Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Reprezentativno

Objavljeno prije

na

Čovjek, ministar, naučni radnik Vujica Lazović u prošloj godini primao je platu od 1.300 eura, plus bonus 900, na Ekonomskom fakultetu kao predavač zarađivao je dodatnih 850 eura. Ukupno preko 3.000 eura mjesečno. Na sajtu Komisije za sprečavanje interesa prijavio je i prihode od članstva u Savjetu za privatizaciju – 600 eura, ali nije naveo da li godišnje ili mjesečno, dok je u raznim vladinim tijelima, za godinu, zaradio ukupno 4.500. Lazović je vlasnik dva stana, u Podgorici i Kotoru, zemljišta u Plavu i automobila pasat. Ima i ušteđevinu od 50.000 eura. Sve ovo potpredsjedniku Vlade nije bilo dosta, pa je na račun poreskih obveznika tokom 2008, 2010. i 2011. potrošio na ručkove i večere blizu 9.000 eura. O dobrom apetitu govore i podaci da su Lazović i društvo tokom jedne večere naručili tri kilograma brancina na sicilijanski način. Cijena 173,25 eura.

Bivšem dekanu nije bilo dosta što pije, jede i povećava kilograme na naš račun nego je državne pare trošio i na uljepšavanje. U centru Podgorice, na državni zapis, trgovao je za 186 eura tri kravate. Šta reći osim ponoviti predizborni slogan Lazovićeve partije – Čiste ruke.

Kada ovako rade funkcioneri iz ,,poštenog” SDP-a, šta treba tek očekivati od onih iz ,,zločestog” DPS-a. Jedan od šampiona u rasipanju državnih para je bivši predsjednik Opštine Ulcinj Gzim Hajdinaga. U najsiromašnijoj primorskoj opštini Hajdinaga je uspio, po neosporenim tvrdnjama opozicije, da za tri godine potroši za reprezentaciju 200.000 eura i isto toliko za putovanja. Podaci o ovim troškovima proglašeni su službenom tajnom.

Nakon smjene sa mjesta gradonačelnika, Hajdinaga je ostavio rupu u budžetu od 20 miliona ili skoro pet opštinskih godišnjih budžeta. Iako je zbog brojnih malverzacija protiv Hajdinage otvorena istraga, to nije smetalo DPS-u da svom članu početkom godine da podršku za izbor na funkciju ministra za ljudska i manjinska prava. Čovjek je o državnom trošku vidio svijeta, pa što se to ne bi iskoristilo.

Predsjednik Bošnjačke stranke Rafet Husović je za protekle tri godine na ime reprezentacije spiskao 5.460 eura. Husović, koji je ministar bez portfelja, ima stila pa je troškovima reprezentacije dodavao i bakšiš od po 10 i 25 eura, kako kada. Što bi tek činio da ima portfelj.

Reprezentacije su sastavni dio državnog protokola i ulaze u državni budžet. Budžet za putovanja, reprezentacije i ostala troškarenja je ove godine povećan i iznosi 149,433.000 eura, prošle godine je bio 112,445, a preprošle 142,620 miliona. Najviše su porasli rashodi za materijal sa 12 miliona, iz prošle i pretprošle godine, na 60 ove godine. O kakvom se materijalu radi nije pojašnjeno. Za putovanje će biti potrošeno šest miliona, za reprezentaciju 700.000, za telefone 3.855.000, za energiju skoro 20 miliona (pod ovom stavkom se računa i gorivo), za prevoz blizu milion…

Sva je sreća da je Vlada od početka krize uvela štednju i skresala reprezentacije. Najviše štedi, naravno, premijer. Igor Lukšić, tvrde u Vladi, prošle godine nije iskoristio mogućnost plaćanja reprezentativnih troškova koji se odnose na plaćanje ručkova ili večera, te je za godinu na ime dnevnica tokom službenih putovanja potrošio 3.653 eura. Premijer je imao 15 službenih putovanja i za te potrebe, za 38,5 dana utrošeno je 3.653,25 eura. Radi se o iznosu od 94,88 eura dnevno. Predsjednik Vlade je tokom 2011. radi obavljanja službenih poslova koristio vladin avion 12 puta. Skromno. Put u Maroko nije uračunat, jer nije organizovan o trošku Vlade već o trošku inostrane kompanije.

Kod ovakve funkcionerske potrošnje računi za telefone i putovanja i nijesu neka stavka. Pa je tako podatak da su direktor i tri člana Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka, u periodu januar-novembar 2011. ukupno potrošili 4.539,20 eura za telefone. Sitnica. Posebno ako se uzme u obzir da je 14 zaposlenih u Agenciji u istom periodu napravilo telefonski ceh od pet i po hiljada eura.

Tokom prošle godine poreski obveznici platili su i kupovinu 38 automobila za potrebe Vlade i drugih državnih organa. Cijena sitnica – oko milion eura. Novih lemuzina nikad dosta, pa je i pretprošle godine kupljeno 45 automobila, cijena opet oko milion. Najskuplja vozila kupljena za potrebe Uprave policije – audi A8, koji je koštao oko 80.000 eura, mercerdes BENZ ML 350 ministra za ljudska i manjinska prava, plaćen 53.000, kao i BMW 520D za Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti, za koji su poreski obveznici dali 50.000 eura.

Godišnji trošak za održavanje i gorivo voznog parka od 56 službenih automobila Ministarstva održivog razvoja i turizma iznosi blizu 45.000 eura. Ne računajući registracije. Za održavanje službenog automobila (BMV) ministra Predraga Sekulića godišnje se izdvaja oko 1.000, dok se mjesečno za gorivo plaća od 150 do 200 eura. A ministarstava ukupno ima 16. Pa, ko voli nek računa.

Za službena vozila iz skupštinskog budžeta mjesečno se izdvoji oko 3.000 eura za gorivo, dok se za održavanje i registraciju na godišnjem nivou utroši preko 20.000 eura. Na gorivo najviše troši predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić. Za dva automobila vlasništvo MUP-a Crne Gore mjesečno se izdvaja 570 eura za gorivo. Audi A6 potpredsjednika Rifata Rastodera troši 288 eura, a za audi A6 potpredsjednika Željka Šturanovića potrebno je 292 eura mjesečno.

Mali novci ako se zna da funkcioneri i niži službenici tokom godine, što službeno što privatno, ovim automobilima više puta obigraju Crnu Goru. Posebno su uočljivi ljeti po plažama, a zimi po skijalištima. Padaju u oči i državni crni audiji parkirani ispred podgoričkih lokala u sitnim satima. Tada funkcioneri s prijateljima odmaraju od važnih državnih funkcija. A popije se i pojede na račun Crne Gore.

Inače, kao što rekosmo, Vlada štedi. Početkom ove godine je preko Uprave za imovinu pokrenula postupak prodaje 70 automobila, koje su do sada koristili državni organi. Velikodušan potez – pare od njihove prodaje biće iskorišćene za subvencioniranje troškova za struju. Vladine brige o siromašnima nema u regionu, a i šire.

Da posjetimo na tu brigu: prosječna penzija u Crnoj Gori skoro je tri puta manja od minimalne potrošačke korpe, prosječna plata je 495 eura, a korpa 786 eura; Mjesečna naknada za nezaposlene u Crnoj Gori iznosi 57 eura, isplaćuje se selektivno i samo tri mjeseca. Dječji dodatak je 20 eura. Neki vid socijalne pomoći prima 70.669 građana, čiji se iznos kreće od 19 do oko 100 eura. Materijalno obezbjeđenje za porodicu sa pet i više članova je čitavih 120,7 eura – manje od tri ministarske kravate.

Putovanja

Koliko funkcioneri troše na putovanja? Kada, na primjer, predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić putuje u SAD ili Kinu, on i svita na ime dnevnica dobiju par hiljada eura, noći se u luksuznim hotelima, putuje prvom klasom, sve po nekoliko hiljada eura. Sitnica. Istina, ne putuje samo predsjednik Skupštine. Obilazak i nova iskustva su omiljena zanimacija poslanicima svih partija. Na putovanja su tokom prošle godine najviše potrošili članovi skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i evropske integracije Vasilije Lalošević i Miodrag Vuković -11.298 odnosno 8.622 eura. Generalni sekretar Skupštine Damir Davidović se nalazi na trećem mjestu sa potrošenih 7.822 eura, a odmah iza njega je šef kabineta predsjednika parlamenta Ivan Vujović sa 7.752 eura utrošenih na putovanja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zanimljivo je da su Krstoviću lisice na ruke stavljene u ponedjeljak u Budvi, gdje je prije samo par mjeseci,  u novembru prošle godine, bezuspješno tražen

 

Još jedan, kako to stoji u zvaničnom saopštenju Uprave policije, visokorangirani pripadnik organizovane kriminalne grupe našao se iza brave. Riječ je o 38.godišnjem Igoru Krstoviću. Zanimljivo je da su mu lisice na ruke stavljene u ponedjeljak u Budvi, gdje je prije samo par mjeseci, tačnije u novembru, bezuspješno tražen.

Više sreće su tada službenici policije imali u pronalasku i hapšenju njegovih sugrađana Saše Anđušića i Borisa Dobrovića. Akcija je tada izvedena po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ali o njenim detaljima nije bilo zvaničnog saopštenja. Kratko je tada iz SDT-a saopšteno da “radi zaštite interesa postupka neće obavještavati javnost u ovom trenutku o mjerama i radnjama koje se preduzimaju, ali ćemo blagovremeno dati saopštenje čim se za to stvore uslovi”.

Više podataka se  nije moglo dobiti ni nakon hapšenja Krstovića. Dan nakon hapšenja Krstović je na saslušanju u Specijalnom državnom tužilaštvu negirao  krivicu. Da nije kriv ponovio je i u podgoričkom Višem sudu pred sudijom za istragu koji mu je odredio pritvor do 30 dana.

“Iznio je odbranu i negirao da je počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret”, kazao je Krstovićev advokat Danilo Mićović, koji nije želio da iznosi detalje sa saslušanja jer je, rekao je on, postupak tajan.

„I.K. se potraživao po potjernici NCB Interpola Podgorica zbog sumnje da je izvršio krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i više krivičnih djela iz oblasti pranja novca, kao i krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija i krivično djelo izazivanje opšte opasnosti. Radi se o visokorangiranom pripadniku jedne kriminalne grupe koja je sprovodila kriminalne aktivnosti na teritoriji Crne Gore, saopšteno je iz policije u kasnim večernjim satima.

Iste večeri, poslije 22.30 stigla je pohvala od ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića.

„Uspješno lociranje i hapšenje međunarodno traženog visokorangiranog člana kriminalnog klana, rezultat je izuzetne saradnje i profesionalnosti službenika Sektora za borbu protiv kriminala i Odjeljenja bezbjednosti Budva, uz podršku Specijalnog policijskog odjeljenja. Ovo hapšenje pokazuje visoku posvećenost i efikasnost naših službi u borbi protiv organizovanog kriminala, navodi se u saopštenju dostavljenom iz Šaranovićevog kabineta.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove godine nije bilo ni jednog skijaškog dana, pa su i prihodi  daleko od planiranih. Zbog toga će biti neophodna državna pomoć. Makar dok se ne postave sistemi za  vještačko osnježavanje koji, za sada, nijesu instalirani ni na jednom skijalištu

 

 

Državno  preduzeće Skijališta Crne Gore (SCG) je, tokom januara i februara, od prodaje usluga ostvarilo jedva preko pet odsto prihoda planiranih za taj period Finansijskim planom za 2024. godinu. Precizno: prihodovano je svega 45 od planiranih 880 hiljada eura. I od ugostiteljskih usluga prihodovali su tek nešto više od 50.000 eura, dok je planom bilo projektovano devet puta više. Prihoda od naplate parkinga nijesu imali, a minimalni su i prihodi od zakupa poslovnog inventara i opreme (iznajmljivanje skijaške opreme i sanki).

Izvršni direktor Đuro Milošević objašnjava kako na Ski centru Kolašin 1600, jedinom koji funkcionište u okviru tog preduzeća, nije  bilo ni jednog skijaškog dana. Sve to će imati, kaže, ozbiljne posljedice po poslovanje preduzeća, ali i „nametnuti kao prioritet ubrzanje procesa izgradnje sistema vještačkog osnježavanja“. Jedino tako, tvrdi Milošević,  izbjeći će se opasnost da se slična situacija ponovi narednih godina.

„Skijaška sezona, ako je možemo nazvati skijaška, primiče se kraju a Ski centar Kolašin 1600 nije imao ni jedan dan skijanja. Vremenski uslovi su bili takvi da nije bilo dovoljno padavina da se skijaške staze pripreme za skijanje, a na skijalištu  nema izgrađenog sistema za vještačko osnježavanje. Skijališta u regionu, koja su imala iste atmosferske uslove, a imaju izgrađene sisteme za vještačko osnježavanje, otvorili su sezonu skijanja sredinom decembra prošle godine i ona još traje“, navodi izvršni direktor SCG.

Prema njegovim riječima, posljedice ovakve sezone uveliko se osjećaju u SCG i cijeloj kolašinskoj turističkoj privredi. O tome je nedavno obavijestio i kolašinski lokalni parlament  koji je, na incijativu preko 200 Kolašinca, raspravljao  o mogućnosti da se planirani projekat zahvatanja vode sa rijeke Ljevaje odloži dok se ne ispitaju mogućnosti „jednostavnijeg i jeftinijeg“  snabdijevanja vodom dva planinska centra na Bjelasici.

„Posljedice će se osjetiti posebno početkom sledeće zimske sezone, koju će biti jako teško pripremiti i privući goste, nakon ovako loše reklame. Jedino izgradnjom sistema za vještačko osnježavanje, u svemu poštujući važeću plansku dokumentaciju, Skijališta CG mogu biti konkurentna sa skijalištima u regionu i imati garantovanu skijašku sezonu“, zaključuje Milošević.

On, za sada,  ne pominje neophodnost  državne pomoći na koju su u tom preduzeću navikli, kad god podbaci sezona ili kad se finansijski plan pokaže kao preambiciozan. Međutim,  njegovi saradnici su, nedavno, na sjednici Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva Privredne komore Crne Gore, kazali da će pomoć države biti neophodna. Navodno, već su se obratili i resornom Ministarstvu, jer kako je rekla Tanja Vukić iz SCG, bez te pomoći neće dalje moći da funkcionišu. “Sada radimo na pripremi ljetnje turističke sezone i činimo sve što je do nas, ali nam je neophodna finansijska pomoć za ogromne gubitke koje smo pretrpjeli. Nadamo se da će Ministarstvo imati sluha i izaći nam u susret”, istakla je Vukić.

SCG su, gotovo od  osnivanja, dobijali pomoć države. Ona je u 2017. godini bila oko 120.000 eura, a naredne duplo više.  Blizu 660.000  bila je podrška SCG iz državne kase 2019. godne, a 2020. je premašila milion eura, koliko je bila i godinu kasnije.

Agencija za zaštitu konkurencije (AZK)  prošle godine, nakon ispitnog postupka, donijela je odluku da je taj vid podrške države preduzeću u skladu sa zakonom. Početkom 2021.  godine, AZK je resoru Ministarstvu ekonomskog razvoja i turizma naložila da ne daje pomoć SCG dok se ne okonča ispitni postupak. U okviru SCG su skijališta Kolašin 1600, Cmiljača, Žarski, Torine, Jelovica, planinski centar Komovi i Eco Adventure park Komovi.  Za sada radi samo kolašinsko skijalište u koje su uložene desetine miliona.

Prema podacima Uprave za kapitalne projekte, više od 66 miliona eura uloženo je u projekte na Bjelasici u cilju unapređenja turističke infrastrukture i ponude, a koji se finansiraju kroz kapitalni budžet. Riječ je o razvoju skijaških centara  Bjelasica i Komovi (Ski-centar Kolašin 1600, Ski-centar Žarski i Skijaški centar Cmiljača). Nedavno su iz Ministarstva turizma saopštili da je  u planu nastavak aktivnosti i radova na pomenutim ski centrima kako bi se oni konačno priveli namjeni. Dalji planovi za Ski centar Kolašin 1600 su završetak započetih ski-liftova, izgradnja osvjetljenja za dvije skijaške staze uz ski-liftove, čime će, tvrde u resornom Ministarstvu, Ski centar dobiti na kvalitetu dodatnom ponudom.

Ni jednog skijaškog dana nije bilo ni na ski centrima Vučje i Durmitor. Iz tih skijališta objašnjavaju  da su pretrpjeli ogromnu štetu tokom dosadašnjeg toka zimske turističke sezone. Marinko Purić, izvršni direktor Ski centra Durmitor kaže da je svima  jasno da je zimska turistička sezna propala i da od planiranih 90 skijaških dana nije bilo nijednog. “Nalazimo se jako teškoj finansijskoj situaciji, uložili smo sve napore i sva moguća sredstva, ali nam nedostatak sniježnog pokrivača nije išao na ruku. Naši gubici su nenadoknadivi”, kazao je on na sjednici Odbora udruženja turizma i ugostiteljstva PKCG.

Na tom skijalištu je napravljena akumulacija za vodu neophodnu za vještačko osnježavanje. Nezvanično se  pominje instaliranje sniježnih topova do sljedeće zime, ali se za sada ne zna ko će to da radi i da finansira.

Prema dokumentima koje je država, očigledno, zanemarila kad je odlučivala o ulaganjima u skijališta, vještački snijeg će biti neophodan na mnogim crnogorskim planinama. Prema zaključcima iz 2007. godine, samo četiri oblasti u sjevernom dijelu Crne Gore (Durmitor, Bjelasica, Sinjajevina i Maganik) imaju u sezoni više od 60 dana snijeg visine iznad 50 centimetara. Najveći broj dana (više od 90) sa visinom snijega iznad 30 centimetara ima Durmitor (na visini od 1.750 do 1.950 mnm), a 80 dana Maganik, Sinjajevina i Bjelasica (nadmorske visine od 1.650 do 1.850 metara).

Za potrebe izrade Master plana za razvoj zimskog turizma u Crnoj Gori urađena je modelska reanaliza zimskih sezona (2002.-2004.) koja je ukazala na rizike od velikih ulaganja u skijaški turizam. To modeliranje je urađeno pod pokroviteljstvom Hidrometeorološkog zavoda.

U Nacionalnoj strategiji za klimatske promjene iz 2015. godine  piše da su klimatske promjene najveća prepreka razvoju zimskog turizma u Crnoj Gori.U tom dokumetu piše da će se sniježne padavine do 2030. godine smanjiti za 25 odsto, a zatim i za 50 procenata. Strategija predlaže pomjeranje skijaških staza na visine iznad 1.800 metara i više ulaganja u sisteme za vještački snijeg.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo