Povežite se sa nama

Izdvojeno

PLJEVALJSKE OPOMENE: Ravno do dna

Objavljeno prije

na

Pljevlja već tri decenije uzalud opominju. Desila se Bukovica, pa  brojni izlivi mržnje u decenijama koje su uslijedile. I niko nije kažnjen. Danas se u tom gradu uz šovinistička skandiranja traži smjena tek postavljenog načelnika policije, prvog islamske vjeroispovijesti nakon skoro šest decenija. I vlast ćuti

 

Opet protesti, opet izlivi mržnje, opet Pljevlja. Nakon što je, javnosti do ove sedmice nepoznat, za načelnika policije u Pljevljima izabran Haris Đurđević, ispred tamošnjeg Centra bezbijednosti organizovani su protesti.  Okupljanja su uslijedilla nakon javne reakcije jednog od lidera Demokratskog fronta Nebojše Medojevića, koji je  Đurđevića na svom Fejsbuk profilu okarakterisao kao ﮼najodanijeg vojnika Veselina Veljovića, ostrašćenog srbofoba i progonitelja učesnika litija i mrzitelja svega pravoslavnog”.  Okupljeni su skandirali – ﮼Ustala je Sparta srpska, neće ovo biti Turska”.

Nakon protesta reagovao je reis islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić: ﮼Ako nemamo pravo na neke funkcije, poželjno bi bilo da nam se odgovori – da li imamo pravo na vazduh? Pitam se, gdje je država, NVO sektor, mediji, strane diplomate? Najverovatnije će biti da je ovo Ramazanska čestitka”.

Nakon stidljive reakcije institucija, prvo ombudsmana koji je osudio šovinističke poruke u Pljevljima, te istrage tužilaštva, lideri Demokratskog fronta, a i drugih partija iz nove vlasti, osudili su  šovinističke poruke na protestima u Pljevljima, ali nastavili da insistiraju da je imenovanje Đurđevića sporno jer je navodno bio kadar DPS-a. Traže i da se ispitaju anonimne otužbe da je Đurđević navodno na nekom od kolegijuma u policiji ustvrdio da bi se on sa litijašima obračunao po kratkom postupku.

Đurđević da se zna, nema mrlja u karijeri. Tokom 2017. godine izabran je za najboljeg policajca od strane svojih kolega. Radna biografija čista. Bez prijava za zlupotrebu ovlašćenja, ne tako rijetkih u redovima ovdašnjeg rukovodećeg policijskog kadra, bez afera, bez pominjanja u medijima.

Nakon što je dospio u fokus javnosti, Đurđević se ogasio u medijima. Saopštio je  da 15 godina obavlja radne zadatke i da nije tačno ono što mu spočitavaju prvaci opozicionih partija iz te opštine, odnosno dio njihovih kolega parlamentarne većine na državnom nivou.

﮼Čudno mi je da se nakon mog imenovanja, prvi put pominje moje ime u negativnom kontekstu vezano za održavanje litija. U to vrijeme ja sam radio kao rukovodilac Jedinice za subijanje opšteg i privrednog kriminaliteta, u čijem opisu posla je suzbijanje imovinskog kriminaliteta, krvnih i seksualnih delikata i drugih sličnih linija rada“, saopštio je Đurđević i dodao da nije neko ko je ﮼ograničen razmišljanjima o bilo čijoj nacionalnosti”.

Oglasili su se i Zoran Brđanin, v.d. direktora Uprave policije, i Dritan Abazović, potpredsjednik Vlade zadužen za koordinaciju bezbjednosnih službi. Obojica su saopštili da rukovodeći policijski kadar neće postavljati ulica, ali i najavili istovremeno da će ﮼preispitati” izbor Đurđevića. Dopustivši ipak ulici da utiče na odabir rukovodećeg policijskog kadra. Jer su oni prije imenovanja i prije bilo kakvih reakcija, morali ﮼preispitati” biografiju čovjeka kojeg namjeravaju da postave za  rukovodioca CB Pljevlja. Ni Abazović ni Brđanin nijesu kazali ni riječ o prethodnom angažmanu Đurđevića. Kao da ga i oni prvi put vide i čuju za njega.

Abazović je saopštio da je  nedopustivo da „neko zbog svog nacionalnog, političkog ili vjerskog opredjeljenja biva neprihvatljiv za određenu grupu ljudi”.

Riječi političkih lidera o multikulturi i toleranciji, ni onih prethodne vlasti, ali ni ovdašnje, očito ne pomažu. A djela govore.

Nakon avgustovskih izbora i smjene trodecenijske vladavine Demokratske partije socijalista, izvršene su brojne smjene, kako na državnom nivou tako i u opštinama u kojima je DPS izgubio vlast. Zajednički imenitelj, bez obzira na priče o ﮼pomirenju” i toleranciji, je to da predstavnika manjina gotovo da nema na funkcijama. Preciznije: od 205 imenovanih funkcionera samo sedam su pripadnici manjinskih naroda i to na nižim radnim mjestima. Nema ih među državnim sekretarima, direktorima direktorata, niti pomoćnicima ministra. Posebno zanimljivo, nema ih na rukovodećim mjestima ni u Ministarstvu za evropske integracije.

U Vladi, opštepoznato, među ministrima, izuzev potpredsjednika Abazovića, nema predstavnika manjinskih naroda, što je novoj vlasti uzaludno prigovarao civilni sektor.

Smjene i postavljenja po dubini, nastavljena su u istom smjeru. Bez predstavnika manjina. Za ilustraciju stanja duhova. Na posljednjoj sjednici Vlade razriješena su tri člana upravnog odbora Fonda PIO  od kojih je jedan bio pripadnik manjinskog naroda. Postavljeni su novi – svi iz takozvane pravoslavne većine. U pojedinim ministarstvima, poput Ministarstva kulture, prvi  zapošljeni po ugovoru o djelu, kome angažman nije produžen nakon dolaska ministarke Vesne Bratić na čelo je bio je Nedžad Popara. U ministarstvu prosvjete,  nauke, kulture  i sporta nema ni jednog Bošnaka ni  Albanca,  čak ni među novim vladinim ekspertima za reviziju.

Ministarka Bratić, istovremeno, više puta bila je u fokusu javnosti zbog nacionalističkih izjava. Nova vlast nije zbog protesta dijela javnosti da je nedopustivo da nakon takvih izjava vodi ministartsvo kulture, najavljivala  nikakva ,,preispitivanja” njenog angažmana.

Isti je slučaj sa predsjednikom Odbora za ljudska prava Jovanom Vučurovićem. Nakon reakcije civilnog sektora da je nedopustivo da on pokriva to mjesto, imajući u vidu izjave u kojima negira genocid u Srebrenici, nikom ništa. Nikakvog preispitivanja. Konačno, nakon što je ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić tražio dodatne dokaze da bi priznao genocid u Srebrenici i uzeo mjeru Haškom tibanalu, premijer Zdravko Krivokapić, poslije pritiska dijela domaće i međunarodne javnosti, inicirao je njegovu smjenu. No, izuzev URE, nije našao partnere u parlamentarnoj većini da podrže tu inciijativu. Naprotiv.

U Pljevljima su po dolasku nove vlasti takođe obavljene smjene. I direktor bolnice i Doma zdravlja u tom gradu su sada pripadnici većinskog naroda.

Šovinističke poruke, grafiti i poruke u Pljevljima ne dešavaju se prvi put. Nakon avgustovske pobjede, početkom septembra u tom gradu kamenovane su prostorije Islamske zajednice i ispisane uvredljive poruke Bošnjacima i prijetnje ﮼novom Srebrenicom”.

Tokom slavlja izborne pobjede opozicije, u Pljevljima su napadnuta dva pripadnika bošnjačke nacionalnosti. Bilo je i nekoliko prijava vrijeđanja na nacionalnoj osnovi, za koje tužilaštvo nije našlo osnov za krivično djelo. Nikad nije razjašnjeno čiji je to bio rukopis:  stare vlasti ili oslobodilaca.

Ni Demokratska partija socijalista, koja ovih dana osuđuje šovinističke poruke u Pljevljima i optužuje one koji su ih smijenili za nacionalizam, nema se čime pohvaliti.

Od 1945. godine u tom gradu, koliko se zna, na čelu Centra bezbjednosti nije bio Bošnjak/Musliman. U avgustu 1992. godine, u Pljevljima, u Bukovici, obavljeno je etničko čišćenje, rušenje kuća i džamija, ubistva ljudi. Nikada nije ispitano ko je bio politički zaštitnik lokalnih nasilnika, a vjeruje se da bi ta istraga vodila ravno do prethodne vlasti. Optuženi za zločine u Bukovici, ﮼zbog nedostatka dokaza” oslobođeni su uz obrazloženje da su samo vršili službene radnje u okviru zakonskih ovlašćenja.

U dvije presude Crna Gora je ipak praktično priznala terorizam i isplatila materijalnu štetu bez kažnjavanja krivaca.

U ljeto 1992. godine u vazduh je odletjelo oko 30 muslimanskih radnji, bombe su osvitale u dvorištima, uniformisane i naoružane osobe su „paradirale“ gradom u kojem su na svakom uglu odjekivale četničke pjesme. Sve je kulminiralo u avgustu, kada su nakon smjene više policajaca, vođa paravojnih formacija Milika Čeko Dačević i Duško Kornjača okupirali grad. Potom se desila Bukovica.

Skoro tri decenije kasnije, Pljevlja i dalje opominju. Da ovim putem idemo ravno do dna.

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

SRPSKI SVET U KOMŠIJSKOJ AVLIJI: Joanikije kao izvidnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Fotografija bilježi: na skupu Dodiku čuvaju leđa Aleksandar Vulin, Bratislav Gašić i, pomalo stiješnjen među njima, mitropolit MCP-a Joanikije Mićović. Bilo bi bespredmetno pitati šta je on , toga dana i u tom društvu, radio u Banjaluci. Svoj posao. Ne mislimo na molitvu

 

Postao je običaj da, nakon proslave dva Božića i dočeka Nove godine, s neizvjesnošću čekamo 9. januar. Dan kada se u BiH entitetu, Republici Srpskoj, a bogme i šire, obilježava njen Dan.

Neustavan, ne propuštaju da naglase oni koji drže do zakona, skupa sa svima kojima, možda, i nije toliko do prava koliko ih je strah neskrivenih težnji  da se  nastavi sa realizacijom projekta stvaranja tzv. velike Srbije. Odnosno, srpskog sveta. Uz sve ono što takve rabote neizbježno prati, a o čemu smo svjedočili u posljednjoj deceniji XX vijeka.

Ustavni sud BiH je, u novembru 2015, presudio da je obilježavanje dana RS 9. januara diskriminišuće prema nesrbima. Taj datum se vezuje za 1992, kada je   samoproglašena  Skupština srpsakog naroda, donijela odluku o stvaranju srspskih  oblasti u BiH,  što je bio uvod u kasnije etničko čišćenje, masovne zločine i genocid u Srebrenici.

Vlasti u Banjaluci, predvođene Miloradom Dodikom, ne mare za tu odluku. I slave, pogleda uprtog preko Drine, ka Beogradu.

,,Svečani defile ni ovaj put nije mogao da prođe bez pjesme”, čitamo i slušamo na portalu srpskainfo. ,,Za to su zaduženi pripadnici SAJ-a MUP-a Srpske, koji su bez muzike otpjevali Za krst.’Za krst, za krsta Nemanjića, za slavu, za slavu Obilića. Banjaluko, naša diko’, glase stihovi ove pjesme, u kojoj se još kaže ‘stasala je naša dika, nova Srpska Republika’“, prenosi nam dio atmosfere razdragani izvještač.

Dio. Priču upotpunjuje Dragan Bursać, nagrađivani novinar iz Banjaluke. ,,Svi oni koji su imali tu nesreću da gledaju obilježavanje neustavnog Dana RS, mogli su vidjeti kako pripadnici specijalne antiterorističke jedinice MUP-a RS-a pjevaju ultranacionalističku pjesmu sa stihovima ‘Srba ima kao lista, nema više komunista; Za krst, za krst…’”, svjedoči Bursać u kolumni na poratlu Aljazeera. ,,Specijalne jedinice se tako jasno i nadasve glasno legitimišu i svojom pjesmom poručuju da nisu tu da bi štitile ‘sve građane Republike Srpske’, a pogotovo ne nesrbe. Na koncu, budimo iskreni, nije RS pravljena niti je nastajala za neke druge. Ti drugi, dakle nesrbi  su ništeni, protjerivani, ustavom tog entiteta odijeljeni i na koncu u zločinima i u genocidu ubijani”.

O ovonedjeljnom banjalučkom hepeningu svjedoče i fotografije. Na jednoj od njih, na svečanoj pozornici sa koje su zvanice pratile defile sigurnosnih snaga RS, iza Milorada Dodika stoji čovjek sijede kose i brade. Ratni zločinac Vinko Pandurević, u Hagu pravosnažno osuđen na 13 godina zatvora. Penzionisani general-major vojske RS bio je komandant Zvorničke brigade. Na teritoriji pod njenom kontrolom bilo je nekoliko stratišta na kojima su strijeljani Bošnjaci iz Srebrenice. Pandurević je osuđen za više ubistava, istrjebljivanje i progon ,,putem ubistava ili okrutnog i nečovječnog postupanja”. Ima ih što komentarišu ,,pravi čovjek na pravom mjestu”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo