Povežite se sa nama

FOKUS

PREVIRANJA U KOALICIJI ZA BUDUĆNOST CRNE GORE: Ko se kome moli

Objavljeno prije

na

Dok se DPS sprema za svoja prva opoziciona iskustva, izgarajući na domoljubnom kursu,  čelnici DF-a ponavljaju prepoznatljivu matricu nacionalnih prebrojavanja i podjela

 

Tinjalo je i ranije, a rasplamsalo se sredinom septembra, nakon što je nosilac koalicione liste Za budućnost Crne Gore (ZBCG) Zdravko Krivokapić gostovao na sarajevskoj Face TV. Uslijedio je sastanak predstavnika nove parlamentarne većine i sveštenstva u Manastiru Ostrog sa koga su stigle informacije da su Andrija Mandić i Milan Knežević zahtijevali od budućeg mandatara da ljepše govori o vlastima u Srbiji, posebno o predsjedniku Aleksandru Vučiću.

Oglasio se, potom, i predsjednik Srbije i tamo svemoćne Srpske narodne stranke (SNS). Vučić bješe navodno ljut zbog priče o njegovim „poslovnim varijantama“ sa predsjednikom DPS-a i Crne Gore Milom Đukanovićem. Pa je Krivokapiću poručio  kako govori neistine. I priprijetio nekim budućim susretom u Beogradu. „Siguran sam da će donijeti dokaze ili reći da je lagao. Pošto tih dokaza nema, moraće da prizna da je govorio neistine…“, kazao je  Vučić objašnjavajući novinarima kako on, zapravo, nikad nije sreo Krivokapića, Dritana Abazovića i Aleksu Bečića. Sjetio bi se.

Za njega su, kaže, važna srpska braća i prijatelji Mandić, Knežević i (Marko) Milačić. Slijedile su nove kritike na račun potpisnika Sporazuma triju koalicija sa većinom u Skupštini Crne Gore. ,,To što svi oni žele da pokažu kako su daleko od Srbije, da nisu beogradske filijale, mi sa tim nemamo problem“.

(Ne)očekivano, Vučićevim kritikama na račun Zdravka Krivokapića pridružio se Andrija Mandić.

„Da sam na mjestu Aleksandra Vučića, postupio bih isto. Takva izjava Krivokapića ne samo da nije tačna, već nanosi veliku štetu. Ako postoje neki dokazi, a očigledno ne postoje, dobro bi bilo da budu predstavljeni, a pošto ih nema, onda bi bilo pristojno da se Krivokapić izvini Vučiću i to je ono što bi bilo prirodno“, potvrđuje Mandić Vučićeve stavove. Baš kao što je to  radio i proljetos, nakon što je predsjednik Srbije tvrdio da se u Crnoj Gori ne rade PCR testovi na korona virus. Vučić se, podsjetimo, koji dan kasnije izvinio zbog izrečene neistine, Mandić i njegovi saradnici iz DF-a prećutali su svoje neznanje. Ili lošu namjeru.

Uglavnom, Mandić  se  uz konstataciju da su ljudi u DF-u mnogo ljuti zbog Krivokapićevih izjava (ovo je, ubrzo, potvrdio i Milan Knežević), osvrnuo se i na naredne korake unutar koalicije ZBCG: „Uskoro ćemo morati o svemu tome da razgovaramo sa njim (Krivokapićem – prim. Monitora), ali mora se znati da je on u politici tek pedesetak dana, da nema iskustva i da vjerovatno kada je to izgovarao nije razmislio o mogućim posljedicama“.

Pa vi sad recite kako Mandić, 81. kandidat na poslaničkoj listi koju je predvodio profesor Krivokapić nije gotovo roditeljski strog ali pravičan prema neiskusnijem kolegi. Koji je  u svojoj prvoj političkoj utakmici, nadigrao DPS i svoju ekipu doveo u poziciju da igra za vlast. Za razliku od Mandića koji ih je, duže od dvije decenije, vodio iz poraza u poraz.  I koji se i sada svojski trudi da poruši sve ono što Krivokapić, Bečić i Abazović pokušavaju izgraditi.

Nastavak priče se, uglavnom, račva u nekoliko međusobno povezanih rukavaca za koje još ne znamo da li će završiti u istom slivu.

Da vidimo, za početak, šta je to rekao Zdravko Krivokapić za Face TV.  To što mu zamjeraju  Vučić i njegovi megafoni iz Podgorice –  da su on i Đukanović poslovno uvezani kroz gradnju Beograda na vodi – nije. On nije pominjao poslovne veze dvaju predsjednika. Ali je izrekao nešto što je u ušima bivših radikala i sadašnjih narodnjaka odjeknulo kao još veći jeres.

Krivokapić je kazao  kako se Crnom Gorom ne može trgovati u paketu sa Kosovom, Republikom Srpskom ili nekom trećom teritorijom na Balkanu. Da  citiramo: „Trgovina državama – ja mislim da je to užasno. Zamjena ovog za ono, to je scenario koji Crna Gora neće dozvoliti bilo kome, makar se taj neko zvao i predsjednik Srbije, gospodin Vučić“.

Da nije to ključ problema? I jedan od razloga što Vučić trojci prebacuje  želju da pokažu „kako su daleko od Srbije“. Nakon što su usaglasili da neće povući priznanje Kosova, napustiti NATO (mada niko ne zna kako bi se to moglo izvesti) ili promijeniti državne simbole Crne Gore. Usput, za tako nešto ova koalicija, nema potrebnu većinu. I ono što je, izgleda, najteže palo novoproglašenom vođi srpskog sveta – Krivokapićeva odluka da, kao budući premijer, u prvu službenu posjetu ode u Berlin, a ne u Beograd.

Koliko je Vućić ljut zbog svega toga možemo vidjeti na naslovnim stranicama srpskih tabloida. Ali i prepoznati u ponašanju njegovih saradnika iz DF-a, koji više i ne kriju da je za njih i njihove partije Beograd centar svemira oko koga se Crna Gora mora okretati. Bespogovorno.

Stvar je otišla toliko daleko da su u Beograd morali i mitropolit MPC-a i episkop budimljansko-nikšićki, nezvanični pokrovitelji koalicije Za budućnost Crne Gore Amfilohije Radović i Joanikije Mićović. Tamo su se, saznaje Sputnjik a prenose tabloidi (isti oni koji su ranije pisali kako Abazović i Amfilohije ne daju Srbima u vladu) susreli sa Aleksandrom Vučićem „u vrlo srdačnoj atmosferi“. Madiji manje naklonjeni vlastima u Beogradu a više okrenuti profesionalnim standardima (nova.rs) o istom susretu javljaju: „Oni su razgovarali sa Vučićem i sa namerom da mu zatraže da se spuste tenzije između njih i predvodnika pobedničke koalicije u Crnoj Gori, te da utiče na njegove saradnike iz Demokratskog fronta da ne opstruišu dogovor“.

U to se, iz Podgorice, oglasio i treći koordinator DF-a, Nebojša Medojević. Da i on doprinese miniranju trojke koja pokušava sastaviti vladu bez čelnika DF-a. Nakon zaključka da njima i njihovim političkim principima tamo nije mjesto. Prvo je Medojević objasnio kako ne može prihvatiti da se vlada sastavlja u manastirima. Potom je otkrio tajnu – Zdravko Krivokapić je čovjek koga je na čelo liste ZBCG doveo, lično, Amfilohije. Da bi, u logičnom nizu, pozvao SPC da se vrati svom poslu (vjeri i molitvi). A da vođenje politike prepusti političarima. Ako nijeste razumjeli, predsjednik Pokreta bi rado Krivokapića vratio na fakultet, nakon što je ovaj od vječitih gubitnika  napravio potencijalne pobjednike. Kako biva – odslužio je svoje.

U DF-u računaju da bi pobjedom  rukovali  bolje od bilo koga drugoga. Šta ne znaju – pitaće u Beogradu. Šta ne budu imali – tražiće tamo. Šta im Vučić zatraži – daće.

Medojević se, istovremeno, žali  kako Dritan Abazović želi (njegovo) mjesto potpredsjednika vlade zaduženog za bezbjednost. „Odustao je od ekspertske vlade. Sad hoće sektor bezbjednosti!!! A inače su zeleno lijevi. Nikad nije imao dodira sa ovim sektorom“, piše Medojević u jednom od brojnih postova koje sa zadovoljstvom prenose mediji pod kontrolom odlazećih DPS vlasti.

Cinici bi sad Medojeviću postavili pitanje njegovog iskustva „sa sektorom“. Ili ideološke profilacije (nije valjda desno crni?)  Za javnost je, ipak, važnije da joj neko predoči motive borbe za ministarstva sile i službe bezbjednosti. Ponajprije: da li tu neko želi da nešto otkrije ili sakrije od javnosti?

Još nešto što čelnici DF-a i mediji sa njihovog platnog spiska serviraju kao neporecivu činjenicu. I ako ona to nije. Riječ je o tvrdnji da su na minulim izborima u Crnoj Gori pobijedili „Srbi koje predstavljaju lideri DF-a“. A matematika  kaže da bi oni, ponovo, izgubili da su se o tome pitali Mandić, Knežević, možda Medojević i njihovi mentori iz Beograda.

Nakon što su PzP i SNP formirali svoje klubove u Skupštini, poslanički klub DF-a, koji okuplja profesionalne Srbe, može da broji 15-ak poslanika. Zavisno od toga računamo li tu nosioca liste Krivokarpića (i onoga ko će ga zamijeniti kad sastavi vladu) Marka Milačića, dr Vladimira Dobričanina, Maksima Vučinića… koji su na listu ZBCG došli iz partija koje nijesu članice DF-a (Prava CG, Ujedinjena CG, Radnička partija). To je, otprilike, petina parlamenta. Sa Medojevićevim Pokretom – četvrtina (pod uslovom da, recimo, profesor Branko Radulović nema ništa protiv politike nacionalnog prebrojavana i svrstavanja).

Nedovoljno za pobjedu. Da nije bilo Krivokapića, Bečića i Abazovića koji su shvatili da DPS svoju kleptokratiju temelji na stalnom podstrekavanju  nacionalnih podjela.

Dok se DPS sprema za svoja prva opoziciona iskustva  čelnici DF-a ponavljaju prepoznatljivu matricu. Dokazujući kako su neki glasači, jednakiji od drugih. Nacija im daje. Vjera. I Beograd. Da li je glupost, da li je zla namjera? U svakom slučaju je štetno po interese građana Crne Gore.

Na sve to, mandatar i dalje svira svoju. Pa u kolumni koju čitamo u današnjim (četvrtak) Vijestima piše: „Najvažniji izazov u ovom trenutku se zove ekonomija. Partizane i četnike, bjelaše i zelenaše trebamo ostaviti da se tjeraju po šumama istorije“.  On bi, izgleda, da nas naćera da radimo!? Izvinjenje!

 

Moda po Batu i Bećiru

Marko – Bato Carević je, po povratku na funkciju prvog čovjeka Budve pozvao  pravoslavne sveštenike da okade zgradu Skupštine opštine. Ne zna se da li je o istom trošku blagoslovljeno i zemljište na Krimovici koje je Carević uzurpirao prije šest godina (oko 500.000 kvadratnih metara), ali je taj postupak pokazao kako na uticajnim mjestima, unutar novouspostavljene većine, postoje ljudi koji na vrlo problematičan način doživljavaju svoja prava i tuđe slobode.

Ne može biti sporno da je samovoljno prisvajanje javnog prostora u ime neke nacionalne ili vjerske grupe u suprotnosti sa svim pisanim i nepisanim pravilima u bilo kojoj višenacionalnoj i viševjerskoj zajednici kakva je Crna Gora. I to bi moralo biti jasno i uzurpatoru poljoprivrednog zemljišta.

U redu je što su stigle osude i ograde URA-e i Demokrata zbog ovog postupka Carevića. Ali, one nisu dovoljne. Veselo cerekanje koje stiže iz DF-a, računajući tu i navodno građanski i proevropski Pokret za promjene, loš je znak.

Nije tu kraj postupcima koje neki objašnjavaju ličnom frustracijom a drugi mržnjom pretočenom u politički stav.

Nakon Zdravka Krivokapića, kroz toplog zeca srpskih šovinista proguran je i njegov savjetnik Srećko Crnogorac, pošto je izjavio kako su Đukanović i Vućić „dva kraka iste hobotnice“. Ne precizirajući o kakvoj je hobotnici riječ (Miloševićevoj, hibridnoj, tajkunskoj, privatizacionoj ili nekoj petoj).

Možda Bećir Vuković, predsednik Društa srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine nije bio najglasniji u odbrani vođe, ali je dao najprecizniju sliku onoga kako on i njemu slični vide budućnost Crne Gore i Crnogoraca:  „Na jednoj podzemnoj stanici shvatili smo da građanizam olako može da zameni komunizam“, jada se Vuković.

Tu ide lekcija vaskolikom srpstvu. „Ali, mene čudite vi, vi koji se tome čudite, da možete biti iznenađeni ikakvim lažima bilo kojeg Crnogorca o predsedniku Srbije“, besjedi književnik. A onda zaključuje: ,,Ima nešto i nesrećno u pojmovnom smislu Srećko Crnogorac. Ovaj oksfordski oksimoron bio je u funkciji sve do 30. avgusta 2020. Od tada, od tog kamena, od tog bedema, Crnogorac je sve više i više – demode, pa makar taj Crnogorac, igrom slučaja, nosio i ime Srećko“. Eto, tako.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLADIN LIJEK ZA GLAVOBOLJU: Obećavaju povišicu, pripremaju nove dažbine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok prosvjetni radnici, policajci, nemedicinsko osoblje u državnom sistemu zdravstva, državna i lokalna administracija… iščekuju informacije o iznosu/procentu obećane povišice, iz Vlade sve glasnije najavljuju kako se ,,ozbiljno razmatra” ponovna naplata doprinosa za zadravstveno osiguranje

 

Iz nedjelje u nedjelju, na sjednicama Vlade slušamo o povišicama plata zaposlenima u državnoj administraciji i javnom sektoru. Prošle nedjelje najavljene su veće zarade policajcima iz Specijalnog policijskog odjeljenja koji rade sa tužilaštvom i zaposlenima iz IT sektora u javnoj upravi. Vlada je pripremila prijedlog izmjena Zakona o zaradama u javnom sektoru.

Usvoje li se one, ubuduće šefovi kabineta ministara, načelnici, inspektori, savjetnici, referenti… iz sve tri grane državne vlasti i lokalnih samouprava, sve skupa oko 20.000 državnih službenika, platu neće primati po osnovu postojećeg Zakona i ranije propisanih koeficijenata (od 9,4 do 2,6) već će o njoj, uz pomoć sindikata, pregovorati po osnovu Opšteg kolektivnog ugovora (kad bude potpisan). Što bi trebalo da im donese veće zarade.

Između sjednica, ministri objašnjavaju kako je stanje u državnoj  kasi ,,neodrživo”, žale se na ,,naslijeđene probleme”  i tragaju za kreditorom spremnim da pozajmi novac (do 350 miliona) predviđen nedavnim rebalansom budžeta za 2022.  Prema saznanjima Monitora zajmodavca smo izgleda pronašli u Njemačkoj. Samo još da saznamo koliko je on spreman pozajmiti i kolike će biti kamate.

Onda slijedi malo prazničkog opuštanja, pa potraga za novim kreditima. Svejedno da li će na vlasti biti 43. ili 44. Vlada. Prema prijedlogu Zakona o budžetu za narednu godinu državnoj kasi nedostajaće oko 700 miliona.

Para treba više nego ikad. Samo za uvećane neto plate i penzije – okruglo 1.000.000.000 (milijardu) eura. Procente povišica ne znamo, ali imamo obećanje resornog ministra da će oni biti približni stopi ovogodišnje inflacije. Ugrubo, između 15 i 20 odsto.

Dok prosvjetni radnici, policajci, nemedicinsko osoblje u državnom sistemu zdravstva, državna i lokalna administracija… sa nestrpljenjem iščekuju informacije o iznosu/procentu ponuđene povišice, ministar zdravlja Dragoslav Šćekić najavljuje kako se ,,ozbiljno razmatra” ponovna naplata doprinosa za zadravstveno osiguranje. Riječ je o državnim dažbinama koje su programom Evropa sad ukinute od ove godine zbog čega je, pored ostalog, došlo do značajnog povećanja neto zarada u Crnoj Gori.

,,To moramo da uradimo kako bismo obezbijedili održivost sistema zdravstva”, saopštio je Šćekić obrazlažući da je program Evropa sad ozbiljno ugrozio održivost zdravstvenog sistema. I da je o tome kako, kada i kome vratiti obavezu plaćanja doprinosa za zdravstvo već razgovarao sa ministrom finansija.  ,,Nijesmo konkretizovali, ali svakako da smatramo da kroz institucije sistema mora da se vrate izdvajanja za doprinose za zdravstveno osiguranje”.

U prvi mah, bilo je neobično da tako krupno finansijsko pitanje – doprinosi za zdravstveno osiguranje donijeli su, lani, državnoj kasi više od 180 miliona – ne pronalazimo u predloženom budžetu za ovu godinu. Pošto je period od 12 mjeseci, u najboljem slučaju, vremenski okvir u kome bi aktuelna Vlada u tehničkom mandatu mogla da projektuje svoje poteze. Taman kada smo pomisllili  da su premijer Dritan Abazović i njegovi preostali ministri zagledani u budućnost mnogo dalje nego što bi trebali, ministar Damajnović je, koliko-toliko, pojasnio stvari.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE IZ RUKE U RUKU: Pravda na ničijoj zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Pravosuđe u Crnoj Gori i dalje je podložno političkom uticaju, iako za njegovu nezavisnost uglavnom postoji pravni okvir”, ocjenjuje se u ljetošnjoj analizi Evropske komisije (EK).  Potvrde stižu svakodnevno

 

Vesna Medenica, bivša VDT i predsjednica Vrhovnog suda (u tri mandata, iako Ustav propisuje najviše dva), optužena za stvaranje kriminalne organizacije, protivzakonit uticaj i zloupotrebu službenog položaja, trenutno je na slobodi. Nakon što joj je, prije desetak dana, ukinut pritvor, puštena je iz pritvorske jedinice zatvora u Spužu. Gdje će Medenica biti do izlaska narednog broja Monitora,  teže je prognozirati nego rezultate na aktulenom Svjetskom prvenstvu u fudbalu.

Postalo je teško i ispratiti slijed događaja. Nakon podizanja optužnice protiv Medenice, Viši sud je 17. oktobra donio rješenje kojim joj je produžen pritvor, u kome se nalazi od 17. aprila. Apelacioni sud tu odluku ukida 10. novembra. Dan kasnije, Viši sud donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor, pa ona napušta Spuž.   Potom, 20. novembra, Apelacioni sud donosi odluku kojom se ukida i ovo rješenje. Viši sud ponovo, 21. novembra, donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) uložilo je žalbu na najnovije rješenje Višeg suda.  Izvjesno je da će priča dobiti  nastavak. Ishod je neizvjestan. Kako i ne bi bio, kada je Viši sud za nešto više od mjesec na osnovu istih činjenica i pod istim okolnostima, i produžavao i ukidao pritvor Medenici. Da bi Apelacioni sud, potom, poništavao i jednu i drugu odluku.

Viši i Apelacioni sud, spadaju među rijetke ovdašnje sudove koji trenutno nijesu u v.d. stanju. Pošto imaju predsjednike u punom mandatu. Mušika Dujović (Apelacioni) i Boris Savić (Viši sud) imaju iskustva u sudnici. Pa i u tzv. pritvorskim predmetima. Poneko pamti kako je Savić svojevremeno izašao u susret zahtjevu Milivoja Katnića da se, zbog nesaradnje sa tužilaštvom, zatvore poslanici Nebojša Medojević i Milan Knežević, iako njihovo pritvaranje nije bilo moguće bez odluke parlamenta. Ipak može, odlučio je Savić, objašnjavajući da stavljanje u zatvor nije isto što i pritvor. I trajalo je, dok Ustavni sud nije „obustavio stavljanje u pritvor“.

Da slučaj Medenica nije presedan u crnogorskom pravosuđu, nego prije nepisano pravilo pokazuje i aktuelni slučaj Petra Lazovića, službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) pritvorenog zbog sumnji da je sarađivao sa jednim od zaraćenih kriminalnih klanova iz Kotora.

Njegova porodica i advokati su, krajem ljeta, sudu ponudili nekretnine i novac u vrijednosti oko 1,5 miliona eura, kao zalog da neće pobjeći ukoliko bude pušten da se brani sa slobode. Ponuda je u javosti naišla na navijački obojene, interpretacije  koje su, najčešće, zavisile od ličnog odnosa prema navodnim kriminalnim vezama i aktivnostima bivših DPS vlasti.

Jedni žale tajnog agenta koji je, kažu, rizikovao život boreći se protiv kriminalaca, da bi dočekao da ga progoni sopstvena država. Drugi se zgražavaju zbog mogućnosti da korumpirani policajac izađe iz pritvora uz jemstvo – novac i nekretnine stečene prljavim poslovima sa ubicama i švercerima narkotika i duvana.

Pod pritiskom (dijela) NVO sektora ali i političara aktuelne većine, Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) saopštila je, početkom oktobra, kako je pokrenula postupak kontrole porijekla imovine koju je, kao zalog za Petrovo oslobađanje, ponudio njegov otac Zoran Lazović, jedan od kontroverznijih državih funkcionera (rukovodilac ANB-a i Uprave policije) koje je Crna Gora imala u ovom vijeku.

Viši sud je početkom novembra odbio molbu da Lazović bude pušten iz pritvora. Onda je, sredinom mjeseca, prihvatio. Prema različitim medijskim navodima, odluko je donijelo vijeće Višeg suda kojim je presjedavala sutkinja Suzana Mugoša (javnosti poznata kao predsjednica Sudskog vijeća u slučaju državni udar i, odnedavno, kandidatkinja  za mjesto vrhovnog državnog tužioca), odnosno, neimenovani sudija/sutkinja za istrage Višeg suda). Pet dana kasnije, Krivično vanraspravno vijeće Višeg suda prihvata žalbu SDT-a, pa ukida odluku kojom je Lazoviću dozvoljen izlazak iz pritvora. Nalaže ponovno odlučivanje o istom zahtjevu. Nastavak slijedi.

Pravda, uz to što je spora ali dostižna, u Crnoj Gori je i nepredvidiva. Pošto zavisi od mnogo čega. Ponajviše od toga da li se konkretna odluka sviđa ili ne sviđa onima koji su, u tom trenutku, na vlasti.

Kako je sve to moguće? Dio odgovora na to pitanje dobili smo tokom istrage o navodnim zloupotrebama Vesne Medenice, u vrijeme dok je gazdovala crnogorskim pravosuđem. Tada je od hijerarhijski potčinjenih tražila da presude donose onako kako im to ona „savjetuje“.

Bivši sudija Osnovnog suda u Kotoru Jovan Stanković svjedočio je kako je Medenicu poslušao u oba slučaja kada mu se obratila. „Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a sa druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi…“, prenijeli su mediji izvode iz Stankovićevog svjedočenje u tužilaštvu. Gdje se, navodno, pokajao ali i relativizovao svoj prestup konstatujući kako „u krajnjem“ oštećene stranke imaju pravo žalbe: „Ovu grešku, mogu jedino da pravdam time da ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena… U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio…”.

Stanković je podnio ostavku na sudijsku funkciju. Ostavljajući priznanje o jasnim falinkama  koje se ugrade u presudu, pa ona može pasti kad god to poželi neko dovoljno moćan. Ili postati pravosnažna, ako nadležni zažmure.

Nova vlast se nije odrekla ,,prava” da utiče na istrage i presude. Sačuvali su jedan od glavnih alata za neprimjereni uticaj na sudije i tužioce. Premijer Dritan Abazović sa svojim saradnicima, u kontinuitetu,  objavljuje izvode iz popisa javnih funkcionera i činovnika koji su dobili stan ili stambeni kredit na račun poreskih obveznika. I najavljuje da će neke od tih odluka konačan epilog dobiti na sudu. Međutim, ni Abazović ni njegov prethodnik Zdravko Krivokapić nijesu odlučili da izmijene propise zatečene iz DPS ere i tako Vladi, makar privremeno, uskrate pravo da stanovima nagrađuje i kupuje lojalnost. Prema nezvaničnim saznanjima Monitora, takvih prijedloga je bilo iz pojedinih ministarstava, makar u mandatu aktuelne Vlade, ali nijesu primljeni sa odobravanjem na najvišem nivou.

Zato nije manjkalo volje da se pravosuđu došapne kome i kako bi trebalo suditi.

Tek što je prva crnogorska višestranačka Vlada bez DPS-a (tzv. ekspertska) položila zakletvu, novoizabrani ministar pravde Vladimir Leposavić  najavio je mogućnost da nova većina izglasa zakon o amnestiji ukoliko Apelacioni sud potvrdi prvostepenu, osuđujuću, presudu za pokušaj terorizma liderima DF-a Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću. Tu se nije zaustavio.

,,Pošto je to slučaj koji traje, po svim kriterijumima i mjerilima struke i ono što je moja pozicija kao ministra pravde – ne bih smio da komentarišem slučaj. Međutim, nemamo taj luksuz da ne komentarišemo. Mislim da je, od samog početka, barem u onom dijelu u kojem su optuženi politički lideri u zemlji, taj postupak pun stvari koje predstavljaju pravni skandal…”, skicirao je Leposavić buduću presudu. ,,Kao pravnik mogu kazati da je taj postupak zreo za ponavljanje. To je moj lični stav i vidjećemo kako će sud da odluči i da to obrazloži. I to je podložno javnosti kao i naš rad”.

Dogodilo se, potom, da se ministrov lični stav podudarao sa profesionalnim mišljenjem Vijeća Apelacionog suda. Suđenje je, početkom 2021, vraćeno na početak, pred novim sudskim vijećem. Do danas nije održano nijedno ročište.

,,Bojimo se da će presuda (Apelacionog suda) biti dokaz da se ‘preventivno’ djelovanje ministra pravde, u vidu nečuvenog pritiska na pravosuđe, isplati, i da će patentirano od novih vlasti kompromitovati i urušiti čitav pravosudni sistem“, navodi se u saopštenju DPS-a nekon što je ukinuta presuda osuđenima u slučaju državni udar.

Onda je pravosuđe krenuo pritiskati njihov partijski šef Milo Đukanović. Nakon što su, protjerivanjem Milivoja Katnića u penziju i izborom Vladimira Novovića za novog glavnog SDT-a, uozbiljene istrage Specijalnog tužilaštva pa privedeni i pritvoreni Vesna Medenica, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji čelnici Plantaža predvođeni Veselinom Vukotićem, oglasio se predsjednik Đukanović. Da bi poručio kako onaj koji se ,,olako opredijelio da dovede u pitanje (njihov) moralni lik, bez dovoljno pouzdane sumnje, ne može računati da ubuduće obavlja te poslove”. Ali, najavio je Đukanović, može očekivati da će se ,,u daljem razvoju pravnog sistema i demokratske odgovornosti izvesti i pitanje krivične odgovornosti za takva postupanja”. Samo da se DPS vrati na svoje mjesto.

Bilo bi naivno pomisliti da je Đukanović, tek nakon gubitka apsolutne vlasti, primijetio (ne)odgovornost tužilaca u pojedinim predmetima. Kada je suđeno osnivačima CKB Milki Tatar i Bosi Ljumović (pravosnažno oslobođene) ili advokatu Goranu Rodiću i njihovim saradnicima (takođe pravosnažno oslobođeni) Đukanović je bio neinformisan. Ili nije brinuo za moralni lik onih  koje smo mogli prepoznati kao oponente sistema vrijednosti koji je on gradio.

Đukanovićeve riječi nijesu se dopale Marku Kovaču, aktuelnom ministru pravde. ,,Apelujemo na sve, a naročito na najviše predstavnike državnih institucija, da se uzdrže od izjava koje mogu da se tumače kao pritisak na rad državnog tužilaštva ili sudstva. Izjava predsjednika Crne Gore, kako je sam rekao, možda jeste jeres u javnosti, ali ono što je mnogo važnije jeste da se ona može smatrati neprimjerenim uticajem na rad SDT-a ali i sudstva”, napisao je Kovač na Tviteru.

Nakon odluke Višeg suda da Vesna Medenica izađe iz pritvora, Kovač, i dalje ministar pravde, zaboravlja na priču o neprimjerenim pritiscima. Pa kaže kako primjećuje „drugačije postupanje u odnosu na slične situacije“, uz najavu da će donijeta odluka „svakako biti za dalju analizu“. Potom se ministar pravde osvrće i na druge predmete koji su u fokusu stručne i laičke javnosti:  ,,Ozbiljno ćemo pristupiti tim slučajevima i svakako u komunikaciji sa nadležnim tužilaštvom informisati sve kako bi negdje poslali poruku da nećemo dozvoliti bilo kakve nezakonitosti, izvrgavanje pravde i pokušaj da se mimo zakonskih procedura određene stvari riješe”.

Začudo, ministar pravde nije uočio sličnu opasnost kada se premijer Abazović obreo u tužilaštvo prvog radnog dana po izbijanju duvanske afere u koju su upleteni i službenici i funkcioneri Uprave carina i prihoda. I zbog koje je njegov partijski saradnik i tadašnji direktor Uprave Rade Milošević saslušan u SDT-u. Da bi potom podnio ostavku. Abazović je, piše u Vladinom saopštenju, sa v.d. VDT Majom Jovanović i Vladimirom Novovićem razgovarao ,,o podršci Vlade u rješavanju prostornih kapaciteta tužilaštva”. I o rješavanju ,,drugih tekućih problema” u funkcionisanju rada tužilaštva koji se tiču administrativnih i prostornih nedostataka. Samo, izgleda, nijesu pričali o saslušanju Miloševića, o čemu je tih dana brujala Crna Gora.

Konačno, ko se još sjeća Svetozara Marovića? Dok su bili opozicija, političari sadašnje većine svako malo su zapitkivali ,,kad će Marović biti izručen Crnoj Gori”, a Katniću i Saviću spočitavali da su ga pustili da pobjegne. Kako su postali većina, taj interes je naglo iščilio.

,,Pravosuđe u Crnoj Gori i dalje je podložno političkom uticaju, iako za njegovu nezavisnost uglavnom postoji pravni okvir”, ocjenjuje se u ljetošnjoj analizi Evropske komisije (EK).  Potvrde stižu svakodnevno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE: JOŠ 600 MILIONA DUGA: Budžet na recke

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kontekstu poslovice o ispružanju po mjeri gubera, nama će naredne godine biti gole noge od iznad koljena do vrhova prstiju. Možda samo ozebemo ili blago prehladimo. A, možda, navučemo  i kakvu ozbiljnu upalu

 

Dolazi zima  pa su iz Vlade riješili da nas ugriju obećanjima o boljem sjutra. Koje može početi već od 1. januara. Pod uslovom da (neka) parlamentarna većina usvojin predloženi budžet za 2023. godinu. I da ova Vlada ostane u mandatu kako bi realizovala predočeni plan državnih finansija.

Zvuči bajkovito  imajući u vidu obećanja o većim platama za budžetske korisnike (planirani neto trošak – 470 miliona), većim penzijama (530 miliona), izdašnijim socijalnim davanjima (190 miliona), rekordnim ulaganjima u tzv. kapitalni budžet (200 miliona)… Pa sve do toga da će za račun Vojske Crne Gore (135 miliona), prvi put biti opredijeljeno više od dva odsto BDP-a, u skladu sa preporučenim NATO standardima. Od čega će 80 miliona, koje ćemo uzajmiti, otići na nabavku nove opreme i naoružanja.

Ima toga još, pojasnio je premijer Dritan Abazović opisujući djelove predloženog budžeta uglavnom superlativima; najbolji, najveći, prvi put.

„Prvi put su predviđeni rast plata u javnoj administraciji, prosvjeti i Ministarstvu unutrašnjih poslova, odnosno u policiji. Prvi put se uvodi dječiji dodatak za svu djecu Crne Gore i prvi put su predviđena sredstva za novorođenčad”, ustvrdio je premijer, uz  konstatacije da nas čeka ,,najveći kapitalni budžet koji je Crna Gora ikad imala”, da će ekonomija naredne godine rasti ,,više od sedam odsto”, dok će bruto društveni proizvod naredne godine preći iznos od pet milijardi eura.

O poplavi optimizma nosilaca izvršne vlasti svjedoči i to što, prema njihovim očekivanjima, naredna godina više nije teška nego neizvjesna. Valjda i zato što se, da iskoristimo još dva podatka dobijena od premijera Abazovića, ,,ova Vlada nijednom nije zaduživala”, dok u državnoj kasi ,,sada ima 200 miliona eura u depozitima”.

Mali problem leži u tome što su od navedenih osam činjenica  četiri netačne dok su preostale četiri poluistine. Ili, u najboljem slučaju, pretpostavke/spekulacije koje odstupaju od očekivanih ekonomskih projekcija Svjetske banke i MMF-a.

Ovo nije prvi rast plata budžetskih korisnika. Dječji dodatak je ozakonjen još prošle godine i postoji, kao izdatak, i u ovogodišnjem budžetu. Kapitalni budžet nije najveći do sada a ova Vlada se jeste zaduživala. I još  traži zajmodavca uz čiju pomoć će ispuniti obavezu iz važećeg Zakona o budžetu za 2022, i obezbijediti kredit od 350 miliona eura za potrebe javnih finansija. Za sada je pribavljeno manje od četvrtine tog novca. A slijede nova zaduženja. Bude li kreditora.

Što se optimističkih najava tiče: prema predviđanjima iz predloženog budžeta za narednu godinu crnogorska ekonomija u 2023. neće rasti 7,7 već 4,4 odsto (realni rast). Malo. I što se tiče neophodnog dostizanja onih koji su od nas bolji, i kada se analizira podatak da se zadužujemo po cijeni (kamati) većoj od očekivanog ekonomskog rasta. Premijer govori o 200 miliona u državnim depozitima. U predlogu budžeta za 2023. piše – 100 miliona. U istom dokumentu su predviđena ,,sredstva za novorođenčad” (sedam miliona) ali još ne postoji zakonski osnov za njihovu isplatu. Vjerujemo li zvaničnoj statistici, BDP bi već ove godine trebalo da pređe prag od pet milijardi eura. I ako smo na ta vrata zakucali još davne 2019. godine. Tada je, prema podacima Monstata, crnogorski BDP bio 4,95 milijardi eura.

Ministar finansija bio je znatno precizniji od predsjednika Vlade. Budžet za narednu godinu biće 2,85 milijardi eura a za njegovu realizaciju nedostajaće oko 700 miliona eura, predočio je Aleksandar Damjanović. Objašnjavajući kako su u Vladi, planirajući budžet za narednu godinu, naglasak stavili na ,,očuvanje životnog standarda građana”, resorni ministar je objasnio da će konačan iznos zaduženja u 2023. godini zavisiti, ponajviše, od toga koliko ćemo se zadužiti do kraja ove. ,,Mjera zaduženja koju napravimo u ovoj godini, u novembru i decembru, biće mjera startnih depozita naredne godine. Na te startne depozite treba nadovezati iznos kredita i vjerovatno ćemo razgovarati oko nekih 700 miliona eura nedostajućih sredstava”.

Damjanović i njegovi saradnici iz Ministarstva finansija nijesu do kraja uračunali nekoliko faktora koji mogu imati ozbiljan uticaj na  budžetske projekcije. Počnimo od uticaja parlamenta na konačan sadržaj zakona o budžetu za narednu godinu.

Iskustvo nas uči da poslanici, u decembru, ne propuštaju priliku da se dopadnu biračima tražeći nove rashode iz državne kase. Milojko Spajić  je lani ,,kupio” podršku poslanika većine operacijom million po poslaniku. Tako smo dobili dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina (50 miliona eura godišnje) i naknadu za majke sa troje i više djece. Ovaj trošak ne možemo naći, pojedinačno prikazan, u predlogu budžeta za narednu godinu ali se uz pomoć dostupnih podataka o realizaciji ovogodišnjeg budžeta može izračunati da je u pitanju, približno, isti iznos (50 ili, preciznije, nešto više od 47 miliona). Ili, sve skupa, 100 miliona eura.

Drugi se problem može pojaviti tokom pregovora sa budžetskim korisnicima koji traže povećanje zarada. Vlada je prvo napravila prijedlog budžeta za narednu godinu pa će, tek onda, početi pregovore o povišici za zaposlene u prosvjeti, policiji, pravosuđu, državnoj administraciji, nemedicinskom osoblju u sektoru zdravstva… Recimo da svi oni, bespogovorno, prihvate ponudu Vlade. Kolika će im biti povišica?

Ministar Damjanović nedjeljama signalizira da je Vlada spremna da njihove zarade uveća za procenat približan ovogodišnjoj inflaciji. Iz Monstata su, početkom nedjelje, objavili da su potrošačke cijene za 12 mjeseci, u odnosu na oktobar prošle godine, u prosjeku porasle za 16,8 odsto. ,,Najveći uticaj na mjesečnu stopu inflacije imali su rast cijena u grupama mlijeko, sir i jaja, odjeća, meso, cipele i ostala obuća, kratkotrajna dobra za rutinsko održavanje domaćinstva, frizerske i ostale usluge za ličnu njegu, ostali uređaji, predmeti i proizvodi za ličnu njegu, hljeb i žitarice”, stoji u njihovom saopštenju. Uz jasnu naznaku da inflacija iz mjeseca u mjesec nastavlja da raste.

Dan kasnije dobili smo prilku da zavirimo u prijedlog budžeza za narednu godinu. Tamo su projekcije pravljene na osnovu računice (procjene) o inflaciji od 12 odsto. A jedan odsto u toj priči državi donosi trošak od nekih pet miliona eura godišnje. Plus srazmjerno uvećanje ukupnog fonda potrebnog za isplatu penzija (i one se usklađuju sa rastom zarada i cijena).

Ministar Damjanović ostaje optimista. ,,Trudimo se da planiramo realan i održiv budžetski okvir koji će u najvećoj mjeri zadovoljiti elemente čuvanja životnog standarda građana, podrške privredi, odnosno, stvaranje prostora da kroz rast privredne aktivnosti i rast infrastrukturnih projekata dobijemo neku održivu stabilnost”.

I eto nas kod jednog izuzetno važnog ali prečesto zanemarenog dijela državnog budžeta. Kapitalne investicije. U planu su ulaganja od skoro 206 miliona koje treba realizovati, uglavnom, preko Uprave za saobraćaj i Uprave za kapitalne projekte. A tu je i mogućnost (ideja) da se država zaduži dodatnih 200 miliona ukoliko, tokom naredne godine, bude u prilici da nastavi gradnju auto-puta do Andrijevice. To podrazumijeva da se prethodno izradi kompletna projektna dokumentacija i provede tender za izbor izvođača. Vratimo se, zato, onome što je realno.

Tri najveća programa u predloženom kapitalnom budžetu odnose se na izgradnju putne infrastrukture i niskogradnje (110 miliona), turističku djelatnost (27 miliona) i funkcionisanje Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore (13,6 miliona).  Od 90 miliona namijenjenih Direkciji za saobraćaj 78 odnosi na rekonstrukciju u sanaciju postojećih puteva. Još pet za auto-put. Za nove saobraćajnice preostaje manje od 10 odsto planiranih investicija. Ne računajuću državna ulaganja lokalnu infrastrukturu. Na tom popisu već prepoznajemo projekte koji se prenose iz godine u godinu. Poput rekonstrukcije Ulice Zmaj Jovine i Bulevara Veljka Vlahovića u Podgorici, koji svoje mjesto u državnom budžetu imaju još, čini se, od 2019. Tako počinju pomalo da liče na auto-put.

Slično bude kada pogledamo i dio kapitalnog budžeta koji se odnosi na projekte izgradnje i rekonstrukcije objekata u oblasti obrazovanja.  Za izgradnju i rekonstrukciju sedam vrtića u Baru, Podgorici, Beranama, Bijelom Polju i Plavu ukupno 70.000 eura. Baš će mnogo uraditi sa tim novcem.  Za podgoričke osnovne škole na Zabjelu, Maslinama, Karabuškom polju i Siti kvartu, još po 10.000 svakoj. Isti iznos namijenjen je i izgradnji novog Kliničkog centra Crne Gore. Opa! A sve kažu nema investicija u zdravstvo i obrazovanje. Zato je za rekonstrukciju zapadne tribine stadiona FK Sutjeska u Nikšiću namijenjeno 2.000.000. Sumnjamo da će biti dovoljno.

Uz potrebu da se uzajmljuje novac kako bi ispunili preuzete obaveze, iz vlasti nerado govore i o potrebi vraćanja starih dugova. Naredne godine dužni smo da vratimo 447 miliona (osnovni dug i kamata), 2024. čeka nas obaveza otplate duga od 561,5 miliona dok nam za tri godine na naplatu stiže iznos od 938,8 miliona eura. I tu će se kola slomiti ukoliko, u međuvremenu, dramatično ne uvećamo prihode u državnoj kasi ili, još dramatičnije, ne redukujemo rashode iz iste.

Prema predloženom budžetu državi nedostaje jedan od svaka četiri eura koja planira potrošiti. U kontekstu poslovice o ispružanju po mjeri gubera, nama će naredne godine biti gole noge od iznad koljena do vrhova prstiju. Možda samo ozebemo ili blago prehladimo. A, možda, navučemo  i kakvu ozbiljnu upalu. Koja bi, prema sadašnjem stanju finansijskog zdravlja države Crne Gore, lako mogla postati hronična. Ako ne i fatalna.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo