HORIZONTI
DOMAĆE PRIJETNJE AMERIČKIM SANKCIJAMA: Koga će Amerikanci staviti na crnu listu

Crnogorski političari se nadaju u Eskobara i Bajdena
Iz Sjedinjenih Američkih Država stiže sve više signala da je administracija predsjednika Džoa Bajdena aktivnija na Balkanu od prethodne postavke u Bijeloj kući. Namjera je pogurati posrnulu demokratiju i neuspješne evrointegracije u šest zemalja zapadnog dijela poluostrva i istovremeno spriječiti rastući uticaj Kine, Turske i Rusije kojima ne smetaju sve jače i korupciji sklone balkanske autokrate. U tu svrhu je najavljeno sankcionisanje onih koji opstruiraju vladavinu prava i borbu protiv korupcije.
Nedavna trodnevna posjeta Crnoj Gori Gabrijela Eskobara, novog izaslanika američkog predsjednika za Zapadni Balkan, smatra se potvrdom navedenog, ali rezultati posjete se tek trebaju očitati. Dvorski krugovi i razni politički štabovi forsiraju svoje dijametralno suprotne kuloarske priče o tome šta im je navodno Eskobar obećao oko nove Vlade, i ko će se od crnogorskih političara i kriminalaca naći na američkoj crnoj listi koja povlači i određene sankcije.
Vijesti su početkom novembra objavile, pozivajući se ne više neformalnih izvora, da State Department „razmatra da funkcionere sadašnje i bivše vlasti stavi pod sankcije zbog ugrožavanja mira i stabilnosti u regionu i povezanosti sa korupcijom“. Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović je još tokom posjete Americi u oktobru, najavio da dolaze pozitivna iznenađenja, i politička i ekonomska, iz Amerike. Prije 8 dana je na Twitter-u izrazio zahvalnost „vlastima SAD na sankcijama koje su stavili pojedinim akterima afere (Vjetroelektrana) Možura“ i najavio da će pravda polako doći i „do naših firmi i pojedinaca“. Radi se o bivšem malteškom ministru energetike Konradu Miciju i šefu premijerovog kabineta Kitu Škembriju zbog „umiješanosti u značajnu korupciju“ kao i zbog „korišćenja političkog uticaja radi sticanja lične koriste… dodjeljivanja vladinog ugovora za gradnju elekrane u zamjenu za ugrađivanje i mito“. Dalje se navodi da su svojim djelovanjem potkopali vladavinu prava i vjeru malteške javnosti u demokratske institucije pa je Miciju, Škembriju kao i članovima njihovih porodica zabranjen ulazak u SAD.
Inače, opis koruptivnih radnji savršeno odslikava i situaciju u Crnoj Gori gdje je Konrad Mici bio glavni terenski zamajac projekta Vjetroelektrana Možura. On je putovao osam puta u Crnu Goru (na osnovu analitičkih izvještaja njegovih službenih kreditnih kartica) da bi sredio detalje posla koje su dogovorili njegov prokazani premijer Džozef Muskat sa svojim prijateljem i kolegom Milom Đukanovićem. Posao će koštati crnogorske građane 115,3 miliona eura vladinih subvencija kineskom investitoru (koji je po Đukanoviću investitor iz EU). U poslu je posredovao i Jorgen Fenek (glavnooptuženi za ubistvo malteške novinarke Dafne Galizije koja je istraživala pomenuti projekat) koji je preko svoje firme u Dubaiju pravio duple transakcije i pomogao pokrivanje raznih „ugradnji“ u poslu sa obje strane, koje su koštale malteške građane najmanje desetak miliona eura. Muskat i Đukanović su negirali da imaju ikakve veze sa korupcijom i da ne znaju ništa o tome.
Ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović je početkom decembra izjavio, odgovarajući na kritike predsjednika Mila Đukanovića na rad Vlade, da je Đukanović „pod nekom tenzijom i zbog ove američke crne liste koja je već zaživjela i u narednim danima će tek da zaživi“. Nezvanično, nekoliko ministara tvrdi da im je Eskobar „obećao“ da će njihova Vlada trajati do kraja mandata a i duže, i da će se Amerikanci pobrinuti da Đukanović i DPS nestanu.
Istovremeno, osobe sa Đukanovićevog dvora tvrde da se na udaru sankcija neće naći oni i njihov šef nego ministri iz nove vlasti kao i lideri Demokratskog fronta, te da im je Escobar „čvrsto obećao“ da će biti nova Vlada koju će oni kontrolisati.
Američko Ministarstvo finansija (Treasury) je objavilo nova proskribovana imena iz regiona. Tako su se 8. decembra na listi našli kosovski i srbijanski državljani Zvonko Veselinović i Milan Radoičić (koje kosovske vlasti sumnjiče za organizaciju ubistva kosovskog političara Olivera Ivanovića) zajedno sa članovima njihove međunarodne kriminalne grupe uključujući i 24 firme pod njihovom kontrolom na teritorijama Kosova, Srbije, Hrvatske i Bugarske. Tvrdi se da je „Veselinovićeva organizovana kriminalna grupa umiješana u masovno podmićivanje kosovskog i srbijanskih bezbjedonosnih zvaničnika koji su omogućili grupi nezakoniti šverc roba, novca, narkotika i oružja između Kosova i Srbije“. Dalje se navodi da su Veselinović i njegov brat Žarko imali dogovore sa političarima (ne navode se imena) da im pomognu pobjedu na izborima i finansiraju kandidate sa velikim sumama novca. Zauzvrat, ovi političari bi Veselinovićima dali kontrolu nad određenim oblastima za njihovo kriminalno poslovanje i najbolje ugovore o izgradnji infrastrukture.
Milan Radoičić je potpredsjednik Srpske liste na Kosovu (produžena ruka vladajuće Srpske napredne stranke u Srbiji), koja je apsolutni pobjednik izbora u srpskim sredinama sa preko 98 posto glasova na kojima bi im pozavidio i sjevernokorejski „dragi vođa“ Kim Džong Un. Obojica su prijatelji i poslovni partneri vladarske porodice u Srbiji i njihovih prijatelja iz doskoro vladajućih prištinskih struktura proizašlih iz Oslobodilačke vojske Kosova (OVK). Mnogi tvrde da su i u odličnim poslovnim i privatnim odnosima sa vrhom Demokratske partije socijalista (DPS). Po objavi imena, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je izjavio da Zvonko Veselinović ni dinar nije dao SNS-u i dodao da će ukoliko se pojave ozbiljne optužbe na račun Veselinovića državni organi raditi svoj posao. Američke vlasti su naredile zamrzavanje imovine proskribovanih u SAD-u, zabranile ulazak u zemlju i zabranile američkim građanima i firmama da posluju sa njima.
U maju ove godine na crnu listu je stavljen i bivši albanski premijer i lider Demokratske partije Sali Beriša takođe zbog „značajne korupcije“. Američke vlasti su uvele i zabranu izdavanja viza jednom broju albanskih sadašnjih i bivših sudija zbog veza sa kriminalom i koruptivnim radnjama.
Neki u regionu dovode u pitanje učinkovitost ovakve vrste američkog pritiska. Još je administracija Džordža Buša Mlađeg 2002. godine počela uvoditi sankcije određenom broju osoba iz OVK i Albanske nacionalne armije (ANA) zbog izazivanja pobune i ratnog sukoba u Sjevernoj Makedoniji. Na listu je završio i Ali Ahmeti, lider pobunjenika u Makedoniji. Crna lista ga nije spriječila da kasnije postane potpredsjednik makedonske Vlade kao ni osobe iz OVK da kasnije postanu članovi kosovskog parlamenta i gradonačelnici kosovskih opština.
Možda najpoznatiji slučaj sa američke crne liste je onaj Nasera Keljmendija, kosovskog biznismena, narko bosa, pomagača vladajućih garnitura u Bosni (SDA Bakira Izetbegovića), Crnoj Gori (DPS Mila Đukanovića) i Kosova. Keljmendi je poznat i po vezama sa BiH tajkunom Fahrudinom Radončićem, takođe bliskim Đukanoviću. Barak Obama je juna 2012. godine potpisao ukaz kojim se Keljmendi označava narko-baronom čija djelatnost je opasna po američke nacionalne interese. Američki Ured za borbu protiv narkotika (DEA) je pokrenuo udar na njegovu narko mrežu koja je primorala bosansku, crnogorsku i kosovsku vlast da ga prestanu štititi, makar za neko vrijeme. Na kraju je osuđen na Kosovu na 6 godina zatvora zbog trgovine narkoticima dok je oslobođen svih drugih optužbi za kriminalno udruživanje, organizaciju ubistava i reketiranje. Bosanske vlasti su odustale od svih optužbi na njegov račun a prijateljstvo sa kontroverznim i često optuživanim za kriminal bosanskim državnim tužiteljem Olegom Čavkom mu je svakako išlo u prilog. Keljmendi je kaznu odslužio i sada slobodno šparta regionom dok su njegove firme u Bosni, Crnoj Gori i Kosovu i dalje pod američkim sankcijama.
Na međunarodnom planu je prošle godine je američka administracija stavila predsjednika Venecuele Nikolasa Madura i još 14 zvaničniku na istu listu kao i Keljmendija – označenih narko-barona (SDN kingpin list) čije djelovanje je direktno upereno protiv američkih nacionalnih interesa. Na listu je prvi dospio 2017. godine raniji potpredsjednik Venecuele Tarek el-Aisani. Aisani se slovi kao prijatelj poslovno-političkih krugova na zapadnom Balkanu kojima je, po nezvaničnim tvdnjama nekoliko zapadnih diplomata, pomogao u veletrgovinskim nabavkama kokaina nakon što je mirovni sporazum vlade Kolumbije i komunističke gerile FARC doveo do obustave isporuka kojima je kolumbijska komunistička gerila finansirala građanski rat. Za sada se Maduro uspješno nosi sa američkim sankcijama i pokušajima svrgavanja narko-komunističkog režima u Karakasu koji uživa podršku Kremlja.
Američke sankcije uperene protiv određenih turskih državnih funkcionera zbog zatvaranja američkog protestanstskog sveštenika Endru Bransona su urodile plodom. Nakon oslobađanja Bransona iz zatvora sankcije su uklonjene.
Crnogorskim građanima ostaje da se u narednoj godini nadaju pozitivnim vijestima iz Amerike, i političkim i ekonomskim.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
SPC O ISTORIJSKOM REVIZIONIZMU I ANTISRBIJI U CG: Sinod u odbrani komunističkih „istina“

Sinod SPC osudio ,kako tvrde, neistinite izjave „o broju žrtava koncentracionog logora smrti Jasenovac“ . Problem je, kaže se u saopštenju , što takve neistine emituju razna glasila po bivšoj Jugoslaviji i u „onim krugovima Crne Gore koji funkcionišu kao Antisrbija
Sinod Srpske pravoslavne crkve (SPC) je 14. septembra izdao saopštenje „povodom revizionističke kampanje o broju žrtava koncentracionog logora smrti Jasenovac“ kojim se osuđuje jedna „stara, inače potpuno netačna i krajnje štetna – izjava o broju srpskih žrtava u genocidu… na teritoriji NDH“. Problem je što takve neistine emitiraju razna glasila po bivšoj Jugoslaviji i u „onim krugovima Crne Gore koji funkcionišu kao Antisrbija“. Saopštenje Sinoda je potpisao i crnogorski mitropolit Joanikije Mićović kao njegov član.
Povod za ovakvu reakciju Sinoda su ranije izjave episkopa pakračko – slavonskog Jovana Ćulibrka koji je doveo u sumnju zvanični narativ lansiran od komunističkih vlasti poslije Drugog svjetskog rata da je u konc-logoru Jasenovac stradalo 700 hiljada Srba. Vladika Jovan je rekao da je na sceni revizionizam u suprotnom pravcu, tj. da „mi imamo sada slučaj revizionizma u Srbiji i Republici Srpskoj koji je masivan s naše strane“. Radi se o „podršci lažnoj priči sa profesorom Gideonom Greifom…svi istoričari znaju ko je on, da je cirkus, jer Greif govori o 1.4 miliona žrtava Jasenovca“. Vladika Jovan je kritikovao i tvrdnje pokojnog istoričara Milana Bulajića koji je u svojim „radovima“ govorio o 1.1 miliona žrtava jasenovačkog logora, što je više nego što je sva Jugoslavija izgubila u ratu, bilo civila, bilo pripadnika dvije sukobljene strane. Pozvao je na to da se postavi „pitanje etike u struci istoričara“ jer „u Srbiji struka ne postoji“ i „imamo državni projekat revizije, nemojmo se zavaravati“. Episkop je objasnio da „govori kao neko ko je realno upućen u stanje nauke u tom pogledu“ te da „broj žrtava Jasenovca u budućim enciklopedijama genocida i holokausta… neće biti 600 ili 700 hiljada“. „Fizička granica ispod koje ne može da se ide su pobrojane žrtve po imenu i prezimenu… oko 90 hiljada” zaključio je Ćulibrk.
Reakcije prije sinodskog saopštenja su brzo stigle od dežurnih čuvara srpstva i mitomanija, prije svega Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU). U pismu koje je upućeno patrijarhu, Sinodu, Arhijerejskom saboru i Vladi Republike Srbije izražena je razočarenje u „nečasnu rabotu… i postojan angažman vladike slavonskog Jovana Ćulibrka“ gdje se traži da se on „razriješi svih dužnosti vezanih za Jasenovac i stradanje Srba u NDH, prije svega sa mjesta predsjednika Odbora za Jasenovac i ostala stratišta”. U pismu se se postavlja i pitanje „da li je Ćulibrk dostojan vladičanskog čina” jer je „stolovanje vladike Jovana blizu Jasenovca neka vrsta ponovnog klanja”. Apel su potpisali kao „vjerna čeda svetosavske nam majke crkve“ zbog „revizije stradanja Srba u NDH i srpskog umanjivanja žrtava zloglasnog logora Jasenovaca“ akademici Vasilije Krestić, Danilo Basta, Radomir Saičić i više desetina drugih aktivista „srpskoga sveta” i svetosavlja, uključujući i nastavnika istorije iz Berana Gorana Kikovića.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
HORIZONTI
NEZAVISNO NOVINARSTVO I ANTIRATNI AKTIVIZAM U RUSIJI: Po tankoj crvenoj liniji

Od dolaska Vladimira Putina na kremaljski tron ubijeno je 7 novinara Novaja Gazete zbog svog novinarskog rada, uključujući prestižna imena Jurija Ščekočikina, Ane Politkovskaje i Anastasije Baburove uz još par desetina novinara drugih medijskih kuća. Advokat Stanislav Merkolov koji je zastupao Politkovskaju je ubijen zajedno sa Baburovom u blizini Kremlja 2009. godine. U blizini Kremlja je stradao i ruski opozicionar i kritičar režima Boris Njemcov
Rusija je jedna od najopasnijih zemalja na svijetu za nezavisne novinare i aktiviste civilnog sektora. Otvorena kritika i pisanje o kršenjima ljudskih prava, korupciji i organizovanom kriminalu na državnom nivou je koštala desetine života, a mnogi su ostali bez zdravlja i/ili slobode na dugi vremenski rok. Sa početkom agresije na Ukrajinu 24. februara 2022. situacija za sve slobodoumne ljude je postala još opasnija, a mnogi si spas potražili u inostranstvu. Novaja Gazeta je u martu 2022. morala prestati sa štampanjem, a u aprile iste godine je pokrenuto evropsko izdanje novine u Rigi, Latvija kako bi izbjegli državnu cenzuru i teror u Rusiji. Država je u septembru prošle godine i zvanično uskratila dozvolu za štampu dok je pristup portalu blokiran. Glavni urednik novina Dmitrij Muratov je samo pola godine ranije, oktobra 2021. godine dobio Nobelovu nagradu za mir zbog borbe za očuvanje slobode govora i mišljenja u Rusiji. Od dolaska Vladimira Putina na kremaljski tron ubijeno je 7 novinara Novaja Gazete zbog svog novinarskog rada, uključujući prestižna imena Jurija Ščekočikina, Ane Politkovskaje i Anastasije Baburove uz još par desetina novinara drugih medijskih kuća. Advokat Stanislav Merkolov koji je zastupao Politkovskaju je ubijen zajedno sa Baburovom u blizini Kremlja 2009. godine. U blizini Kremlja je stradao i ruski opozicionar i kritičar režima Boris Njemcov.
Nisu samo stradali ruski državljani, a ubijanja su počela znatno prije Putinove intronizacije. Glavni urednik ruskog izdanja magazina Forbs Amerikanac ruskog porijekla Pol Klebnikov je ubijen 2004. godine zbog pisanja o ruskim oligarsima i organizovanom kriminalu. Anatolij Levin-Utkin je ubijen avgusta 1998. godine tako što mu je u liftu smrskana lobanja metalnom šipkom. Levin-Utkin je bio zamjenik glavnog urednika nedjeljnika Juridičeski Petersburg Segodnja. Nedjelju dana prije toga su objavljena dva istraživačka izvještaja o velikim neregularnostima u carinskim i obavještajnim službama uključujući i tvrdnje da je potpukovnik Federalne službe bezbjednosti (FSB) Vladimir Putin postavljen za direktora FSB-a mimo internih pravila te špijunske organizacije. Levin-Utkin je radio i na trećem tekstu u seriji istraživanja koja se bavila navodima o Putinovom učešću u koruptivnim aferama dok je radio za gradske vlasti Sankt Petersburga. Još jedan novinar – Artjom Borovik, koji se zanimao za Putinovu, navodno prekrečenu biografiju prije nego što je postao predsjednik, je nastradao u avionskoj nesreći pod sumnjivim okolnostima. Samo tri dana prije nego je trebala biti objavljena priča o Putinovom djetinjstvu u Gruziji, koja protivurječi zvaničnom narativu. Borovik je takođe istraživao seriju bombaških napada u Moskvi i drugim gradovima 1999. i u kojima je stradalo preko 300 civila a povrijeđeno preko 1700. Za napade su zvanično optuženi čečenski teroristi koji su operisali iz, do tada, de fakto samostalne Čečenije. Međutim, postojalo je i puno tvrdnji da su postavljene bombe bile djelo FSB-a kojim je rukovodio Putin i koje su bile povod za Drugi čečenski rat i ponovno potčinjavanje čečenskog naroda moskovskoj vlasti. Bivši agent Aleksandar Litvinenko koji je optužio Putina za bombaške napade i namjerno ubijanje ruskih civila i sam je ubijen od strane FSB-ovih agenata u Engleskoj 2006. godine, kako je ustanovio tamošnji sud, tako što mu je sipan radioaktivni polonijum u čaj. Zvanična Moskva je negirala sve navode.
Preostali slobodomisleći novinari u Rusiji moraju i te kako paziti šta pišu. Ono što vlasti zovu “diskreditacija ruskih oružanih snaga” može donijeti 5 godina zatvora, dok za širenje “lažnih informacija” o armiji i njenim aktivnostima može rezultirati robijom do 15 godina.
Ivan Safronov je bio veoma cijenjen novinar Komersanta (vlasništvo centralnoazijskog oligarha bliskog Kremlju Ališera Usmanova) koji je 2020. godine, nakon što je postao savjetnik šefa Roskosmosa Dmitrija Rogozina, uhapšen i optužen za špijunažu zbog izvještavanja o onome za što je tvrdio da je bila javno dostupna informacija. U septembru prošle godine osuđen je na 22 godine zatvora sa maksimalnim obezbjeđenjem. U roku od nekoliko dana od izricanja presude, urednički tim Komersanta preduzeo je hrabru akciju da objavi protestno pismo u znak podrške svom bivšem kolegi, rizikujući i sam gnjev Kremlja.
U julu je istraživačka novinarka Novaja Gazete i aktivista ljudskih prava Elena Milašina napadnuta pred čečenskim sudom na kome je trebala prisustvovati saslušanju. Brutalno je premlaćena, obrijana joj je glava i posuta je antiseptičkom zelenom bojom. Slike su obišle svijet i izazvale oštre osude. Kremlj je opet negirao da ima bilo kakve veze sa tim incidentom.
Postoji još hrabrh. Na pres-konferenciji s ruskim predsjednikom u julu 2023. nakon samita Rusija-Afrika, specijalni dopisnik Komersanta Andrej Kolesnikov bio je jedini novinar koji je Putinu postavio direktno pitanje o nedavnim hapšenjima pojedinaca koji su govorili o ratu. “Ljudi se hapse zbog izgovorenih ili napisanih riječi. Je li to normalno? Hvala Bogu, nismo u 1937. godini… ili je možda, kako neki misle, 1937.?” upitao je Kolesnikov. Godina 1937. je bila vrhunac Staljinovog terora, kada su stotine hiljada nevinih ljudi pogubljene ili zatvorene jer su bili domaći “subverzivni elementi i izdajnici”. Putin je odgovorio da smo “u 2023. godini, a Ruska Federacija je u stanju oružanog sukoba sa susjedom” i da “misli da treba imati određeni odnos prema onim ljudima koji nam nanose štetu unutar zemlje”.
U martu 2023., dopisnik američkog Wall Street Journal/-a (WSJ) Evan Gerškovič uhapšen je pod optužbom za špijunažu i već je proveo više od 100 dana u zatvoru čekajući početak suđenja zbog kojeg bi mogao biti osuđen na doživotnu kaznu. Gerškovič i njegova redakcija oštro negiraju navode optužnice. Američki predsjednik Džozef Bajden izjavio je sredinom jula da Bijela kuća aktivno radi na sporazumu o razmjeni zatvorenika. Nedavno su se pojavile informacije da bi Putin mogao biti zainteresiran za razmjenu, ali da za Gerškoviča i bivšeg marinca Pola Vilana sa svoje strane traži puštanje plaćenog ubice Vadima Krasikova koji je u ime FSB-a ubio čečenskog pobunjenika i gruzijskog državljanina Zemlikana Kangošvilija u Berlinu 2019. godine. Kangošvilija je Moskva sumnjičila za organizaciju napada u Rusiji ali su mu njemčke vlasti pružile utočište iako mu je odbijen zahtjev za azil. Inače, Rusija je od 2006. god. legalizirala tajne operacije izvan zemlje koje takođe uključuju obračun na bilo koji način sa onima koji se smatraju neprijateljima režima.
Ruski aktivisti i novinari imaju probleme i izvan granica Rusije i vazalne Bjelorusije. Reporteri bez granica (RSF) su oštro osudili srpsko hapšenje Nataše Tiškevič, bivše kourednice ruskih studentskih novina DOXA. Nakon što je prošle godine pobjegla iz Rusije, kako bi izbjegla namještenu kaznu od dvije godine prisilnog rada. Ona je objavila video o metodama zastrašivanja snaga sigurnosti prema studentima i aktivistima koji su protestvovali zbog tretmana ruskog opozicionara Alekseja Navaljnog koji je osuđen po raznim osnovama i izdržava kaznu u kažnjeničkoj koloniji iz koje vjerovatno neće izaći za Putinova života. Tiškevič je našla utočište u Njemačkoj. Kako nije imala vizu u privremenom putnom dokumentu koji su joj izdale njemačke vlasti, srbijanska policija ju je držala skoro dva dana na beogradskom aerodromu nakon što je tamo sletjela 7. avgusta. Iako se takve vize dobijaju odmah na dolasku uz plaćanje takse ,to nije bio slučaj i sa ovom Ruskinjom. Šef odjela RSF-a za EU-Balkan Pavol Sazal je ovaj postupak vlasti označio kao dodvoravanje Kremlju. Na kraju je Tiškevička ipak vraćena na Maltu odakle je doletjela u Srbiju, umjesto da bude izručena Moskvi. Ruske vlasti su izdale nalog za njeno hapšenje u novembru 2022.
Nataša nije jedina antirežimska Ruskinja koja je imala problem u Srbiji. Rusko demokratsko društvo (RDD), organizacija koja u Srbiji okuplja ruske antiratne aktiviste, saopštilo je na društvenim mrežama krajem jula da je jednom od osnivača i aktivisti Volodimiru Volohonskom, odbijen zahtev za produženje boravka u Srbiji. Naime, uručeno mu je rješenje policije za strance kojim se odbija njegov zahtjev za produženje privremenog boravka po osnovu zapošljenja uz obrazloženje da se BIA 29. maja 2023. izjasnila da “postoje bezbednosne smetnje da se produži boravak”. Prema pisanju srpske Nova.rs, pripadnici ruske političke opozicije su pod prismotrom srpskih obavještajnih službi koji podatke dijele za Moskvom. Sadašnji šef Bezbedonosno informativne agencije (BIA) Aleksandar Vulin je nedavno stavljen na crnu listu američkog Ministarstva finansija zbog omogućavanja malignog ruskog uticaja, ali i bavljenja organizovanim kriminalom i trgovinom narkotika. U Srbiji je Vulin, koji je ranio bio i ministar policije i ministar vojske, često optuživan za korupciju koju je uvijek negirao
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
Očekivani kraj Jevgenija Prigožina

Ruska Uprava za civilno vazduhoplovstvo potvrdila da su Jevgenije Prigožin i Dimitrije Utkin bili u srušenom avionu. Vijest je kratko objavljena na državnim Prvom kanalu i Rosija 1 bez komentara
U srijedu veče su sve svjetske agencije objavile da se u Tverskoj oblasti Rusije srušio privatni avion koji je letio iz Moskve za Sankt Petersburg. Poginulo je svih 7 putnika i 3 člana posade. Na manifestu putnika je bilo ime Jevgenija Prigožina, vlasnika Privatne vojne kompanije Vagner (PMC Wagner) i Dmitrija Utkina, jednog od njenih osnivača. Kasnije je ruska Uprava za civilno vazduhoplovstvo potvrdila da su obojica bili u avionu i da je „pokrenuta istraga povodom pada aviona“.
Nalog Grey Zone (Siva zona) na Telegram kanalu povezan s Wagnerom, potvrdio je pogibiju napisavši da je „, ruski heroj i istinski domoljub Jevgenij Viktorovič Prigožin umro od posljedica djelovanja izdajnika Rusije“. Vijest je kratko objavljena na državnim Prvom kanalu i Rosija 1 bez komentara.
Ejdrien Votson, glasnogovornica američkog Nacionalnog savjeta za bezbjednost (NSC) je kratko rekala da „ to neće biti iznenadjenje za nas.”. Prigožinova smrt dolazi dva mjeseca nakon jednodnevne pobune njegove paravojske koja je uzdrmala Putinov režim. Nakon okončanja pobune uveliko se spekulisalo koliko će Putin dopustiti Prigožinu da poživi.
Tri dana prije pobune Prigožin je objavio govor na Wagnerovom Telegram kanalu u kojem je teško optužio rusko vojno i političko rukovodstvo (izbjegavajući direktno optužiti Putina) za nekompetentnost, korupciju i laži. Tada je prvi put objavio da je „laž da je rat izbio zbog zaštite Rusa i potrebe za demilitarizacijom i denacifikacijom Ukrajine“ već da je rat „trebao jednom broju ološi zarad svog trijumfa i pokazivanja snage armije i da Šojgu (ministar odbrane) postane Maršal“. Putinovoj administraciji i oligarsima „čiji mozak je bolestan“ rat je trebao da „razgrabe materijalne resurse (Ukrajine) i podijele ih, u Donbasu su se dobro nakrali ali su htjeli još“. Iznio je frapantne podatke o masovnim pogibijama u ruskim redovima i nemaru prema ljudskim životima rekavši da je „umjesto jednog vojnika ginulo 10 zbog haosa“. Napomenuo je da je u bitki za Bahmut izgubio i 28 hiljada svojih boraca (mahom oslobođenih kriminalaca iz zatvora). Prigožin je kazao i da su ruski izvještaji o uspjesima na ratištu „totalna laž“.
U petak 23. juna je stvar kulminirala zauzimanjem Rostova na jugu Rusije koji je glavna logistička baza za agresiju na Ukrajinu. Vagnerovci su tražili smjenu Gerasimova i Šojgua optužujući ih da su namjerno bombardovali položaje Wagnera uzrokujući brojne pogibije i ranjavanja. Konvoj Prigovih trupa se istog dana uputio prema Moskvi auto putem. Vagnerovci su, nakon pokušaja djelova ruske avijacije da ih napadnu, oborili 6 ratnih helikoptera i komandni avion Iljušin-22. Stradalo je 39 pilota i članova posade.
Operacija je zaustavljena nakon posredovanja bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka uz garancije Kremlja Prigožinu i njegovima da neće krivično odgovarati zbog pobune. Lukašenko je najavio da će Prigožin i njemu lojalni paramilitarci biti premješteni u Bjelorusiju. Prigožin je ipak ostao u Rusiji.
Dva dana prije pogibije je objavljen na Telegramu jedini snimak Prigožina nakon junske pobune. Reuters nije uspio locirati ili potvrditi datum videa dok su Prigožinovi komentari i postovi na provagnerovim kanalima upućivali da je snimano u Africi. „ PMC Wagner čini Rusiju još većom na svim kontinentima, a Afriku – slobodnijom. Pravda i sreća – za afričke ljude, zagorčavamo život ISIL-u i Al-Kaidi i drugim banditima”, napisao je Prigožin uz video.
Za razliku od direktora Todora (Bogdan Diklić) koji se u filmu U ime naroda vratio sa službenog puta u afričku Kinšasu (tj. iz zatvora) osim Prigožina se iz Kinšase neće vratiti ni Genadij Lopirev koji je 2017, osuđen na 10 godina zatvora zbog navodnog podmićivanja, što je negirao. Lopirev je nadzirao izgradnju Putinove palate na Crnom moru koja je koštala poreske obveznike preko milijardu eura. U ponedjeljak se „iznenada razbolio“ a u srijedu je objavljena njegova smrt.
Kremlj se do sada nije oglašavao o pogibiji Prigožina. Cinici ukazuju na to kako je Kremlj ipak održao riječ – Prigožin nije krivično odgovarao. Teško je povjerovati da bi suđenje prijalo vlastima nakon utamničenja glavnog opozicionara Alekseja Navaljnog. KGB recept je efikasniji.
General ruske avijacije i nekadašnji komandant invazionih trupa u Ukrajini Sergej Surovikin je smijenjen sa položaja u srijedu. Po brojnim izvještajima on je „u Kinšasi“ još od Prigožinove pobune za koju je navodno znao i podržao.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
-
INTERVJU4 sedmice
SRĐAN PERIĆ, PREOKRET: Mimikrija politike
-
FOKUS4 sedmice
SLUČAJ MILATOVIĆ I SPAJIĆ: Zaokruživanje vlasti
-
Izdvojeno4 sedmice
EPISKOPI SPC U PROMOCIJI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Parastosi podjela
-
DRUŠTVO4 sedmice
NEBOM OD KOTORA DO LOVĆENA: Žićara za bogate
-
FOKUS3 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
Izdvojeno4 sedmice
DR ŽARKO TREBJEŠANIN, PSIHOLOG, TIHI ČOVJEK KOJI SE GLASNO BUNI PROTIV NEPRAVDI: Ideje koje nose nešto novo uvijek su bile u manjini
-
Izdvojeno4 sedmice
DRŽAVNICI, ESTRADA I PODZEMLJE: Diskoteka, malboro, suzuki
-
Izdvojeno2 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali