Povežite se sa nama

OKO NAS

PREGOVORI O UKIDANJU NAPLATE NA PUTU HERCEG NOVI – TREBINJE: Još jedan aranžman na račun građana?

Objavljeno prije

na

Jedno od predizbornih obećanja Građanske liste Izbor, koja od početka ove godine sa DPS-om vrši vlast u Herceg Novom, bilo je – ukidanje naplatne rampe na regionalnom putu Herceg Novi – Trebinje. Kao i mnoga druga predizborna obećanja u Crnoj Gori, tako i ovo je, izgleda, bilo utemeljeno samo na pretpostavkama da bi se možda moglo riješiti, ali bez ideje kako ga zaista i realizovati.

Kako sada stvari stoje izvjesno je samo da će cijenu platiti građani Herceg Novog.

,,Mi smo napravili neki dogovor sa Vukom Hamovićem i Zoranom Ivkovićem. Oni su spustili cijenu, da tako kažem. Traže pet miliona da skinu tu rampu. Opština sad nije u stanju da uradi, nama je ideja da nađemo jedan komad zemlje na Luštici i nekoga kupca koji će da kupi taj komad zemlje i da prodamo i isplatimo taj put. To nam je ideja, na tome sada radimo ”, kazao je, gostujući na lokalnoj televiziji Novi TV, nosilac liste Izbor i odbornik u hercegnovskoj skupštini, Dušan Radović Krušo.

On je kazao da se nada pozitivnom ishodu u razgovorima Hamovićem i Ivkovićem, sa srpskim biznismenima koji su na čelu Univerzal Holdinga, a čija je crnogorska firma Univerzal Monte koncesionar dionice puta Meljine – Petijevići na regionalnom putu Herceg Novi – Trebinje. Radović je pojasnio da je predmet razgovora bila kompenzacija za opštinsku zemlju između najpoznatijih hercegnovskih izletišta Žanjica i Mirišta na Luštici.

,,Ima tamo između Mirišta i Žanjica jedan komad zemljišta opštinski, očekivao sam da će da prihvate tu zemlju. Tamo ima, ne znam, nekih dva hektara zemlje. Dakle, to vrijedi pet miliona ili šest. Rekli smo – dajte skinite rampu eto vam to i da završimo priču. Međutim oni nisu zainteresovani nego su nam rekli da nađemo kupca”, kazao je Radović u istoj emisiji. Na pitanje novinara sa kime je razgovarao ponovio je: ,,Da sa Vukom Hamovićem i Zoranom Ivkovićem sam pričao i uvijek sam pričao sa svjedocima, nisam nikada bio u četiri oka”. Ponovio je da je očekivao da će ponuda biti prihvaćena, jer, kako je kazao, koncesionar je ‘,,u minusu sa tim putem”.

Podsjećanje: put Meljine – Petijevići otvoren je u julu 2008. godine i svrstan u puteve petog razreda na brdovitom terenu sa računskom brzinom od 40 kilometara na sat. Stoga je vjerovatno jedini put te vrste na svijetu za koji se naplaćuje putarina i to tri eura za dionicu od nepunih 13 kilometara.

Tadašnja vlast u Herceg Novom je potpisala ugovor po BOT sistemu – izgradi, koristi i vrati – sa firmom Univerzal Monte. Po ugovoru je za izgradnju te dionice od nepunih 13 kilometara, bila predviđena cijena od 18 500 000 eura od čega 9 800 000 eura za građevinske radove, a ostalo za izradu naplatne rampe, izmještanje instalacija komunalne infrastrukture i izgradnju pratećih sadržaja.

Zauzvrat Univerzal Holding je dobio koncesiju, odnosno pravo naplate putarine na 20 godina. Pored toga Opština je investitoru, na račun nesolventnosti u prvih pet godina poslovanja, poklonila i 107.000 kvadrata zemlje na Kotobilju, a koncesionar je dobio i ekskluzivno, bolje reći monopolističko pravo da duž ove dionice izgradi dvije benzinske pumpe, restorane, parking, tržni centar. Zbog svega toga DPS, kao opozicija u tadašnjem sazivu lokalnog parlamenta, napadao je bivšu vlast da je napravila loš poslovni potez i da je put preplaćen. Međutim, sada se iz redova njihovog koalicionog partnera, barem po najavama nosioca liste Izbor, Dušana Radovića Kruša, razgovara o dodatnom plaćanju koncesionarima.

,,Ja nemam pojma o tome, prvi put sad čujem. Na koga se mislilo kada je rečeno nudili smo, stvarno ne znam i ne mogu ni da komentarišem. Ja samo mogu reći da i sada, kao i prije osam godina kada je počela priča o gradnji i dalje imam isto mišljenje o tom putu”, rekao je za Monitor, aktuelni potpredsjenik Opštine Dragan Janković koji je 28. novembra 2007. godine na Osmoj vanrednoj sjednici Skupštine Opštine Herceg Novi, jedini glasao protiv pomenutog Sporazuma sa koncesionarom, dok su njegove kolege iz DPS-a bili uzdržani, a tadašnja vladajuća koalicija okupljena oko SNP-a imala većinu kojom je Sporazum usvojen.

Prema navodima Jankovića, ispada da je sa Hamovićem i Ivkovićem, Radović o prodaji opštinske zemlje razgovarao samo u ime Izbora. No, i njegove kolege kažu ne znaju ništa o tim razgovorima.

,,Stav, nas iz Izbora, je isti onaj koji smo saopštavali i u predizbornoj kampanji, da se skine putarina, ali o tim razgovorima sad prvi put čujem”, rekao je za Monitor predsjednik Opštine Herceg Novi, Nikola Nikša Gojković.

Razmirice u Izboru kulminirale su javnim pismom Radovića koji je 25. maja ove godine dao ostavku na mjesto direktora Agencije za izgradnju Herceg Novog, optužujući svoje partijske kolege za nepotizam, partijsko zapošljavanje i nepoštovanje postulata Građanske liste Izbor.

Bez obzira nameće se pitanje kako je Radović mogao da razgovara o prodaji opštinske zemlje kada vodeći ljudi Opštine, ni predsjednik ni potpredsjednik, kažu da ništa ne znaju o tome.

Kako nezvanično saznajemo od izvora bliskog vrhu Univerzal Holdinga, razgovori su vođeni jednom, i u prisustvu svjedoka kako je kazao Radović.

Prema istom izvoru rukovodstvo koncesionara tvrdi da je promet na naplatnoj rampi slab i nedovoljan da upravljanje putem bude rentabilno, jer se, između ostalog, od tog iznosa isplaćuje i održavanje puta. To se poklapa sa Radovićevim navodima da je koncesionar u minusu sa putem.

Međutim, zvaničnih podataka o tome nema javno dostupnih. Prema podacima policijskih pograničnih službi, tokom prošle godine na graničnom prelazu Sitnica kontrolisano je 265.545 vozila. Sva vozila koja pređu granicu sa BiH morala su proći i naplatnu rampu, što znači da je za 2014. godinu promet bio skoro 800 hiljada eura.

Sve za privilegovane

Opštinska odluka iz 2008. godine da se investritorima puta Meljine Petijevići, firmi Univerzal Holding, prepiše u trajno vlasništvo 107 hiljada kvadrata zemlje u hercegnovskom zaleđu ispod toponima Kotobilj, izazvala je burne reakcije civilnog sektora. ,,Ako kome treba napominjati, Kotobilj je poprište presudne bitke za oslobođenje Herceg Novog od turske vlasti. Mjesto koje je opjevano u Gorskom vijencu. Drevni pješački put koji ga presijeca još uvijek je u upotrebi i sigurni smo da bi svaka mudra i dalekovida vlast ostavila Kotobilj kao javno dobro, kao mjesto koje je prirodno predodređeno da bude javna parkovska i istorijska cjelina u službi građana Herceg Novog i njihovih gostiju”, poručeno je 2007. godine u saopštenju koje su potpisali predsjednica Ekološkog društva Boke Kotorske Olivera Doklestić i Željko Starčević, tadašnji predsjednik Planinarskog društva Subra. Vlast je tada budućem koncesionaru sporazumom garantovala da u okviru pojasa od 100 metara lijevo i desno od granice puta, u takozvanom zaštićenom pojasu, za vrijeme trajana sporazuma neće biti građene druge benzinske pumpe, restorani i tržni centri osim onih koje će graditi investitor. Takođe, sporazumom se investitoru garantuje da može posredno ili neposredno da dodatno ugradi, izgradi, posjeduje ili iznajmi razne vidove pratećih djelatnosti, uključujući parkirališta, reklamne panoe, rekreacione površine i ostale objekte na putu, ispod, iznad i pored njega u zaštićenom pojasu, za šta će mu Opština izdavati potrebne dozvole i u periodu važenja Sporazuma neće planirati niti će bilo kome drugom dozvoliti izgradnju stalnih ili privremenih istih ili sličnih objekata.

Nebojša MANDIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAKO PARTIJE TROŠE NOVAC STRANAČKIH ŽENSKIH ORGANIZACIJA: Nenamjenski i bez kontrole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto snaženja partijskih koleginica, stranke novac koji dobijaju za jačanje kapaciteta stranačkih ženskih organizacija,  uglavnom koriste da podmiruju raznorazne partijske troškove: račune za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove

 

 

Partije u Crnoj Gori godišnje dobijaju blizu 700 hiljada eura za jačanje kapaciteta svojih ženskih organizacija. Umjesto snaženja partijskih koleginica tim novcem se uglavnom podmiruju razni partijski troškovi, pa i računi za struju, telefone, komunalije, avio karte, izbore, sudske i ostale troškove.

Praksa dobijanja novca za jačanje kapaciteta ženskih organizacija, na inicijativu Ženske političke mreže, ustanovljena je 2020. godine. Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja je utvrđeno da su budžetska sredstva data ženskim organizacijama političkih subjekata namijenjena isključivo finansiranju ženskih organizacija i mogu se trošiti samo u skladu sa statutom te ženske organizacije.

Uprkos zakonskim odredbama, političke partije taj novac ne koriste s namjenom osnaživanja i jačanja žena. Podatke o tome kako partije nenamjenski troše novac namijenjen svojim ženskim organizacijama sadrže izvještaji Državne revizorske institucije (DRI).

Krajem prošle godine prezentovani su izvještaji o reviziji poslovanja pojedinih partija za 2023. godinu.

Revizorski izvještaj koji je DRI uradila krajem oktobra prošle godine prikazuje kako je rukovođeno žito računom Asocijacije žena vladajućeg Pokreta Evropa sad.

Za finansiranje rada Asocijacije žena PES-a uplaćena su sredstva iz budžeta Crne Gore u iznosu od 27, 8 hiljada i iz budžeta lokalnih samouprava u iznosu od 18,7 hiljada eura.

Odlivi sredstava sa žiro računa Asocijacije žena se odnose na plaćanje putnih troškova, troškova pomoći i drugih troškova, dok je iznos od 4,7 hiljade prenešen na račune za redovno poslovanje stranke. Partija je u posebnom Izvještaju o načinu i namjeni utroška sredstava za finansiranje redovnog rada ženskih organizacija iskazala ukupne troškove u iznosu od 13.405 eura i to: troškove humanitarne pomoći u iznosu od 11 hiljada, troškove reklamnog materijala u iznosu od 548 eura, troškove zakupa u iznosu od 356 eura i troškove reprezentacije u iznosu od preko 500 eura.

Vladajuća Demokratska Crna Gora je na žiro račun za poslovanje ženske organizacije – Foruma žena tokom 2023. imala priliv od iz budžeta CG u iznosu od 55,9 hiljada, iz budžeta lokalnih samouprava iznos od 34,4 hiljade. Na računu je bilo i 70 hiljada iz prethodnih godina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZUSPJEŠNA BORBA ZA ALIMENTACIJU: Nemoć institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je osnivanje Alimentacionog fonda bio veliki korak, za mnogu, sada već punoljetnu djecu, on nije značio ništa. Njihovi roditelji, koji su zaboravili na svoje dužnosti, godinama uspješno izbjegavaju pravdu.  U tim slučajevima teret podizanja i školovanja djece, obaveza je samo jednog roditelja

 

 

Godine teške i, kako se pokazalo, na kraju, neuspješne borbe da se pred sudovima dođe do pravde, a uporedo naporan rad da se obezbijedi “parče hljeba” za djecu, u situaciju kad drugi roditelj, nakon razvoda “zaboravi” na svoje potomstvo. To je siže tri priče samohranih roditelja sa sjevera Crne Gore, koji, sve do punoljetstva svoje djece, nijesu uspjeli da od bivših supružnika naplate alimentaciju i pored pravosnažnih sudskih odluka i okončanih procesa izvršenja.  Priče jednog Bjelopoljca, jedne Kolašinke i jedne Pljevljakinje po mnogo čemu su slične, a nemoć institucija u njihovim slučajevima identična. Bivši supružnici žive u inostranstvu, nemaju imovine u Crnoj Gori, a kada i pređu našu granicu, nadležni ne čine ništa da ih privole da plate ono što duguju ili sankicionišu zbog nepoštovanja sudskih odluka.

Najdrastičniji je primjer Kolašinke Ane Popović, čijoj zajedničkoj,  sada punoljetnoj djeci, bivši muž duguje više od 27.000 eura. Ni ona, kao ni dvoje ostalih sagovornika Monitora, nemaju pravo da potraživanja naplate iz Alimentacionog fonda, jer se zahtjev ne može odnositi na prethodni period.

“Od 2012. godine, od kada je brak razveden, iako nas je otac moje djece mnogo ranije ostavio, za njihovo izdržavanje uplatio je svega 1.050 eura. Ukupno sa kamatama, sada za alimentaciju duguje više od 27.000 eura. Ni osnivanje Alimentacionog fonda mi nije mnogo pomoglo, jer zahtjevi na obuhvataju period unazad. Najteže mi je kad mi, čak i u institucijama, kažu kako mi je sad lako jer su mi ‘djeca velika’. Moja djeca jesu sada punoljetna, ali teško je da stane u jedan tekst priča o tome kako je ženi u maloj sredini sa ograničenim mogućnostima za zaradu dovesti troje djece do punoljestva”, kaže Kolašinka.

Ona je iscrpila sve mogućnosti na sudu, pa je, kaže, išla na izvršenje. I taj dio je okončan uredno. No, nije se ništa promijenilo. Incijalna presuda je bila 2012. godine. Njen bivši suprug je tada u odgovoru na tužbu naveo kako mu je zarada u stranoj kompaniji na drugom kontinentu približno 400 eura. Posljednja presuda je donesena prošle godine. Više puta je osuđivan na uslovnu kaznu zatvora zbog nedavanja izdržavanja. Ređale su se presude, dug i kamate rasle, uzalud.  Otac je i dalje na drugom kontinentu, zaposlen i s vremena na vrijeme dođe u rodni grad, u kojem, formalno, nema imovine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Globalni časopis, koji izlazi već 57 godina u Londonu, Time Out, sastavio je listu od 21 najpotcjenjenije evropske destinacija za 2025. godinu. Na prvom mjestu je – Ulcinj

 

 

,,Spektakularna crnogorska obala konačno dobija pažnju koju zaslužuje, a ulice Kotora, Budve i ostalih su sada krcate tokom ljeta. Ulcinj? Ne toliko, ali to neće uvijek biti slučaj. Smješten na južnom dijelu zemlje, Ulcinj je centar albanske kulture u Crnoj Gori i pruža drugačiju atmosferu od poznatijih mjesta na sjeveru. Stari grad Ulcinj je vjerovatno najdramatičniji u zemlji, a njegove plaže pružaju uzbuđenje i spokoj u jednakoj mjeri“, navode autori teksta u ovom britanskom magazinu.

Ulcinjsku Veliku plažu nazivaju “crnogorskom Kopakabanom” konstatujući da je pješčana i duga čak 13 kilometara.

Kako se ističe, dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene. „Nikad nije bio bolji trenutak da razmišljate van okvira o svojim putovanjima – posebno kada se zanemaruje toliko nevjerovatnih evropskih mjesta. Ove destinacije imaju sve što želite od vašeg sljedećeg odmora, uz dodatni bonus što se mnogo manje ljudi gura da vidi iste atrakcije“, dodaje se u članku Time Out-a.

Ali, da bi turisti i posjetioci mogli da vide Ulcinj, a potom tu ostanu, trebaju nekako doći u ovaj grad. Iako je Ulcinj na moru, a ima i mali (sportski) aerodrom, u ovaj grad je moguće nekako stići samo kopnom.

“Upravo je saobraćajna izolovanost ili veoma slaba povezanost jedan od razloga zaostajanja ovog grada. Nama se već četiri godina obećava izgradnja mosta na Bojani, a evo sada i brze saobraćajnice prema Albaniji, ali od toga nema ništa. Da se ne govori o decenijskim pričama o gradnji luke, marine, novih luksuznih hotela i čega ne  sve još”, kaže ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Prema njegovim riječima, vrijeme nije saveznik Ulcinja. Konkurencija, u prvom redu Albanija, izvanredno brzo napreduje i logično je da gosti tamo više odlaze. Na to ukazuju i zvanični rezultati Monstata. U prošloj godini u Ulcinju je boravilo oko 420.000 registrovanih gostiju ili čak 15 odsto manje nego 2023. godine!? To bi trebao da bude alarm za sve donosioce odluka da djeluju brzo, jer je turizam najvažnija privredna djelatnost u ovoj opštini od koje se, na direktan ili indirektan način, ostvaruje tri četvrtine prihoda.

Ukazuju na to i prosječne zarade koje su u Ulcinju među najnižima u Crnoj Gori. U novembru je prosječna plata na teritoriji ove opštine iznosila 849 eura ili za 144 manje od državnog prosjeka, odnosno bila je ubjedljivo najniža na Primorju. “Da nemamo more moglo bi se slobodno kazati da smo kao Petnjica ili Andrijevica. Žalosno je to za jedan grad sa milenijumskim trajanjem koji ima najveće razvojne potencijale u regionu”, tvrdi Karamanaga.

Jedan od razloga zaostajanja Ulcinja jesu male i nedovoljne investicije u komunalnu i ukupnu infrastrukturu, kao i nedostatak velikih hotela, ili bar obnova onih koji su temeljno i sistematski uništeni u procesu tzv. privatizacije. Da bi preživjeli, ljudi su se okrenuli gradnji apartmana ili selili u inostranstvo. Sve je to ostavilo i ostavlja razorne posljedice na prostor i demografiju, pa tako, na primjer, Ulcinj sada ima četiri hiljade stanovnika manje nego prije 35 godina.

Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu je uvjeren da se proširivanjem Mandraća (lučice na Pristanu) i gradnjom marine taj grad vraća moru. “Očekujem da ubrzano dođemo do tehničkih osnova i da tokom ove godine tražimo investitora za ovaj objekat. Ovo je veliki objekat – luka će po idejnom projektu i studiji izvodljivosti povezivati Stari grad i Veliki krš, Liman 1 i 2 će biti u tom akvatorijumu i kapacitet bi mogao biti do 400 plovila. To je razvojna šansa koju sigurno nećemo propustiti“, kaže Nimanbegu.

On očekuje da se tokom ove godine objavi i tender za izvođača za projekat ribarske luke na rtu Đerane. “Mislim da je ovaj projekat nešto što će promijeniti sliku turizma i položaja naših ribara i svih ljudi koji se bave morem”, dodaje Nimanbegu.

Saobraćajna izolovanost će svakako, vrlo brzo postati smetnja za ozbiljnija ulaganja u turističke kapacitete na Velikoj Plaži, navedeno je iz ove lokalne samouprave u komentarima i sugestijama na Nacrt Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine i izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Opštine su kazali da je “potrebno planirati pomorski granični prijelaz na lokaciji najbliže nekadašnjem graničnom prelazu Sveti Nikola- Pulaj, Albanija, imajući na umu planiranu plovnost rijeke Bojane kojim bi se povezalo Jadransko more i Skadarsko jezero, što omogućava dodatnu vezu sa lukom Bar i mogući razvoj nautičkog turizma, uz uslov da se obezbijedi zaštita životne sredine, čime bi se doprinijelo ubrzanim razvojem ovog predjela”.

No, lani nije bio otvoren ni jedini granični prelaz na moru, na Velikoj skeli, ispod Starog grada, koji je funkcionisao 2023. godine tokom ljeta. O aerodromu više niko ne govori, već samo o potencijalima. I problemima – od buke, nečistoće i nedostatka parking mjesta pa do neregistracije gostiju. I tako decenijama.

Tekst u Time Out-u pokazuje da se, ipak, sve bolje vidi iz Londona.

                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo