Povežite se sa nama

INTERVJU

MILOŠ VUKOVIĆ, FIDELITY CONSULTING: Borba za očuvanje ekonomske supstance

Objavljeno prije

na

Biće izuzetno teško, čini mi se i nemoguće, izmijeniti crnogorsku ekonomiju u kratkom roku.  Građani se moraju suočiti sa činjenicom da će naredna godina biti jako teška. Zapravo, 2021. godinu treba proglasiti godinom štednje, realokacije resursa i (čestog) rebalansa budžeta

 

Uz dužno poštovanje prema ministarstvima sile, smatram da mala država kao što je Crna Gora treba da se fokusira na ministarstva boljeg života,  a to su manje-više sva ostala ministarstva, kaže u razgovoru za Monitor Miloš Vuković, osnivač i izvršni direktor Fidelitiy Consulting-a. ,,Posebna pažnja buduće Vlade treba da bude u ministarstvima finansija i ekonomije, jer će se upravo na tim frontovima voditi glavna bitka za bolji životni standard svih građana Crne Gore.

MONITOR: Šta su ključni ekonomski problemi sa kojima će nova vlast morati da se uhvati u koštac?

VUKOVIĆ: Za razliku od krize iz 2007. godine, Crna Gora u ovu krizu ulazi kao značajno zadužena država u kojoj je nezaposlenost visoka, sa visokim deficitom budžeta, ugroženim platnim bilansom sa naročitim naglaskom na pad prihoda od turizma i doznaka fizičkih lica, slabom domaćom proizvodnjom, upitnim kapitalnim investicijama, rekordnim blokadama računa (13 posto BDP-a), sveprisutnom sivom ekonomijom, endemskom korupcijom, pogoršanim kreditnim rejtingom ali i nabujalom neproduktivnom administracijom.

Iako će sve države snažno osjetiti krizu, izlazak iz krize će zavisti od dva faktora: sposobnosti država i njihovih privreda da apsorbuju ovu traumu kao i brzinu prilagođavanja ekonomije na nove okolnosti nakon obuzdavanja virusa. Zbog intenziteta krize i njenog uticaja na slabašan crnogorski ekonomski sistem, neće biti previše kapaciteta za brzo prilagođavanje novonastalim odnosima koje je korona virus oblikovao.

MONITOR: Šta novu vladu čeka u državnoj kasi?

VUKOVIĆ: Odgovor na to pitanje ćemo znati tek kada nova vlada preuzme operativno vođenje javnih finansija. Prva stvar koja se mora uraditi jeste informisanje  javnosti sa preciznim podacima koliko novca je zatečeno u državnoj kasi, kolike su obaveze do kraja godine kao i koliko novca planiramo prihodovati.

Sasvim je izvjesno dodatno pogoršanje kreditnog rejtiga države, što će za sobom povući skuplja zaduženja i time smanjiti manevarski prostor nove vlade da vodi ozbiljnu ekonomsku politiku na duži rok.

MONITOR: Da li je zaista ,,korona kriva za sve”, ili je aktuelna kriza rezultat ekonomske politike odlazeće vlade?

VUKOVIĆ: Radi ukupnog konteksta, veoma je važno naglasiti sljedeće: do pojave COVID 19 nije bilo značajnih negativnih ekonomskih pojava na globalnom nivou. To znači da prethodne vlade nijesu koristile ekonomski povoljan period za diversifikaciju i jačanje crnogorske ekonomije, smanjenje javnog duga i poboljšanja životnog standarda građana.

Korona je samo do kraja ogoljela strukturne nedostatke našeg privrednog sistema, koji ni u sjajnim vremenima nije doprinio boljem životnom standardu građana. Naprotiv – sistem je bio dizajniran tako da povećava nejednakost uz neadekvatnu raspodjelu novostvorenog bogatstva. Buduća vlada mora intenzivno raditi na mnogo pravednijoj raspodjeli društvenog bogatstva.

MONITOR: Koja su moguća rješenja za prevazilaženje budžetskih problema? Šta se može uštedjeti na rashodnoj strani budžeta?

VUKOVIĆ: Novoj vladi bih predložio da u 2021. godini svede kapitalni budžet na najmanju moguću mjeru, iz veoma racionalnih razloga. Naime, u izvještaju Svjetske banke iz decembra 2019. godine, navodi se da je ,,upravljanje javnim investicijama slabo u svim fazama ciklusa”. U prevodu – novac iz budžeta curi na sve strane. Zar godina krize nije idealna da novac iz kapitalnog budžeta usmjerimo u sanaciju socijlanog statusa ugroženih segmenata društva, dok bi vlada investirala tih 365 dana u poboljšanje upravljanja javnim investicijama, kako bi se garantovalo da narednih godina naš novac neće točiti na sve strane?

Naravno, odlučno se mora krenuti u ozbiljno smanjenje glomazne javne administracije. Paralelno, uspostavljanje sistema meritokratije u javnom sektoru je nužnost. Potom mora da slijedi povećanje plata u javnoj upravi, kako bi najbolji ljudi bili  adekvatno plaćeni. Na taj način, direktno će se smanjiti i trenutno svepristuna endemska korupcija.

Građanima se moraju prikazati troškovi postojećeg sistema. Model je jednostavan: potpuna transparentnost centralnog budžeta, budžeta opština, raznih agencija i svih preduzeća u državnom vlasništvu. Kada građani budu vidjeli na što su se trošili njihovi novci, biće nam mnogo jasnije dosadašnje  forsiranje vještačkih podjela u društvu.

Na kraju, možda i najvažnije: nulta tolerancija na korpuciju mora postati imperativ nove vlasti. Crna Gora mora postati corrupt free država!

MONITOR: Postoje li pokazatelji/indicije o tome kako je ovdašnja privreda  reagovala na promjenu vlasti?

VUKOVIĆ: Kao što smo svi mogli da vidimo, privreda je nastavila svoj život na uobičajen način, što je jako dobro za sve aktere našeg privrednog sistema.  Ipak, vjerujem da svi krupni igrači u privrednom sistemu sa velikim nestrpljenjem očekuju stabilizaciju političkih prilika kako bi planirali svoje poslovanje u kratkom i srednjem roku.

Biznis traži predvidivost i sigurnost, zbog čega je neophodno da se nova izvršna vlast što prije formira kako bi otpočela reformisanje sistema kome treba pažljiva rekonstrukcija.

MONITOR: Šta, u tom kontekstu, mislite o najavi donošenja zakon o porijeklu imovine i zakona o lustraciji?

VUKOVIĆ: Definitivno, novi zakoni jesu neophodni kako bi se počelo istorijsko podvlačenje crte. Ipak, proces implementacije takvih zakonskih rješenja neće biti tako brz zbog njihove složenosti ali i zbog otpora koji će se neminovno javiti.

MONITOR: Koliko promjena vlasti može uticati na budžetske prihode, prije  svega na naplatu poreza i doprinosa?

VUKOVIĆ: Redovno prateći podatke o izvršenju budžeta u periodu epidemije korona virusa mogla se primijetiti jedna zanimljiva pojava. Naime, prihodi od akciza za prvih sedam mjeseci ove godine pali su svega 7,7 miliona eura ili 6,3 odsto u odnosu na isti period 2019. godine.

Znamo da se najveći prihodi od akciza ostvare od nafte i naftnih derivata, alkohola i cigareta. Evidentno je bilo da se promet nafte i naftnih derivata prepolovio.S obzirom na to da je pad u turizma iznosio 90 odsto, može se pretpostaviti da je sličan trend i sa akcizom na alkohol. Ostaju nam samo akcize od cigareta koje su, ako ukrstimo zvanične podatke, mnogo porasle u doba korone iako imamo mnogo manje turista i manju posjećenost u ugostiteljskim objektima.

Iz ovog jednostavnog primjera vidi se da se mogu generisati novi prihodi za budžet, sa posebnim akcentom na akcizne proizvode.

MONITOR: Kako gledate na ideju reindustrijalizacije? Šta tu može biti uloga  države?

VUKOVIĆ: Izlaz iz ovakvog stanja ne može se naći bez temeljnih promjena u našem privrednom sistemu.

Šansu za Crnu Goru vidim u jednom geopolitičkom i geoekonomskom trendu, a to je diversifikacija ekonomije EU od Kine u brojnim industrijama. Naime, lanci snabdijevanja se ubrzano sele iz Kine u EU. Snažno verujem da postoji mogućnost da se iskoristi taj snažan vjetar geopolitičkih promjena kako bi se privukle kredibilne kompanije da započnu svoj biznis u Crnoj Gori, uz podršku novih nekorumpiranih vlasti.

MONITOR: Zašto naš turizam ljetos nije imao rezultate na nivou susjeda (Hrvatska,  Albanija) i šta možemo očekivati od naredne sezone?

VUKOVIĆ: Sada je svima jasno da su određene mjere donosilaca odluka bile izuzetno sporne. Ako logički posmatramo stvari: sa jedne strane imamo veliki broj zaraženih i propalu turističku sezonu sa druge strane. Nedostajao je kalkulisani rizik otvaranja granica.

Kako govorimo o narednoj sezoni, prema dosadašnjim prognozama, možemo očekivati 30-50 odsto turističkog prometa iz 2019. Ukoliko vakcina ne bude u širokoj upotrebi do naredne ljetnje sezone, mahom ćemo imati domaće i  goste iz regiona, koji imaju nižu kupovnu moć. Iz tog razloga, toplo preporučujem svim turističkim radnicima da svoje biznise optimizuju na tom nivou prihoda, kako bi što bezbolnije prebrodili težak period koji slijedi.

MONITOR: Šta bi za buduću vladu bio uspjeh, a šta neusijeh kada su u  pitanju realna ekonomska očekivanja?

VUKOVIĆ: Biće izuzetno teško, čini mi se i nemoguće, izmijeniti crnogorsku ekonomiju u kratkom roku. Više će to biti prilagođavanje na novonastale okolnosti sa ciljem da se očuva supstanca i da se omogući preživljavanje građanima koji su najugroženiji usljed djelovanja krize.

Stoga, očekivanja građana treba spustiti pažljivim izjavama i odmjerenim obećanjima. Treba biti realan i reći da će biti jako teško promijeniti naš postojeći model razvoja svakoj vladi koja za taj posao ne bude imala makar dva puna mandata (osam godina). Građani Crne Gore se moraju suočiti sa činjenicom da će naredna godina biti jako teška i da sve snage treba usmjeriti u održavanje ekonomske supstance. Zapravo, 2021. godinu treba proglasiti godinom štednje, realokacije resursa i godinom rebalansa budžeta.

Duplo golo

MONITOR: Može li ovdašnja privreda preživjeti još jedno ,,zatvaranje”?

VUKOVIĆ: Decidno tvrdim – ne može.

MONITOR: Veselin Vukotić je napustio bord Plantaža. Očekujete li i druge promjene u upravi i načinu poslovanja državnih i javnih preduzeće?

VUKOVIĆ: Ostaće zapisano da je rektor jednog privatnog Univerziteta, koji se čitav život zalagao za privatni biznis, 15 godina bio na čelu državne kompanije. I da je, na kraju, o kvalitetu svog rada dobio ,,potvrdu” u vidu duplog negativnog mišljenja Državne revizorske institucije (finansijska i revizija pravilnosti).

I iz tog primjera je jasno da se korporativno upravljanje u državnim kompanijama mora podići na mnogo veći nivo. To podrazumijeva ozbiljnu kadrovsku promjenu na velikom broju izvršnih funkcija. Pitanje je da li Crna Gora ima dovoljno kvalitetnih kadrova koji bi vodili državne kompanije na adekvatan način.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MIORAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Stvaraju se preduslovi za raspodjelu nacionalnih resursa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete najavu izmjena Zakona o državnoj imovini ?

VUJOVIĆ: Ne možete pravdati izbjegavanje poštovanja procedura i zaobilaženje zakona time da želite brže donositi odluke. Javne finansije i državna imovina su zaštićene upravo tim procedurama i tim zakonima. To nisu privatne finansije niti privatna imovina da bi sa njom raspolagali na taj način. U privatnom biznisu stvari stoje drugačije, ali u onome što je opšti interes, uz mehanizme kontrole i provjere, a uz podrazumijevanu strategiju djelovanja, što je moguće dužu, vi smanjujete mogućnost greške. Zašto je to važno? Pa svaka greška na tom polju košta mnogo i nekada su potrebne decenije za ispravku. Ujedno, korupcija je tada lakše moguća, jer kada potisnete osigurače koje štite opšte dobro, tada je i rizik od te pojave veći. Procedura i transparentnost se uvode da bi se uz pomoć javnosti državna imovina  zaštitila od bilo kakve mogućnosti njenog umanjenja ili devastiranja.

MONITOR: Aktuelni zakon obavezuje Vladu da traži dozvolu od parlamenta za valorizaciju imovine vrijedne do 150 miliona. Izmjenama bi se ta vrijednost podigla na 300 miliona eura. Šta bi to značilo?

VUJOVIĆ: Razumijem da se desila inflacija, ali ne vidim zašto bi Vlada bježala od toga da se u Skupštini javno pretrese svaka odluka kojom se raspolaže državna imovina, dakle imovina građana. Zar ona ne bi trebala da bude okrenuta ka tome da sa parlamentom podijeli odgovornost u donošenju takvih odluka. Priča da treba brže djelovati ne stoji, jer i parlament može brzo reagovati ako se radi o stvarima koje mogu biti na dobrobit građana u smislu da vi nekoj imovini dajete dodatu vrijednost. Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu.

Dopuštanje ovakve odluke bi u praksi značilo da Vlada ima dodatnu koncentraciju moći na polju ekonomije i fiskalne politike uopšte, da je manje kontrolisana i da uticaj ekstremno krupnog kapitala kroz takve odluke može da poraste do neviđenih proporcija, jer možete tada prodavati ili zalagati državnu imovinu za sve i svašta.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR RADE  VELJANOVSKI, POLITIČKI I MEDIJSKI ANALITIČAR, PROFESOR FPN U BEOGRADU U PENZIJI: Najveća opasnost po region bilo bi Vučićevo potpuno okretanje ka Istoku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brisel i Vašington imaju bojazan da napetosti u regionu ne eskaliraju-a oni znaju koliko je u tome Srbija važna, pa im je bitnije da se održi stabilnost nego da se promijeni vlast. Od ovih centara moći se može očekivati diskretno ohrabrivanje opozicije da izvede promjene, ali ne i da oni urade posao umjesto nje

 

 

 

MONITOR:. Jedno vrijeme ste bili aktivni u srpskoj politici. Da li ste  iznenađeni prilično oštrom podjelom u koaliciji Srbija protiv nasilja i kakva bi bila Vaša odluka?

VELJANOVSKI: Nisam iznenađen podelom u koaliciji Srbija protiv nasilja, zapravo je to sasvim logično. Tu koaliciju je okupljalo iskreno odupiranje nasilju i zajednička želja da se promeni vlast, ali to nije dovoljno za političko delovanje. Ne mogu istim putem oni koji su za Evropsku uniju i oni koji su protiv, oni koji smatraju da je u Srebrenici bio genocid i oni koji to negiraju i čak slave zločince iz srpskog naroda, stranke koje se zalažu za stvarne demokratske vrednosti i imaju svest o realnosti kosovskog problema i one koje veličaju mitove prošlosti i traže da se na Kosovu proglasi okupacija. Ja i dok sam bio više u politici nisam imao nikakav uticaj, ali bih se zalagao za jasno profilisanje svake partrije i zajedničko delovanje isključivo po programskim ciljevima.

MONITOR: Na izborima je,  prvi put, učestvovao i „narodni tribun“ Savo Manojlović i osvojio značajan broj glasova. On je, po završetku izbora, pozvao na neku vrstu postizbornog bojkota republičke skupštine i dijela lokalnih parlamenata. Kako ocjenjujete njegov iznenadni ulazak u institucionalizovanu politiku i očigledan pokušaj da bude i tu proaktivan?

VELJANOVSKI: Savo Manojlović je samo još jedan dokaz nezrelosti opozicione scene u Srbiji. Inače, u politiku se i može ući samo institucionalizovano, sve ostalo je amaterizam ili NGO građanski aktivizam, što ima dodirnih tačaka sa politikom, ali nema mnogo izgleda da se poentira. Izlaskom na izbore, a zatim pozivom na bojkot odnosno izlazak iz lokalnih parlamenata, Manojlović je doprineo konfuziji koja je već postojala, a što obeshrabruje birače i dovodi do apatije. Respektabilan broj glasova koje je ova opcija dobila tu i tamo, takođe dokazuje da je građanima potrebno nešto novo, što odavno očekuju, ali čega nema.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

MONITOR:  Kako vidite odnose na relaciji ministar pravde Andrej Milović i premijer Milojko Spajić, te najavu Milovićevog razrešenja?

MAROVIČ: Loša je poruka koju premijer šalje predlogom za razrješenje ministra pravde nekoliko dana nakon što su usvojeni zakoni potrebni za IBAR, a koje je pripremilo  Ministarstvo pravde na čijem čelu je Milović. Iako je taj predlog očigledan rezultat političkih razmimoilaženja, trebalo je da se desi kada je Milović isključen iz PES-a, a ne sada kada bi premijer trebalo da bude zahvalan zbog ostvarenih rezultata. Isto tako, nejasan je i potez Milovića kojim on umjesto da podnese ostavku ako se ne slaže sa politikom premijera i Vlade, upućuje na svoje razrješenje. U oba slučaja je riječ o neodgovornim potezima nekoliko sedmica prije očekivanog dobijanja IBAR-a, čime pada u vodu priča da je IBAR iznad svega. Iako je, kao što sam već rekla, EK dala zeleno svjetlo za IBAR, ovakav razvoj događaja pokazuje da IBAR, ipak, nije iznad političkih razmirica i partijskih interesa. Sve češće turbulencije u PES-u, ali i između koalicionih partnera, nisu ohrabrujuće za političku situaciju u zemlji koja mora biti stabilna da bismo se mogli posvetiti reformama.

MONITOR:  Kako komentarišete odluku Vlade da zbog prihvaćenog amandmana u Skupštini, Milović ne prisustvuje sjednici parlamenta, odnosno Spajićevo obavezujuće uputstvo ministrima da o svakom amandmanskom djelovanju na IBAR zakone moraju obavijestiti najprije Vladu?

MAROVIĆ: Logično objašnjenje za „uputstvo“ da Vlada mora da da zeleno svjetlo za amandmane na IBAR zakone je to da je ona u komunikaciji sa Evropskom komisijom i da se nije željelo rizikovati s eventualnim odstupanjima. Međutim, ministar pravde predstavlja Vladu, zakoni su iz njegove nadležnosti i ne vidim šta je moglo da pođe „po zlu“ i zašto je Vlada morala da ga povlači „navrat- nanos“ iz Skupštine. Ukratko, na ovom primjeru smo konkretno vidjeli paradoks da Vlada ne vjeruje svom ministru i da ne vrednuje njegov rad.

MONITOR: Predsjednik države Jakov Milatović odbio je da potpiše dva IBAR zakona. Može li to uticati na proces dobijanja IBAR-a?

MAROVIĆ:Evropska komisija je dala pozitivnu procjenu ispunjenosti mjerila i prije nego što su svi potrebni zakoni za IBAR bili usvojeni u Skupštini. Smatram da se niko na političkom nivou u EU neće baviti formalnim stvarima, posebno što, iako su primjedbe Predsjednika opravdane, zakoni nakon drugog glasanja moraju biti potpisani.

MONITOR: Kako vidite konstataciju premijera o “koordinisanoj opstrukciji Andreja Milovića i Jakova Milatovića” evropskog puta CG?

MAROVIĆ: PES je u više navrata, otkad je u situaciji da vodi proces evropske integracije Crne Gore, stavljao do znanja da svi koji su protiv njih su protiv našeg evropskog puta, pa, čak, kao što je to često slučaj, kad taj neko štiti zakon. U stvari je riječ o čuvanju pozicije i političkim sukobljavanjima.

MONITOR: Kako komentarišete prisustvo predsjednika Parlamenta Andrije Mandića na Svesrpskom saboru u Beogradu?

MAROVIĆ: Andrija Mandić je bio na „saboru Srbije i Srpske“ . Nije mu tamo bilo mjesto kao predstavniku Crne Gore i samim tim to nije ni mogao biti, već ili kao običan posmatrač, što je nedopustivo budući da je predsjednik Skupštine Crne Gore, ili, što je izvjesnije, dužnik višegodišnjeg političkog saveznika i ideološkog vođe Aleksandra Vučića. Takva pozicija bi bila kompromitujuća i ponižavajuća za svakoga, osim za Andriju Mandića, koji tako ne poštuje sopstvenu državu i omalovažava jednu od najviših funkcija u njoj.

MONITOR: U otvorenom pismu premijeru, kritikovali ste njegov stav da “IBAR nije postojao prije PES-a”, kako ste kazali, ali i ocijenili da nam sa ovom parlamentarnom većinom IBAR ništa neće značiti?

MAROVIĆ: I prije i poslije političkih promjena u državi, svi koji su na bilo koji način učestvovali u procesu su se zalagali za određene olakšice, promjenu politike uslovljavanja i ispunjavanje mjerila po prioritetima, intenzivniji monitoring Evropske komisije… Premijer, reakcijom da niko prije 44. Vlade nije pominjao IBAR, kao da je želio da izbriše sve prethodne napore, umjesto da sopstveni uspjeh učini još većim isticanjem da se do njega došlo zajedničkim trudom i radom.

Crna Gora treba da uđe u EU kao građanska država u kojoj se jednako garantuju prava svima i teško mi je zamisliti da se to može desiti uz većinu u čijem su sastavu oni koji negiraju crnogorsku naciju i ne priznaju državu koju treba da predstavljaju u institucijama Unije. To je paradoks i utoliko je i čudna pozicija EU, koja se i sama suočava sa jačanjem desničarskih partija i populista, i koja godinama nije blagonaklono gledala na takvu koaliciju u Crnoj Gori, a sada je zove „evropskom“.

MONITOR:  Kako vidite ovdašnje reakcije na glas Vlade za usvajanje Rezolucije UN o Srebrenici, te Rezoluciju o Jasenovcu koja je u parlamentu?

MAROVIĆ: Reakcije su različite i bespotrebno ispolitizovane i one su skrenule pažnju sa suštine: ovdje se ne radi o većem ili manjem značaju rezolucija, ovdje je riječ o tome da je Rezolucija o Srebrenici bila na dnevnom redu GS UN-a, da smo se kao članica morali izjasniti, a da je naš stav o tom pitanju odavno utvrđen, zasnovan na presudama međunarodnih sudova i civilizacijskoj obavezi. Ponoviću: najmanje što možemo da učinimo za žrtve genocida u Srebrenici je da ih se sjetimo 11. jula, a Rezolucija je važna i zbog toga što se sam genocid u javnosti često negira. Rezolucija o Jasenovcu koja bi bila usvojena u Skupštini Crne Gore ne bi suštinski ništa promijenila, jer se 22. april već obilježava kao dan proboja zarobljenih iz jasenovačkog logora i komemoraciji svake godine prisustvuje državni vrh Hrvatske, a, takođe, u javnosti niko nikada ne negira Jasenovac. Rezolucijom o Jasenovcu možemo pogoršati odnose sa Hrvatskom koja je dobar susjed i pruža nam podršku na svim poljima u procesu demokratizacije, a pogrešan je i motiv usvajanja Rezolucije da bi određena politička grupacija ostala na vlasti i to je nepoštovanje samih žrtava.

MONITOR: Šta nas čeka poslije IBAR-a?

MAROVIĆ: Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti, a samim tim što i ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima. Najzahtjevniji će, opet, biti rad na vladavini prava, odnosno jačanju institucija, borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, neselektivnoj primjeni zakona u svim oblastima. Pregovori u poglavljima 23 i 24 će ubuduće biti usmjereni na ispunjavanje završnih mjerila, a koje ćemo dobiti u Zajedničkoj poziciji. Od presudne je važnosti da napravimo jasnu mapu puta, prioritete po godinama u trogodišnjem periodu, te da oko tih prioriteta gradimo konsenzus.

Glasanje za IBAR zakone je pokazalo da, iako vlast ne radi na toj sponi sa opozicijom, prvi put smo imali jasnu poruku opozicije da ne želi da blokira EU put. Da li je to bilo zbog „signala“ iz EU da ćemo IBAR dobiti bez obzira na sve, pa niko nije htio da političkim protivnicima pruži priliku da u njih upiru prstom, ili je rezultat, konačnog shvatanja da je EU cilj svih nas i da svi moramo učestvovati u njegovom ostvarivanju, ostaje da se vidi, ali je jasan putokaz u kom pravcu se mora ići.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo