Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POZORIŠTE U REKTORATU: Radmila u završnom činu

Objavljeno prije

na

Nakon osam godina na čelu Univerziteta Crne Gore, aktuelnom rektoru Predragu Miranoviću ove godine ističe mandat. Formalno, mandat mu traje do avgusta, ali će se njegov nasljednik najvjerovatnije znati početkom aprila.

Mediji su spekulisali da će se Duško Bjelica, predsjednik Upravnog odbora Univerziteta, kandidovati za rektora. Do toga nije došlo. U partiji su našli prikladnije rješenje – pozorišnu rediteljku, dramsku spisateljicu, profesorku, potpredsjednicu DANU, predsjednicu Udruženja dramskih umjetnika, aktuelnu dekanicu Fakulteta dramskih umjetnosti (FDU), članicu UO UCG i Savjeta za visoko obrazovanje – Radmilu Vojvodić. Sudeći po broju fakulteta koji su se je predložili (FDU, Fakultet likovnih umjetnosti, Fakultet za sport, Institut za biologiju mora, Muzička akademija, Fakulteta za pomorstvo), ona ima najveće šanse da, kao prva profesorka sa nekog od umjetničkih fakulteta, bude rektorka UCG.

Konačni spisak kandidata za budućeg rektora Univerziteta Crne Gore znaće se početkom iduće nedjelje. Pored Vojvodićeve, predloženi su i neurohirurg i profesor bivši dekana Medicinskog fakulteta Bogdan Ašanin, bivši dekan Prirodno-matematičkog fakulteta Predraga Stanišić i istoričar Šerbo Rastoder, kojeg je predložilo Vijeće Filozofskog fakulteta.

Vojvodić, Rastoder i Ašanin su prihvatili kandidature, dok će se Stanišić o kandidaturi izjasniti narednih dana. Stanišić će morati do ponedjeljka da odluči jer je i član izborne komisije za izbor rektora. U ovoj komisiji su pored njega i Lidija Tomić, profesorica na Filozofskom fakultetu, Miomir Jovanović, dekan Biotehničkog fakulteta, Miloš Vujošević, predsjednik Studentskog parlamenta i Janko Ljumović, profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti i direktor CNP-a. Upitna je nepristrasnost Ljumovića, jer pored toga što je predavač na fakultetu na kojem je Vojvodićeva dekan, mnogi tvrde da Ljumović i direktorsku fotelju duguje bračnom paru Mićunović-Vojvodić.

Ašanin je član Senata UCG, bio je načelnik neurohirurškog odjeljenja i pomoćnik direktora za stručna pitanja u Kliničkom centru Crne Gore. Stanišić je doktorirao na Univezitetu M. V. Lomonosov na Fakultetu računarske matematike i kibernetike. U par navrata i Stanišić i Ašanin govorili su o neophodnim reformama na UCG, kritikujući manjak autonomije na državnom univerzitetu. ,,Univerzitet plaća ceh intelektualnoj servilnosti koja je obesmislila kompetentnost, stručnost i kredibilnost, a promovisala servilnost kao uslov za sticanje akademskih zvanja. Čak je u vrijeme ‘antibirokratskog ludila’ Univerzitet uspio da očuva veću autonomiju nego što je ima sada”, izjavio je ranije za Monitor Rastoder.

Brojni profesori UCG već duže vrijeme upozoravaju da se na račun premijerovog, planski i ciljno uništava državni Univerzitet. Velika podrška kandidaturi Vojvodićeve, čija je radna biografija usko povezana sa vladajućom partijom, budi sumnje da se bliži zadnji čin urušavanja UCG u korist privatnog univerziteta Đukanovića. Do sada su Univerzitetom uglavnom rukovodili kadrovi SDP-a.

Dosadašnji rektor Miranović nije uspio da se suprotstavi kontinuiranom smanjenju izdvajanja za UCG od strane Vlade. Nagomilavali su se dugovi, a u pitanje je došla i isplata ionako poražavajuće malih plata predavačima na UCG. Većinu drugog mandata rektora Miranovića obilježile su afere. Sumnjivi građevinski poduhvati, netransparentna podjela stanova, enormne zarade pojedinih profesora, gašenje studijskih programa, uvođenje prinudne uprave na fakultetima, neregulisanje statusa saradnika u nastavi…

Manjak para iz državnog budžeta, Miranović je pokušao da nadomjesti povećanim upisom i prihodima od školarina. Iako dijelom subvencioniran UCG je tako počeo da djeluje kao privatni univerzitet, pa od školarina prihoduje više od 40 odsto budžeta, dok taj procenat na nekim fakultetima, kao što je Ekonomski, ide i do 78 odsto ukupnog prihoda. I to je jedan od razloga što se od referendumske 2006. do ove godine broj nezapošljenih visokoškolaca popeo sa 2,35 na preko 10 hiljada.

Rektor se nije snašao ni kada je izmijenjen Zakon o visokom obrazovanju kojim se omogućilo finansiranje privatnih univerziteta iz državne kase. Kratko je komentarisao: „To je loša politika i to nije odgovorno prema državnom univerzitetu”.

Da je vlasti sprešniji premijerov od državnog univerziteta, odmah je pokazao ministar prosvjete Slavoljub Stijepović. Prvo što je uradio kada je 2010. partijski raspoređen da odlučuje o prosvjeti bilo je da izda licencu premijerovom UDG-u, koji je dvije godine radio na crno.

Rastakanje UCG nije otpočeto sa Miranovićevim mandatom. Mnogi za to krive bivšeg rektora, sadašnjeg ambasadora u Velikoj Britaniji Ljubišu Stankovića. Pojedini profesori, sa kojima smo razgovarali, tvrde da su svi Stankovićevi kadrovi ostali na funkcijama na UCG i za Miranovićevog mandata. Još od Stankovićevog vakta slovi uvjerenje da je u koalicionoj raspodijeli UCG pod SDP jurisdikcijom.

Partijsku idilu propadanja na UCG je u ljeto 2012. dolaskom na čelo Upravnog odbora UCG pokvario Duško Bjelica, dekan Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje i predsjednik Komisije za sport, omladinu i saradnju sa civilnim sektorom Glavnog odbora DPS-a

Bjelica je za ove dvije godine uveo prinudnu upravu na par fakulteta, pozivao policiju i tužilaštvo da uđu na pojedine fakultete, pričao o spornim građevinskim poduhvatima UCG… Najnovije, odlučio je da tokom ove godine, zbog finansijske krize, fakulteti uplaćuju od 20 do 45 prihoda od školarina u zajedničku univerzitetsku kasu. Protiv ove odluke UO UCG protestuju Pravni i Ekonomski koji će najviše i davati u opštu kasu jer i najviše prihoduju od školarina.

Partijska uprava na UCG bila bi upotpunjenja dolaskom Vojvodićeve na čelo UCG. O javnom djelovanju Radmile Vojvodić Monitor je u više navrata pisao. Njene predstave su po pravilu sve skuplje, a finansiraju se iz budžeta ministarstva na čijem je čelu njen suprug. Opet nikako da dosegnu one umjetničke domete koje su imale početkom ‘90-ih kada bračni par Vojvodić-Mićunović nije bio u milost od tog vakta nepromjenjene vlasti.

U međuvremenu Vojvodićeva se približila vlasti, posebno familiji Đukanović. Tako je njenu prvu crnogorsku operu Balkanska carica, sa 100 hiljada eura sponzorisala Prva banka, gdje je Vojvodić bila u Upravnom odboru. Bila je i članica Savjeta RTCG. Jedna je od osnivača Instituta za javnu politiku, kojim direktoruje Vladimir Beba Popović.

Direktorica je agencije MAPA koja priprema kampanje i jubilarne filmove DPS-u, ali rade i propagandu za većinu festivala u Crnoj Gori, CNP, UNICEF, NATO, ministarstva…

Pitanje je koliko bi od biznisa, umjetničkih i političkih angažmana Vojvodić stigla da rukovodi Univerzitetom. Zli jezici bi rekli da je, nakon što su zagospodarili crnogorskom kulturom, došlo vrijeme da bračni par Mićunović-Vojvodić preuzmu kontrolu i u obrazovanju.

Koliko god bio premrežen interesnim i partijskim vezama, sudbina UCG, u godini kada slavi 40 godina postojanja, je ipak u rukama onih koji stvaraju na njemu. Od njih zavisi da li će doći do promjena ili nastavka agonije.

BRANKA BOŠNJAK: Dokusurivanje

Već duže vremena DPS hoće da preuzme Univerzitet Crne Gore od SDP-a, kako oni to vole da kažu, iako se zgrožavam od takve terminologije. Da imaju ,,apetit” da ga ,,dokusure” jer urušavanje je počelo kada su premijer i njegova bratija otvorili svoj univerzitet, ali ja još uvijek hoću da vjerujem da na UCG postoje ljudi koji neće dozvoliti sunovrat ove najznačajnije institucije. A ako dozvole to, onda ništa bolje nijesu ni zaslužili do da se preko njihovih leđa prelamaju razni partijski i lični apetiti. U ovom trenutku Univerzitetu treba ne samo neko ko ima naučni kredibilitet, međunarodno priznat, već i neko ko ima dobre menadžerske sposobnosti. Kapaciteta među nastavnim kadrom, posebno mlađim koji su imali prilike da se usavršavaju na prestižnim svjetskim univerzitetima, ima, samo treba vizije i volje za to. No, čini se da se u ovoj državi najmanje cijeni znanje, a partijska knjižica i rođačke veze mnogo više, na našu veliku žalost, čak i u ovoj instituciji.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo