Povežite se sa nama

Izdvojeno

PLJEVALJSKE OPOMENE: Ravno do dna

Objavljeno prije

na

Pljevlja već tri decenije uzalud opominju. Desila se Bukovica, pa  brojni izlivi mržnje u decenijama koje su uslijedile. I niko nije kažnjen. Danas se u tom gradu uz šovinistička skandiranja traži smjena tek postavljenog načelnika policije, prvog islamske vjeroispovijesti nakon skoro šest decenija. I vlast ćuti

 

Opet protesti, opet izlivi mržnje, opet Pljevlja. Nakon što je, javnosti do ove sedmice nepoznat, za načelnika policije u Pljevljima izabran Haris Đurđević, ispred tamošnjeg Centra bezbijednosti organizovani su protesti.  Okupljanja su uslijedilla nakon javne reakcije jednog od lidera Demokratskog fronta Nebojše Medojevića, koji je  Đurđevića na svom Fejsbuk profilu okarakterisao kao ﮼najodanijeg vojnika Veselina Veljovića, ostrašćenog srbofoba i progonitelja učesnika litija i mrzitelja svega pravoslavnog”.  Okupljeni su skandirali – ﮼Ustala je Sparta srpska, neće ovo biti Turska”.

Nakon protesta reagovao je reis islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić: ﮼Ako nemamo pravo na neke funkcije, poželjno bi bilo da nam se odgovori – da li imamo pravo na vazduh? Pitam se, gdje je država, NVO sektor, mediji, strane diplomate? Najverovatnije će biti da je ovo Ramazanska čestitka”.

Nakon stidljive reakcije institucija, prvo ombudsmana koji je osudio šovinističke poruke u Pljevljima, te istrage tužilaštva, lideri Demokratskog fronta, a i drugih partija iz nove vlasti, osudili su  šovinističke poruke na protestima u Pljevljima, ali nastavili da insistiraju da je imenovanje Đurđevića sporno jer je navodno bio kadar DPS-a. Traže i da se ispitaju anonimne otužbe da je Đurđević navodno na nekom od kolegijuma u policiji ustvrdio da bi se on sa litijašima obračunao po kratkom postupku.

Đurđević da se zna, nema mrlja u karijeri. Tokom 2017. godine izabran je za najboljeg policajca od strane svojih kolega. Radna biografija čista. Bez prijava za zlupotrebu ovlašćenja, ne tako rijetkih u redovima ovdašnjeg rukovodećeg policijskog kadra, bez afera, bez pominjanja u medijima.

Nakon što je dospio u fokus javnosti, Đurđević se ogasio u medijima. Saopštio je  da 15 godina obavlja radne zadatke i da nije tačno ono što mu spočitavaju prvaci opozicionih partija iz te opštine, odnosno dio njihovih kolega parlamentarne većine na državnom nivou.

﮼Čudno mi je da se nakon mog imenovanja, prvi put pominje moje ime u negativnom kontekstu vezano za održavanje litija. U to vrijeme ja sam radio kao rukovodilac Jedinice za subijanje opšteg i privrednog kriminaliteta, u čijem opisu posla je suzbijanje imovinskog kriminaliteta, krvnih i seksualnih delikata i drugih sličnih linija rada“, saopštio je Đurđević i dodao da nije neko ko je ﮼ograničen razmišljanjima o bilo čijoj nacionalnosti”.

Oglasili su se i Zoran Brđanin, v.d. direktora Uprave policije, i Dritan Abazović, potpredsjednik Vlade zadužen za koordinaciju bezbjednosnih službi. Obojica su saopštili da rukovodeći policijski kadar neće postavljati ulica, ali i najavili istovremeno da će ﮼preispitati” izbor Đurđevića. Dopustivši ipak ulici da utiče na odabir rukovodećeg policijskog kadra. Jer su oni prije imenovanja i prije bilo kakvih reakcija, morali ﮼preispitati” biografiju čovjeka kojeg namjeravaju da postave za  rukovodioca CB Pljevlja. Ni Abazović ni Brđanin nijesu kazali ni riječ o prethodnom angažmanu Đurđevića. Kao da ga i oni prvi put vide i čuju za njega.

Abazović je saopštio da je  nedopustivo da „neko zbog svog nacionalnog, političkog ili vjerskog opredjeljenja biva neprihvatljiv za određenu grupu ljudi”.

Riječi političkih lidera o multikulturi i toleranciji, ni onih prethodne vlasti, ali ni ovdašnje, očito ne pomažu. A djela govore.

Nakon avgustovskih izbora i smjene trodecenijske vladavine Demokratske partije socijalista, izvršene su brojne smjene, kako na državnom nivou tako i u opštinama u kojima je DPS izgubio vlast. Zajednički imenitelj, bez obzira na priče o ﮼pomirenju” i toleranciji, je to da predstavnika manjina gotovo da nema na funkcijama. Preciznije: od 205 imenovanih funkcionera samo sedam su pripadnici manjinskih naroda i to na nižim radnim mjestima. Nema ih među državnim sekretarima, direktorima direktorata, niti pomoćnicima ministra. Posebno zanimljivo, nema ih na rukovodećim mjestima ni u Ministarstvu za evropske integracije.

U Vladi, opštepoznato, među ministrima, izuzev potpredsjednika Abazovića, nema predstavnika manjinskih naroda, što je novoj vlasti uzaludno prigovarao civilni sektor.

Smjene i postavljenja po dubini, nastavljena su u istom smjeru. Bez predstavnika manjina. Za ilustraciju stanja duhova. Na posljednjoj sjednici Vlade razriješena su tri člana upravnog odbora Fonda PIO  od kojih je jedan bio pripadnik manjinskog naroda. Postavljeni su novi – svi iz takozvane pravoslavne većine. U pojedinim ministarstvima, poput Ministarstva kulture, prvi  zapošljeni po ugovoru o djelu, kome angažman nije produžen nakon dolaska ministarke Vesne Bratić na čelo je bio je Nedžad Popara. U ministarstvu prosvjete,  nauke, kulture  i sporta nema ni jednog Bošnaka ni  Albanca,  čak ni među novim vladinim ekspertima za reviziju.

Ministarka Bratić, istovremeno, više puta bila je u fokusu javnosti zbog nacionalističkih izjava. Nova vlast nije zbog protesta dijela javnosti da je nedopustivo da nakon takvih izjava vodi ministartsvo kulture, najavljivala  nikakva ,,preispitivanja” njenog angažmana.

Isti je slučaj sa predsjednikom Odbora za ljudska prava Jovanom Vučurovićem. Nakon reakcije civilnog sektora da je nedopustivo da on pokriva to mjesto, imajući u vidu izjave u kojima negira genocid u Srebrenici, nikom ništa. Nikakvog preispitivanja. Konačno, nakon što je ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić tražio dodatne dokaze da bi priznao genocid u Srebrenici i uzeo mjeru Haškom tibanalu, premijer Zdravko Krivokapić, poslije pritiska dijela domaće i međunarodne javnosti, inicirao je njegovu smjenu. No, izuzev URE, nije našao partnere u parlamentarnoj većini da podrže tu inciijativu. Naprotiv.

U Pljevljima su po dolasku nove vlasti takođe obavljene smjene. I direktor bolnice i Doma zdravlja u tom gradu su sada pripadnici većinskog naroda.

Šovinističke poruke, grafiti i poruke u Pljevljima ne dešavaju se prvi put. Nakon avgustovske pobjede, početkom septembra u tom gradu kamenovane su prostorije Islamske zajednice i ispisane uvredljive poruke Bošnjacima i prijetnje ﮼novom Srebrenicom”.

Tokom slavlja izborne pobjede opozicije, u Pljevljima su napadnuta dva pripadnika bošnjačke nacionalnosti. Bilo je i nekoliko prijava vrijeđanja na nacionalnoj osnovi, za koje tužilaštvo nije našlo osnov za krivično djelo. Nikad nije razjašnjeno čiji je to bio rukopis:  stare vlasti ili oslobodilaca.

Ni Demokratska partija socijalista, koja ovih dana osuđuje šovinističke poruke u Pljevljima i optužuje one koji su ih smijenili za nacionalizam, nema se čime pohvaliti.

Od 1945. godine u tom gradu, koliko se zna, na čelu Centra bezbjednosti nije bio Bošnjak/Musliman. U avgustu 1992. godine, u Pljevljima, u Bukovici, obavljeno je etničko čišćenje, rušenje kuća i džamija, ubistva ljudi. Nikada nije ispitano ko je bio politički zaštitnik lokalnih nasilnika, a vjeruje se da bi ta istraga vodila ravno do prethodne vlasti. Optuženi za zločine u Bukovici, ﮼zbog nedostatka dokaza” oslobođeni su uz obrazloženje da su samo vršili službene radnje u okviru zakonskih ovlašćenja.

U dvije presude Crna Gora je ipak praktično priznala terorizam i isplatila materijalnu štetu bez kažnjavanja krivaca.

U ljeto 1992. godine u vazduh je odletjelo oko 30 muslimanskih radnji, bombe su osvitale u dvorištima, uniformisane i naoružane osobe su „paradirale“ gradom u kojem su na svakom uglu odjekivale četničke pjesme. Sve je kulminiralo u avgustu, kada su nakon smjene više policajaca, vođa paravojnih formacija Milika Čeko Dačević i Duško Kornjača okupirali grad. Potom se desila Bukovica.

Skoro tri decenije kasnije, Pljevlja i dalje opominju. Da ovim putem idemo ravno do dna.

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIPLOMATSKA I MEDIJSKA OFANZIVA MILA ĐUKANOVIĆA: Ponovno aktiviranje ruskih zavjera kao slamka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi

 

Nakon što su slab odziv crnogorskih građana i akcija policije pokvarili cetinjski happening 5. septembra da se preko ulice i uz pomoć tajnih službi i medijske demagogije opet krene u novu „odbranu Crne Gore“ (tj. nagomilanog bogatstva i nekažnjivosti DPS vrhuške) lopta se opet prebacila na diplomatski i medijski teren ne bi li se povratilo sve više poljuljano povjerenje u stari režim. Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi.

U toku je godišnje zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku koje traje od 21. do 27. septembra i koje je okupilo preko 130 šefova i vlada država članica. U utorak je govorio i američki predsjednik Džo Bajden kome je ovo prvo pojavljivanje na tako velikom samitu svjetskih državnika. Nije tajna da mnogi državnici priželjkuju, ako ne susret, a ono slikanje i razgovor od desetak sekundi za koji se raznim lobističkim firmama u Americi nude milionske svote. Kod nas su se već pojavile nepotvrđene tvrdnje u regionalnoj štampi da se nudi nevjerovatnih 15 miliona dolara za Đukanovićevo slikanje sa Bajdenom i razmjenu od pet-šest riječi. Takav scenario bi dobro došao kao potvrda da DPS klika i dalje stoji na putu evroatlantskih integracija i da ponovo uživa podršku Amerike koja se počela distancirati od režima nakon Đukanovićevog povratka na mjesto predsjednika njegove „države“ u maju 2018. godine.

Nevezano za gore spomenutu sumu, nesporno je da DPS diplomatija, lobisti i inostrani saveznici pokušavaju ovih dana da dogovore termine za susrete sa visokim američkim zvaničnicima, kako je Monitoru potvrdilo nekoliko izvora u Vašingtonu. Uz zahtjeve za susret se obavezno prilaže i nedavno objavljena studija Digitalnog forenzičnog centra Crne Gore (DFC), čije osnivanje je podržala Vlada Sjedinjenih Američkih Država  2019. godine i koji djeluje u okviru Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Njegov predsjednik Savo Kentera je prije dvije godine, u vrijeme čvrstorukaške vladavine Đukanovića, izjavio Vijestima da je jedan od primarnih ciljeva DFC-a da „razotkriju sve one koji pokušavaju da podrivaju naš politički i demokratski sistem i unesu haos i nerede u određenim zemljama“. Neki su se ponadali, s obziromna to da Atlantski savez promovira zapadne i evroatlantske vrijednosti, da će to raditi i njihova podružnica u Crnoj Gori, uprkos Kenterinoj retorici koja podsjeća na sovjetsko-komunističku borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Gorepomenuta studija od stotinu stranica nosi naziv Uloga Rusije na Balkanu: Slučaj Crne Gore i opširno se bavi raznim ruskim subverzivnim oblicima djelovanja kojim se „potkopava prozapadna politika Đukanovića“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo