DRUŠTVO
PRESTROJAVANJA NA CRNOGORSKOJ POLITIČKOJ SCENI: Milovi Srbi

Na konkurs za podobnog Srbina, koji je raspisao premijer Milo Đukanović i njegova Demokratska partija socijalista, uz podršku partnerske vlasti u Srbiji, u početku nije bilo pozitivnih reakcija. Potom je Đukanović više puta reprizirao poziv, na koncu poručivši kako se uopšte nije šalio. Nije, nakon toga, mnogo čekao: javili su se iz Narodne stranke. Bez obzira na političku minornost partije – imajući u vidu njen vanparlamentarni status, na izborima 2009. godine nijesu prešli cenzus – dobrodošli su. U skladu sa tradicijom.
Prvi čovjek NS Predrag Popović ponudio se, velikodušno: sa svojim saborcima spreman je da razgovara sa Demokratskom partijom socijalista o zajedničkom nastupu na lokalnim izborima u Crnoj Gori. Kaže – od kada je SDP zbačena sa vlasti u Podgorici, njihovom zaslugom, promijenjena je politička atmosfera u Glavnom gradu – odnos države prema srpskom pitanju, prije svega crkvi. Onda je uslijedila poenta: osim u Podgorici spremni su da razgovaraju sa DPS-om na svim nivoima. Priznao je: ,,Nama više odgovara DPS, jer je on javno proklamovao svoje ciljeve koji se, konačno, poslije toliko godina poklapaju u dobrom dijelu sa politikom koju mi vodimo.” Srodne političke duše.
Klima prestanka svojevrsnog hladnog rata Srba i Crnogoraca u ovom trenutku, kako je kazao, može se postići razgovorima sa DPS-om, ,,cijeneći njihovu političku snagu i ništa manje želju da se ti problemi počnu rješavati”. (Za one koji ne znaju: DPS je partija koja je na vlasti u Crnoj Gori četvrt vijeka, pa tim najodgovornija za sve hladne i druge ratove na ovom prostoru). Pošto su pružili ruku Đukanoviću, te konstatovali da je to jedini način da se počnu rješavati narečena pitanja, pojasnili su, za istoriju: ,,Sve ostalo je politička kalkulacija sračunata na odbranu ličnih i stranačkih privilegija i ništa drugo.”
Stara ljubav toliko je zavarničila da je Popović počeo da oponaša Đukanovića. Oni, kazao je, koji su dobili mandat od građana misle da to rješavaju tako što će stalno biti u opoziciji. ,,Srbi nisu smjeli da dozvole sebi da ih neko gurne u geto. Jako loše je što Srbe doživljavaju kao opoziciju državi Crnoj Gori, a ne vlasti.”
Nije se stalo na oponašanju. Narodnjaci su ponudili da u saradnji sa DPS-om riješe problem nelagalne deponije opasnog otpada na Vasovim vodama. Iz MZ Beranselo i Ekološkog pokreta Ozon inicijativa je okarakterisana kao veoma providan pokušaj manipulacije javnosti i dobijanja jeftinih političkih poena pred lokalne izbore u Beranama.
Ipak, istupi Popovića nijesu incident. Naprotiv: pomenuti trenuci odziva zovu vlasti, tek su posljednji gestovi u logičnom nizu, krajnja epizoda dugogodišnjeg djelovanja te partije.
Nešto ranije, koncem decembra prošle godine, predsjednik Izvršnog odbora Narodne stranke Slaviša Guberinić, koji od 2011. u Podgorici na vlasti održava Miomira Mugošu, pripremao je teren za ono što se danas dešava. Tada je rekao da srpski narod mora konačno da odluči: ,,Ili će biti topovsko meso u ratu dvije zavađene strane ili će se okrenuti svojim nacionalnim interesima i početi da rješava svoje probleme.” Odlučili su se, izgleda, za interese.
Teren je pripremao i nekadašnji lider Narodne stranke, advokat Dragan Šoć, koji je već imao iskustva u saradnji sa DPS-om. U vrijeme koalicije Da živimo bolje, koju su činili DPS, SDP i NS, zauzimao je poziciju ministra pravde. Tada narodnjacima nije smetao SDP. Šoć ima iskustvo i sa Mugošom: jedno vrijeme je sa njim bio na čelu Koordinacionog tima, koji je upravljao Podgoricom.
Šoć sada popločava put za ponovnu saradnju sa bivšim koalicionim partnerima, DPS-om: ,,Nije bitno ko bi vodio vladu, ona u ovom momentu ne može da se zamisli bez DPS-a, što god mislili mi o tome, oni bi mogli konačno da stave tačku na podjele između Srba i Crnogoraca”. Da podsjetimo: DPS je partija najodgovornija, recimo, za aferu Snimak.
Još jedan narodnjak, Predrag Drecun, lijepo se snalazio u Đukanovićevom društvu. Kad je Narodna stranka ušla u pomenutu koaliciju Da živimo bolje Drecun postaje potpredsjednik Vlade zadužen za privatizaciju. Potom je u Savjetu za privatizaciju, na čijem je čelu bio tadašnji premijer Filip Vujanović, Drecun postao – ministar rada i socijalnog staranja.
Sredinom dvijehiljaditih Drecun se hvalio: ,,Imao sam jakih verbalnih napada na predsjednika Mila Đukanovića, ali kad god bismo se sastali poslije toga, pružili bismo ruku jedan drugome. Za Novu godinu ili Božić, u skladu sa tradicijom, izljubili bismo se”. Narodnjačka tradicija je čudo.
Nakon političke karijere, u društvu ljudi iz DPS-a, dobro mu je krenulo. Iako je, polovinom devedesetih, za vrijeme koalicije Narodna sloga često vikao ,,Vratite pare”, koncem 2009. završio je u blizini para braće Đukanović. Te godine postao je glavni izvršni direktor Prve banke, čiji je većinski vlasnik rođeni brat premijera Aco Đukanović.
Poslije toga, sredinom 2012. godine, prelazi na poziciju izvršnog direktora First fajnenšl banke, u vlasništvu grčkog brodovlasnika Viktora Restisa, čija je firma Adrijatik propertiz i zakupac Miločera, Svetog Stefana i Kraljičine plaže. Krajem prošle godine Restis, kojeg u Grčkoj sumnjiče za pranje novca, prodaje akcije banke za pola miliona eura. Osam odsto akcija kupio je Drecun.
Jedan od osnivača i dugogodišnji predsjednik Narodne stranke Novak Kilibarda jednom je, ispostaviće se valjano, procijenio karakter svog bliskog saradnika Drecuna: „Nije imao ništa protiv da se nađe tamo gdje su pare”.
Izvor Monitora, član OO NS Kotor i bivši visoki funkcioner stranke, koji je insistirao na anonimnosti, tvrdi da je sadašnje zbližavanje NS-a i Predraga Popovića sa DPS-om počelo mnogo ranije, u godinama nakon crnogorskog referenduma. „Sjednice GO, Predsjedništva, opštinskih odbora bile su sve rjeđe, a sve češće se pričalo da se mi diskretno guramo u ruke DPS-a i da sadašnji lider narodnjaka radi sve da tako i bude.”
Iako Popović tvrdi da „se u NS nijesu obradovali pozivu u vlast zbog nekakvih lukrativnih razloga, političkog interesa i tako dalje”, bivši funkcioner NS-a tvrdi da se njemu i družini sada žuri u zagrljaj sa DPS-om jer je to, kako kaže, jedini način da politički opstanu. „Maska je teza da oni to rade zbog interesa Srba u Crnoj Gori. Pričaju o ugroženosti Srba, o getoizaciji nas kao naroda, a tu nema nikakve istine. Danas u Crnoj Gori nije problem ko je koje nacije, već svi živimo na ivici egzistencije, ne brojimo se više po zastavama i grbovima, nego nam je bitno da prehranimo porodice.”
Sagovornik Monitora smatra da će DPS prihvatiti narodnjake i iskoristiti ih. „Kako bi fingirala neku demokratičnost, kako bi nekome ‘dokazali’ da oni vode računa o svakom narodu, kako je mjesto predstavnika srpskog naroda popunjeno, a u suštini će im dati mrvice sa kojima će biti zadovoljni, jer im je lični interes iznad svega.”
Na tvrdnje iz Narodne stranke da ni po koju cijenu ne žele sa SDP-om Ranka Krivokapića, te da im je za razliku od njih DPS prihvatljiv, naš izvor odgovara da oni žele „umjesto SDP-a”: „Njihov cilj je da SDP izbace iz vlasti. Cilj je da zauzmu mjesto SDP-a u vladi.” To se poklapa sa tvrdnjama upućenih da Đukanovićev poziv Srbima ima samo jedan, makijavelistički cilj: disciplinovanje manjeg koalicionog partnera – SDP-a.
Odnos prema Krivokapićevoj partiji narodnjacima je postao alibi i za odnos prema opoziciji: „Oni su sada (NOVA – prim. a.) aktivni sudionici političke scene Crne Gore, oni su u parlamentu. Oni ne žele da sarađuju sa DPS-om, ali u isto vrijeme sarađuju sa SDP-om, to im ne smeta. I imaju tvrdi dil sa SDP-om na svim nivoima, samo što ne smiju da to javno kažu, jer znaju kako će Srbi da reaguju”.
Poslanik Nove Goran Danilović za Monitor povodom takvih izjava kaže da je tačno da Nova „hoće da smijeni Mila, te da Milo ima želju da smijeni nas. Samo Narodna stranka tu nema šta da traži: njih je smijenio crnogorsko-srpski narod, pošto je to za njih isto.”
Na koncu, sve navedene istupe narodnjaka, ali i samoga sebe, najbolje je definisao osnivač partije Kilibarda, objašnjavajući nastanak partije: ,,Nakon AB revolucije jednoga dana dobijem poruku posredstvom jednog novinara da bi bilo dobro da organizujem stranku, jer nastupa višepartijski sistem. I ja organizujem Narodnu stranku. Dakle, po preporuci koja je stigla iz vlasti koja je htjela da ima neku navodno opozicionu partiju… Neki ove činjenice predočavaju tako kao da je Udba osnovala Narodnu stranku. Jeste i Udba sigurno učestvovala, ali po nalogu tadašnje vlasti.”
Kako tada, tako danas: kada zatrebaju vlasti – tu su.
Marko MILAČIĆ
Komentari
DRUŠTVO
RAMBO AMADEUS, NEPLANIRANO NASILJE: Čovječe, posrami se

Producentkinja TV emisije Dnevnica Lejla Kašić objavila je da je poznati muzičar Antonije Pušić seksualno uznemiravao i vrijeđao na snimanju posljednje epizode. Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić. Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtvu kulturnog modela u kojem živimo. Onda su gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Podržale su je brojne NVO i građanski aktivisti
Seksualno uznemiravanje je, prema konvenciji Savjeta Evrope, svako neželjeno verbalno ili neverbalno, odnosno fizičko ponašanje seksualne prirode u svrhu, odnosno uz ishod povrede dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća i uvredljiva atmosfera. U crnogorski Krivični zakonik tek treba da se uvede ovo krivično djelo.
U Crnoj Gori mnogi ne priznaju seksualno uznemiravanje kao vrstu nasilja nad (najčešće) ženom i dovođenje te osobe u ponižavajući položaj. U brojnim komentarima na ispad čuvenog muzičara Antonija Pusića, koji nastupa pod pseudonimom Rambo Amadeus, ta svijest je došla do punog izražaja.
„Šta treba, svaka cica kojoj si rekao da ti se sviđa njeno dupe i da bi je rado pojebao iz mesta, da skoči sa varijantom da je uznemiravaš….ma daj …pa onda smo svi manijaci i ajmo u zatvor….toliko mi ide na k….cela ova varijanta gde sve žene skaču da kamenuju nekog, a pri tome se žale da nema pravih muškaraca i zato su same, a pri tome imamo ekspanziju svih vrsta polova i trans budalaština“, navodi se u jednom od komentara.
Lejla Kašić, voditeljica i producentkinja TV emisije Dnevnica, objavila je da je Antonio Pusić, u toku snimanja, seksualno uznemiravao i omalovažavao. Nije htjela da govori o detaljima. Slučaj je prijavila policiji.
Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić. Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtve kulturnog modela u kojem živimo. U međuvremenu su gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama razuzdano vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Od toga da je sve zaslužila, do toga da namjerno diže paniku kako bi se proslavila preko popularnog muzičara iz Herceg Novog.
„Ona je ozbiljan bolesnik…ali kako da je kriviш jadnu kad niko živ ne zna za nju, a silno želi da postane poznata… Platiće ova Rambu nekoliko miliona i raznim valutama za ovo“, kazao je jedan od komentatora.
Rambo je u reagovanju ukazao da je sve skupa u stvari bila kulminacija njegove nervoze zbog koncepta emisije. Inače radi se o emisiji koja se odavno emituje i čiji koncept nije nikakva tajna. Na učestvovanje u Dnevnici Pušić je dragovoljno pristao. Lejlu Kašić, on je i u reagovanju, objavljenom na svom fb profilu, nazvao „ludačom“ i ustanovio „da treba da se liječi“. Odbio je da joj se izvini.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način

Viši sud u Podgorici oslobodio je gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića optužbi da je negiranjem genocida u Srebrenici širio mržnju. Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina
Televizija Crne Gore prikazivala je u večeri 29. decembra 2021. godine bosanskohercegovački film Quo vadis, Aida. Riječ je kinematografskom ostvarenju Jasmile Žbanić, nominovanom za prestižnu američku nagradu – Oskar, a dobitnik je i više značajnih međunarodnih nagrada. Film obrađuje genocid u Srebrenici 1995. godine.
Iste večeri, pred prikazivanje filma, okupilo se nekoliko desetina, uglavnom, srednjovječnih muškaraca da protestuju protiv filma. Skup su, navodno, organizovali pripadnici pravoslavnih bratstava, koji svoje nacionalističke ideje i pokliče često kriju iza vjere i humanitarnog rada. Na glavnom ulazu u Radio-televiziju Crne Gore raširili su transparent – „Srebrenica nije genocid“. Riječi na transparentu obrazložio je i epski pjesnik Slavko Perošević, počasni član nikšićkog pravoslavnog bratstva Zavjetnici Tvrdoš. „Smatramo da zločin koji se dogodio u Srebrenici nikako ne može biti tretiran kao genocid… Može da se razmatra na nekim nivoima da li se u Srebrenici dogodio određeni zločin. Sigurno je da se i dogodio. Strijeljanje ratnih zarobljenika može da se tretira kao ratni zločin, ali nikako kao genocid“, kazao je tada on.
Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina.
„Kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda“, navodi se u Krivičnom zakoniku Crne Gore.
Više državno tužilaštvo u Podgorici u ovom događaju tada je pokrenulo izviđaj, ali je donijelo odluku da nije počinjeno nijedno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Oni su predmet proslijedili Upravi policije kako bi utvrdili da li u ovim radnjama ima prekršaja. Međutim, ni policija nije našla da je u radnjama ovih lica bilo nekih kršenja zakona.
Tužilaštvo je nastavilo da ignoriše širenje mržnje, koje se moglo čuti u pjesmama i vidjeti na transparentima koje su nosile ove grupe dok su demonstrirale na ulicama. Sve dok u Skupštini Crne Gore nije usvojena Rezolucija o Srebrenici.
Nakon toga je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, član Glavnog odbora Demokratskog fronta (DF) i Nove srpske demokratije (NSD), koji je navodno blizak sa gorepomenutim pravoslavnim bratstvima, na jednoj srbijanskoj televiziji ponovio tezu da Srebrenica nije genocid. On je tada kazao da se u Skupštini vidjelo ko je izdajnik, da su Srbi napadnuti i da treba da se brane.
„Uostalom, mislim Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim nije bio genocid u Srebrenici“, kazao je Kovačević.
Demokratska partija socijalista tada je podnijela krivičnu prijavu protiv Kovačevića. Više državno tužilaštvo u Podgorici je ovog puta podiglo optužni predlog protiv gradonačelnika Nikšića. Smatrali su da je javnim negiranjem genocida širio nacionalnu i vjersku mržnju.
„U predmetu formiranom u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, protiv M.K., zbog krivičnog djela – izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, nakon sprovedenog postupka izviđaja tokom kojeg je isti saslušan u svojstvu osumnjičenog, na okolnosti povodom iznijetog stava o genocidu u Srebrenici, koji je iznio u emisiji Usijanje dana na TV Kurir, dana 18. 06. 2021. godine, te prikupljenih drugih neophodnih dokaza, ovo tužilaštvo je protiv M.K. podnijelo optužni predlog Višem sudu u Podgorici zbog navedenog krivičnog djela“, objasnila je tada rukovoditeljka tog tužilaštva Lepa Medenica.
Međutim, sud je utvrdio da tužilaštvo nije dokazalo da je način negiranja genocida bio takav da može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema grupi lica ili članu neke takve grupe. U obrazloženju presude sud se pozvao i na presudu evropskog suda u Strazburu u predmetu Perinček protiv Švajcarske. Tužilaštvo je prošle sedmice uložilo žalbu na ovakvu odluku.
Dio pravnika sa kojima je razgovarao novinar Monitora, smatraju da ovaj slučaj nije mogao biti primijenjen u ovom predmetu jer je Perinček u Švajcarskoj negirao genocid Otomanske imperije nad Jermenima 1915. godine. Iako je Švajcarski nacionalni savjet ovaj događaj priznao kao genocid, on nije kao takav priznat međunarodnom presudom. A genocid je zločin koji mora utvrditi sud, što je bio i razlog presude Evropskog suda protiv Švajcarske. S druge strane, međunarodni sud u Hagu je donio presudu da je u Srebrenici počinjen genocid.
Drugi pravnici smatraju da, kao i u ovoj međunarodnoj presudu, tužilac Višeg tužilaštva nije dokazao kako je izjava Kovačevića izazvala ili mogla da izazove javne nerede i nemire. To je Evropski sud i naveo u svojoj presudi u korist Perinčeka.
Neki pravnici apostrofiraju dvostruke standarde tužilaštva kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici. Bivši ministar pravde Vladimir Leposavić, pravoslavna bratstva ili, pojedini predstavnici Srpske pravoslavne crkve, nijesu izvedeni pred sud zbog izjava sličnih Kovačevićevoj. Jedina razlika je što je protiv Kovačevića krivičnu prijavu podnijela partija za čijeg zemana je postavljena većina tužilaca.
Uglavnom, negiranje genocida u Crnoj Gori je i dalje nekažnjivo. A gradonačelnik Kovačević je javnosti pozat i po pjevanju pjesme u kojoj „kukaju bule“.
Deset mjeseci zbog poziva na klanje Cetinjana
Posljednji izvještaj državnog tužilaštva (za 2021) kaže da je zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje prijavljeno 45 osoba. Najviše ih je gonjeno zbog govora mržnje na internetu.
Većinu prijava tužilaštvo je odbacilo. Tužioci su odlučili da ne gone 32 osobe. Većina optuženih je završila u zatvoru.
„Sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda; protiv 3 lica donijete su oslobađajuće presude“, navodi se u izvještaju.
Uvidom u nekoliko javno dostupnih presuda može se vidjeti da su ljudi većinom pozivali na nasilje prema određenoj nacionalnoj ili vjerskoj grupi. U jednoj presudi navodi se da je okrivljeni podsticao na nasilje i mržnju u ime religije. Za to krivično djelo dobio je 10 mjeseci zatvora.
„Na svom profilu koji je registrovan pod imenom ’S.M.’ objavio govor sadržine ’Ja sam spreman za Cetinje. Malo mi se grb iskrivio, ali dobro. Drma mi se, drma mi se na šubari cveće, ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće. Svi na Cetinje, aloo! Nema, nema zajebancije, evo kapa se pripremila, jedno dva- tri noža da ponesemo i boli nas uvo’, piše u presudi.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja

Ni nakon skoro 18 godina od ubistva inspektora Slavoljuba Šćekića nema pravosnažne presude
Slučaj ubistva visokog inspektora Slavoljuba Šćekića ni nakon skoro 18 godina nije makao dalje od početka. Nakon pravnog nadgornjavanja, slučaj protiv grupe koja se tereti za ovaj zločin našao se pred sudijama Apelacionog suda, gdje je nedavno na nedoređeno vrijeme odgođeno suđenje kako bi se vještaci mogli izjasniti o tome da li je drugooptuženi Ljubo Bigović zdravstveno u mogućnosti da prati sudski postupak i aktivno učestvuje u njemu.
Neizvjesno je kada će stići nalaz, a još neizvjesnije da li će i kada optuženi Bigović biti u mogućnosti da učestvuje u postupku.
Tokom ranijih sjednica, tačnije prije dvije godine, kada se slučaj ubistva Šćekića razmatrao nakon što je prvo Ustavni, a potom Vrhovni sud ukinuo osuđujuće presude, vještaci medicinske struke neposrednim pregledom optuženog Bigovića, ali i njegove dokumentacije ustanovili su da nije sposoban za suđenje ni u narednih šest mjeseci.
Kako su se konačno stekli uslovi za održavanje sjednica, sudije Apelacionog suda su ih i održale, a potom donijele odluku da presudu treba ukinuti i vratiti Višem sudu u Podgorici da ponovo sudi. Do suđenja ipak nije došlo jer je u novembru prošle godine Viši sud zatražio mišljenje od Vrhovnog suda Crne Gore – ko sada treba da sudi ovoj grupi.
Vrhovni sud je naglasio da suđenje i presudu u ovom slučaju moraju preuzeti sudije Apelacionog suda, koje su do sada dva puta ukidale odluku. Tako je vruć kromir vraćen sudijama Apelacionog suda koje će imati pred sobom težak posao – da urade ono što su u ukidnom rješenju sugerisale nižim kolegama da sprovedu kao dokaz – neposredno saslušanje Zorana Vlaovića zvanog Bohum, zaštićenog svjedoka u postupku za ubistvo policijskog funkcionera. Osim toga naloženo je da se u komunikaciji sa Upravom za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) utvrdi kako je i zbog čega usvojena njegova molba za prekid izdržavanja kazne zatvora.
Slavica Šćekić, sestra ubijenog inspektora, u razgovoru za Monitor ističe da je na ubistvo njenog brata Slavoljuba država zaboravila u potpunosti.
„Apsolutno ne mare za činjenicu da je Slavoljub život izgubio samo zato što je nju štitio od mafije i organizovanog kriminala. Zato što je štitio njen ustavni poredak i živote svih njenih građana. Na sve to država je zaboravila, potpuno svjesno, ne mareći za njenu odgovornost za Slavoljubovo ubistvo. Bez ikakve sumnje i dileme, država je odgovorna za Slavoljubovo ubistvo, jer ga nije zaštitila od mafije, kako one spolja, tako i one unutar nje same“, kaže ona. „Možda je taj zaborav proizvod pritiska mafije? Sve na to ukazuje! Zaboravili su i obećanje dato 2005. godine, kada je ubijen moj brat. Kada su se zvaničnici prosto takmičili ko će više dati lažnih obećanja da će rasvijetliti ubistvo moga brata. Bila su im puna usta lažnih obećanja da će biti kažnjeni svi oni koji su izvršili zločin nad Slavoljubom. Ali, sve je ostalo samo na obećanjima“, kaže sestra ubijenog inspektora.
Za razliku od države, kaže ona, lik i djelo njenog brata, osim porodice, nijesu zaboravili građani koje je štitio od mafije.
„Narod nije zaboravio niti lik niti djelo moga brata Slavoljuba. I to je satisfakcija za tugu i bol njegove porodice, kaže Šćekić.
Otkriva i da za više od sedamnaest godina od ubistva, niko iz državnih organa, i Slavoljubovih kolega nije došao da posjeti mjesto gdje je on lišen života, niti da položi vijenac ispred biste u krugu Policijske akademije u Danilovgradu.
„Moj brat nije zaslužio ovakav odnos države prema njemu i njegovoj žrtvi. Država nije smjela da dozvoli da sudski postupak traje skoro dvije decenije. Država ne smije dozvoliti da ubistvo ostane nerasvijetljeno u potpunosti. Da ostanu nekažnjeni počinioci i nalogodavac ovog teškog zločina nad mojim bratom. Ali, kako stvari stoje, uzalud su svi vapaji porodice, država je to odavno već prećutno dozvolila po nalogu mafije i mafijaškog bosa“, kaže ona.
Dodaje da bez obzira na agoniju, muke i patnju koje trpi, porodica nikada neće odustati od pravde, sve dok ne budu kažnjeni svi koji su učestvovali u ubistvu, na direktan ili indirektan način.
Za ubistvo inspektora Šćekića, nepravosnažno su na po 30 godina zatvora osuđeni – Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović.
Bigović i Boreta optuženi su da su organizovali, a Čila Šćekić i Vujadinović da su izvršili zločin. Sada pokojni Alan Kožar osuđen je na šest godina zatvora za bombaški napad na Hotel Splendid.
Načelnik Uprave za opšti kriminalitet ubijen je 30. avgusta 2005. godine, sat iza ponoći, na svega 15-ak metara od porodične kuće u podgoričkom naselju Tološi.
Uzaludna posjeta
Baranin Ljubo Bigović, nakon što ga je tokom 2021. godine u spuškom zatvoru posjetio odlazeći premijer Dritan Abazović, dva puta je sprovođen u tužilaštvo kako bi dao svoja saznanja o tome ko je organizovao ubistva policijskog starješine Slavoljuba Šćekića, ali i ubistva bivšeg urednika Dana Duška Jovanovića. Bigović, navodno, tokom tih posjeta, tužiocima nije ništa značajno saopštio. Naprotiv odbio je da komentariše bilo šta.
O svojoj posjeti zatvoru, Abazović se, prije skoro dvije godine, javno „pohvalio“ medijima, uvjeravajući ih da će zločini biti rasvijetljeni.
„Ja sam posjetio visokopozicioniranog kriminalca u Spužu povodom jako važnog slučaja, kojeg izgleda neko želi da opstruira. Primio sam pismo i obavijestio sam nadležnog tužioca koji je preduzeo sve aktivnosti. Obavijestio sam Viši sud koji je morao da mi da odobrenje, a zatim posjetio i obavio razgovor sa jednim stanovnikom UIKS-a“, kazao je Abazović.
On je kazao da je posjeta bila u cilju „jednog velikog predmeta”, o kome nije htio da priča – „jer bi ga tako upropastili”. Samo par sati kasnije mediji su ipak saznali koji je to predmet, a Abazovićeve riječi do danas su ostale samo – obećanje.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
-
Izdvojeno2 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS2 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS3 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS1 sedmica
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO3 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU2 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Veliki prelom
-
Izdvojeno2 sedmice
OPET O POZAJMICI I SUMNJIČENJU MILOJKA SPAJIĆA: Agenda za izbore i posao za tužilaštvo