Povežite se sa nama

Izdvojeno

PREGLED 2021.: Godina iznevjerenih očekivanja

Objavljeno prije

na

Da li je do velikih očekivanja ili nerealnih obećanja, tek skoro nijedno obećanje građanima nije ispunjeno. Vlast je kao spas lansirala program Evropa sad. Nećemo dugo čekati da vidimo hoće li zaživjeti

 

Godina na izmaku  dočekana je tiho uz nadu da će nakon promjene trodecenijske vlasti biti bolja od prethodnih. Problemi su se mogli naslutiti i krajem protekle godine kada nije usvojen budžet, a do dogovora i njegovog usvajanja je došlo tek nakon pola godine – sredinom juna.

Kohabitacija između predsjednika države i nove vladajuće većine odmah je zapala u ćorsokak, odbijanjem Đukanovića da potpiše u Skupštini usvojene zakone, među kojima i Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Krajem januara  Skupština je ponovo usvojila zakone pa je Đukanović po slovu zakona bio primoran da ih potpiše.

Očekivanja da će se DPS reformisati nakon izbornog poraza, pala su u vodu nakon kongresa ove stranke krajem januara. Đukanović je ostao neprikosnoveni lider, a iz vrha stranke su elimisani partijski veterani – bivši premijer Duško Marković, bivši ministar i predsjednik Opštine Nikšić Milutin Simović i bivši ministar i potpredsjednik Skupštine Branimir Gvozdenović.

Prvi zahtjevi za rekonstrukciju Vlade zabilježeni su već u januaru od strane Pokreta za promjene. Od tada do sada DF uporno insistira na rekonstrukciji, rušenju, ili kakvom god modelu nove Vlade u kojoj će ući članovi ove stranke. Funkcioneri DF-a  najavljivali su čak i proteste protiv ,,sopstvene” Vlade.

Prvih dana februara Apelacioni sud Crne Gore  je ukinuo prvostepenu presudu u slučaju Državni udar. Objašnjeno je da je ukinuta jer su počinjene  bitne povrede odredaba krivičnog postupka. Andrija Mandić i Milan Knežević koji su u ovom procesu nepravosnažno osuđeni na po pet godina zatvora poručuili su da imaju ozbiljnu namjeru da se suoče sa svima koji su im montirali lažni sudski proces, a kao nalogodavca su označili Mila Đukanovića. Iz Demokratske partije socijalista ocjenili su da je odluka Apelacionog suda donijeta u atmosferi kontinuiranih pritisaka nove većine na pravosudne institucije.

Specijalni tužilac Milivoje Katnić i pored najava da će momentalno podnijeti ostavku ako tužilaštvo ne ispuni očekivanja u slučaju Državni udar, ostavku nije podnio. Do danas. Vladajućim partijama, koje tokom cijele godine nijesu mogle da se dogovore oko izbora Tužilačkog savjeta, Katnić je dobrodošao kao opravdanje što pravna država nije uspjela da zaživi, kako su obećali i kako du građani očekivali.

Premijer Zdravko Krivokapić nastavio je da se čudno ponaša u dodiru sa crkvenim ritualima – ljubljenje odra, pričešće iz iste kašike u jeku pandemije, i ostale bogougodnosti… Premijer je tokom cijele godine izbjegavao da se vakciniše i da primjer građanima zemlje koja je tokom jeseni bila u samom svjetskom vrhu po broju oboljelih. Javnost je morala da trpi priče da je medicinski fenomen i da ima ogroman broj antitijela.

Ministar pravde i ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić je krajem marta u Skupštini povodom Srebrenice izjavio kako je spreman da prizna da je učinjen genocid tek kada se to nedvosmisleno utvrdi. Presude međunarodonog suda u Hagu – ne važe.  Nakon pritiska stranaca i dijela javnosti, premijer je zatražio njegovu smjenu. Realizovana je u junu. Tada je izglasana i Rezolucija o Srebrnici, koja je izazvala bijes DF-a iz kojeg su optužili premijera, Demokrate i URA-u da su u saradnji s DPS-om proglasili Srbe za genocidan narod. Najavili su  mogućnost vanrednih izbora i protesta. Uključila se i zvanična Srbija, čiji je državni vrh optužio Crnu Goru da donošenjem Rezolucije o genocidu u Srebrenici radi protiv srpskog naroda.

Uoči lokalnih izbora u martu šef države i DPS-a Đukanović optužio je svoje političke protivnike za izdaju države, povampirenje politike ‘90-ih, te pripadnost Srpskom svetu – novoj oznaci za projekat velike Srbije.  Nije pomoglo. I pored najviše osvojenih glasova, nakon dvije decenije DPS je izgubio vlast u Nikšiću, a početkom decembra i u Mojkovcu i Cetinju.

Tokom proljeća kroz crnogorske gradove defilovale su patriotsko-komitske autokolone. U toku jedne od njih u martu u Bijelom Polju napadnut je i pretučen novinar Sead Sadiković. Dio ,,patriotskih” medija je sve učinio da Sadikovića predstavi kao napadača.

Tokom proslave Dana nezavisnosti, 21. maja, na Cetinju je razvijena najveća crnogorska zastava, veličine 5000 kvadrata i teška 700 kilograma. Nekako u isto vrijeme, Prijestonica je objavila da joj je propao posao sa  firmom Montenegro Bio Science o proizvodnji industrijske konoplje, poput neslavnog poduhvata sa otvaranjem fabrike čokolade.

Život je tekao. Početkom aprila, nakon mjesec i po, u 10 crnogorskih opština bašte kafića počele su ponovo da rade. A 4. maja, nakon mnogo peripetija i kašnjenja u nabavci vakcina, počela je masovna vakcinacija građana protiv korona virusa.

Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou je, krajem aprila, objavio da je 175 javnih funkcionera od bivše vlasti dobilo stanove ili stambene kredite po povoljnim uslovima iako su mnogi već imali stanove. Stanove i povoljne kredite Vlada je dijelila i sudijama  tužiocima iako je zakonom bilo propisano da u cilju očuvanja njihove nezavisnosti to rade Sudski i Tužilački savjet i Ustavni sud. Bivša vlast je sa stanovima i kreditima pripomogla ukupno 580 osoba i u tu svrhu potrošila 25 miliona eura. Nakon što je ova informacija objavljena pojedini su se branili da su nezakonite  privilegije zaslužili.

Da se na regule  slabo privikavaju i u novoj vlasti potvrdio je ministar ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratko Mitrović. On je u TV emisiji priznao da je, nelegalno, već oko 30 godina pomalo gradio kuću na selu u zaleđu Budve. Nakon osude javnosti, premijer je presudio da Mitrović ostaje ministar uz obrazloženje da nije ništa nelegalno uradio otkada je stupio na funkciju.

Premijer Krivokapić se krajem maja naprasno obreo u Beogradu. Da, kako je rekao, usaglasi datum potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC-om. Iz crkve su ga optužili da je tom prilikom ugovor u Beogradu  trebao i da se potpiše. Pridružio se i DF koji je uz optužbe za izdaju  tražio  da premijer podnese ostavku. Demokrate i URA su tada odbili taj zahtjev.

Uprkos epidemiji, Vlada je odlučila da otvori granice tokom ljetnje turističke sezone. Sezona je bile veoma uspješna, prihodi do kraja septembra iznosili su 700 miliona eura.

U jeku sezone  jedna od najčuvenijih klasičnih superjahti Kristina O, koja je nekada pripadala Onazisu, uplovila je u marinu Porto Montenegro u Tivtu. Tada je i  Ministarstvo finansija i socijalnog staranja odlučilo da se za 8.164 korisnika materijalnog obezbjeđenja i 16.343 penzionera sa najnižom penzijom podijeli po tri litra ulja!

Česta poskupljenja goriva i namirnica doveli su do pada kupovne moći, pa je Vlada ograničila osnovnu cijenu hljeba na 50 centi.

Krajem avgusta desila se i najveća zapljena kokaina u istoriji Crne Gore. Policija je zajedno sa Upravom prihoda i carina u magacinu u Zeti oduzela skoro tonu i po ove droge. Droga je otkrivena u pošiljci banana koje su stigle iz inostranstva u luku Bar. Uhapšeni su Budo i Marijana Krstović koji negiraju povezanost sa švercerima i tvrde da im je sve namješteno. Procjenjuje se da je vrijednost zaplijenjene droge preko 100 miliona eura.

Tenzije oko ustoličenje mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru trajale su tokom cijelog ljeta, uz optužbe vlasti i opozicija za provociranje sukoba. Dotadašnji episkop budimljansko- nikšićki Joanikije izabran je, krajem maja, na Saboru Srpske pravoslavne crkve u Beogradu za novog mitrolopita crnogorsko-primorskog. Barikade, probijanje pilicijskih kordona, suzavci, gumeni meci, obilježili su ustoličenje 5. septembra na Cetinju. Epilog – više od 50 građana i policajaca povrijeđeno tokom sukoba na Cetinju, uz veliku sreću da nije došlo do žrtava.

U okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, a koju je vodio međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara u saradnji s partnerima iz 117 zemalja, početkom oktobra, MANS je otkrio tajne poslove predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i njegovog sina Blaža koji su sklapali tajne ugovore o upravljanju imovinom skrivajući se iza komplikovane mreže kompanija na više of-šor destinacija. Glavni specijalni tužilac Katnić je to toliko ozbiljno shvatio da je od Đukanovića zatražio pismeno izjašnjenje. Objasnio je da su pitanja  greškom stigla na adresu premijera Krivokapića.

Specijalni izaslanik Sjedinjenih Država za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar u novembru je posjetio Crnu Goru. Nakon posjete plasirane su teze o povlačenju Đukanovića iz politike i formiranju manjinske vlade koja bi mogla da utiša tenzije i napravi iskorake na zakočenom putu u EU. Đukanović je izjavio da niko iz međunarodne zajednice od njega nije tražio da se povuče. Lideri URA-e, CIVIS-a, SNP-a i manjinskih nacionalnih  stranaka – potpisali su, sredinom decembra, Memorandum o saradnji.

Premijer Krivokapić je početkom godine obećavao da će postavljanje u institucijama javnog sektora biti sprovedeno u skladu sa načelom kompetentnosti kandidata. Desilo se sasvim suprotno, kao i ranije, presudna je bila partijska knjižica. Po dubini smo dobili partijsku podjelu izbornog plijena.

Zakon o porijeklu imovine bio je najavljen do kraja proljećnog zasjedanja Skupštine. Ništa od toga. Sada se Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalom najavljuje za početak sljedeće godine.

Naposljetku, Vlada je obećala realizaciju projekta – Evropa sad. To podrazumijeva povećanje minimalne zarade na 450 eura i svih zarada za najmanje 17 odsto. Za početak, Evropa sad,  mora  da prođe glasanje  u parlamentu. Ostalo je u božjim, i u rukama ministra finasija Milojka Spajića.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Poslanicima su te informacije dobrodošle da nastave započetu predizbornu kampanju pred lokalne i, prije ili kasnije neizbježne, vanredne parlamentarne izbore. Tako je suština problema javnih finansija ostala zatrpana pričama koje su išle od bankrota države do biciklističkih staza u Podgorici. I međusobnih optužbi za stanje u kome se Crna Gora nalazi.

Neki su zvučali iskreno, bezmalo, nudeći izvinjenje za to što su, podrškom prošlogodišnjem prijedlogu Zakona o budžetu za 2022. doprinijeli aktuelnim, ali očekivanim, problemima.

„Ovo je posljedica i jednog nezrelog projekta Evropa sad”, konstatovao je poslanik PzP Branko Radulović. „Ja sam glasao za njega, a meni kaže Nebojša Medojević ‘kako možeš za njega da glasaš’ a ja mu kažem – kako moram. Moram da glasam jer je ovo opilo gladni dio građana”. Poslije se Radulović dopunio: „Morao sam da glasam jer bi me građani kršima gađali da nisam glasao za to. To je bila naša istina”, pa se, valjda za kaznu, preporučio za budućeg potpredsjednika vlade zaduženog za ekonomiju.

Drugi su o ponuđenom rebalansu sudili kroz prizmu dolazećih lokalnih izbora.

„Imamo jasne naznake da se budžet pokušava pretvoriti u rezervoar za finansiranje izborne kampanje, posebno za dvije najzastupljenije političke partije u 43. Vladi (GP URA i SNP – prim. Monitora) i to je ponavljanje prakse DPS-a”, upozorio je poslanik Demokrata Momo Koprivica, apostrofirajući povećanje budžetske rezerve i jednokratna socijalna davanja koja se iz nje isplaćuju. „Sredstva ne dobijaju svi, procjenjuje se na osnovu bliskosti sa određenim partijama. Sve se radi suprotno zakonu, dešava se zloupotreba u budžetskom sistemu. Mi ćemo zato predložiti amandman kojim će se zabraniti isplata sredstava fizičkim licima u toku izborne kampanje”, najavio je Koprivica. Zaboravljajući da je njegova partija, u dogovoru sa tadašnjim ministrom finansija Milojkom Spajićem, poprilično „kumovala” neplaniranom rastu budžetskih davanja. I to baš u oblasti socijale (dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina, naknada majkama).

Iz DF-a su minimalizovali vlastitu odgovornost za faličan budžet i veličali ekonomska dostignuća svojih kadrova raspoređenih po dubini u energetskom sektoru. SD-ovci su ponavljali kako su oni odavno najavljivali pristigle ekonomske probleme, SNP potrdio da će, kao odgovorna partija, podržati ponuđeni rebalans (i ministra sa njihove kvote u vladi Dritana Abazovića).

Sve ih je zasjenio DPS. To poglavlje rasprave o rebalansu budžeta zaslužuje posebnu pažnju.

Danas imamo, obavijestio nas je predsjednik poslaničkog kluba DPS Danijel Živković „finansijski, ekonomski, obrazovno, bezbjednosno, politički, institucionalno, vrjednosno uništenu Crnu Goru”. Njegov kolega Jevto Eraković nadovezao se tvrdnjom: „Ukidanje doprinosa za zdravstveno osiguranje – pucanj je u crnogorsko zdravstvo”.

Sve to je, i još ponešto, na jezik ekonomije preveo poslanik i savjetnik predsjednika države Petar Ivanović: „Inflacija u Crnoj Gori je gotovo 15 odsto. Ugašen je KAP, gubitak EPCG grupe je skoro 100 miliona eura, Rudnik uglja je pred kolapsom. Turistička sezona je kratka i loša, neki investitori odlaze. Neki tuže državu. Fali novca za Fond PIO, zdravstveni sistem je pred kolapsom. Nezaposlenost povećana”.

U DPS-u, valjda, računaju da smo zaboravili: rekordnu inflaciju u Crnoj Gori (tada dio tzv. SRJ) imali smo u januaru 1994. godine. Otprilike:  5.578.000.000.000.000.000 odsto (5,578 triliona) ili, približno, oko 113 odsto na dan. KAP je bankrotirao 2013, koji mjesec nakon što je stečaj uveden na zahtjev Ministarstva finansija. Tadašnje DPS vlade predvodio je premijer Milo Đukanović. Prethodno su KAP, EPCG i Vlada CG mjesecima krali struju iz sistema evropske interkonekcije. Rudnik uglja je, dok su njim gazdovale DPS vlade i njihov strateški partneri A2A i Aco Đukanović, bio na čelu crne liste poreskih dužnika (2016). Onda su novcem Elektroprivrede otkupljene njihove akcije. Najveća nezaposlenost u Crnoj Gori bila je u julu 2010 – 32,7 odsto (DPS Vlada Igora Lukšića). Najgoru turističku sezonu u nezavisnoj Crnoj Gori organizovala je vlada Duška Markovića (2020). Škaljarski i kavački klan, i njihov niz smrti koji je odnio preko 60 života, nijesu produkt „većine od 30. avgusta”.

Poslanik Živković je zaboravio DPS Zakon o slobodi vjeroispovijesti i litije koje su, u istom momentu, na ulice crnogorskih gradova izvodile preko 100.000 ljudi. A Jevto Eraković početak pandemije koju su medicinski radnici, njegove tadašnje kolege, dočekale baz zaštitnih maski i rukavica. Dok nijesu stigle prve donacije…

Moglo bi se tako nabrajati u nedogled. O nekadašnjim dostignućima DPS vladavine svjedočiće, izgleda, Vesna Medenica, Blažo Jovanić, Veselin Vukotić, trenutni spuški stanari. … Pa, moguće, i Petar Ivanović (zloupotreba novca Abu Dabi fonda), nađe li se izvršna vlast spremna da pravosudni sistem osposobi, kadrovski i finansijski, da radi svoj posao i završi višegodišnje istrage i suđenja.

Posljedice navedenog vidljive su i u aktuelnom budžetu. Samo, možda, ne na prvi pogled. Biće, zato, da se poslanica DPS Aleksandra Vuković pomalo šali kad najavljuje: „Nakon pobjede građanske politike, krećemo u razvoj i ostvarenje ekonomskog plana na kojem smo mi u DPS-u radili ove dvije godine dok su oni prodavali zjale…”.

Ni taj humor ne smije da zavara. Ekonomski problemi Crne Gore su veliki. I sistemski. Na svaka četiri eura koja će potrošiti ove godine, država pozajmi jedan. Dijelom od same sebe (iz depozita formiranih prethodnim zaduženjem) a dijelom od domaćih i stranih kreditora. Štedi se samo na razvoju i budućnosti. Od 350 projekata iz ovogodišnjeg kapitalnog budžeta stvarno se realizuje njih manje od stotinu (85, kaže da je prebrojao poslanik SD Boris Mugoša). Većina ostalih nema ni osnovnu dokumentaciju. A sljedeće godine, ne dođe li do radikalnih rezova u potrošnji, državni izdaci biće još veći. Isto se ne može garantovati i za državne prihode.

Da ponovimo, za kraj, dobre vijesti. Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Kao u svakom vicu, onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Abazović je iz Amerike poručio i da misli da je Đukanoviću došao kraj. „Đukanović više ne može da bude dio nikavog konstruktivnog dogovora u našem društvu i bilo bi dobro da to sam prihvati. Znam da je teško, ali posle puno decenija, mislim da je ovo kraj”, kazao je. Slično je govorio i prošle godine u ovo doba. Usput opet je optužio Demokrate da su Đukanoviću, glasanjem o nepovjerenju manjinskoj vladi, omogućile povratak na scenu. Po ko zna koji put, javno zaboravljajući da je upravo URA, uz Đukanovićevu podršku, srušila prvu avgustvsku vladu i formirala manjinsku.

Uglavnom, zbog duboke institucionalne krize u koju je zapala zemlja, sve se i svodi na političke poruke. Ustavni sud je u blokadi nakon što je nedavno penzionisan dugogodišnji sudija tog suda Miodrag Iličković. Civilni sektor odgovornost za blokadu vidi u partijskim trgovinama i neuspješnim dogovorima. Iz HRA su ranije podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF i URE u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Đukanović je krajem prošle sedmice pozvao parlamentarnu većinu da hitno da svoj glas za izbor sudija Ustavnog suda. „Promjenljivoj parlamentarnoj većini koja prijeti da će me smijeniti ukazala se jedinstvena šansa. Nepokolebljivi borci protiv Crne Gore imaju jedinstvenu priliku, iako to ne bi željeli, da urade nešto za svoju državu. Da hitno daju svoj glas za izbor sudija Ustavnog suda i tako pokažu da stvarno misle da sam prekršio Ustav”, naveo je Đukanović. Đukanović svakako zna da nije stvar samo u tome deblokirati Ustavni sud, nego i učiniti ga nezavisnim i autonomnim od politike i moćnika. Tri decenije njegov DPS predano je radio na porobljavanju te institucije. I svake druge. A tek slobodan, Ustavni sud može procijeniti da li je Đukanović prekršio Ustav.

No, iako je Ustavni sud važna instanca i za održavanje lokalnih izbora, i jedini nadležan za konačno rješevanje izbornih sporova, političke partije uveliko učestvuju u predizbornoj utrci za lokalne izbore koji Crnu Goru očekuju 23. oktobra. Liste su predate, iako je bilo stručnih mišljenja da se izborni proces ne može održati bez Ustavnog suda. Takođe, lokalni izbori se održavaju po starim zakonima jer ni izborna reforma nije okončana. Zapravo, rad na dugo najavljivanoj reformi izbornog zakonodavstva nije ni započeo.

Da su izborne zloupotrebe nešto sa čime će se Crna Gora suočiti i tokom ovih lokalnih izbora, najavio je i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić.

Adžić je saopštio je da policija i tužilaštvo preispituju moguće zloupotrebe promjene prebivališta, u svrhu izbornog inžinjeringa. „Nakon analize prijava promjene prebivališta od strane Direktorata za upravne poslove državljanstvo i strance, uočeno je da u pojedinim opštinama gdje se održavaju lokalni izbori postoji povećan broj zahtjeva za prijavu promjene prebivališta od strane građana, saopštio je Adžić.

On je precizirao: „Upoređujući stanje sa prethodnom ili drugim godinama, u kojima nije bilo održavanja lokalnih izbora, uočava se drastičan porast, naročito u opštini Šavnik, što upućuje na sumnju da se vrše izborne zloupotrebe”. Zaista je sumnjivo da je u gradiću u kome je na posljednjim parlamentarnim izborima pravo glasa imalo nešto oko 1.500 glasača, ove godine u birački spisak pridodato više od 370 duša. Novodoseljenih.

Koliko će dugo trajati institucionalna i politička kriza, za sada nije jasno. Ni da li nas nakon oktobarskih lokalnih izbora, očekuju pravne vratolomije sa žalbama eventualno nezadovoljnih, ili vanredni parlamentarni izbori, po starim pravilima i sa blokiranim institucijama. U susret teškoj jeseni, žive su samo političke borbe.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo