Povežite se sa nama

INTERVJU

MILOŠ VUKOVIĆ, FIDELITY CONSULTING: Borba za očuvanje ekonomske supstance

Objavljeno prije

na

Biće izuzetno teško, čini mi se i nemoguće, izmijeniti crnogorsku ekonomiju u kratkom roku.  Građani se moraju suočiti sa činjenicom da će naredna godina biti jako teška. Zapravo, 2021. godinu treba proglasiti godinom štednje, realokacije resursa i (čestog) rebalansa budžeta

 

Uz dužno poštovanje prema ministarstvima sile, smatram da mala država kao što je Crna Gora treba da se fokusira na ministarstva boljeg života,  a to su manje-više sva ostala ministarstva, kaže u razgovoru za Monitor Miloš Vuković, osnivač i izvršni direktor Fidelitiy Consulting-a. ,,Posebna pažnja buduće Vlade treba da bude u ministarstvima finansija i ekonomije, jer će se upravo na tim frontovima voditi glavna bitka za bolji životni standard svih građana Crne Gore.

MONITOR: Šta su ključni ekonomski problemi sa kojima će nova vlast morati da se uhvati u koštac?

VUKOVIĆ: Za razliku od krize iz 2007. godine, Crna Gora u ovu krizu ulazi kao značajno zadužena država u kojoj je nezaposlenost visoka, sa visokim deficitom budžeta, ugroženim platnim bilansom sa naročitim naglaskom na pad prihoda od turizma i doznaka fizičkih lica, slabom domaćom proizvodnjom, upitnim kapitalnim investicijama, rekordnim blokadama računa (13 posto BDP-a), sveprisutnom sivom ekonomijom, endemskom korupcijom, pogoršanim kreditnim rejtingom ali i nabujalom neproduktivnom administracijom.

Iako će sve države snažno osjetiti krizu, izlazak iz krize će zavisti od dva faktora: sposobnosti država i njihovih privreda da apsorbuju ovu traumu kao i brzinu prilagođavanja ekonomije na nove okolnosti nakon obuzdavanja virusa. Zbog intenziteta krize i njenog uticaja na slabašan crnogorski ekonomski sistem, neće biti previše kapaciteta za brzo prilagođavanje novonastalim odnosima koje je korona virus oblikovao.

MONITOR: Šta novu vladu čeka u državnoj kasi?

VUKOVIĆ: Odgovor na to pitanje ćemo znati tek kada nova vlada preuzme operativno vođenje javnih finansija. Prva stvar koja se mora uraditi jeste informisanje  javnosti sa preciznim podacima koliko novca je zatečeno u državnoj kasi, kolike su obaveze do kraja godine kao i koliko novca planiramo prihodovati.

Sasvim je izvjesno dodatno pogoršanje kreditnog rejtiga države, što će za sobom povući skuplja zaduženja i time smanjiti manevarski prostor nove vlade da vodi ozbiljnu ekonomsku politiku na duži rok.

MONITOR: Da li je zaista ,,korona kriva za sve”, ili je aktuelna kriza rezultat ekonomske politike odlazeće vlade?

VUKOVIĆ: Radi ukupnog konteksta, veoma je važno naglasiti sljedeće: do pojave COVID 19 nije bilo značajnih negativnih ekonomskih pojava na globalnom nivou. To znači da prethodne vlade nijesu koristile ekonomski povoljan period za diversifikaciju i jačanje crnogorske ekonomije, smanjenje javnog duga i poboljšanja životnog standarda građana.

Korona je samo do kraja ogoljela strukturne nedostatke našeg privrednog sistema, koji ni u sjajnim vremenima nije doprinio boljem životnom standardu građana. Naprotiv – sistem je bio dizajniran tako da povećava nejednakost uz neadekvatnu raspodjelu novostvorenog bogatstva. Buduća vlada mora intenzivno raditi na mnogo pravednijoj raspodjeli društvenog bogatstva.

MONITOR: Koja su moguća rješenja za prevazilaženje budžetskih problema? Šta se može uštedjeti na rashodnoj strani budžeta?

VUKOVIĆ: Novoj vladi bih predložio da u 2021. godini svede kapitalni budžet na najmanju moguću mjeru, iz veoma racionalnih razloga. Naime, u izvještaju Svjetske banke iz decembra 2019. godine, navodi se da je ,,upravljanje javnim investicijama slabo u svim fazama ciklusa”. U prevodu – novac iz budžeta curi na sve strane. Zar godina krize nije idealna da novac iz kapitalnog budžeta usmjerimo u sanaciju socijlanog statusa ugroženih segmenata društva, dok bi vlada investirala tih 365 dana u poboljšanje upravljanja javnim investicijama, kako bi se garantovalo da narednih godina naš novac neće točiti na sve strane?

Naravno, odlučno se mora krenuti u ozbiljno smanjenje glomazne javne administracije. Paralelno, uspostavljanje sistema meritokratije u javnom sektoru je nužnost. Potom mora da slijedi povećanje plata u javnoj upravi, kako bi najbolji ljudi bili  adekvatno plaćeni. Na taj način, direktno će se smanjiti i trenutno svepristuna endemska korupcija.

Građanima se moraju prikazati troškovi postojećeg sistema. Model je jednostavan: potpuna transparentnost centralnog budžeta, budžeta opština, raznih agencija i svih preduzeća u državnom vlasništvu. Kada građani budu vidjeli na što su se trošili njihovi novci, biće nam mnogo jasnije dosadašnje  forsiranje vještačkih podjela u društvu.

Na kraju, možda i najvažnije: nulta tolerancija na korpuciju mora postati imperativ nove vlasti. Crna Gora mora postati corrupt free država!

MONITOR: Postoje li pokazatelji/indicije o tome kako je ovdašnja privreda  reagovala na promjenu vlasti?

VUKOVIĆ: Kao što smo svi mogli da vidimo, privreda je nastavila svoj život na uobičajen način, što je jako dobro za sve aktere našeg privrednog sistema.  Ipak, vjerujem da svi krupni igrači u privrednom sistemu sa velikim nestrpljenjem očekuju stabilizaciju političkih prilika kako bi planirali svoje poslovanje u kratkom i srednjem roku.

Biznis traži predvidivost i sigurnost, zbog čega je neophodno da se nova izvršna vlast što prije formira kako bi otpočela reformisanje sistema kome treba pažljiva rekonstrukcija.

MONITOR: Šta, u tom kontekstu, mislite o najavi donošenja zakon o porijeklu imovine i zakona o lustraciji?

VUKOVIĆ: Definitivno, novi zakoni jesu neophodni kako bi se počelo istorijsko podvlačenje crte. Ipak, proces implementacije takvih zakonskih rješenja neće biti tako brz zbog njihove složenosti ali i zbog otpora koji će se neminovno javiti.

MONITOR: Koliko promjena vlasti može uticati na budžetske prihode, prije  svega na naplatu poreza i doprinosa?

VUKOVIĆ: Redovno prateći podatke o izvršenju budžeta u periodu epidemije korona virusa mogla se primijetiti jedna zanimljiva pojava. Naime, prihodi od akciza za prvih sedam mjeseci ove godine pali su svega 7,7 miliona eura ili 6,3 odsto u odnosu na isti period 2019. godine.

Znamo da se najveći prihodi od akciza ostvare od nafte i naftnih derivata, alkohola i cigareta. Evidentno je bilo da se promet nafte i naftnih derivata prepolovio.S obzirom na to da je pad u turizma iznosio 90 odsto, može se pretpostaviti da je sličan trend i sa akcizom na alkohol. Ostaju nam samo akcize od cigareta koje su, ako ukrstimo zvanične podatke, mnogo porasle u doba korone iako imamo mnogo manje turista i manju posjećenost u ugostiteljskim objektima.

Iz ovog jednostavnog primjera vidi se da se mogu generisati novi prihodi za budžet, sa posebnim akcentom na akcizne proizvode.

MONITOR: Kako gledate na ideju reindustrijalizacije? Šta tu može biti uloga  države?

VUKOVIĆ: Izlaz iz ovakvog stanja ne može se naći bez temeljnih promjena u našem privrednom sistemu.

Šansu za Crnu Goru vidim u jednom geopolitičkom i geoekonomskom trendu, a to je diversifikacija ekonomije EU od Kine u brojnim industrijama. Naime, lanci snabdijevanja se ubrzano sele iz Kine u EU. Snažno verujem da postoji mogućnost da se iskoristi taj snažan vjetar geopolitičkih promjena kako bi se privukle kredibilne kompanije da započnu svoj biznis u Crnoj Gori, uz podršku novih nekorumpiranih vlasti.

MONITOR: Zašto naš turizam ljetos nije imao rezultate na nivou susjeda (Hrvatska,  Albanija) i šta možemo očekivati od naredne sezone?

VUKOVIĆ: Sada je svima jasno da su određene mjere donosilaca odluka bile izuzetno sporne. Ako logički posmatramo stvari: sa jedne strane imamo veliki broj zaraženih i propalu turističku sezonu sa druge strane. Nedostajao je kalkulisani rizik otvaranja granica.

Kako govorimo o narednoj sezoni, prema dosadašnjim prognozama, možemo očekivati 30-50 odsto turističkog prometa iz 2019. Ukoliko vakcina ne bude u širokoj upotrebi do naredne ljetnje sezone, mahom ćemo imati domaće i  goste iz regiona, koji imaju nižu kupovnu moć. Iz tog razloga, toplo preporučujem svim turističkim radnicima da svoje biznise optimizuju na tom nivou prihoda, kako bi što bezbolnije prebrodili težak period koji slijedi.

MONITOR: Šta bi za buduću vladu bio uspjeh, a šta neusijeh kada su u  pitanju realna ekonomska očekivanja?

VUKOVIĆ: Biće izuzetno teško, čini mi se i nemoguće, izmijeniti crnogorsku ekonomiju u kratkom roku. Više će to biti prilagođavanje na novonastale okolnosti sa ciljem da se očuva supstanca i da se omogući preživljavanje građanima koji su najugroženiji usljed djelovanja krize.

Stoga, očekivanja građana treba spustiti pažljivim izjavama i odmjerenim obećanjima. Treba biti realan i reći da će biti jako teško promijeniti naš postojeći model razvoja svakoj vladi koja za taj posao ne bude imala makar dva puna mandata (osam godina). Građani Crne Gore se moraju suočiti sa činjenicom da će naredna godina biti jako teška i da sve snage treba usmjeriti u održavanje ekonomske supstance. Zapravo, 2021. godinu treba proglasiti godinom štednje, realokacije resursa i godinom rebalansa budžeta.

Duplo golo

MONITOR: Može li ovdašnja privreda preživjeti još jedno ,,zatvaranje”?

VUKOVIĆ: Decidno tvrdim – ne može.

MONITOR: Veselin Vukotić je napustio bord Plantaža. Očekujete li i druge promjene u upravi i načinu poslovanja državnih i javnih preduzeće?

VUKOVIĆ: Ostaće zapisano da je rektor jednog privatnog Univerziteta, koji se čitav život zalagao za privatni biznis, 15 godina bio na čelu državne kompanije. I da je, na kraju, o kvalitetu svog rada dobio ,,potvrdu” u vidu duplog negativnog mišljenja Državne revizorske institucije (finansijska i revizija pravilnosti).

I iz tog primjera je jasno da se korporativno upravljanje u državnim kompanijama mora podići na mnogo veći nivo. To podrazumijeva ozbiljnu kadrovsku promjenu na velikom broju izvršnih funkcija. Pitanje je da li Crna Gora ima dovoljno kvalitetnih kadrova koji bi vodili državne kompanije na adekvatan način.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo