Povežite se sa nama

INTERVJU

BORIS MARIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE (CEGAS): Montiranje umjesto razmontiranja sistema

Objavljeno prije

na

U sistemu ostaje mnogo kadrova dosadašnje vlasti na rukovodećim pozicijama. Određeni proces nekog vida reorganizacije mora biti zakonit i poslati poruku da je kvalitativno značajan iskorak. Parola ne treba da bude razmontirajte, nego montirajte sistem. Ako se sistem montira u skladu sa zakonskim rješenjima, onda će on biti i razmontiran tamo gdje je bio zarobljen partijskim uticajem

 

MONITOR:  Šta je poruka novog izvještaja EK o napretku? Da napretka nema? 

 MARIĆ: Poruka je jasna. Pregovarački proces je u zastoju. Reforme crnogorskog društva, gdje je poseban fokus na državnim institucijama, već godinama tapkaju u mjestu. Mnogo vremena je potrošeno, a malo urađeno.  Primjera radi nikada nijesmo dobili sistem koji bi preduprijedio v.d. stanja brojnih institucija. Danas se v.d. stanje uselilo u crnogorsko pravosuđe, korupcija je postala sveprisutna, a organizovani kriminal dobija dramatične razmjere. Na sve to opšta društvena slika utiče  na loše upravljanje zdravstvenom krizom, sistem odgovornosti je već odavno pretvoren u selektivnost, a javne finansije decenijama opterećene parcijalnim interesima, danas su pred kolapsom. Prilično loša slika, ali ne i bez riješenja ako se krene u temeljne reforme. Držim da je insistiranje na punoj transparentnosti svega što je urađeno i svega što će biti rađeno naizgled jednostavna ali suštinska formula za početak temeljnih reformi.

MONITOR:  Pravosuđe se opet navodi kao jedna od najspornijih tačaka, ili kako to u Briselu kažu – izazova. Koliko je pravosuđe teško istinski reformisati? 

MARIĆ:  Pravosuđe jeste veliki izazov. Uz neophodnost stabilizacije javnih finansija sigurno najveći. Za tu reformu potrebno je napraviti ambijent, potrebnu parlamentarnu većinu. Ostaje nepoznanica da li je to moguće. Kao prelazno riješenje moglo bi se intervenisati na Zakonu o državnom tužilaštvu, ići u izmjenu sastava Tužilačkog savjeta, ali i tako bi dometi bili ograničeni. Držim da bi trebalo ohrabriti prijavljivanje što više kandidata na konkurse, to bi povećalo nivo odgovornosti parlamentarnih subjekata i vjerujem stvorilo ambijent da se pravosudni sistem počne reformisati. Posebno je važno jačati poziciju i praksu Sudskog savjeta.

MONITOR: Ozbiljne reforme čekaju novu vlast, ali se formiranje Vlade iz jednog njenog dijela uslovljava izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Ocijenili ste da je zahtjev lidera DF-a, Milana Kneževića i Andrije Mandića, da se taj Zakon povuče prije formiranja Vlade, pravno nemoguć i da se time nepotrebno komplikuje i odugovlači formiranje nove Vlade.  Kako onda objašnjavate taj zahtjev?

MARIĆ: Mogli bsmoi zamisliti situaciju, koja bi bila pravno nategnuta, da se prije izbora Vlade donese zakon o stavljanju van snage Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Da podsjetim na nekoliko bitnih činjenica, a koje su vezane za proceduralna pitanja. Predlog zakona po pravilu bi trebalo dostaviti Vladi na izjašnjenje. Ovakav zakon bi duboko zadirao u materiju kojom se uređuju ljudska prava i slobode, što podrazumjeva i javnu raspravu. Na kraju za očekivati je da bi sam parlament potrošio značajno vrijeme u proceduri donošenja takvog zakonskog akta. Sve ovo bi podrazumijevalo da odlazeća Vlada bude, na neki način, značajno involvirana u postupak donošenja ovakvog zakona.

Poseban rizik, predstavlja moguće trošenje ustavnih rokova za sastavljanje Vlade, jer bi se eventualnom realizacijom inicijative, laički rečeno, povlačenja zakona, velikim dijelom u političku igru i aktuelnost vratila odlazeća vlast na čelu sa DPS-om. Smjer koji podstiče društvene podjele bio bi dodatno i nepotrebno ojačan. Na kraju politički subjekti koji predlažu ovakav pristup moraju shvatiti da sada nastupaju iz pozicije vladajuće većine, što obavezuje na veću društvenu odgovornost.

MONITOR: Koliko je važno da Vlada bude što prije formirana i mislilte li da će, imajući u vidu trenutnu dinamiku, to biti kraj oktobra, kako je svojevremeno obećao mandatar Zdravko Krivokapić?

MARIĆ: Dobra vijest je da je predsjednik Crne Gore najavio konsultacije i da možemo očekivati da g-din Krivokapić uskoro bude i formalno mandatar. Zaista bi bilo društveno odgovorno da se Vlada formira što prije. Ekonomska kriza, zdravstvena kriza, priprema budžeta, ali i druge brojne obaveze iz pregovaračkog procesa sa EU, zahtijevaju da unutarkoalicioni sporazum i kadrovska riješenja budu brzo dogovorena. I ovdje ćemo imati parlamentarnu proceduru i raspravu, tako da očekujem izbor nove Vlade tokom novembra.

MONITOR: Sa iskustvom rada u prelaznoj Vladi, koliko će biti teško razmontirati postojeći sistem?

MARIĆ: Sistem se mora ojačati na principima poštovanja i primjene zakona. Možda zvuči suvoparno, ali to jeste istina. Biće to veliki izazov za novu vlast, kako se sačuvati od inercije i forsiranja partijskih interesa. Kako ličnim primjerom krenuti u oslobađanje crnogorskih institucija od neprimjerenog partijskog uticaja. Odvojiti političke od profesionalnih namještenja. Poslati poruku da su šanse iste za sve. U sistemu ostaje mnogo kadrova dosadašnje vlasti na rukovodećim pozicijama. Određeni proces nekog vida reorganizacije mora biti zakonit i poslati poruku da je kvalitativno značajan iskorak.

Parola ne treba da bude razmontirajte, nego montirajte sistem. Ako se sistem montira u skladu sa zakonskim riješenjima, onda će on biti i razmontiran tamo gdje je bio zarobljen partijskim uticajem.

MONITOR: Koje su po Vama najvažniji koraci koje treba da preduzme buduća Vlada?

MARIĆ: Objektivna dubinska analiza postojećeg stanja, nultna stopa tolerancije na korupciju, stručnost i puna transparentnost su ne samo potrebne aktivnosti već i principi na kojima se mora raditi.

Prvo sa čim će se suočiti nova Vlada nesporno su dva velika problema, održivost javnih finansija i zdravstvena kriza. Uz sve to brzo će morati da prezentiraju svoj plan za jačanje antikorupcijskih institucija, depolitizaciju državne uprave i reforme pravosudnog i bezbjednoskog sistema u cilju stvaranja moćnog institucionalnog odgovora u borbi protiv organizovanog kriminala.

MONITOR: Kritikovali ste osvještanje prostorija budvanske Opštine od strane novog gradonačelnika Marka Carevića.

MARIĆ: Crna Gora ima Ustavom definisan odnos između države i vjerskih zajednica. Dok je to tako svaki javni funkcioner mora upodobiti svoje ponašanje ustavnim normama, te razdvojiti ličnu sveru slobode i uvjerenja od vršenja javne funkcije. Nemogućnost da se ponaša na taj način stvara prostor konfuziji koja nije u interesu niti javnoj vlasti u najširem smislu, ali ni vjerskim zajednicama. Ovaj čin nam je donio samo još jedan problem, na već prilično veliki konto problema koje ima crnogorsko društvo.

MONITOR: Od izbora, često se govori o uticaju crkve na sam izborni rezultat, ali i kasnije pregovore. Da li Vi  vidit opasnost da se ugrozi načelo sekularnosti?

MARIĆ: Sekularnost podrazumjeva odsustvo službene religije. Crkva je nesporno bila dio političkog procesa i dala doprinos političkim promjenama. Dakle bila je politički akter, što ni sama nije krila, pravdajući to da je bila prinuđena na to kao posljedicu donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Ovakvo postupanje crkve možemo posmatrati i kao kršenje principa sekularnosti, ali i kao legitiman čin dijela civilnog društva u zaštiti svojih interesa. U svakom slučaju nakon ostvarenja primarnog cilja zbog kojeg je došlo do iskakanja iz uobičajenih aktivnosti stvari treba vraćati u normalu. Ukoliko se ne prepozna potreba da svako djeluje u sveri svojih kompetencija, sekularni karakter crnogorske države može biti doveden u pitanje. Kao i u odgovoru na prethodno pitanje, ponavljam, to bi bilo na štetu i države i crkve.

MONITOR: Mirnu smjenu DPS vlasti malo je ko očekivao. Koliko je to iskustvo značajno za Crnu Goru?

MARIĆ: Dobili smo značajno iskustvo. Ovakav razvoj događaja otvara šanse demokratiji u Crnoj Gori. Vjerovatno je upravo mirna smjena vlasti na izborima i najvažniji temelj za očuvanje sekularnosti, šansa za društvenu inkluziju i jačanje državnih institucija, odnosno njihovo oslobađanje od partijskog uticaja. Ovo je samo početak, jer mirna smjena vlasti na izborima nije sama po sebi dovoljna. Da bi crnogorsko društvo osvojilo demokratiju, dobilo odlučujuću bitku, potreban je aktivan građanin-građanka spremni da se bore za svoja prava. Mi smo sada na raskrsnici, treba nam ne nacionalni-nacionalistički već građanski inat. Da dignemo glavu i tražimo najteže, demokratsku Crnu Goru, vjerujući da je to moguće.

MONITOR: Šta su opasnosti vremena koje dolazi?

MARIĆ: Velika opasnost je da prevagne identitetska politika koja će osnažiti etnocentrične sile koje bi dobile formu multipartitokratije naslonjene na etnos. Šta to znači? Znači da etnički izraz dobije partijske forme koje između sebe kao predstavnici kolektiviteta utvrđuju državnu politiku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo