Povežite se sa nama

INTERVJU

MILOŠ VUKOVIĆ, FIDELITY CONSULTING: Borba za očuvanje ekonomske supstance

Objavljeno prije

na

Biće izuzetno teško, čini mi se i nemoguće, izmijeniti crnogorsku ekonomiju u kratkom roku.  Građani se moraju suočiti sa činjenicom da će naredna godina biti jako teška. Zapravo, 2021. godinu treba proglasiti godinom štednje, realokacije resursa i (čestog) rebalansa budžeta

 

Uz dužno poštovanje prema ministarstvima sile, smatram da mala država kao što je Crna Gora treba da se fokusira na ministarstva boljeg života,  a to su manje-više sva ostala ministarstva, kaže u razgovoru za Monitor Miloš Vuković, osnivač i izvršni direktor Fidelitiy Consulting-a. ,,Posebna pažnja buduće Vlade treba da bude u ministarstvima finansija i ekonomije, jer će se upravo na tim frontovima voditi glavna bitka za bolji životni standard svih građana Crne Gore.

MONITOR: Šta su ključni ekonomski problemi sa kojima će nova vlast morati da se uhvati u koštac?

VUKOVIĆ: Za razliku od krize iz 2007. godine, Crna Gora u ovu krizu ulazi kao značajno zadužena država u kojoj je nezaposlenost visoka, sa visokim deficitom budžeta, ugroženim platnim bilansom sa naročitim naglaskom na pad prihoda od turizma i doznaka fizičkih lica, slabom domaćom proizvodnjom, upitnim kapitalnim investicijama, rekordnim blokadama računa (13 posto BDP-a), sveprisutnom sivom ekonomijom, endemskom korupcijom, pogoršanim kreditnim rejtingom ali i nabujalom neproduktivnom administracijom.

Iako će sve države snažno osjetiti krizu, izlazak iz krize će zavisti od dva faktora: sposobnosti država i njihovih privreda da apsorbuju ovu traumu kao i brzinu prilagođavanja ekonomije na nove okolnosti nakon obuzdavanja virusa. Zbog intenziteta krize i njenog uticaja na slabašan crnogorski ekonomski sistem, neće biti previše kapaciteta za brzo prilagođavanje novonastalim odnosima koje je korona virus oblikovao.

MONITOR: Šta novu vladu čeka u državnoj kasi?

VUKOVIĆ: Odgovor na to pitanje ćemo znati tek kada nova vlada preuzme operativno vođenje javnih finansija. Prva stvar koja se mora uraditi jeste informisanje  javnosti sa preciznim podacima koliko novca je zatečeno u državnoj kasi, kolike su obaveze do kraja godine kao i koliko novca planiramo prihodovati.

Sasvim je izvjesno dodatno pogoršanje kreditnog rejtiga države, što će za sobom povući skuplja zaduženja i time smanjiti manevarski prostor nove vlade da vodi ozbiljnu ekonomsku politiku na duži rok.

MONITOR: Da li je zaista ,,korona kriva za sve”, ili je aktuelna kriza rezultat ekonomske politike odlazeće vlade?

VUKOVIĆ: Radi ukupnog konteksta, veoma je važno naglasiti sljedeće: do pojave COVID 19 nije bilo značajnih negativnih ekonomskih pojava na globalnom nivou. To znači da prethodne vlade nijesu koristile ekonomski povoljan period za diversifikaciju i jačanje crnogorske ekonomije, smanjenje javnog duga i poboljšanja životnog standarda građana.

Korona je samo do kraja ogoljela strukturne nedostatke našeg privrednog sistema, koji ni u sjajnim vremenima nije doprinio boljem životnom standardu građana. Naprotiv – sistem je bio dizajniran tako da povećava nejednakost uz neadekvatnu raspodjelu novostvorenog bogatstva. Buduća vlada mora intenzivno raditi na mnogo pravednijoj raspodjeli društvenog bogatstva.

MONITOR: Koja su moguća rješenja za prevazilaženje budžetskih problema? Šta se može uštedjeti na rashodnoj strani budžeta?

VUKOVIĆ: Novoj vladi bih predložio da u 2021. godini svede kapitalni budžet na najmanju moguću mjeru, iz veoma racionalnih razloga. Naime, u izvještaju Svjetske banke iz decembra 2019. godine, navodi se da je ,,upravljanje javnim investicijama slabo u svim fazama ciklusa”. U prevodu – novac iz budžeta curi na sve strane. Zar godina krize nije idealna da novac iz kapitalnog budžeta usmjerimo u sanaciju socijlanog statusa ugroženih segmenata društva, dok bi vlada investirala tih 365 dana u poboljšanje upravljanja javnim investicijama, kako bi se garantovalo da narednih godina naš novac neće točiti na sve strane?

Naravno, odlučno se mora krenuti u ozbiljno smanjenje glomazne javne administracije. Paralelno, uspostavljanje sistema meritokratije u javnom sektoru je nužnost. Potom mora da slijedi povećanje plata u javnoj upravi, kako bi najbolji ljudi bili  adekvatno plaćeni. Na taj način, direktno će se smanjiti i trenutno svepristuna endemska korupcija.

Građanima se moraju prikazati troškovi postojećeg sistema. Model je jednostavan: potpuna transparentnost centralnog budžeta, budžeta opština, raznih agencija i svih preduzeća u državnom vlasništvu. Kada građani budu vidjeli na što su se trošili njihovi novci, biće nam mnogo jasnije dosadašnje  forsiranje vještačkih podjela u društvu.

Na kraju, možda i najvažnije: nulta tolerancija na korpuciju mora postati imperativ nove vlasti. Crna Gora mora postati corrupt free država!

MONITOR: Postoje li pokazatelji/indicije o tome kako je ovdašnja privreda  reagovala na promjenu vlasti?

VUKOVIĆ: Kao što smo svi mogli da vidimo, privreda je nastavila svoj život na uobičajen način, što je jako dobro za sve aktere našeg privrednog sistema.  Ipak, vjerujem da svi krupni igrači u privrednom sistemu sa velikim nestrpljenjem očekuju stabilizaciju političkih prilika kako bi planirali svoje poslovanje u kratkom i srednjem roku.

Biznis traži predvidivost i sigurnost, zbog čega je neophodno da se nova izvršna vlast što prije formira kako bi otpočela reformisanje sistema kome treba pažljiva rekonstrukcija.

MONITOR: Šta, u tom kontekstu, mislite o najavi donošenja zakon o porijeklu imovine i zakona o lustraciji?

VUKOVIĆ: Definitivno, novi zakoni jesu neophodni kako bi se počelo istorijsko podvlačenje crte. Ipak, proces implementacije takvih zakonskih rješenja neće biti tako brz zbog njihove složenosti ali i zbog otpora koji će se neminovno javiti.

MONITOR: Koliko promjena vlasti može uticati na budžetske prihode, prije  svega na naplatu poreza i doprinosa?

VUKOVIĆ: Redovno prateći podatke o izvršenju budžeta u periodu epidemije korona virusa mogla se primijetiti jedna zanimljiva pojava. Naime, prihodi od akciza za prvih sedam mjeseci ove godine pali su svega 7,7 miliona eura ili 6,3 odsto u odnosu na isti period 2019. godine.

Znamo da se najveći prihodi od akciza ostvare od nafte i naftnih derivata, alkohola i cigareta. Evidentno je bilo da se promet nafte i naftnih derivata prepolovio.S obzirom na to da je pad u turizma iznosio 90 odsto, može se pretpostaviti da je sličan trend i sa akcizom na alkohol. Ostaju nam samo akcize od cigareta koje su, ako ukrstimo zvanične podatke, mnogo porasle u doba korone iako imamo mnogo manje turista i manju posjećenost u ugostiteljskim objektima.

Iz ovog jednostavnog primjera vidi se da se mogu generisati novi prihodi za budžet, sa posebnim akcentom na akcizne proizvode.

MONITOR: Kako gledate na ideju reindustrijalizacije? Šta tu može biti uloga  države?

VUKOVIĆ: Izlaz iz ovakvog stanja ne može se naći bez temeljnih promjena u našem privrednom sistemu.

Šansu za Crnu Goru vidim u jednom geopolitičkom i geoekonomskom trendu, a to je diversifikacija ekonomije EU od Kine u brojnim industrijama. Naime, lanci snabdijevanja se ubrzano sele iz Kine u EU. Snažno verujem da postoji mogućnost da se iskoristi taj snažan vjetar geopolitičkih promjena kako bi se privukle kredibilne kompanije da započnu svoj biznis u Crnoj Gori, uz podršku novih nekorumpiranih vlasti.

MONITOR: Zašto naš turizam ljetos nije imao rezultate na nivou susjeda (Hrvatska,  Albanija) i šta možemo očekivati od naredne sezone?

VUKOVIĆ: Sada je svima jasno da su određene mjere donosilaca odluka bile izuzetno sporne. Ako logički posmatramo stvari: sa jedne strane imamo veliki broj zaraženih i propalu turističku sezonu sa druge strane. Nedostajao je kalkulisani rizik otvaranja granica.

Kako govorimo o narednoj sezoni, prema dosadašnjim prognozama, možemo očekivati 30-50 odsto turističkog prometa iz 2019. Ukoliko vakcina ne bude u širokoj upotrebi do naredne ljetnje sezone, mahom ćemo imati domaće i  goste iz regiona, koji imaju nižu kupovnu moć. Iz tog razloga, toplo preporučujem svim turističkim radnicima da svoje biznise optimizuju na tom nivou prihoda, kako bi što bezbolnije prebrodili težak period koji slijedi.

MONITOR: Šta bi za buduću vladu bio uspjeh, a šta neusijeh kada su u  pitanju realna ekonomska očekivanja?

VUKOVIĆ: Biće izuzetno teško, čini mi se i nemoguće, izmijeniti crnogorsku ekonomiju u kratkom roku. Više će to biti prilagođavanje na novonastale okolnosti sa ciljem da se očuva supstanca i da se omogući preživljavanje građanima koji su najugroženiji usljed djelovanja krize.

Stoga, očekivanja građana treba spustiti pažljivim izjavama i odmjerenim obećanjima. Treba biti realan i reći da će biti jako teško promijeniti naš postojeći model razvoja svakoj vladi koja za taj posao ne bude imala makar dva puna mandata (osam godina). Građani Crne Gore se moraju suočiti sa činjenicom da će naredna godina biti jako teška i da sve snage treba usmjeriti u održavanje ekonomske supstance. Zapravo, 2021. godinu treba proglasiti godinom štednje, realokacije resursa i godinom rebalansa budžeta.

Duplo golo

MONITOR: Može li ovdašnja privreda preživjeti još jedno ,,zatvaranje”?

VUKOVIĆ: Decidno tvrdim – ne može.

MONITOR: Veselin Vukotić je napustio bord Plantaža. Očekujete li i druge promjene u upravi i načinu poslovanja državnih i javnih preduzeće?

VUKOVIĆ: Ostaće zapisano da je rektor jednog privatnog Univerziteta, koji se čitav život zalagao za privatni biznis, 15 godina bio na čelu državne kompanije. I da je, na kraju, o kvalitetu svog rada dobio ,,potvrdu” u vidu duplog negativnog mišljenja Državne revizorske institucije (finansijska i revizija pravilnosti).

I iz tog primjera je jasno da se korporativno upravljanje u državnim kompanijama mora podići na mnogo veći nivo. To podrazumijeva ozbiljnu kadrovsku promjenu na velikom broju izvršnih funkcija. Pitanje je da li Crna Gora ima dovoljno kvalitetnih kadrova koji bi vodili državne kompanije na adekvatan način.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo