Povežite se sa nama

FOKUS

BITKA ZA KONTROLU BEZBJEDNOSNIH SLUŽBI: Ko će biti stvarna vlast

Objavljeno prije

na

Postoji nekih 15-ak političkih pozicija, uglavnom u vladi, koje treba preuzeti kako bi se upravljalo sistemom bezbjednosti. Obraćanje anonimnih sindikalaca UP, ali i prijeteće poruke koje su Dritanu Abazoviću stigle iz kavačkog klana pokazuju da postoje i oni koji će se potruditi da uspore, ili zaustave, taj posao

 

Da su Veselin Veljović, Duško Marković i Mevludin Nuhodžić (akteri su navedeni po trenutnom društvenom značaju) uspjeli u naumu da Dan unutrašnjih poslova, 2. oktobar, obilježe u tajnosti, na radnom ručku sa probranim saradnicima, mi bismo i dalje pokušavali da pogodimo ko je među liderima partija članica nove parlamentarne većine najveći ekspert za pitanja bezbjednosti. Javne i tajne. I budući koordinator tog sektora u vladi Zdravka Krivokapića. Ili direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB).

Ovako smo dobili preču temu.

﮼Želim da vas informišem da se ne radi o sastanku, radi se o radno-svečarskom koktelu koji smo upriličili povodom Dana unutrašnjih poslova“, pravdao je nenajavljeni skup direktor Uprave policije (UP) pred kamerama ekipe TV Vijesti, neposredno nakon što su ih obezbjeđenje i vlasnik restorana istjerali ne samo iz dvorišta, nego i sa njihovog dijela ulice u podgoričkom naselju Zagorič.  Pred neke izbore prije koju godinu – jednako iskren, Veljović objašnjava kako  je policijskim starješinama sa sjevera besjedio o prednostima evroatlantskih integracija. Taman posla da je neko pominjao agitaciju i sigurne glasove za DPS, skoro se uvrijedio naučni radnik i dugogodišnji direktor UP nakon što je, i tada, zatečen u aktivnostima sa kojima nije bila upoznata  javnost. Baš kao ni resorni ministar (nije bio član DPS).

Veljović je protekle sedmice, prema saznanjima TV Vijesti, od okupljenih zatražio da ostanu odani državi koja ih hrani. I da ga, tako odani, obavještavaju o svemu što se dešava u resoru, bez obzira na njegov očekivani odlazak sa čela UP. Odlazeći direktor je, dakle, od svojih saradnika zatražio da postanu potkazivači sopstvene službe.

﮼Prema svima onima koji i nakon tranzicije zadrže lojalnost prema odlazećim vlastima, ili se upuste u nelegalne obavještajne aktivnosti protiv državnih organa i postanu doušnici unutar bezbjednosnih struktura, postupiće se po zakonu“, napisao je potom Srećko Crnogorac, univerzitetski profesor i glavni savjetnik Zdravka Krivokapića. U tom obraćanju stoji još jedna rečenica: „Zavisno od težine djela koje počine, trajan gubitak službe najmanja je zakonska sankcija koju mogu očekivati”.

Prijetnja potencijalnim doušnicima da će, ukoliko se upuste u nelegalne obavještajne aktivnosti, ostati bez posla nije prošla bez odjeka. Za to su se pobrinuli anonimni sastavljači saopštenja Sindikata Uprave policije. Nije zgorega dva puta pročitati to štivo. Posebno onaj dio koji bi se mogao razumjeti kao ozbiljno upozorenje, ako ne i otvorena prijetnja: „Na svaki pokušaj progona zaposlenih u policiji Sindikat UP će odgovoriti masovnim izlaskom na ulice i otkazivanjem poslušnosti bahatim pojedincima“. Nije prijatno kad od onih koji su, po opisu posla naoružani i osposobljeni za upotrebu sile, stignu najave otkazivanja poslušnosti. Tim prije što oni, već u sljedećem pasusu, pokažu dosta neobičnu percepciju stvarnosti.

„Crnogorska policija će uvijek poštovati slovo zakona i neće dozvoliti da se sa njom postupa na nečastan, nezakonit i sramotan način kako to zdušno najavljuje i obećava Crnogorac“, tvrde iz UP. Upravo suprotno, nije teško pokazati kako se godinama sa pripadnicima policije postupalo upravo na nečastan, nezakonit i sramotan način. Tako što su i tjerani, podsticani ili tolerisani da se prema građanima koji nijesu dijelili njihove simpatije prema odlazećim vlastima, ophode (nekažnjeno!) onako kako bi to radili – kriminalci. Kada ih ne bi bilo strah od zakona.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. oktobra ili na www.novinarnica.net

Komentari

FOKUS

U SURET NOVOJ VLADI: Mnogo želja a malo fotelja 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Partije mandataru nude, ili od njega traže, 33 ministarska i potpredsjednička mjesta u Vladi. I to bez partija nacionalnih manjina sa kojima će, kažu, već ovih dana pregovarati. I bez pomoćničkih, sekretarskih i direktorskih mjesta čiji se broj mjeri stotinama

 

Nakon što mu je predsjednik države, prošle nedjelje, i zvanično povjerio mandat za sastav vlade, Zdravko Krivokapić počinje konsultacije sa partijama članicama (tri) pobjedničke koalicije. Prethodno su mandataru, iz koalicije Za budućnost Crne Gore koju je, kao nosilac liste, predvodio na minulim izborima, ponudili instant uputstvo o tome kako treba da uradi svoj posao.

Pokret za promjene očekuje da će resori biti podijeljeni proporcionalno partijskoj snazi u Skupštini, obznanio je Nebojša Medojević na portalu RTCG. „Pokret je svjestan svoje snage i svog učešća, i tražiće onoliko koliko mu pripada, ni manje ni više. I nećemo ucjenjivati niti uslovljavati bilo koga drugog konstituenta vlasti prilikom izbora svojih kadrova”, predstavio je Medojević partijska očekivanja. Pa pojasnio: „Mi ne uslovljavamo ničija kadrovska rješenja i nećemo dozvoliti da bilo koja partija uslovljava koga će PZP predložiti za svoj resor”.

Medojević, očito, naglas govori ono čemu se nadaju svi lideri Demokratskog fronta, nakon izbora planski podijeljenog na dva poslanička kluba, u NATO suvereniste (PzP) i prosrpske rusofile (NOVA i DNP). Zamisao je vlada-konfederacija u kojoj bi se partije samostalno bavile svojim resorima. Nakon što osvojena ministarstva popune partijskim funkcionerima i lojalnim članstvom. Za razliku od Medojevića, Andrija Mandić i Milan Knežević o svojim ambicijama ne pišu na društvenim mrežama nego ištu tamo odakle im se, računaju, može i dati – u Predsjedništvu Republike Srbije i Patrijaršiji SPC.

U jednom od medija koji su (još) bliski budućim vlastima pojavio se i precizan popis resora za koje su, navodno, zainteresovane partije koje u parlamentu imaju većinu od 41 poslanika. Sve te partije su, izgleda, krenule od ideje da će buduća vlada – poput sadašnje koju predvodi DPS – imati 18 ministarskih pozicija, mada je u aktuelnoj vladi jedno ministarstvo bez portfelja.

Prema pisanju Dana, od 18 ministarskih mjesta u budućoj vladi NOVA i DNP očekuju (ili nude) 10 a Demokratska Crna Gora sedam (i jedni i drugi tu računaju i jednog ministra-potpredsjednika vlade). URA računa na pet a SNP i PzP na po četiri ministarska mjesta i, dodatno, jednog potpredsjednika vlade. Svima. Sve skupa, partije premijeru nude, ili od njega traže, 33 ministarska i potpredsjednička mjesta u vladi. Bez partija nacionalnih manjina sa kojima će, kažu, već ovih dana pregovarati o njihovom učešću i izvršnoj vlasti. I bez pomoćničkih, sekretarskih (sekretarijati), direktorskih (direktorati, javna i državna preduzeća) mjesta čiji se broj mjeri stotinama. A na koje sve ove i neke nepomenute, manje, partije i te kako računaju u budućoj podjeli vlasti.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PREVIRANJA U KOALICIJI ZA BUDUĆNOST CRNE GORE: Ko se kome moli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se DPS sprema za svoja prva opoziciona iskustva, izgarajući na domoljubnom kursu,  čelnici DF-a ponavljaju prepoznatljivu matricu nacionalnih prebrojavanja i podjela

 

Tinjalo je i ranije, a rasplamsalo se sredinom septembra, nakon što je nosilac koalicione liste Za budućnost Crne Gore (ZBCG) Zdravko Krivokapić gostovao na sarajevskoj Face TV. Uslijedio je sastanak predstavnika nove parlamentarne većine i sveštenstva u Manastiru Ostrog sa koga su stigle informacije da su Andrija Mandić i Milan Knežević zahtijevali od budućeg mandatara da ljepše govori o vlastima u Srbiji, posebno o predsjedniku Aleksandru Vučiću.

Oglasio se, potom, i predsjednik Srbije i tamo svemoćne Srpske narodne stranke (SNS). Vučić bješe navodno ljut zbog priče o njegovim „poslovnim varijantama“ sa predsjednikom DPS-a i Crne Gore Milom Đukanovićem. Pa je Krivokapiću poručio  kako govori neistine. I priprijetio nekim budućim susretom u Beogradu. „Siguran sam da će donijeti dokaze ili reći da je lagao. Pošto tih dokaza nema, moraće da prizna da je govorio neistine…“, kazao je  Vučić objašnjavajući novinarima kako on, zapravo, nikad nije sreo Krivokapića, Dritana Abazovića i Aleksu Bečića. Sjetio bi se.

Za njega su, kaže, važna srpska braća i prijatelji Mandić, Knežević i (Marko) Milačić. Slijedile su nove kritike na račun potpisnika Sporazuma triju koalicija sa većinom u Skupštini Crne Gore. ,,To što svi oni žele da pokažu kako su daleko od Srbije, da nisu beogradske filijale, mi sa tim nemamo problem“.

(Ne)očekivano, Vučićevim kritikama na račun Zdravka Krivokapića pridružio se Andrija Mandić.

„Da sam na mjestu Aleksandra Vučića, postupio bih isto. Takva izjava Krivokapića ne samo da nije tačna, već nanosi veliku štetu. Ako postoje neki dokazi, a očigledno ne postoje, dobro bi bilo da budu predstavljeni, a pošto ih nema, onda bi bilo pristojno da se Krivokapić izvini Vučiću i to je ono što bi bilo prirodno“, potvrđuje Mandić Vučićeve stavove. Baš kao što je to  radio i proljetos, nakon što je predsjednik Srbije tvrdio da se u Crnoj Gori ne rade PCR testovi na korona virus. Vučić se, podsjetimo, koji dan kasnije izvinio zbog izrečene neistine, Mandić i njegovi saradnici iz DF-a prećutali su svoje neznanje. Ili lošu namjeru.

Uglavnom, Mandić  se  uz konstataciju da su ljudi u DF-u mnogo ljuti zbog Krivokapićevih izjava (ovo je, ubrzo, potvrdio i Milan Knežević), osvrnuo se i na naredne korake unutar koalicije ZBCG: „Uskoro ćemo morati o svemu tome da razgovaramo sa njim (Krivokapićem – prim. Monitora), ali mora se znati da je on u politici tek pedesetak dana, da nema iskustva i da vjerovatno kada je to izgovarao nije razmislio o mogućim posljedicama“.

Pa vi sad recite kako Mandić, 81. kandidat na poslaničkoj listi koju je predvodio profesor Krivokapić nije gotovo roditeljski strog ali pravičan prema neiskusnijem kolegi. Koji je  u svojoj prvoj političkoj utakmici, nadigrao DPS i svoju ekipu doveo u poziciju da igra za vlast. Za razliku od Mandića koji ih je, duže od dvije decenije, vodio iz poraza u poraz.  I koji se i sada svojski trudi da poruši sve ono što Krivokapić, Bečić i Abazović pokušavaju izgraditi.

Nastavak priče se, uglavnom, račva u nekoliko međusobno povezanih rukavaca za koje još ne znamo da li će završiti u istom slivu.

Da vidimo, za početak, šta je to rekao Zdravko Krivokapić za Face TV.  To što mu zamjeraju  Vučić i njegovi megafoni iz Podgorice –  da su on i Đukanović poslovno uvezani kroz gradnju Beograda na vodi – nije. On nije pominjao poslovne veze dvaju predsjednika. Ali je izrekao nešto što je u ušima bivših radikala i sadašnjih narodnjaka odjeknulo kao još veći jeres.

Krivokapić je kazao  kako se Crnom Gorom ne može trgovati u paketu sa Kosovom, Republikom Srpskom ili nekom trećom teritorijom na Balkanu. Da  citiramo: „Trgovina državama – ja mislim da je to užasno. Zamjena ovog za ono, to je scenario koji Crna Gora neće dozvoliti bilo kome, makar se taj neko zvao i predsjednik Srbije, gospodin Vučić“.

Da nije to ključ problema? I jedan od razloga što Vučić trojci prebacuje  želju da pokažu „kako su daleko od Srbije“. Nakon što su usaglasili da neće povući priznanje Kosova, napustiti NATO (mada niko ne zna kako bi se to moglo izvesti) ili promijeniti državne simbole Crne Gore. Usput, za tako nešto ova koalicija, nema potrebnu većinu. I ono što je, izgleda, najteže palo novoproglašenom vođi srpskog sveta – Krivokapićeva odluka da, kao budući premijer, u prvu službenu posjetu ode u Berlin, a ne u Beograd.

Koliko je Vućić ljut zbog svega toga možemo vidjeti na naslovnim stranicama srpskih tabloida. Ali i prepoznati u ponašanju njegovih saradnika iz DF-a, koji više i ne kriju da je za njih i njihove partije Beograd centar svemira oko koga se Crna Gora mora okretati. Bespogovorno.

Stvar je otišla toliko daleko da su u Beograd morali i mitropolit MPC-a i episkop budimljansko-nikšićki, nezvanični pokrovitelji koalicije Za budućnost Crne Gore Amfilohije Radović i Joanikije Mićović. Tamo su se, saznaje Sputnjik a prenose tabloidi (isti oni koji su ranije pisali kako Abazović i Amfilohije ne daju Srbima u vladu) susreli sa Aleksandrom Vučićem „u vrlo srdačnoj atmosferi“. Madiji manje naklonjeni vlastima u Beogradu a više okrenuti profesionalnim standardima (nova.rs) o istom susretu javljaju: „Oni su razgovarali sa Vučićem i sa namerom da mu zatraže da se spuste tenzije između njih i predvodnika pobedničke koalicije u Crnoj Gori, te da utiče na njegove saradnike iz Demokratskog fronta da ne opstruišu dogovor“.

U to se, iz Podgorice, oglasio i treći koordinator DF-a, Nebojša Medojević. Da i on doprinese miniranju trojke koja pokušava sastaviti vladu bez čelnika DF-a. Nakon zaključka da njima i njihovim političkim principima tamo nije mjesto. Prvo je Medojević objasnio kako ne može prihvatiti da se vlada sastavlja u manastirima. Potom je otkrio tajnu – Zdravko Krivokapić je čovjek koga je na čelo liste ZBCG doveo, lično, Amfilohije. Da bi, u logičnom nizu, pozvao SPC da se vrati svom poslu (vjeri i molitvi). A da vođenje politike prepusti političarima. Ako nijeste razumjeli, predsjednik Pokreta bi rado Krivokapića vratio na fakultet, nakon što je ovaj od vječitih gubitnika  napravio potencijalne pobjednike. Kako biva – odslužio je svoje.

U DF-u računaju da bi pobjedom  rukovali  bolje od bilo koga drugoga. Šta ne znaju – pitaće u Beogradu. Šta ne budu imali – tražiće tamo. Šta im Vučić zatraži – daće.

Medojević se, istovremeno, žali  kako Dritan Abazović želi (njegovo) mjesto potpredsjednika vlade zaduženog za bezbjednost. „Odustao je od ekspertske vlade. Sad hoće sektor bezbjednosti!!! A inače su zeleno lijevi. Nikad nije imao dodira sa ovim sektorom“, piše Medojević u jednom od brojnih postova koje sa zadovoljstvom prenose mediji pod kontrolom odlazećih DPS vlasti.

Cinici bi sad Medojeviću postavili pitanje njegovog iskustva „sa sektorom“. Ili ideološke profilacije (nije valjda desno crni?)  Za javnost je, ipak, važnije da joj neko predoči motive borbe za ministarstva sile i službe bezbjednosti. Ponajprije: da li tu neko želi da nešto otkrije ili sakrije od javnosti?

Još nešto što čelnici DF-a i mediji sa njihovog platnog spiska serviraju kao neporecivu činjenicu. I ako ona to nije. Riječ je o tvrdnji da su na minulim izborima u Crnoj Gori pobijedili „Srbi koje predstavljaju lideri DF-a“. A matematika  kaže da bi oni, ponovo, izgubili da su se o tome pitali Mandić, Knežević, možda Medojević i njihovi mentori iz Beograda.

Nakon što su PzP i SNP formirali svoje klubove u Skupštini, poslanički klub DF-a, koji okuplja profesionalne Srbe, može da broji 15-ak poslanika. Zavisno od toga računamo li tu nosioca liste Krivokarpića (i onoga ko će ga zamijeniti kad sastavi vladu) Marka Milačića, dr Vladimira Dobričanina, Maksima Vučinića… koji su na listu ZBCG došli iz partija koje nijesu članice DF-a (Prava CG, Ujedinjena CG, Radnička partija). To je, otprilike, petina parlamenta. Sa Medojevićevim Pokretom – četvrtina (pod uslovom da, recimo, profesor Branko Radulović nema ništa protiv politike nacionalnog prebrojavana i svrstavanja).

Nedovoljno za pobjedu. Da nije bilo Krivokapića, Bečića i Abazovića koji su shvatili da DPS svoju kleptokratiju temelji na stalnom podstrekavanju  nacionalnih podjela.

Dok se DPS sprema za svoja prva opoziciona iskustva  čelnici DF-a ponavljaju prepoznatljivu matricu. Dokazujući kako su neki glasači, jednakiji od drugih. Nacija im daje. Vjera. I Beograd. Da li je glupost, da li je zla namjera? U svakom slučaju je štetno po interese građana Crne Gore.

Na sve to, mandatar i dalje svira svoju. Pa u kolumni koju čitamo u današnjim (četvrtak) Vijestima piše: „Najvažniji izazov u ovom trenutku se zove ekonomija. Partizane i četnike, bjelaše i zelenaše trebamo ostaviti da se tjeraju po šumama istorije“.  On bi, izgleda, da nas naćera da radimo!? Izvinjenje!

 

Moda po Batu i Bećiru

Marko – Bato Carević je, po povratku na funkciju prvog čovjeka Budve pozvao  pravoslavne sveštenike da okade zgradu Skupštine opštine. Ne zna se da li je o istom trošku blagoslovljeno i zemljište na Krimovici koje je Carević uzurpirao prije šest godina (oko 500.000 kvadratnih metara), ali je taj postupak pokazao kako na uticajnim mjestima, unutar novouspostavljene većine, postoje ljudi koji na vrlo problematičan način doživljavaju svoja prava i tuđe slobode.

Ne može biti sporno da je samovoljno prisvajanje javnog prostora u ime neke nacionalne ili vjerske grupe u suprotnosti sa svim pisanim i nepisanim pravilima u bilo kojoj višenacionalnoj i viševjerskoj zajednici kakva je Crna Gora. I to bi moralo biti jasno i uzurpatoru poljoprivrednog zemljišta.

U redu je što su stigle osude i ograde URA-e i Demokrata zbog ovog postupka Carevića. Ali, one nisu dovoljne. Veselo cerekanje koje stiže iz DF-a, računajući tu i navodno građanski i proevropski Pokret za promjene, loš je znak.

Nije tu kraj postupcima koje neki objašnjavaju ličnom frustracijom a drugi mržnjom pretočenom u politički stav.

Nakon Zdravka Krivokapića, kroz toplog zeca srpskih šovinista proguran je i njegov savjetnik Srećko Crnogorac, pošto je izjavio kako su Đukanović i Vućić „dva kraka iste hobotnice“. Ne precizirajući o kakvoj je hobotnici riječ (Miloševićevoj, hibridnoj, tajkunskoj, privatizacionoj ili nekoj petoj).

Možda Bećir Vuković, predsednik Društa srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine nije bio najglasniji u odbrani vođe, ali je dao najprecizniju sliku onoga kako on i njemu slični vide budućnost Crne Gore i Crnogoraca:  „Na jednoj podzemnoj stanici shvatili smo da građanizam olako može da zameni komunizam“, jada se Vuković.

Tu ide lekcija vaskolikom srpstvu. „Ali, mene čudite vi, vi koji se tome čudite, da možete biti iznenađeni ikakvim lažima bilo kojeg Crnogorca o predsedniku Srbije“, besjedi književnik. A onda zaključuje: ,,Ima nešto i nesrećno u pojmovnom smislu Srećko Crnogorac. Ovaj oksfordski oksimoron bio je u funkciji sve do 30. avgusta 2020. Od tada, od tog kamena, od tog bedema, Crnogorac je sve više i više – demode, pa makar taj Crnogorac, igrom slučaja, nosio i ime Srećko“. Eto, tako.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA VLAST TRAŽI PERSONALNA RJEŠENJA: I politika je nauka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trojna koalicija koju predvode Krivokapić, Bečić i Abazović dobila je priliku da zaustavi sunovrat u koji je DPS tjerao cijelu državu. Valjalo bi da je iskoriste, bez obzira na očigledne razlike, lične razmirice i pretjerane ambicije nekih od njihovih najbližih sljedbenika. Bolju priliku neće imati

 

Izbori su i zvanično završeni, nakon što je Državna izborna komisija u ponedjeljak proglasila konačne rezultate glasanja. Koalicije Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo preuzimanje vlasti počinju naredne nedjelje, konstitutivnom sjednicom parlamenta. Tada će, prema najavama, biti izabrani novi predsjednik Skupštine i njegovi zamjenici. Istovremeno, počinje teći rok za formiranje nove vlade.

Nakon objave zvaničnih izbornih rezultata oglasili su se i euroatlantski partneri Crne Gore. ,,Američka vlada se raduje partnerstvu sa budućom vladom, konstituisanom kroz demokratski proces, kao odraz volje naroda“, saopštila je ambasadorka SAD-a Rajzing Rajnke uz najavu da će Sjedinjene Države „i dalje biti prijatelj, partner i saveznik građana Crne Gore”. Čestitkama se priključila i portparolka Evropske komisije Ana Pisonero Hernandez. ,,Radujemo se konstituisanju novog parlamenta i nove vlade koji će nastaviti stalan put Crne Gore prema Evropskoj uniji“.

Tako je stavljena tačka na, pokazalo se, neosnovane spekulacije po kojima će zapadni saveznici ignorisati ili čak spoticati nove vlasti zbog prosrpskih i proruskih stavova nekih partija članica buduće vladajuće koalicije. A sve sa navodnim ciljem da se olakša pozicija i ubrza povratak na vlast njihovom tradicionalnom partneru – Demokratskoj partiji socijalista (DPS).

Pokazalo se da su u Berlinu, Briselu, Londonu i Vašingtonu bili spremni da prihvate promjene i, još važnije, pruže ruku saradnje izbornim pobjednicima. Zapravo ih prigrabe u naručje, na iznenađenje, čuđenje, pa i ljutnju onih koji su očekivali da će nacionalna i vjerska gravitacija uraditi svoje. Tako su na najavu Zdravka Krivokapića, predvodnika koalicije Za budućnost Crne Gore, da bi kao premijer za prvu zvaničnu posjetu izabrao Njemačku primjedbe stigle iz koalicije koju predvodi, ali i od zvaničnog Beograda.

„Ja ću da razgovaram sa Zdravkom Krivokapićem, da ga kao predsjednik najjače opozicione partije pozovem da preispita stav o svojoj prvoj posjeti kao budućeg premijera Crne Gore Njemačkoj“, najavio je predsjednik NOVE Andrija Mandić gostujući na TV Pink. „Neko ko treba da bude predsjednik vlade, posebno imajući u vidu kolike je napore srpski narod uložio da do ove pobjede dođe, prvo treba da posjeti Beograd“. I predsjednik Srbije se, po povratku iz Vašingtona, pozabavio činjenicom da nove vlasti u Crnoj Gori svoj mandat neće početi posjetom Beogradu. „To je njihov izbor. Kada budemo htjeli i jedni i drugi susrešćemo se, vjerujem češće nego ranije. Srbima poručujem da ćemo biti uz njih“, saopštio je Aleksandar Vučić, komnetarišući i prošlonedjeljni Sporazum lidera tri koalicije: „To je njihova stvar i oni vode svoju politiku. Nisam očekivao da povuku priznanje (Kosova-prim. Monitora). Ni da izađu iz NATO-a. Ništa od toga nisam očekivao. Što ih briga, ovako je lakše. Ovako će da ih potapšu u američkoj ambasadi, nemačkoj ambasadi i svakoj ambasadi”.

Nije isključeno kako je predsjednik Srbije, snažno infiltriran u izborna dešavanja u Crnoj Gori, u tom trenutku već znao da se postizborna komunikacija pobjedničke trojke sa zapadnim centrima moći ne završava samo tapšanjem po ramenu. Prvo su mediji bliski DPS-u objavili da Berlin, London i Vašington traže da u novim strukturama vlasti ne bude mjesta za radikalne političare. Pobjeda je, onda, kao takve prepoznala i imenovala Andriju Mandića, Milana Kneževića, Nebojšu Medojevića i Marka Milačića, a ne, recimo, Duška Markovića, Predraga Boškovića, Veselina Veljovića ili, glavom i bradom, Milivoja Katnića, glavnog specijalnog tužioca.

Gostujući na RTCG-u Dritan Abazović je potvrdio kako „ima istine u tome, ali nema nikakvog uslovljavanja“. Pa precizirao: „Važno je da nemamo osobe koje na bilo koji način izazivaju neku negativnu emociju“. Lider URA-e smatra da je ekspertska vlada, na kojoj insistira koalicija Crno na bijelo „dobar politički pristup koji je relaksirao međunarodnu zajednicu“, ali i potvrđuje kako taj princip ne zatvara vrata vlade političarima koji su stručni u određenim oblastima. To je već ustupak na koji je javnost bila pripremljena. Baš kako i najava da će novoformirana većina mandat za sastav vlade povjeriti Zdravku Krivokapiću.

Kada bi se to moglo desiti?

U prvoj nedjelji poslije izbora trojka je najavljivala vrlo brzo formiranje vlade, u skladu sa „alarmantnom situacijom“ u zemlji. Sada je taj rok pomjeren do kraja oktobra.  „Mi već pregovaramo, već imamo te neformalne sastanke da napravimo principe, da se dogovorimo i da vidimo šta nam je činiti. Što se tiče vlade, mi ćemo se truditi da je kompletno formiramo do kraja oktobra“, rekao je Krivokapić najavljujući početak zvaničnih pregovora o formiranju nove zakonodavne i izvršne vlasti (prvi sastanak pregovaračkih grupa iz tri koalicije održan je u srijedu veče).

Slične poruke stižu i od Alekse Bečića, lidera Demokrata i koalicije Mir je naša nacija. „Poznato vam je naše opredjeljenje da se u formiranje vlasti ide korak po korak“, objašnjavao je on u razgovoru za Danas. „Sada je na redu konstituisanje novog skupštinskog saziva, dogovor o strukturi i formiranju nove vlade. Prioritet je da najsposobniji i najstručniji, odnosno – ljudi sa povjerenjem građana, dobiju priliku da rade ono što najbolje znaju da rade“.

I generalni sekretar Demokrata Boris Bogdanović vjeruje da će proces formiranja izvršnih i zakonodavnih vlasti trajati „znatno kraće“ od svih dosadašnjih. Ali da se, ipak, ne može očekivati da se to uradi preko noći. „Moramo biti strpljivi, jer nigdje u svijetu niko nije uspio da formira vlast za nekoliko dana. To prosto nije moguće“.

Pregovori sa predstavnicima nacionalnih partija postaju jedna od „olakšavajućih okolnosti“ kojom zvaničnici tri koalicije mogu pravdati prolongiranje početnih rokova kada je u pitanju formiranje nove vlade. Njihov, više puta ponovljen poziv parlamentarnim i vanparlamentarnim partijama koje predstavljaju manjine (tome je posvećen i dio prošlonedjeljnog Sporazuma) pobuđuje sve veću pažnju kako se potvrđuje osnovanost njihovog nauma da razvlaste DPS. Uz signale da u međunarodnim centrima moći nemaju ništa protiv takvog razvoja situacije.

DPS je pokušao, par dana nakon izbora, da dojučerašnje partnere iz vlasti veže uz sebe, predstavljajući se kao ekskluzivni interpretator i čuvar interesa Crne Gore i svih manjinskih naroda koji u njoj žive. Osim, naravno, onih koji se ne ponašaju i ne glasaju po volji Mila Đukanovića i njegovih saradnika. U tom cilju je pripremljen i nekakav dokument, uz veliki publicitet onima koji su, unaprijed, odbili sve ponude pobjedničkog saveza. Stvari se, međutim, mijenjaju i na tom planu.

„Pregovaraćemo najvjerovatnije, ali to ne znači unaprijed da ćemo se i dogovoriti“, rekao je Vijestima Nik Đeljošaj, predsjednik Opštine Tuzi i jedan od lidera Albanske liste. „Naša lista je formirala radnu grupu koja radi na platformi za eventualne pregovore o učešću u izvršnoj vlasti, a koja će sadržati sva životna pitanja za naš narod…“. I u Bošnjačkoj stranci (BS) su napravili otklon od prvog, eksplicitnog, stava da bezuslovno odbijaju poziv za koalicionu saradnju sa novom većinom. Sada se o tome već razmišlja i razgovara.

„Važno je da li će Bošnjačka stranka, kao branik proevropske Crne Gore, ući u novu vlast“, rekao je za RTCG Ervin Ibrahimović, nosilac liste te partije na minulim izborima, „ali je trenutno najvažnije da se što prije formira vlada i da politički faktori ozbiljno shvate ozbiljnost situacije”. Prethodno su iz te stranke poručili da je za njih prihvatljivo učešće u vladu koju bi formirale koalicije okupljene oko Demokrata i URA-e, bez DF-a. Pošto to, izvjesno, nije prihvatljivo novoj većini, ostaje da se vidi da li su moguća i neka druga rješenja. I koliko na budući položaj BS utiče činjenica da bi izlazak iz vlasti značio i napuštanje pozicija koje njeni funkcioneri imaju u Zavodu za zapošljavanje, Ministarstvu saobraćaja, Monteputu

Na kraju ali, kako kažu, ne i najmanje važno je pitanje mjesta koje će u budućim vlastima zauzeti Srpska pravoslavna crkva (SPC). Početak nije obećavao.  Prošlonedjeljne najave mitropolita Amfilohija Radovića o još jednom povratku Njegoševe (Aleksandrove) kapele na vrh Lovćena i gradnji bogomolje u centru Cetinja, između Biljarde, Vladinog doma i Cetinjskog manastira, u koju bi se smjestile hrišćanske relikvije od kojih su neke, sada, u vlasništvu države garantovale su duboke podjele i sporenja. Kako unutar trojne koalicije tako i na crnogorskim ulicama. Uostalom, transparent postavljen na ulasku u prijestonicu: „Dok se zemlja oko sunca kreće, Cetinje to dozvoliti neće“, dovoljno govori sam za sebe.

Pomirljivi tonovi ponovo su stigli od Gojka Perovića, rektora Cetinjske bogoslovije. SPC nema ni plan ni interes da učestvuje u formiranju vlade rekao je Perović, najavljujući da će se Crkva nakon ovih izbora rastati sa politikom.

„Mišljenje vjernika i sveštenika je da se Crkva zadesila na političkoj raskrsnici, odnosno nevoljno ušla u doba predizborne kampanje u Crnoj Gori“, objašnjava on ostavljajući, ipak, nešto materijala i za one koji ne kriju strah da bi se Crna Gora mogla pretvoriti u teokratsku državu. „SPC u Crnoj Gori je veoma uticajan društveni faktor. A ne može se makazama podijeliti gdje je granica društvenog i političkog, i tako treba i da ostane. Crkva nema formalnu političku angažovanost, niti je zainteresovana da je ima“, kaže Perović. Pa ko kako razumije.

Dalo bi se još štošta navesti, kao argument zašto novu vladu ne možemo očekivati već sjutra. Jednako je dugačak, međutim, i spisak razloga zbog kojih je ona trebalo biti formirana već juče.

U danu kada je Miloš Marović postao slobodan čovjek zbog apsolutne zastare svog predmeta, demonstrirajući snagu ovdašnjeg pravosuđa. Potvrđujući tezu da kriminal i kriminalci ne poznaju granice.

U sedmici u kojoj smo od Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) saznali da je DPS sa satelitima, tokom izborne kampanje, manje više nezakonito zaposlio više od 700 ljudi. I primao nezakonite donacije.  A da je Agencija za zaštitu konkurencije naložila Vladi (3. septembra) da obustavi dodjelu pomoći Montenegroerlajnsu, dok se ne odluči o zakonitosti tog postupka. Koji je, tek da se podsjetimo, najavljen krajem prošle godine. I ozvaničen posebnim zakonom i ovogodišnjim budžetom.

Neki su te vijesti doživjeli kao najavu novih, boljih vremena. To je, ipak, stvar kontinuiteta. Nikad ovdašnje agencije, direkcije, uprave i ostali regulatori  nijesu imali problem da se obračunaju sa opozicijom. Niti im je za taj posao trebalo neko posebno naređenje sa vrha. Neka nam, umjesto toga, ASK ponudi odgovor na pitanje koje je sama sebi postavili uoči izbora: da li su ovdašnje partije/koalicije kršile zakon tako što su tokom predizborne kampanje primale materijalnu, finansijsku pomoć i nenovčane priloge od, recimo, vjerskih zajednica i organizacija. Pa da onda razgovaramo o njihovom odnosu prema vlastima.

Trebamo u vladu u mjesecu u kome je, prema zvaničnim podacima, nezaposlen skoro svaki peti radno sposobni stanovnik/stanovnica Crne Gore (stopa nezaposlenosti prešla je 18 odsto). A tek čekamo epilog katastrofalne ljetnje sezone. Bez jasne predstave o njenim posljedicama na ukupnu ekonomiju.

A nakon prošlonedjeljnog Sporazuma kojim su se tri članice buduće vladajuće koalicije obavezali, pored ostalog, da će poštovati Ustav, zakone i međunarodne obaveze Crne Gore oglasili su se i iz DPS-a. „Apsolutno im je“, kažu, „drago  da je opozicija u Crnoj Gori nakon više od 15 godina prihvatila politiku DPS-a i usvojila vrijednosti za koje smo se mukotrpno borili…“.

Da se ostavimo, na čas, himne, zastave, Kosova ili NATO-a. Pa da sagledamo malo te vrijednosti za koje su se u DPS-u mukotrpno borili.

  • Afera Telekom još nije stigla ni do prvostepene presude, nakon što su iz nje izmaknuti ključni akteri.
  • Aco Đukanović je od države dobio desetak miliona eura, na osnovu propusta koje je napravila Vlade pod kontrolom njegovog brata, i niko za to nije odgovarao.
  • Vlada Duška Markovića zbrinula je sve aktere afere Ramada, nakon što su oni pravosnažno osuđeni zbog zloupotrebe položaja, odnosno, lažnog svjedočenja.
  • Slavoljub Stijepović je i dalje generalni sekretar u kabinetu predsjednika države. Ne smeta što je uzimao novac od Duška Kneževića. Niti smeta što je lagao da tog novca nije bilo.
  • Predsjednik države Milo Đukanović je zadržao položaj nakon što je uhvaćen u laži u priči o svom prvom legalno stečenom milionu…
  • Svi navodni šefovi kotorskih narkoklanova koji su uhapšeni u inostranstvu i izručeni Crnoj Gori nalaze se na slobodi.

Ovo je beskonačan niz. Trojna koalicija koju predvode Krivokapić, Bečić i Abazović dobila je priliku da ga prekine. Valjalo bi da je iskoriste, bez obzira na očigledne razlike, lične razmirice i pretjerane ambicije nekih od njihovih najbližih sljedbenika. Bolju priliku neće imati.

Zoran RADULOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo