Povežite se sa nama

Arhiva

Prevaranti

Objavljeno prije

na

Kada sistem, tj. državne institucije nijesu u stanju da uspostave društvenu pravdu svaka alternativa je dobro došla u očima onih koji pravdu iščekuju. Osjećaj da od najokrutnijeg i najpohlepnijeg ima lukaviji i vještiji ohrabruje čovječje saznanje da ničija ne gori do vijeka. Britanska serija Prevaranti, u produkciji kanala BBC, je jedna od najpopularnijih danas. To je priča o ekipi vrhunskih prevaranata koji obmanjuju pohlepne prevarante. Gramzivi i pohlepni su njihova ciljna grupa. Spektar onih koje oni obrađuju je širok, od pohlepnih bankara, kockara, industrijalaca, narkobosova, tajkuna pa do korumpiranih administranata. Varaju one koji do posljednje kapi cijede poštenog i napaćenog čovjeka. Junaci serijala su Robin Hudovi- dvadeset prvog vijeka. Humani prevaranti kažu da nije moguće prevariti poštenog čovjeka. Moguće je prevariti samo onoga ko za malo želi da dobije sve. Režiser je imao jasnu namjeru da napravi likove koji ne varaju i ne podrivaju sistem već udaraju samo na njegove nezdrave elemente. Čovjek je željan pravičnosti i jednakosti. Ovim idealima treba da teži država. Ako to ona nije u stanju, onda su arbitri pravde robin-hudovski prevaranti. Njihove obmane su alternativna preraspodjela društvenog bogatstva. Bogatstva kojeg su drugi nelegalno prigrabili.

Moralne granice se pomjeraju. Ljudski je željeti da neko stane na put hladnokrvnim krvopijama. No prevara je prevara. Pred zakonom su svi isti. Ili bi bar tako trebalo da bude. Država reguliše društvenu pravdu i ne smije imati konkurenciju u njenom sprovođenju.

Nevolje počinju kada oni koji predstavljaju zakon obmanjuju društvo. Najgore je kada narodnim predstavnicima, kreatorima pravila igre i sprovodiocima zakona, institucije služe kao paravani za bogaćenje. Gubi se osnovni smisao sistema, održavanje reda, harmonije i pravičnosti.

Realna Crna Gora ima realne, pohlepne prevarante. Prevarante svih vrsta. Tranzicija se potrudila da ih iznjedri. Zajednički im je na sumnjiv način stečen kapital. Imali su monopol i zaštitu u ubiranju novca od trgovine cigaretama, naftom, drogama, oružjem. Otuđili su zemlju, šume, vode, kompanije… Imovinska disproporcija između bogatih i siromašnih je dokaz tome.

Bilo bi zanimljivo viđeti u stvarnosti da neko prevari naše prevarante. U dijapazonu crnogorskih prevaranata nemoguće je naći nekog ko bi njih prevario. Nije ni čudo jer su naši gramzivci u sistemu i nad sistemom. Svaki napad na njih bi bio okarakterisan kao napad na nezavisnu i međunarodno priznatu državu Crnu Goru.

Kako ih prevariti ako se ništa ne vodi na njihovo ime? Kako opljačkati one koji bogatstva štite sistemom i savršenim paravanima? Postoje samo glasine, priče i navodi o nelegalnosti njihovih miliona. I to ne bilo čiji milioni već premijerovi, njegove familije i prijatelja. Njegov dugogodišnji drug i kolega a naš vicepremijer ne zaostaje po bogatstvu u tim pričama. Nije krivi dio ni ministrima. I ptice na grani znaju, ali naravno bez svjedoka i dokaza, da u vladi imamo ministre koji imaju udjela u kompanijama širom Crne Gore. Najizvikanija priča je o ministru koji ima građevinsku kompaniju sa monopolom u izgradnji puteva po Crnoj Gori. Nabrajanju ne bi bilo kraja. Zanimljiv je fenomen nadimaka naših gradonačelnika tj. oblasnih šerifa. Njihovi nadimci su „10%”, „20%” ili „30%” u zavisnosti od toga koliko se ugrađuju u sklapanju poslova na svojim teritorijima. U ovom galimatijasu sistemskih kapitalista teško da bi se ko usudio njih prevariti.

Kada bi u dnevnim novinama osvanuo novinski naslov da je neki od pomenutih prevaranata ojađen za značajnu svotu, sigurno je da bi se tome radovalo 90 odsto crnogorske raje. Ne zato što je društvo zlobno pa se raduje tuđem zlu već zbog doživljaja kosmičke pravde. Pravde koju sistem nije u stanju da obezbjedi.

Naši pohlepni prevaranti mogu da odahnu. Niko nije toliko lud da krene na njih. Brzo se gubi glava. No i raja ima svoj adut. Jedino malo mjesto u kojem može da izvrši „prevaru” prevaranata. Ako ga se ikad sjeti. To mjesto je glasačka kabina. Krug olovkom može da razbije njihove iluzije o nepobjedivosti.

Miodrag RAŠOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Arhiva

Giljotina za ekonomiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gušenjem slobode guši se ekonomija.To ne zna crnogorski premijer, a ni njegovi ministri. Njihovu ekonomsku politiku dugo trpimo. Odakle dolaze ljudi koji vladaju? Sa brda i dolova naše male Crne Gore. To su potomci predaka koji su vitlali sa jataganima. To su djeca roditelja koji su nedavno udahnuli industrijski dim i povjerovali u san o jednakosti među ljudima. To su akteri ratova devedesetih. To su nazovi komunisti, kontrolori državnih resursa, kojima je neko na uho šapnuo: „Vrijeme je. Bogati se”. Uporedo sa procesom bogaćenja zadržana je i državna uprava. Stari čuvari novog sistema. Tržište za gladne rođake, kumove i prijatelje. Mješoviti javno – privatni sektor na crnogorski način. Način, koji guši slobodne i progresivne. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Arhiva

A poslije krize?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Finansijska kriza, koja evo već više od godinu dana udara po svjetskoj privredi pokazuje znake popuštanja, pa nam omogućava da procijenimo štetu koju je iza sebe ostavila. Privrede su oslabljene, loše unutrašnje veze izašle su na vidjelo, a preduzeća u škripcu zbog manje tražnje i nedostatka kredita. Ali najgore je možda prošlo. Sa stanovišta političara, sada je ključno izvući prave pouke iz duboke recesije kako bi potezi nakon krize obezbjedili jače osnove i strukture otporne na neke buduće ekonomske šokove. To posebno važi za male privrede, koje nijesu raznolike. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Arhiva

Kafana u defanzivi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok je godinu dana unazad globalni ekonomski i finansijski svijet proživljavao najdramatičnije dane stoljeća, pokušavajući da pojmi šta se desilo, u Crnoj Gori smo se još koji mjesec bavili kafanskim biznis pričicama da će nas ukupna kriza struke mimoići, jer – koga sljeduje da izmisli toplu vodu u ovakvo vrijeme ako ne nas. Međutim, život se uobičajeno odvija van skučenih kafanskih zidova i(li) suženih poslovnih projekcija onih kojima je bastalo. Na prve naznake krize tipična agresivnost, definisana neoliberalno, nestručno kao najvažnija tržišna komponenta, je bila usmjerena ka državi. U odsustvu strategija razvoja i poslovnih planova za podignute kompanije s ciljem umanjenja negativnih efekata krize, država je izabrana kao prirodna adresa za žalopojke i samoupravnu kuknjavu, pa se prevaziđenim modelom traži(o) oprost svakojakih poreza i prebacivanje odgovornosti u vezi zaposlenih na budžetske troškove. Drugi talas javnog napada naših privrednika/poslodavaca/biznismena targetira bankare, pošto su ove godine bankari odlučili da malo uvedu red u interno upravljanje rizicima, odnosno da dokažu/izmole svoje poslovne klijente, dužnike, da je u njihovom interesu da im knjige i izvještaji budu transparentni i kvalitetni, puni suštinskih, a ne friziranih podataka. (više…)

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo