Povežite se sa nama

INTERVJU

BORIS MARIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE (CEGAS): Montiranje umjesto razmontiranja sistema

Objavljeno prije

na

U sistemu ostaje mnogo kadrova dosadašnje vlasti na rukovodećim pozicijama. Određeni proces nekog vida reorganizacije mora biti zakonit i poslati poruku da je kvalitativno značajan iskorak. Parola ne treba da bude razmontirajte, nego montirajte sistem. Ako se sistem montira u skladu sa zakonskim rješenjima, onda će on biti i razmontiran tamo gdje je bio zarobljen partijskim uticajem

 

MONITOR:  Šta je poruka novog izvještaja EK o napretku? Da napretka nema? 

 MARIĆ: Poruka je jasna. Pregovarački proces je u zastoju. Reforme crnogorskog društva, gdje je poseban fokus na državnim institucijama, već godinama tapkaju u mjestu. Mnogo vremena je potrošeno, a malo urađeno.  Primjera radi nikada nijesmo dobili sistem koji bi preduprijedio v.d. stanja brojnih institucija. Danas se v.d. stanje uselilo u crnogorsko pravosuđe, korupcija je postala sveprisutna, a organizovani kriminal dobija dramatične razmjere. Na sve to opšta društvena slika utiče  na loše upravljanje zdravstvenom krizom, sistem odgovornosti je već odavno pretvoren u selektivnost, a javne finansije decenijama opterećene parcijalnim interesima, danas su pred kolapsom. Prilično loša slika, ali ne i bez riješenja ako se krene u temeljne reforme. Držim da je insistiranje na punoj transparentnosti svega što je urađeno i svega što će biti rađeno naizgled jednostavna ali suštinska formula za početak temeljnih reformi.

MONITOR:  Pravosuđe se opet navodi kao jedna od najspornijih tačaka, ili kako to u Briselu kažu – izazova. Koliko je pravosuđe teško istinski reformisati? 

MARIĆ:  Pravosuđe jeste veliki izazov. Uz neophodnost stabilizacije javnih finansija sigurno najveći. Za tu reformu potrebno je napraviti ambijent, potrebnu parlamentarnu većinu. Ostaje nepoznanica da li je to moguće. Kao prelazno riješenje moglo bi se intervenisati na Zakonu o državnom tužilaštvu, ići u izmjenu sastava Tužilačkog savjeta, ali i tako bi dometi bili ograničeni. Držim da bi trebalo ohrabriti prijavljivanje što više kandidata na konkurse, to bi povećalo nivo odgovornosti parlamentarnih subjekata i vjerujem stvorilo ambijent da se pravosudni sistem počne reformisati. Posebno je važno jačati poziciju i praksu Sudskog savjeta.

MONITOR: Ozbiljne reforme čekaju novu vlast, ali se formiranje Vlade iz jednog njenog dijela uslovljava izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Ocijenili ste da je zahtjev lidera DF-a, Milana Kneževića i Andrije Mandića, da se taj Zakon povuče prije formiranja Vlade, pravno nemoguć i da se time nepotrebno komplikuje i odugovlači formiranje nove Vlade.  Kako onda objašnjavate taj zahtjev?

MARIĆ: Mogli bsmoi zamisliti situaciju, koja bi bila pravno nategnuta, da se prije izbora Vlade donese zakon o stavljanju van snage Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Da podsjetim na nekoliko bitnih činjenica, a koje su vezane za proceduralna pitanja. Predlog zakona po pravilu bi trebalo dostaviti Vladi na izjašnjenje. Ovakav zakon bi duboko zadirao u materiju kojom se uređuju ljudska prava i slobode, što podrazumjeva i javnu raspravu. Na kraju za očekivati je da bi sam parlament potrošio značajno vrijeme u proceduri donošenja takvog zakonskog akta. Sve ovo bi podrazumijevalo da odlazeća Vlada bude, na neki način, značajno involvirana u postupak donošenja ovakvog zakona.

Poseban rizik, predstavlja moguće trošenje ustavnih rokova za sastavljanje Vlade, jer bi se eventualnom realizacijom inicijative, laički rečeno, povlačenja zakona, velikim dijelom u političku igru i aktuelnost vratila odlazeća vlast na čelu sa DPS-om. Smjer koji podstiče društvene podjele bio bi dodatno i nepotrebno ojačan. Na kraju politički subjekti koji predlažu ovakav pristup moraju shvatiti da sada nastupaju iz pozicije vladajuće većine, što obavezuje na veću društvenu odgovornost.

MONITOR: Koliko je važno da Vlada bude što prije formirana i mislilte li da će, imajući u vidu trenutnu dinamiku, to biti kraj oktobra, kako je svojevremeno obećao mandatar Zdravko Krivokapić?

MARIĆ: Dobra vijest je da je predsjednik Crne Gore najavio konsultacije i da možemo očekivati da g-din Krivokapić uskoro bude i formalno mandatar. Zaista bi bilo društveno odgovorno da se Vlada formira što prije. Ekonomska kriza, zdravstvena kriza, priprema budžeta, ali i druge brojne obaveze iz pregovaračkog procesa sa EU, zahtijevaju da unutarkoalicioni sporazum i kadrovska riješenja budu brzo dogovorena. I ovdje ćemo imati parlamentarnu proceduru i raspravu, tako da očekujem izbor nove Vlade tokom novembra.

MONITOR: Sa iskustvom rada u prelaznoj Vladi, koliko će biti teško razmontirati postojeći sistem?

MARIĆ: Sistem se mora ojačati na principima poštovanja i primjene zakona. Možda zvuči suvoparno, ali to jeste istina. Biće to veliki izazov za novu vlast, kako se sačuvati od inercije i forsiranja partijskih interesa. Kako ličnim primjerom krenuti u oslobađanje crnogorskih institucija od neprimjerenog partijskog uticaja. Odvojiti političke od profesionalnih namještenja. Poslati poruku da su šanse iste za sve. U sistemu ostaje mnogo kadrova dosadašnje vlasti na rukovodećim pozicijama. Određeni proces nekog vida reorganizacije mora biti zakonit i poslati poruku da je kvalitativno značajan iskorak.

Parola ne treba da bude razmontirajte, nego montirajte sistem. Ako se sistem montira u skladu sa zakonskim riješenjima, onda će on biti i razmontiran tamo gdje je bio zarobljen partijskim uticajem.

MONITOR: Koje su po Vama najvažniji koraci koje treba da preduzme buduća Vlada?

MARIĆ: Objektivna dubinska analiza postojećeg stanja, nultna stopa tolerancije na korupciju, stručnost i puna transparentnost su ne samo potrebne aktivnosti već i principi na kojima se mora raditi.

Prvo sa čim će se suočiti nova Vlada nesporno su dva velika problema, održivost javnih finansija i zdravstvena kriza. Uz sve to brzo će morati da prezentiraju svoj plan za jačanje antikorupcijskih institucija, depolitizaciju državne uprave i reforme pravosudnog i bezbjednoskog sistema u cilju stvaranja moćnog institucionalnog odgovora u borbi protiv organizovanog kriminala.

MONITOR: Kritikovali ste osvještanje prostorija budvanske Opštine od strane novog gradonačelnika Marka Carevića.

MARIĆ: Crna Gora ima Ustavom definisan odnos između države i vjerskih zajednica. Dok je to tako svaki javni funkcioner mora upodobiti svoje ponašanje ustavnim normama, te razdvojiti ličnu sveru slobode i uvjerenja od vršenja javne funkcije. Nemogućnost da se ponaša na taj način stvara prostor konfuziji koja nije u interesu niti javnoj vlasti u najširem smislu, ali ni vjerskim zajednicama. Ovaj čin nam je donio samo još jedan problem, na već prilično veliki konto problema koje ima crnogorsko društvo.

MONITOR: Od izbora, često se govori o uticaju crkve na sam izborni rezultat, ali i kasnije pregovore. Da li Vi  vidit opasnost da se ugrozi načelo sekularnosti?

MARIĆ: Sekularnost podrazumjeva odsustvo službene religije. Crkva je nesporno bila dio političkog procesa i dala doprinos političkim promjenama. Dakle bila je politički akter, što ni sama nije krila, pravdajući to da je bila prinuđena na to kao posljedicu donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Ovakvo postupanje crkve možemo posmatrati i kao kršenje principa sekularnosti, ali i kao legitiman čin dijela civilnog društva u zaštiti svojih interesa. U svakom slučaju nakon ostvarenja primarnog cilja zbog kojeg je došlo do iskakanja iz uobičajenih aktivnosti stvari treba vraćati u normalu. Ukoliko se ne prepozna potreba da svako djeluje u sveri svojih kompetencija, sekularni karakter crnogorske države može biti doveden u pitanje. Kao i u odgovoru na prethodno pitanje, ponavljam, to bi bilo na štetu i države i crkve.

MONITOR: Mirnu smjenu DPS vlasti malo je ko očekivao. Koliko je to iskustvo značajno za Crnu Goru?

MARIĆ: Dobili smo značajno iskustvo. Ovakav razvoj događaja otvara šanse demokratiji u Crnoj Gori. Vjerovatno je upravo mirna smjena vlasti na izborima i najvažniji temelj za očuvanje sekularnosti, šansa za društvenu inkluziju i jačanje državnih institucija, odnosno njihovo oslobađanje od partijskog uticaja. Ovo je samo početak, jer mirna smjena vlasti na izborima nije sama po sebi dovoljna. Da bi crnogorsko društvo osvojilo demokratiju, dobilo odlučujuću bitku, potreban je aktivan građanin-građanka spremni da se bore za svoja prava. Mi smo sada na raskrsnici, treba nam ne nacionalni-nacionalistički već građanski inat. Da dignemo glavu i tražimo najteže, demokratsku Crnu Goru, vjerujući da je to moguće.

MONITOR: Šta su opasnosti vremena koje dolazi?

MARIĆ: Velika opasnost je da prevagne identitetska politika koja će osnažiti etnocentrične sile koje bi dobile formu multipartitokratije naslonjene na etnos. Šta to znači? Znači da etnički izraz dobije partijske forme koje između sebe kao predstavnici kolektiviteta utvrđuju državnu politiku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo