Povežite se sa nama

Izdvojeno

PREKO 2,5 MILIONA ZA NOVU TV PODGORICA: Skupa DPS igračka

Objavljeno prije

na

Ivanu Vukoviću, Živku Andrijaševiću i Radu Vojvodiću zapalo je da ostvare nedosanjani san bivšeg gradonačelnika Miomira Mugoše o podgoričkoj televiziji. Pripreme su nas do sada koštale preko 2,5 miliona eura. A tek će kad RTV  PG proradi u drugoj polovini godine

 

Rade Vojvodić, nekadašnji generalni direktor Radio-televizije Crne Gore i RTV IN izabran je protekle sedmice ponovo za direktora. Treća sreća je RTV Podgorica.

Vojvodić je nakon što je ,,ugasio” IN, 2011. izabran za generalnog direktora RTCG. Tekovine njegovog direktorovanja, kao što je cenzura serijala Mehanizam, vidne su i danas. Uz obrazloženje da je nanio štetu RTCG-u, Savjet ,,javnog servisa” smijenio ga je u decembru 2016. Nakon smjene ispostavilo se da je ostavio dug od osam miliona eura. Viši sud je, 2019, presudio da je nezakonito smijenjen, pa je Savjet RTVCG-a urgirao da mu se isplati 180.00 eura.

Lokalna podgorička televizija je nedosanjani san bivšeg dugogodišnjeg gradonačelnika Miomira Mugoše. Pokrenuo je projekat gradske televizije 2009. godine i tada je za potrebe otvaranja televizijske kuće opredijeljen prostor na Gradskom stadionu. Za njegovo opremanje potrošen je 1,1 milion eura. Taj skupocjeno opremljeni prostor na južnoj tribini Gradskog stadiona sada je zvanična adresa nove televizije.

Par godina nakon toga tadašnji poslanici opozicije u gradskom parlamentu Aleksa Bečić i Zdenka Popović pokušali su da obiđu i vide na što je utrošeno preko milion eura građana Podgorice. Niko im nije otključavao.

Tokom 2014. godine raspisana su tri tendera za izbor najpovoljnijeg ponuđača za stavljanje u funkciju poslovnog prostora gdje je učešće Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice bio poslovni prostor od 565 kvadrata sa opremom koja je u objektu. Ponude su nekoliko puta dostavljali emiteri Prve TV, MBC-a i TV 777 ali su sve odbijene.

Vojvodić je dobio priliku da realizuje dugogodišnju namjeru DPS gradske vlasti, nakon što je ostavku iz ličnih razloga na mjesto izvršnog direktora  podnio Predrag Vučinić, a javni konkurs za direktora poništen jer se niko nije javio.

Skupština Glavnog grada je krajem februara prošle godine usvojila odluku o osnivanju TV Podgorica. ,,Žao mi je što opozicija nije ovdje jer sam siguran da bi i oni podržali ovu odluku”, kazao je tada predsjednik lokalnog parlamenta Đorđe Suhih. Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković je tada  saopštio da očekuje da će televizija eksperimentalno početi za pola godine. Istakao je ,,da je televizija skupa igračka’’. U novembru je prolongirao rok za prvu polovinu ove godine. Monitoru su iz PG Biroa odgovorili da se početak rada očekuje u drugoj polovini godine.

U maju prošle godine iz Glavnog grada najavljeno je da će televizija, radio i internet portal imati 46 zaposlenih. Prema tadašnjim procjenama Glavnog grada za finansiranje gradske televizije na godišnjem nivou biće potrebno 734.000 eura. Od osnivača – Skupštine Glavnog grada 477.000 eura, od marketinga i ostalih sopstvenih prihoda očekuju prihod od 220.000, a 37.000 eura od međunarodnih projekata i donacija. Plan je bio da se za bruto zarade izdvaja 480.000 eura, za troškove materijala i energije 36.000, za honorare za stručne saradnike i stažiste potrebno im je 36.000 eura, a za troškove autorskih i srodnih prava 30.000 eura.

Nakon parlamentarnih izbora, 11. septembra donesen je Statut RTV PG u kome se navodi da je osnivački kapital novčani ulog od samo hiljadu (1.000) eura. Kao i nenovčani ulog koji čine nepokretnosti i oprema čija će vrijednost biti procijenjena. Podsjetimo gradska uprava za vrijeme Mugoše je taj ulog procijenila na 1,1 milion eura.

Nakon što je DPS izgubio vlast na državnom nivou strah od, za sada sporog, ali izvjesnom gubitku kontrole nad ,,javnim servisom” postao je realnost. Pa se i perspektive TV mijenjaju. Na sjednici Savjeta RTV PG održanoj 29. januara ove godine donesen je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. U njemu se za vršenje poslova utvrđuje 31 radno mjesto sa čak 81 zaposlenim!

Ako je za ranije samo za bruto plate 46 zaposlenih bilo predviđeno 480.000, nije teško izračunati da ta cifra u novoj sistematizaciji iznosi preko 810.000 eura.

U pravu je gradonačelnik Vuković da je TV skupa igračka. Vizionarski sada zvuči izjava sadašnjeg direktora RTV PG Vojvodića koji je u februaru 2020. osnivanje ove televizije komentarisao za RTCG. Najavljen je tada kao ,,dugogodišnji televizijski poslenik i osnivač nekoliko televizija”. On se složio da je Podgorica odavno trebala da ima svoju televiziju, ali i kazao da  to ne ide baš tako lako. Kritikovao je prostor od preko 500 kvadrata na stadionu, kazavši da je neophodno 700 do 1.000 kvadrata. ,,Obezbijeđen je i prostor u koji sam ulazio prije nekih 12 godina. Takav prostor nema uslove da se iole ozbiljna priča napravi. Taj prostor je promašaj jer se tu ništa ozbiljno ne može napraviti. Kada sam bio, nikakvu opremu tamo vidio nisam, samo stolovi, kancelariju, i studio sa pločicama što nije prihvatljivo”, rekao je Vojvodić. On je tada istakao da bi jedna takva TV sa opremanjem i malim reportažnim kolima koštala od 2,5 do četiri miliona eura!

Polako dolazi na Vojvodićevo. Krajem marta Glavni grad je raspisao javni tender za nabavku opreme za potrebe Lokalnog javnog emitera RTV Podgorica u vrijednosti od 275.000 eura. Tender je bio otvoren do 19. aprila.  Iz PG biroa je Monitoru kazano da  je u toku procedura ocjene ponuda i da još nije izabran najbolji ponuđač.

,,Prethodno, Glavni grad je sa firmom Mainframe potpisao Ugovor o javnoj nabavci dana 29. 12. 2020. godine za nabavku, isporuku i instalaciju  robe – opreme za RTV Podgorica u iznosu od 299.452 eura. Ugovor je potpisan nakon sprovedenog tenderskog postupka, tj. prema tenderskoj dokumentaciji od 26. 08. 2020. godine, Odluke o izboru najpovoljnije ponude od 17.12. 2020. godine i prema ponudi dobavljača od 12. 10. 2020. godine”, kazali su nam iz PG Biroa.

Navode i da su Odlukom o budžetu Glavnog grada Podgorice za 2020. godinu za RTV Podgorica planirano 467.000 eura, a realizovano 422.950 eura.

,,Odlukom o budžetu Glavnog grada Podgorica za 2021. godinu RTV Podgorica planirana su sljedeća sredstva: transferi za javnu funkciju 825.000 eura, oprema za RTV Podgorica 275.00 eura i adaptacija prostora 35.000 eura”, navode iz Glavnog grada. Ukupno – 1,1 milion eura.

Tačno onoliko koliko je prethodna DPS podgorička garnitura, na čelu sa Mugošom, tvrdila da je ranije uložila u televiziju: ,,u opremanje prostorija i kupovinu dijela tehnike potrošen 1,1 milion eura’’. Na pitanje Monitora: ,,Da li su neka sredstva, tehnika, prostor i sl. naslijeđeni iz prethodnog perioda”, iz Glavnog grada su nam odgovorili: ,,Prostor RTV Podgorica je naslijeđen, odosno predstavlja vlaništvo Glavnog grada iz prethodnog perioda, a bio je namijenjen za gradsku televiziju.  S obzirom na činjenicu da navedeni postor nije bio tehnički opremljen, RTV Podgorica je raspisala dva javna poziva za nabavku adekvatne opreme za rad”.

Kada se sve sabere, uz uloženih 1,1 milion prije deset godina, isti iznos će biti izdvojen od našeg novca i ove godine, plus 422.000 od prošle. Ukupno preko 2,5 miliona eura. Skupo, a još nije proradilo. Za sada je u funkciji gradski radio koji ima četiri zaposlena (dva audio realizatora i dva novinara-urednika).

Krajem jula prošle godine Skupština Glavnog grada imenovala je Savjet RTV Podgorica. Na njegovom čelu je istoričar Živko Andrijašević. On nema iskustva sa TV ali je bio član Odbora direktora zbog dugova ugašenog Montenegro Airlinesa. Potpredsjednica Savjeta je Dragana Tripković. Ona već ima iskustva u TV, bila je članica Savjeta RTCG i jedna je od onih koji su 2016. glasali za smjenu Vojvodića, tadašnjeg direktora RTCG-a a sadašnjeg direktora RTV PG.

Članovi savjeta su Božidar Jaredić, Amer Ramusović i Husein Ceno Tuzović. Tokom prošle godine ispred NVO sektora za člana Savjeta bio je na finalnoj listi i bivši ministar kulture Branislav Mićunović. Povukao se kada je Građanska alijansa protestovala zbog netransparentnog rada Savjeta.

Ne treba zaboraviti da su za sljedeću godinu planirani izbori u Podgorici. Tako da je DPS-u televizija neophodna.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo