Kada sistem, tj. državne institucije nijesu u stanju da uspostave društvenu pravdu svaka alternativa je dobro došla u očima onih koji pravdu iščekuju. Osjećaj da od najokrutnijeg i najpohlepnijeg ima lukaviji i vještiji ohrabruje čovječje saznanje da ničija ne gori do vijeka. Britanska serija Prevaranti, u produkciji kanala BBC, je jedna od najpopularnijih danas. To je priča o ekipi vrhunskih prevaranata koji obmanjuju pohlepne prevarante. Gramzivi i pohlepni su njihova ciljna grupa. Spektar onih koje oni obrađuju je širok, od pohlepnih bankara, kockara, industrijalaca, narkobosova, tajkuna pa do korumpiranih administranata. Varaju one koji do posljednje kapi cijede poštenog i napaćenog čovjeka. Junaci serijala su Robin Hudovi- dvadeset prvog vijeka. Humani prevaranti kažu da nije moguće prevariti poštenog čovjeka. Moguće je prevariti samo onoga ko za malo želi da dobije sve. Režiser je imao jasnu namjeru da napravi likove koji ne varaju i ne podrivaju sistem već udaraju samo na njegove nezdrave elemente. Čovjek je željan pravičnosti i jednakosti. Ovim idealima treba da teži država. Ako to ona nije u stanju, onda su arbitri pravde robin-hudovski prevaranti. Njihove obmane su alternativna preraspodjela društvenog bogatstva. Bogatstva kojeg su drugi nelegalno prigrabili.

Moralne granice se pomjeraju. Ljudski je željeti da neko stane na put hladnokrvnim krvopijama. No prevara je prevara. Pred zakonom su svi isti. Ili bi bar tako trebalo da bude. Država reguliše društvenu pravdu i ne smije imati konkurenciju u njenom sprovođenju.

Nevolje počinju kada oni koji predstavljaju zakon obmanjuju društvo. Najgore je kada narodnim predstavnicima, kreatorima pravila igre i sprovodiocima zakona, institucije služe kao paravani za bogaćenje. Gubi se osnovni smisao sistema, održavanje reda, harmonije i pravičnosti.

Realna Crna Gora ima realne, pohlepne prevarante. Prevarante svih vrsta. Tranzicija se potrudila da ih iznjedri. Zajednički im je na sumnjiv način stečen kapital. Imali su monopol i zaštitu u ubiranju novca od trgovine cigaretama, naftom, drogama, oružjem. Otuđili su zemlju, šume, vode, kompanije… Imovinska disproporcija između bogatih i siromašnih je dokaz tome.

Bilo bi zanimljivo viđeti u stvarnosti da neko prevari naše prevarante. U dijapazonu crnogorskih prevaranata nemoguće je naći nekog ko bi njih prevario. Nije ni čudo jer su naši gramzivci u sistemu i nad sistemom. Svaki napad na njih bi bio okarakterisan kao napad na nezavisnu i međunarodno priznatu državu Crnu Goru.

Kako ih prevariti ako se ništa ne vodi na njihovo ime? Kako opljačkati one koji bogatstva štite sistemom i savršenim paravanima? Postoje samo glasine, priče i navodi o nelegalnosti njihovih miliona. I to ne bilo čiji milioni već premijerovi, njegove familije i prijatelja. Njegov dugogodišnji drug i kolega a naš vicepremijer ne zaostaje po bogatstvu u tim pričama. Nije krivi dio ni ministrima. I ptice na grani znaju, ali naravno bez svjedoka i dokaza, da u vladi imamo ministre koji imaju udjela u kompanijama širom Crne Gore. Najizvikanija priča je o ministru koji ima građevinsku kompaniju sa monopolom u izgradnji puteva po Crnoj Gori. Nabrajanju ne bi bilo kraja. Zanimljiv je fenomen nadimaka naših gradonačelnika tj. oblasnih šerifa. Njihovi nadimci su „10%”, „20%” ili „30%” u zavisnosti od toga koliko se ugrađuju u sklapanju poslova na svojim teritorijima. U ovom galimatijasu sistemskih kapitalista teško da bi se ko usudio njih prevariti.

Kada bi u dnevnim novinama osvanuo novinski naslov da je neki od pomenutih prevaranata ojađen za značajnu svotu, sigurno je da bi se tome radovalo 90 odsto crnogorske raje. Ne zato što je društvo zlobno pa se raduje tuđem zlu već zbog doživljaja kosmičke pravde. Pravde koju sistem nije u stanju da obezbjedi.

Naši pohlepni prevaranti mogu da odahnu. Niko nije toliko lud da krene na njih. Brzo se gubi glava. No i raja ima svoj adut. Jedino malo mjesto u kojem može da izvrši „prevaru” prevaranata. Ako ga se ikad sjeti. To mjesto je glasačka kabina. Krug olovkom može da razbije njihove iluzije o nepobjedivosti.

Miodrag RAŠOVIĆ

Komentari