Povežite se sa nama

FOKUS

POVRATAK OTPISANOG: Prijeti kao nov

Objavljeno prije

na

Đukanovićev odlazak je bio privid, povratak je stvarnost

 

Doskora su nas iz koalicija pobjednica na prethodnim parlamentarnim izborima uvjeravali kako je odlazak Mila Đukanovića u političku penziju gotova stvar, a povratak DPS-a na vlast – nemoguć. Ne primjećujući kako sa pozicija zakonodavne i izvršne vlasti vuku poteze koji ono što je u septembru 2020. izgledalo nezamislivo pretvaraju u realnost: povratak  na vlast ovog i ovakvog DPS-a. Poslije trideset godina podjela, prevara, pljačke, nepravde i siromašenja.

Predsjednik Crne Gore i DPS-a, ukazao nam se  u punom kapacitetu. ,,Doći ćemo do trenutka kada će DPS sa partnerima biti stožer politike Crne Gore”, pohvalio se Đukanović. ,,Samo je jedno odgovorno domaćinstvo u državi, a to je DPS sa partnerima”.

Neodgovornost je jedna od ključnih riječi za opis iznevjernenih postizbornih nada većine građana Crne Gore.

Nakon prošlonedjeljne svađe i zamalo tuče, ovonedjeljna sjednica Vlade Zdravka Krivokapića odložena je zbog izostanka ministara koji su, prema zvaničnom obrazloženju, ,,službeno odsutni zbog ranije preuzetih i planiranih obaveza i aktivnosti”. Tako Crna Gora, gotovo pun mjesec, nema službenu odluku o pridruživanju sankcijama koje su UN i EU uvele Rusiji, nakon napada na Ukrajinu. Istovremeno,  zvaničnici DF su odbili da jasno osude Putinovu agresiju na suverenu zemlju, nakon javne negacije ukrajinske države i nacije.

Takva pozicija političkih protivnika Đukanoviću je omogućila povratak na međunarodnu scenu sa koje je, u dobroj mjeri, bio izopšten prije gubitka parlamantarnih izbora. Umjesto da se sprema za dobrovoljno povlačenje u političku penziju koje mu je, prema informacijama Monitora, jesenas predočeno sa Zapada kao jedan od neophodnih uslova za prevazilaženje rastuće političke krize u zemlji, Đukanović ovih dana predstavlja Crnu Goru na samitu NATO-a. I prima čestitke za odabir prave strane istorije.

Dok planira povratak na vlast svoje partije, Đukanović konkurenciji drži lekcije. ,,Rekao bih da nema zdravorazumskog bića, a kamoli države i naroda koje su elementarno državno odgovorne, koji može preći preko okolnosti da jedna velika država tako grubo nasrne na nezavisnu državu u Evropi… Tu se aktivira onaj moralni kod Crne Gore, ono što je ukupno naše istorijsko iskustvo, koje nas uči, kao što smo odlučno kroz čitavu istoriju branili svoju slobodu, nezavisnost, pravo na postojanje i izbor budućnosti, da isto tako moramo reagovati kada su ove vrijednosti ugrožene kod drugih država i naroda”, kaže Đukanović gostujući na Javnom servisu.  Pa šutira:  ,,Ova Vlada nastavlja da bruka našu državu. Ona nije bila u stanju da donese odluku oko ovog pitanja, koje je mnogo važnije od politike, ovo je pitanje moralnog stava svakog pojedinca. Jedini zaključak iz svega je da nam nasušno treba (nova) vlada”.

Nek se sad neko  sjeti kako nas je, u stara dobra DPS vremena, pohodio Sergej Šojgu, aktuelni ministar odbrane Ruske Federacije. Sa kakvim je strahopoštovanjem dočekivan. I kako je jedne prilike, brinući o interesima Olega Deripaske, domaćinima zamjerio da, kada su oni nosili pare u Moskvu iz Rusije nijesu pitali za njihovo porijeklo. Što su Đukanović, Milan Roćen, Igor Lukšić i društvo stojički prečuli.

Đukanović, biće, računa kako smo zaboravili sa kakvim su žarom on i Branimir Gvozdenović pokušavali da Deripasku proizvedu u vlasnika Termoelektrane u Pljevljima, shodno svojim kafanskim dogovorima. Ili onih, skoro 140 miliona eura kreditnih garancija, koje su on i njegovi iz DPS-a velikodušno dali Deripaski kršeći ekonomsku logiku, važeće zakone i vladine procedure. Nijedan cent nije vraćen u državni budžet.

Umjesto toga Đukanović pokušava da nas ubijedi kako doskorašnji SDT Milivoje Katnić nije razriješen zato što je izbjegavao da procesurira slučaj garancije KAP-u.  Baš kao i Đukanovićeve afere sa Duškom Kneževićem (Koverta, Atlas, prvi million, prvi ofšor, Dubai…), poslove sa bratom Acom (Prva banka, Limenka), sestrom Anom (Telekom), sinom Blažom (mreža ofšor kompanija iz Pandora papira)… Nego zato što se našao na braniku otadžbine  čuvajući nas od Rusa.

,,On je dotakao najosjetljiviji dio nervnog sistema one politike koja je politika izdaje i veleizdaje crnogorskih nacionalnih interesa. On je doveo do procesuiranja državnog udara…”, tuguje Predsjednik nad sudbinom bivšeg SDT-a. Pa zaključuje kako je nova vlast ,,veoma nervozno tražila  trenutak da sa poziciju GST instalira svog istomišljenika”.

Može mu biti. Drugačija bi se pjesma pjevala da se DF, Demokrate i URA nijesu, u parlamentu, šest mjeseci pogađali o sastavu Tužilačkog savjeta. Dok je Vladi još više vremena trebalo da skine oznaku tajnosti sa Đukanovićevih (privatnih?) letova u Švajcarsku državnim avionom.

DPS i njegovom predsjedniku na ruku ide i tekuće ponašanje poslanika aktuelne većine. Svjesni da bi na prvoj sjednici parlamenta izgubili mjesto v.d. predsjedavajućeg, DF i Demokrate odbijaju da zakažu zasjedanje Skupštine kako bi se usvojili Vladini prijedlozi usmjereni na obuzdavanje podivljalih cijena hrane i energenata. Preča je njihova vlast.

Pošto voze službena auta a gorivo sipaju na račun poreskih obveznika, možda i ne primjećuju da je benzin danas duplo skuplji nego što je bio kad su  oni postali većina. Da dva jajeta sada koštaju koliko i vekna hljeba u momentu usvajanja programa Evropa sad. A kilo brašna koliko i deset (jeftinijih) jaja onda. Ubrzo će, ako već nije, vrijednost minimalne zarade (450 eura) izražena u kupovnoj moći osnovnih životnih namirnica biti manja od minimalca koji je ostavio DPS (225 eura). Tako će i ono što su uradili na poboljšanju životnog standarda zaposlenih (zaboravljajući poljoprivrednike, nezaposlene i penzionere), na šta DPS tri decenije nije htio ni da pomisli, brzo pasti u zaborav. Poješće ga inflacija. I DPS propaganda.

Mandate Krivokapićeve Vlade i parlamenta Alekse Bečića pamtićemo, uglavnom, po uređenju skupštinskog enterijera i nasilnog ustoličenju mitropolita Joanikija Mićovića na Cetinju. Kad su Krivokapić i društvo pokazali zavidan talenat da iskopiraju DPS model zavađanja naroda, rizikujući tuđe živote za rad kratkoročnog političkog ćara. Koji su onda proćerdali međusobnim svađama. U momentu kada je Đukanović djelovao izgubljen u vremenu i prostoru, dok su inspektori privodili Veselina Vlejovića.

Zato Đukanović danas likuje o odlasku kleronacionalističke Vlade. I najavljuje povratak svojih kleptonacionalista. ,,Dobra vijest je da je kleronacionalistička Vlada izgubila povjerenje. Kakva god bila nova vlada, važni činioci će biti stranke i nijedna odluka neće moći da se donese bez nas”.

Inertnost odlazeće većine daje krila Đukanoviću.

Prošla su više od dva mjeseca kako je mandatar Dritan Abazović formalizovao proceduru izglasavanja nepovjerenja Krivokapićevoj Vladi i započeo (bolje je reći nastavio) pregovore o formiranju svoje, manjinske/evropske vlade. Od tada do danas smo pametniji toliko što znamo da će ta vlada, bude li formirana, trajati najduže godinu. Da SNP u nju bi, ali neće ako su tamo SDP ili SD. A DPS je neće podržati ako tamo nijesu SD ili SDP.

Abazović objašnjava kako je on spreman da ,,sjutra” sastavi vladu, ali toleriše potencijalne partnere koji bi da sačekaju ishod izbora u Beranama i Ulcinju. Mandatar ponavlja ,,nikad više” priču o povratku DPS-a na vlast. Kao da ne vidi koliko se i njegova pozicija promijenila od zimus.

Prema izvorima Monitora, u priču o manjinskoj vladi Abazović je ušao sa stavom da on ne želi da formira vladu koju će, makar glasovima, podržati brojnim aferama kompromitovano krilo poslaničkog kluba DPS-a (Duško Marković, Branimir Gvozdenović, Petar Ivanović, Peđa Bošković…). Stigli smo dotle da oni  postavljaju uslove za podršku. Makar to radili preko predsjednika partije.

,,DPS neće dati blanko podršku bilo kojoj vladi ili pratiji dok god sve nedoumice ne stave na papir”, kaže Đukanović, dok iz DPS-a poručuju kako nijedna odluka neće moći da se donese bez njih.

Partije manjina polako gube povjerenje u mandatara i prethodne dogovore. ,,S obzirom na tok pregovora, nisam optimističan po pitanju formiranja manjinske vlade”, kazao je Mehmed Zenka, predsjednik Demokratske unije Albanaca gostujući na Gradskoj TV. ,,Počelo je konstruktivno, čak smo i potpisali platformu o prioritetima buduće vlade. Imali smo podršku 44 poslanika i predsjednik države je povjerio mandat. Međutim, nakon nepune tri nedjelje priča se mijenja…”. Zenka preporučuje: ,,Sve procrnogorske snage sada moraju da se okupe bez obzira na vjeru i naciju jer ovo je kuća koju smo svi stvarali i gdje svi želimo da se dobro osjećamo”.

A šta je sa osjećajem i kućom onih koji se, u aktuelnoj podjeli, ne bi mogli svrstati u te procrnogorske snage? SNP u vladi bi pokazao ono što je neupitno – da Crna Gora može biti kuća svih njenih građana, makar se tome otvoreno protivili ,,ekskluzivni” zastupnici crnogorskih i sprskih nacionalnih interesa – DPS i DF. Đukanović podršku vladi uslovljava  ulaskom SD i(li) SDP u nju. Nadajući se da će to biti neprihvatljivo za SNP. Pa  će podjele preživjeti još jednu promjenu većine. Ali ne i sistema vladavine.

To nas, opet, vraća na odlazeću većinu. Da su prihvatili politički poraz i omogućili normalnu smjenu vladajuće većine, kad već nijesu uspjeli da naprave kompromis u političkim prioritetima i podjeli funkcija, DF i Demokrate bi sjutra bile u prilici da svojim glasovima spriječe diktate DPS-a. Makar u vezi  proklamovane borbe protiv korupcije i kriminala. Taj uticaj mogao je biti makar onoliki koliko je sadašnja opozicija predvođena DPS-om uticala na smjenu Vladimira Leposavića, izglasavanje Rezolucije o Srebrenici, smjenu premijera i predsjednika parlamenta.

Ovako će, najvjerovatnije, DF i Demokrate bojkotovati parlament kada i ako nova većina pronađe način da formalizuje svoj status. DPS će veselo gazdovati Skupštinom bez opozicije. Da bude gore, zateći će isti onaj korumpirani i kompromitovani sistem koji su ostavili. Samo zaogrnut drugim bojama i drugačijom ikonografijom. Dočekaće ih na funkcijama, istina je, tuđi rođaci i partijski drugovi, ali će institucije biti jednako obezglavljene, privreda u poznatim mukama a, građani vođeni istim strahovima od sukoba i siromaštva…

Ako je Đukanovićev odlazak bio privid, povratak je stvarnost.

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo