Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pozlata na buđi

Objavljeno prije

na

Jednom su bogovi kaznili jednog kralja, Mida se zvao, i ispunili mu želju da se sve što dotakne pretvori u zlato. Na prvi pogled izgledalo je divno, ali se pokazalo nezgodnim kad je trebalo dodirnuti slasan zalogaj ili sopstvenu ženu, s oproštenjem. Poslije je sprao svoj grijeh, ali je ostao upamćen po pozlaćivanju. E, ista stvar je sa DPS-om, samo obrnuta. Sve što dotaknu, pretvori se u laž, jad, sopstvenu suprotnost. I što njima nije nezgodno. Današnji ogorčeni protivnici ulice, sa iste su došli na vlast. Zapalo ih je da uvode demokratiju i višestranački sistem. Savez komunista Crne Gore prefarbali su u Demokratsku partiju socijalista. Njihov socijalizam proizveo je zemlju u kojoj je jaz između bogatih i siromašnih među najdubljima u Evropi.

Višestranački sistem uveden je tako što je svako mogao da formira partiju, samo je čitava, ogromna imovina, one, jedne partije, pripala njenoj nasljednici. Vlada im je decenijama plaćala kiriju, zna se ko je gazda. U istim rukama, kako tada, tako danas, ostala je UDBA. Jedan od njenih mnogobrojnih poslova je da, sve u cilju pluralizma i demokratije, s vremena na vrijeme formira partije.

Nekadašnja narodna milicija pretvorena je u policiju. Da štiti i služi. Sitnim slovima, negdje je sigurno dodato – vlast. Dok trepneš, prođe dvadeset i kusur godina: ovih dana je predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić primijetio da je depolitizacija policije dug proces, te da je potrebno da dođe do smjene vlasti ,,da bi se nekoliko puta taj krug zavrtio”, kako bi policija shvatila će se vlast mijenjati, a da oni ,,moraju da se ponašaju po zakonu, a ne po partijskim odlukama”.

Partijski rad je, priznati se mora, bitno unaprijeđen. Službeno ne postoje ni ozloglašeni partijski komesari, ni partijski komiteti. Koliko samo demokratskije zvuči ,,predsjedništvo”, nego ,,komitet”. Na valu demokratije stigla nam je i novotarija koja se zove – kampanja od vrata do vrata. Trebalo bi da funkcioniše tako što kroz direktan kontakt sa biračima koji su neodlučni ili ste im vi drugi ili treći izbor postignete da oni postanu – vaši birači. Razgovarate, objašnjavate, saosjećate. Vlast je ovdje cijelu stvar bitno inovirala. Od vrata do vrata stižu vreće brašna, od vrata do vrata se asfaltira put, opraštaju dugovi za struju. Od vrata do vrata se obećava zaposlenje, ali, ako zatreba, prodiskutuje i o ekonomskoj krizi zbog koje, bogami, sve više ljudi ostaje bez posla. Ako te neko ne zaštiti.

Telefonom, tamo negdje, pokušavaju da vas ubijede kako je baš njihova partija pravi izbor, ovdje vas telefonom podsjećaju da vam familija kasni na biračko mjesto.

Uredili smo ekonomiju. Zbogom neefikasna društvena svojino, stižu privatizacija i slobodno tržište. Gledamo i osjećamo svakodnevno kako su te blagodati pretočene u rasprodaju, uništavanje i cvjetanje monopola.

Poslije su na red stigli detalji. Razne smo agencije formirali, nabujala je masa nezavisnih regulatora. Služe kao privid i mjesto na kom vjerni partijski kadrovi zarađuju ogromne plate. Pomoćnica ministra saobraćaja Mirel Radić-Ljubisavljević, u raspravi oko plata u Agenciji za civilno vazduhoplovstvo nedavno je objasnila da su tamo ,,predviđene veće zarade nego za državne službenike i činovnike zbog složenosti posla koji obavljaju”, te da bi ,,smanjenje njihovih zarada uticalo na slabljenje kvaliteta kadra”. Direktor Agencije, Dragan Đurović, diplomirani pravnik, kadar je vrijedan blizu tri hiljade eura mjesečno.

Posebna je priča kako je u ovoj zemlji državna televizija pretvarana u javni servis. Bio je to demokratski iskorak od sedamnaest milja. Minimum. Zamišljeno je i sa Evropom usklađeno da će nad RTVCG bdjeti Savjet sastavljen od nezavisnih stručnjaka, predstavnika civilnog društva, sindikata. I dan danas do Savjeta dopre neko koga vlast ne kontroliše, mogu se čuti oštre kritike i konstatacije da je televizija i dalje partijska. Vlast samo kontroliše većinu.

Stigli smo i do toga da štitimo pravo na privatnost. Garantovano je Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i fundamentalnim slobodama kako bi se privatne informacije građana zaštitile, kako od Vlade, tako i od ostalih koji prikupljaju podatke. Donijeli smo zakon i formirali Agenciju za zaštitu ličnih podataka, dakako. Sve skupa trebalo bi da građanima omogući da donose odluke o svojim podacima – ko ih obrađuje, koliko može da ih čuva i za šta da ih koristi.

Ovih dana gledali smo kreativni doprinos vlasti i u toj oblasti. Odlučujući po zahtjevu Komisije za sprječavanje konflikta interesa, kojim traži mišljenje da li se na sajtu Komisije mogu objavljivati sankcije – prekršajne kazne izrečene javnim funkcionerima, Savjet Agencije za zaštitu ličnih podataka je riješio da se podaci o prekršajnim kaznama javnim funkcionerima objavljivati – ne mogu.

Tačka ta, stav taj. ,,Agencija je stava da je i sam zakonodavac, kada su u pitanju posebne kategorije ličnih podataka, dao prednost pravu na zaštitu privatnosti u odnosu na pravo javnosti da zna”. U prevodu, sve i ako se, čudom, desi da, kao javni funkcioner, nijeste prijavili imovinu, pa se desi da Komisija za sprječavanje sukoba interesa oko toga mrdne, pa sve stigne do suda za prekršaje i dobijete kaznu – sve skupa je vaša privatna stvar. To, što su se tuda, možebiti, kretale državne pare, biće zaštićeno trostrukim zidom. Pravo državnog funkcionera da laže u imovinskom kartonu ili da neće da ga popuni kod nas je ispalo elementarno ljudsko pravo.

Tvrdnja da ,,lokalne zajednice” kod nas ništa ne znače takođe nije tačna. Eto jednom su se građani u jednom kvartu samoorganizovali i uspjeli da odbrane zelenu površinu ispred svoje zgrade od namjere da tu nikne višespratnica. Javni servis je, ko kaže da ne umije, iz sata u sat izvještavao o toj dragocjenoj inicijativi što je umnogome doprinijelo uspjehu operacije. Čisto je stvar slučaja što je jedan od samoorganizovanih građana bio Aco Đukanović. Koji je imao elementarno ljudsko pravo da bude premijerov brat.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stop inflaciji – do daljnjeg

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istinsko poboljšanje možemo očekivati tek kada se posvetimo neophodnim privrednim i društvenim reformama. Pošto, koliko god da smanjite trgovačku maržu, ručak treba zaraditi

 

Makar smo u nečemu saglasni: lakše se diše otkako se šest trgovinskih lanaca (Aroma, Franca, Voli, HDL Laković, Mega promet i IDEA), na inicijativu Vlade, uključilo u akciju Stop inflaciji. Sada se u njihovim prodavnicama može trgovati barem po jedan artikal iz palete 25 proizvoda (uglavnom je riječ o osnovnim životnim namirnicama) uz ograničenu trgovačku maržu od pet odsto. Zvanično, akcija traje do kraja aprila mada se već najavljuje da će ona biti produžena do juna.

U medijima se pojavila računica da prosječno domaćinstvo, trgujući proizvode sa sniženom cijenom, mjesečno može uštedjeti od 15 do 40 eura.

Iz Vlade su iskoristili priliku da se pohvale. ,,Moglo je ranije, a moglo je da uopšte ne bude… Vlada je uradila sve što je mogla u datom momentu i ova akcija se samo nadovezuje na prethodne odluke”, kazao je ministar Goran  Đurović. Osvrnuo se i na prve primjedbe o broju i odabiru proizvoda uključenih u akciju. „Da smo stavili 35 bilo bi pitanje zašto nije 36. Ovo je za početak dobar potez, a u narednom periodu ćemo vidjeti kako će se kretati akcija, a možda ćemo u maju izmijeniti listu proizvoda”.

Vlasnici trgovinskih lanaca pohvalili su vlastitu kooperativnost i spremnost da pomognu borbu za kvalitetnije i jeftinije snabdijevanje građana. Još su ustvrdili da su cijene u njihovim radnjama niže nego bilo gdje u regionu te da ponegdje minimalna sniženja nakon ograničene marže ukazuju da ni do sada nijesu zloupotrebljavali pozicije ostvarujući ekstraprofit. Opet, cijene nekih proizvoda (uvozni sirevi, suhomesnati proizvodi) ukazuju da ranije zaračunate marže i nijesu bile tako male, pošto su neki od tih proizvoda od sredine nedjelje u radnjama jeftiniji i za 2-3 eura po kilogramu.

Očekivano, sindikati su pohvalili sniženja. „Pozdravljamo akciju Stop inflaciji za koju se nadamo da će biti prva ali ne i posljednja akcija nadležnih institucija na planu zaustavljanja i smanjenja negativnih efekata inflatornog trenda”, saopšteno je iz USSCG, uz podsjećanje da je Vlada mogla dati veći doprinos akciji obuzdavanja posljedica galopirajuće inflacije (oko 17 odsto na godišnjem nivou). „Pozivamo Vladu da se pridruži antiinflacionoj kampanji tako što će obnoviti Odluku o privremenom umanjenju akciza za promet bezolovnog benzina i gasnih ulja“, predložili su sindikalci.

Čula se i poneka primjedba. Od one da su se na sniženju našli manje kvalitetni i rjeđe traženi artikli, pa do odabira proizvoda među kojima su se našli i neki (čokolada, gazirani sokovi) za koje nas je Vlada, krajem prošle godine, povećavajući akcize ubjeđivala da nijesu zdravi pa većom cijenom želi uticati na njihovu potrošnju.

Postoje i sistemske zamjerke. Među ponuđenim proizvodima sa ograničenom maržom jedva da se može pronaći neki proizveden u Crnoj Gori (jaja, bijeli sir…?). Smanjujući marže, trgovci smanjuju buduću zaradu a izdaci ostaju veliki. Ili su sve veći. Država, istovremeno, ne olakšava njihovo poslovanje. Prije će biti da će zahvat iz tzv. realnog sektora u skoroj budućnosti postati veći. Pošto, prema nekim podacima, već danas  jedan od svaka tri zapošljena u Crnoj Gori radi u javnoj administraciji. Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže kako ne vidi problem u tome što su plate u državnoj administraciji jednake ili veće od onih u privatnom sektoru. Iako država odavno boluje od manjka para i viška zaposlenih, dok se realni sektor suočava sa ozbiljnim problemom manjka radne snage.

Otud sumnja da je i akcija Stop inflaciji, zapravo, dio promotivne i predizborne kampanje ograničenog dometa. Koji dan prije ili kasnije vratićemo se na staro. Pravo poboljšanje možemo očekivati tek kada se istinski posvetimo neophodnim privrednim i društvenim reformama. Koliko god da smanjite trgovačku maržu – ručak treba zaraditi.

Z. RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI U PORASTU: Djetinjstvo u strahu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Samo u toku 15 dana marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja

 

Samo od početka do sredine ovog marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera. To su alarmantne brojke. Koliko se nasilja zapravo dešava, teško je znati – mnoge žrtve ne prijavljuju teror koji doživljavaju, u školama ili u onlajn prostoru, gdje se nasilje često prenosi.

Učenik osmog razreda podgoričke OŠ „21. maj” bio je žrtva napada koji se prije dvadesetak dana dogodio u blizini te škole. Brutalno ga je pretukla grupa đaka devetog razreda OŠ „Savo Pejanović”. Užasni snimak napada širio se društvenim mrežama. Dječak leži na travi, dok ga gomila šutira nogama.

Pokrenut je krivični postupak protiv četvorice četrnaestogodišnjaka zbog sumnje da su počinili djelo nasilničko ponašanje. Škola koja pohađaju namijenila im je vaspitnu mjeru – smanjenje ocjene iz vladanja.

Ovaj je dječak bio duže vremena izložen nasilju.

Početkom marta nikšićka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv četiri osobe koje se sumnjiče za nasilničko ponašanje nad mladićem u holu Gimnazije „Stojan Cerović” u Nikšiću.

Zabilježen je i slučaj nasilja u OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto.

U zemljama Evrope, po broju žrtava vršnjačkog nasilja prednjače Litvanija, Latvija, Rumunija, Moldavija, Bugarska…

Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Međutim, prema ranijim analizama, ova vrsta nasilja je u porastu.

Istraživanje NVO Juventas, sprovedeno 2018, pokazuje da je tada svako peto dijete doživjelo nasilje od vršnjaka. Prema tom istraživanju, koje je obuhvatilo 41 srednju i 75 osnovnih škola u 18 opština, gotovo polovina nastavnika srednjih škola te je školske godine potvrdila da su im se učenik ili učenica požalili da su žrtva nasilnog ponašanja.

UNICEF-ovo istraživanje iz 2021. godine pokazalo je da je gotovo svako treće dijete, odnosno, 28 odsto mladih uzrasta od 12 do 17 godina, u našoj zemlji bilo žrtva vršnjačkog nasilja.

„Ovo je zabrinjavajuće. Zahtijeva organizovanje hitne akcije, na čelu sa Vladom koja bi trebalo da preduzme odgovarajuće mjere zaštite djece od nasilja. Treba raditi na jačanju zakona koji imaju za cilj zaštitu djece. Važno je podizati svijest o ovom problemu”, kaže za Monitor psihološkinja Ivana Jokić.

Prema njenim riječima, brojni su razlozi zašto je nasilje u porastu. „Neki od njih su socio-ekonomske okolnosti porodice: siromaštvo, narušeno mentalno zdravlje, frustracije, nasilje u porodici… Djeca, žrtve nasilja u porodici ili vršnjačkoj grupi, često i sama postaju nasilnici. Nije dovoljno raditi samo sa djecom koja su pretrpjela nasilje, nego i sa onima koji pokazuju agresivno i nasilno ponašanje”, ističe Jokić.

Važno je znati i šta se sve podrazumijeva pod nasiljem. Ono može imati oblik prijetnji, tjelesnih povreda, ogovaranja, uzimanja ili uništavanja stvari. Može uključivati i neugodne komentare o djetetovoj porodici ili rodbini.

Jedan od nasilnika ponovio je krivično djelo u roku od samo nekoliko nedjelja. Prvo je sredinom februara ove godine pretukao petnaestogodišnjaka na prostoru nekadašnje kasarne Morača u Podgorici, a početkom marta, uz podršku nekoliko drugova nasilnika, još jednog tinejdžera, takođe u užem centru grada. Zasmetala im je majica sa obilježjima fudbalskog kluba Crvena zvezda. Tražili su mu da je skine, a nakon što je odbio – pretukli su ga palicama. Otac pretučenog dječaka saopštio je da neće odustati dok svi nasilnici ne dobiju zasluženu kaznu.

Zbog sve učestalijih slučajeva nasilja među djecom, članovi Udruženja Roditelji nedavno su organizovali protest na Trgu nezavisnosti u Podgorici. Zatražili su od nadležnih da zaštite djecu u Crnoj Gori od nasilja, pod parolom: Nećemo da živimo u strahu.

Iz Kriminalističke policije za suzbijanje nasilja u porodici i maloljetničke delinkvencije Odjeljenja bezbjednosti Podgorica najavili su da će biti pojačano prisustvo policije u dvorištima škola.

Krivični zakonik Crne Gore predviđa kazne zatvora od šest mjeseci do pet godina za one koji grubim vrijeđanjem, zlostavljanjem, vršenjem nasilja, izazivanjem tuče ili drskim ili bezobzirnim ponašanjem remete javni red i mir ili ugroze druge. Maloljetniku starijem od 14 godina se za učinjeno krivično djelo mogu izreći vaspitne mjere, kazna maloljetničkog zatvora ili druge mjere bezbjednosti. Ukoliko nasilnici imaju manje od 14 godina, slučajevi se obično prosljeđuju nadležnim socijalnim službama, koje treba da pruže podršku žrtvama, pružaju savjetovanja počiniocima nasilja i njihovim roditeljima, obavljaju nadzor njihovog ponašanja i ostale zaštitne mjere.

Škole, prema Zakonu o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, mogu da, pored smanjenja vladanja, odrede i vaspitne mjere, poput pismenih opomena, ukora ili premještaja u drugo odjeljenje ili školu.

U istraživanju NVO Juventas iz 2018. kao jednu od najčešćih prepreka sa kojima se suočavaju prilikom rješavanja problema vršnjačkog nasilja, roditelji su naveli generalnu nezainteresovanost cjelokupnog sistema za ovaj problem. Najmanje vjeruju drugim roditeljim i centrima za socijalni rad. Niske ocjene socijalnim službama tada je dalo i nastavno osoblje.

U Lokalnom akcionom planu za prevenciju i borbu protiv vršnjačkog nasilja Opštine Herceg Novi za period od 2020. do 2022. godine konstatuju se problemi nedovoljne angažovanosti postojećih resursa na prevenciji nasilja, nizak stepen informisanosti djece, roditelja i ostalih aktera o prepoznavanju vršnjačkog nasilja i reagovanju u slučajevima nasilja, nedovoljna  saradnja…

UNICEF-ovo istraživanje Global Kids Online iz 2021. pokazalo je da se trećina mladih u dobi od 12 do 17 godina (32 odsto) lako naljuti i da često gubi živce.

Ivana Jokić upozorava da kazna sama po sebi nekada ne daje rezultat. „Sa djecom treba raditi od malena. Rješenje vidim u edukaciji, što djece, što roditelja, što nastavnika. Ne smijemo zatvarati oči pred problemom, a to je čest slučaj u našem društvu”.

Nastavnici bi, ističe ova psihološkinja, trebalo da upute dijete da dobije psihološku pomoć ukoliko primijete da mu nijesu dovoljno razvijene socijalne vještine.

Istraživanje NVO Juventas iz 2018. pokazalo je da se oko 10 odsto đaka osnovnih škola u Crnoj Gori osjećalo povrijeđeno, uplašeno ili postiđeno zbog sadržaja koji je njegov vršnjak podijelio na društvenim mrežama.

Aleksa Janković 10. maja 2011. godine oduzeo je sebi život skokom sa zgrade u Nišu u kojoj je živio. Tada je imao 14 godina. Osam mjeseci trpio je fizičko i psihičko zlostavljanje u školi. Vršnjaci su ga mučili, tukli, hvatali za vrat, udarali mu glavom u drvo. Proživio je potres mozga, nosio je gips, a dobio je i posttraumatski sindrom.

Njegovi roditelji su nadležnim službama i direktorki škole prijavljivali nasilje.  Niko nije reagovao.

Slučaj je, u sudskom postupku, završen – kažnjena je škola i direktorka.

Troje od sedam nasilnika koji su maltretirali Aleksu presudom Višeg suda za maloljetnike u Nišu pravosnažno su osuđeni na vaspitne mjere. U dnevniku su im, međutim, ostale petice iz vladanja.

Da se ovakva tragedija ne bi ponovila, osmišljen je Aleksin zakon, kojim se predviđa pooštravanje kaznenih mjera ne samo za nasilnike, već i nastavnike i roditelje. Na ovaj zakon, ili neki sličan, i dalje se čeka u Srbiji.

U Crnoj Gori ne postoji Strategija za prevenciju neprimjerenog ponašanja djece i mladih i maloljetničke delinkvencije. Nema dovoljno policijskih službenika edukovanih za rad sa maloljetnicima.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

RAMBO AMADEUS, NEPLANIRANO NASILJE: Čovječe,  posrami se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Producentkinja TV emisije Dnevnica  Lejla Kašić objavila je da je poznati muzičar Antonije Pušić seksualno uznemiravao i vrijeđao na snimanju posljednje epizode. Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtvu kulturnog modela u kojem živimo. Onda su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Podržale su je brojne NVO i građanski aktivisti

 

Seksualno uznemiravanje je, prema konvenciji Savjeta Evrope, svako neželjeno verbalno ili neverbalno, odnosno fizičko ponašanje seksualne prirode u svrhu, odnosno uz ishod povrede dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća i uvredljiva atmosfera. U crnogorski Krivični zakonik tek treba da se uvede ovo krivično djelo.

U Crnoj Gori mnogi ne priznaju seksualno uznemiravanje kao vrstu nasilja nad (najčešće) ženom i dovođenje te osobe u ponižavajući položaj. U brojnim komentarima na ispad čuvenog muzičara Antonija Pusića, koji nastupa pod pseudonimom Rambo Amadeus, ta svijest je došla do punog izražaja.

„Šta treba, svaka cica kojoj si rekao da ti se sviđa njeno dupe i da bi je rado pojebao iz mesta, da skoči sa varijantom da je uznemiravaš….ma daj …pa onda smo svi manijaci i ajmo u zatvor….toliko mi ide na k….cela ova varijanta gde sve žene skaču da kamenuju nekog, a pri tome se žale da nema pravih muškaraca i zato su same, a pri tome imamo ekspanziju svih vrsta polova i trans budalaština“, navodi se u jednom od komentara.

Lejla Kašić,  voditeljica i producentkinja TV emisije Dnevnica, objavila  je da je Antonio Pusić,  u toku snimanja, seksualno uznemiravao i omalovažavao. Nije htjela da govori o detaljima. Slučaj je prijavila policiji.

Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika,  žrtve kulturnog modela u kojem živimo.  U međuvremenu su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama razuzdano vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić.  Od toga da je sve zaslužila, do toga da namjerno diže paniku kako bi se proslavila preko popularnog muzičara iz Herceg Novog.

„Ona je ozbiljan bolesnik…ali kako da je kriviш jadnu kad niko živ ne zna za nju, a silno želi da postane poznata… Platiće ova Rambu nekoliko miliona i raznim valutama za ovo“, kazao je jedan od komentatora.

Rambo je u reagovanju ukazao da je sve skupa u stvari bila kulminacija njegove nervoze zbog  koncepta emisije.  Inače radi se o  emisiji koja se odavno emituje i čiji koncept nije nikakva tajna. Na učestvovanje u Dnevnici  Pušić je dragovoljno pristao.  Lejlu Kašić, on je i u reagovanju, objavljenom na svom fb profilu,  nazvao „ludačom“ i ustanovio „da treba da se liječi“. Odbio je da joj se izvini.

„Dotičnu gospođicu sam… sasvim neplanirano pipnuo ili pljesnuo po dupetu ili pak štipnuo, pojma nemam sad. To nema nikakve veze sa seksom, barem ne s moje strane. Htio sam da joj nekako dojavim da nemam više što, da me je satjerala u ponižavajući položaj. Nekakav zadnji pokušaj da odustane od grubog upada u intimu jedne porodice. Nesretno artikulisan kvazi-drugarski alarm. Seksističan možda, seksualan ne. Nije to niko vidio, nije se ni ona bunila, mogao bih da negiram, ali mrzi me da foliram. Nisam taj lik“, napisao je Rambo Amadeus.

Njegov odgovor pokrenuo je novi talas trolovsko-botovskog nasilja nad Lejlom Kašić,  ali i nad svim ženama i muškarcima koje su stale u njenu odbranu. Mlada novinarka i aktivistkinja Jovana Damjanović napisala je autorski tekst Seksualno uznemiravanje nije udvaranje: Šta vas briga šta se tačno desilo. U tekstu je pokušala da odgovori na dva najčešća pitanja internet komentatora, zabrinutih za budućnost alfa muškarca – kako se udvarati a da ne popiješ prijavu i zašto žrtva ne kaže šta se tačno dogodilo.

„Ako ne znaš kako se udvarati a da se tvoje udvaranje ne završi prijavom onda nemoj da se udvaraš. Možda zvuči grubo, ali ukoliko ne primjećuješ da se u toku komunikacije neke stvari ne trebaju raditi ili izgovoriti, onda treba da radiš na sopstvenim komunikacionim vještinama. Ukoliko misliš da neko treba da trpi vulgarnosti ili prostakluk jer ti ne znaš kako drugačije, postaje vrlo jasno u kome je problem“, piše Damjanović.

Ubrzo nakon ovog teksta, internet nasilje se okrenulo ka njoj. Bilo je mnogo zlonamjernih, uvrjedljivih i seksističkih komentara.  Ona za Monitor kaže da je očekivala sličnu reakciju, jer zna u kakvom društvu živimo, ali nije očekivala psovke i uvrede na ličnoj osnovi.

„Mislim da je dobro da se komunicira na ovu temu i dobro je da se priča o seksualnom uznemiravanju. Sa više muškaraca i žena na internetu, koji misle suprotno, ušla sam u raspravu oko ove teme i sigurna sam da su shvatili šta sam željela da kažem. Oni koji su samo vrijeđali, vjerujem da nijesu ni pročitali tekst, već samo naslov“, kaže Jovana Damjanović.

Lejla Kašić smatra da će i  negativni komentari pomoći da se problem bolje mapira i pokazati koliko nam je emancipacija neophodna. Na komentare je reagovala i građanska aktivistkinja Bojana Jokić. „Nama je kao društvu ’ništa strašno’ da muškarac bez dozvole neprimjerno dodiruje ženu“, kazala je ona. „Čitam – ’izmislila je’, ’hoće slavu’ i još niz komentara slične sadržine i optužbi da je to samo i isključivo njena krivica i pitam se da li bi to isto pisali da je na Lejlinom mjestu bila njihova majka, sestra ili ćerka“, ukazuje Jokićeva.

Crnogorske organizacije koje se bave ženskim pravima izdale su zajedničko saopštenje povodom slučaja Lejle Kašić. One su posebno fokusirale saopštenje Antonija Pušića. Navode da pravdajući odbijanje izvinjenja žrtvi svog ponašanja time što je diskvalifikuje kao osobu ,,koja treba da se liječi”, ,,koja se prenemaže”, ,,koja koketira”, on opravdava nasilje prema ,,nedostojnima” i čini isto što su prije njega činili poznati nasilnici. Nebitno je jesu li nedostojni ,,ludaci”, ,,ženetine koje se prenemažu”, ,,pederi”… princip pravdanja nasilja – za koje nema opravdanja – ostaje isti.

„Simptomatično je i to da svoje nezadovoljstvo emisijom u kojoj je pristao da učestvuje, nije izrazio njenom uredniku – muškarcu, nego producentkinji – ženi i to na veoma čudan i apsolutno neprihvatljiv način“, istakle su nevladine organizacije.

Građanski aktivista Jovan Ulićević tvrdi da poznati muzičar pravda svoj postupak kao što svaki nasilnik pravda svoj. On je parafrazirao opravdanja koja je naveo Pušić u svom saopštenju. Bio sam nervozan, bio sam umoran, ne znam što mi je bilo, sistem je sjeban…„Mrzim ovaj sistem, kapitalizam je raspad, stoga, iskaliću se na ženi pored mene, jer se osjećam nemoćno da zaustavim nešto u čemu sam i sam učesnik. I opet, ona je kriva, što je ’luda’ i nije shvatila da mi treba podrška da malo neđe izdušim“, napisao je Ulićević na svom profilu.

Talas  prijavljivanja slučajeva seksualnog uznemiravanja od strane moćnika odavno je krenuo u svijetu i u regionu. Kod nas je prva progovorila Lejla Kažić.

„Seksualno uznemiravanje ne smije biti normalna stvar. Ne smije imati opravdanje. Ne smije biti nešto na šta se ćuti i prema čemu smo ravnodušni. Može da se desi svima i to nije do nas. Do nas je da ne ćutimo na ovakve slučajeve, ne uplašimo se pred onima koji žele da iskoriste svoj položaj moći“, ističe Lejla Kašić.

Antonije Pušić, Rambo Amadeus, godinama je ambasador dobre volje u organizaciji UNICEF. Nakon što je Lejla Kašić  o incidentu obavijestila ovu organizaciju,  Pusićev  angažman je suspendovan do daljnjeg. Ovo društvo tek treba da se suoči sa sobom i sa svojim nasilničkim potencijalima. Građanin Antonije  Pušić ne bi smio propustiti priliku da pogleda ko je sve i na koji način stao u odbranu njegovog nasilničkog gesta. Da se čovjek prepadne. Ili, posrami.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo