EU ili njenih glavnih članica uz „mišljenja i asistencije“ Venecijanske komisije (VK). Upravo zahvaljujući „medijaciji“ briselske administracije i VK, donesene su procedure izbora čelnih ljudi pravosuđa koji su se sada pokazali potpuno jalovim i bez deblokirajućih mehanizama. I dok institucije zemlje klize u v.d. stanje ili disfunkcionalnost jedna za drugom, sve je jasnije da tešku političku i institucionalnu krizu nije moguće riješiti bez ponovne medijacije i „usluga“ međunarodnog faktora. Nedavno je slovenačka vanjska ministarka Tanja Fajon po drugi put bila u Podgorici u mjesec dana urgirajući da se što prije izaberu sudije Ustavnog suda bez kojeg ne može biti ni izbora. Prva posjeta je upriličena krajem decembra pred gregorijanski Božić zajedno sa njenin austrijskim kolegom grofom Aleksanderom Šalenbergom. Tada je poslato jasno upozorenje da bi nova vlada sa mandatarom Miodragom Lekićem izglasana na osnovu novog i široko osporavanog Zakona o predsjedniku, bila „korak unazad“. Tada je Lekić poručio da skupštinska većina „ne želi konfrontacije s međunarodnom zajednicom, ali ni pretvaranje države u eksperimentalnu laboratoriju protektoratskog tipa“.

Slovenija kao dio bivše Jugoslavije i Austrija, nekadašnji vladar više od polovine prostora bivše zemlje,  izabrane  su da prenesu poruke kao neko ko najbolje razumije crnogorske kompleksnosti i političke mahinacije. Tanja Fajon je ranije radila u Evropskoj komisiji (EK) kod komesara za proširenje i ima veliko iskustvo sa Zapadnim Balkanom. Za nekoliko dana, tačnije 23. januara, Fajon treba predati izvještaj vanjskim ministrima članica EU. Ona je tokom druge posjete upozorila da ukoliko se ne osposobi Ustavni sud, u sada šestom pokušaju, da „postoji velika prijetnja da EU zaustavi pristupne pregovore sa Crnom Gorom”. Može se pretpostviti da je Fajon upozorenjem ciljala više na crnogorsku javnost nego političare kojima je jasno da su pristupni pregovori odavno defakto zaustavljeni, kako zbog nesposobnosti i nevoljnosti crnogorskih pregovarača tako i zbog umora u Evropi. Prošle godine u junu se navršila decenija mlitavih pristupnih pregovora koje je otpočela vlast odlazećeg predsjednika Mila Đukanovića i njegove Demokratske partije socijalista (DPS). Tokom 10 godina pregovora DPS je od 33 poglavlja neophodnih za ulazak u EU uspio privremeno zatvoriti samo tri i time je Crna Gora osim formalnog liderstva u evrointegricijama postala i lider u najdužim jalovim pregovorima. Međutim, formalni prekid, tj. obustava pristupnih pregovora bi svakako loše odjeknuo u javnosti dok bi za ostale zemlje u regionu takva objava bila dodatno obezhrabrujuća.

Slovensko-austrijski dvojac je bio pristutan i na sastanku sa liderima Zapadnog Balkana na marginama Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, Švajscarska. Cilj je jačanje integracija prema EU kako je na twitteru objavio v.d. premijer Dritan Abazović rekavši da je „cijelom regionu potrebno više eurooptimizma“. Bosna i Hercegovina je takođe u unutarnjoj blokadi. Predsjednik RS Milorad Dodik postaje sve drskiji u izjavama. Otvoreno je podržao rusku agresiju na Ukrajinu i njeno komadanje uz davanje ordena ruskom diktatoru Vladimiru Putinu. Dodik ne skriva da mu je želja da i BiH nestane. Nedavni nacionalistički izgredi na fudbalskom turniru u Sarajevu i napadi na roditelje mladih igrača iz Srbije podgrijavaju nacionalističke strasti uprkos brzoj akciji policije i privođenju krivaca. Makedonija i Albanija nikako da počnu pristupne pregovore zbog blokade Bugarske. Makedonci odbijajaju da prihvate bugarsko tumačenje njihovog nacionalnog i jezičkog identiteta. Odnosi između Srbije i Kosova koje je i dalje u međunarodnom poluprotektoratu su posljednjih mjeseci doveli maltene do usijanja i samo je direktna intervencija Evropske komisije i zemalja Kvinte/Petorke spriječila otvorenu eskalaciju i sukobe.

Rat u Ukrajini promijenio je dinamiku postupanja Kvinte (Amerika, Britanija, Francuska, Njemačka i Italija) koja je sada očigledno aktivnija, i vidljivo i nevidljivo, u regionalnim političkim procesima. Pogotovo se vidi jači uticaj anglo-saksonskog dijela Petorke (Amerikanci i Britanci) i rastući angažman Francuske. Nekadašnja praksa Zapada da da primat stabilokratiji nad demokratijom u regionu je dovedena u pitanje. Trpljenje autokrata u Republici Srpskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Albaniji samo da bi se dobila kratkoročna stabilnost se vremenom pokazala kontraproduktivnom jer su moćnici počeli da se ponašaju kao nedodirljiva božanstva.

Britanski interes u cilju obuzdavanja šverca cigareta i preko Luke Bar je već neko vrijeme jasno i javno definisan sa aktivnim angažmanom britanskih finansijskih i obavještajnih službi pri državnim organima u Podgorici. U utorak je objavljena informacija da je v.d. direktor Uprave prihoda i carina Vladan Bulatović imao sastanak sa ambasadorkom Karen Medoks i britanskim oficirom za vezu za privredni i finansijski kriminal. Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović je pred gregorijanski Božić posjetio London službeno radi jačanja saradnje „u oblasti borbe protiv korupcije i teškog i organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu i u Evropi“. Interesantno je da se ta posjeta poklapa sa hapšenjem bivšeg direktora Uprave prihoda i carina Rada Miloševića.

Valja se podsjetiti da su Anglosaksonci takođe bili uključeni i u raniji izborni proces u Crnoj Gori koji je doveo do pada DPS vlasti na sličan način na koji je i Slobodan Milošević uklonjen u oktobru 2000. godine, ali uz mnogo manje buke. Bez pomoći britanskih i američkih organizacija i njihovih konsultanata ujedinjavanje tadašnje crnogorske opozicije bi bilo teško zamislivo. U vrijeme kada je sadašnji specijalni američki izazlanik za Balkan Gabrijel Eskobar bio otpravnik poslova američke ambasade u Beogradu kafići i restorani u relativnoj blizini ambasade bili su puni gostiju iz Demokratskog fronta (DF) koji su dolazili na konsultacije i instrukcije, uglavnom uz pomoć prevodilaca. Navodno su i zadnja vrata ambasade često primala posjetioce. Slične scene su nekad viđane u Budimpešti sa osobama Demokratske opozicije Srbije (DOS) koji su pripremani za savezne izbore u jesen 2000. godine. Kakva je bila euforija nakon izborne pobjede 30. avgusta 2020. godine je opisao Andrija Mandić, jedan od DF lidera, na sjednici skupštinskog Odbora za bezbijednost 28. oktobra rekavši da je  „nosilac naše liste (Zdravko Krivokapić) jedva dočekao da utrči u američku ambasadu i pita šta treba da radi“. Naknadna grabež za pozicijama u novoj vlasti i izvrdavanje pojedinih dogovora je kasnije dovela i do američkog stava da „za sada“ DF nije partner u procesima u Crnoj Gori.

Za razliku od prilično jedinstvenog stava Anglosaksonaca, emisari koji dolaze iz Brisela su različitijih boja ali možda i uticaja. Stavovi Berlina su puno puta na odstojanju od Vašingtona i Londona a nekad bliži Moskvi nego što se i misli.

Miroslav Lajčak je odigrao veliku ulogu kao izaslanik EU tokom crnogorskog referenduma 2006. godine za čiji uspjeh je od vanjskih faktora jedino Moskva bila decidno zainteresirana i uključena da pomogne režimu Đukanovića. Lajčak je bivši komunistički diplomac MGIMO akademije u Moskvi čija diplomska slika stoji tik do slike ruskog vanjskog ministra Sergeja Lavrova i smatra se da nije slučajno što je on imao presudnu ulogu da referendum prođe kako je planirano. Nebojša Medojević ga je nedavno nazvao „starim agentom KGB-a“ i plaćenikom Đukanovićevog kartela. Lajčak je bio i ministar inostranih poslova u vladi Roberta Fica kada je ubijen slovački novinar Jan Kučijak i njegova vjerenica. Fico je u nedavnom intervjuu za prestižni švajcarski list NZZ osudio sankcije prema Rusiji dok je pomoć u oružju za odbranu Ukrajine označio kao „javni ratni zločin“. Lajčak koji je i sada čest službeni gost u Crnoj Gori je ovu skandaloznu izjavu svog partijskog šefa odćutao. Tonino Picula kao izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru je lijevi kadar i bivši hrvatski vanjski ministar. Njegova Socijaldemokratska partija kojoj pripada i predsjednik Zoran Milanović je  blokirala obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Picula je u svojim izjavama puno puta bio na liniji stavova DPS-a.

Ostaje da se vidi hoće li se Kvinta dogovoriti ili će svako na svoj način raditi na razrješenju krize u Crnoj Gori i krojenju njenog daljeg strateškog pravca. Tanja Fajon je tokom druge posjete Podgorici izjavila „od Crne Gore očekuje da isporuči rezultate“ i da povodom toga „ima dobar osjećaj“.

 

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo