Povežite se sa nama

OKO NAS

ZAPOŠLJAVANJA U PREKOMJERNO POPUNJENOJ JAVNOJ UPRAVI: Želje partija da „kadriraju“ suprotne kapacitetima države

Objavljeno prije

na

Period neposredno nakon izbora iskorišćen je da se gotovo svim resorima zaključi što više ugovora o radu kako bi se otežalo novoj vlasti

 

Na primjeru Berana i Budve bilo je vidljivo kako promjenom vlasti način „kadriranja“ i zapošljavanja ostaje isti. Nove partije na vlasti  su prekomjerno zapošljavale svoje ljude i dodatno opteretile budžet opština i države. To treba da bude upozorenje, dok se čeka formiranje nove uprave.

Odlazeća Vlada  je na početku svog mandata donijela plan da se smanji broj radnih mjesta u javnoj upravi – za 10 odsto na državnom i 15 odsto na lokalnom nivou. Plan nikada nije ispoštovala. Broj radnika iz godine u godinu je uvećavan. Period neposredno nakon izbora iskorišćen je da se gotovo svim resorima zaključi što više ugovora o radu kako bi se otežalo novoj vlasti.

I u Institutu Alternativa (IA), koji od osnivanja prate politike u javnoj upravi, smatraju da trend rasta troškova za zarade ne ostavlja prostora (odgovornoj) novoj vladi za povećanja. Kada je odlazeća vlada započela  mandat 2016. godine, zarade zaposlenih na centralnom nivou su nas godišnje koštale 422 miliona, a u 2020. godini su one nakon rebalansa veće za 76 miliona ili 20 odsto (498,4).

„Lokalne samouprave su u 2016. godini godišnje trošile 45 miliona za zarade zaposlenih, a za 2020. godinu je planirano gotovo trećinu više (58,8 miliona). Ovo nisu samo posljedice povećanja broja zaposlenih, nego i usvajanja Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru koji je povećao zarade postojećih zaposlenih“, kaže  Marko Stošić,  saradnik u IA.

Lideri tri pobjedničke koalicije su u javnim istupima dali do znanja da se zalažu za promjene u javnoj upravi. Oni su se u potpisanom sporazumu izjasnili da neće biti revanšizma, te da oni koji su pošteno radili  ne moraju da strahuju za svoja radna mjesta. Ovdje se ne misli na rukovodioce (funkcionere i političke namještenike), već na službenike u državnim i opštinskim administracijama, kao i u državnim preduzećima.

Sošić smatra da u kontroli zapošjavanja ključno treba da bude Ministarstvo finansija. Prema zakonskim i podzakonskim procedurama da bi se krenulo u postupak popune radnog mjesta, neophodna je potvrda od Ministarstva finansija o obezbijeđenim finansijskim sredstvima. Ako je odluka o popuni radnog mjesta donijeta bez ove potvrde, to je zakonski razlog za njeno obavezno poništavanje.

„Dosadašnji način odlučivanja o ovome je bio kratkovid sa aspekta budžetske održivosti o čemu svjedoči i pomenuto povećanje izdvajanja za zarade. Ministarstvo finansija mora da redefiniše šta  to znači da su za neko radno mjesto obezbijeđena finansijska sredstva. Ne radi se o tome da li u ovoj godini uprava može pronaći sredstva i zadužiti se za neko radno mjesto, nego da li dugoročno država može izdržati nova radna mjesta“, kaže Sošić za Monitor.

Ministarstvo javne uprave od ponedjeljka nije odgovorilo na pitanja Monitora, pa ne znamo koliko ljudi trenutno radi u javnoj upravi, a koliko bi  optimalno trebalo da radi. Analize koje je trebalo uraditi ze koje je trebalo odraditi u sklopu Plana optimizacije nisu urađene.

Sošić tvrdi da nijedno ministarstvo nije završilo taj posao, iako je Vlada u avgustu prošle godine zadužila sva ministarstva da izrade sektorske funkcionalne analize koje će pokazati pravo stanje u oblasti optimalnog broja zaposlenih do kraja te godine. „Ministarstvo javne uprave je pokušalo da netačno predstavi napredak u ovoj oblasti. Iako se u posljednjem izvještaju o sprovođenju Plana optimizacije tvrdi da su ove analize pripremljene od strane Ministarstva odbrane, Ministarstva saobraćaja i pomorstva i Ministarstva finansija, kada smo im ove analize tražili zahtjevom za SPI, rečeno nam je da ne postoje. Isti je slučaj i sa sektorskim analizama. Dok se u izvještaju MJU tvrdi da su urađeni nacrti sektorskih funkcionalnih analiza za resore javne uprave, odbrane i saobraćaja i pomorstva i šest drguih resora još 2019. godine, u junu ove godine MJU nam je odgovorilo da nije u posjedu istih“, pojasnio je on.

Analiza MJU je odrađena ranije uz podršku Svjetske banke i pokazala je da kadrovski resursi nijesu efikasno raspoređeni na ključnim zadacima zbog dodjeljivanja sličnih funkcija različitim organizacionim jedinicama. Sošić ističe da ni za nivo lokalne samouprave nikada nisu sprovedene funkcionalne analize koje bi jasno naznačile koliko nam je potrebno službenika i namještenika da se ostvare (skromne) nadležnosti lokalne uprave.

Prioritet za novu vladu, kaže, treba da bude sređivanje evidencija i pouzdanost baza podataka. Kada je rađen Plan optimizacije, potrošeno je preko godinu dana samo da bi se prebrojali zaposleni po raznim osnovama u javnom sektoru.

„Potrebno je kao prioritete postaviti ažurnost Centralne kadrovske evidencije, povećanje njenog obuhvata i uspostavljanje evidencija zaposlenih u javnoj upravi van Zakona o državnim službenicima i namještenicima – javne ustanove, javna preduzeća kao i zapošljavanje po osnovu ugovora o djelu, o privremenim i povremenim poslovima“, pojašnjava Sošić.

Evropska unija  je podržala proces reforme javne uprave kroz sektorsku budžetsku podršku, direktni transfer novca u budžet, 12 miliona u 3 godišnje rate zavisno od ispunjenja indikatora. Jedan od kriterijuma za koji je vezana procjena koliko će se novca uplatiti je uspjeh u smanjivanju broja zaposlenih.

„Već smo na ovaj račun izgubili pola jedne rate (1,9 miliona eura) u 2019. godini. Sve su prilike da ćemo izgubiti najmanje toliko i od posljednje rate“, kaže  Sošić.

Nova valast će   morati da vodi računa o preopterećenosti budžeta.

 

Nema podataka o isplati otpremnina

Marko Sošić ističe da je posebno važno što ni nakon dvije godine od sprovođenja Plana optimizacije, nemamo bazu o svim zaposlenima koji su iskoristili pravo na otpremninu kroz sporazumni prestanak radnog odnosa. Na sajtu MJU, tvrdi, dostupni su jedino podaci o zaposlenima na lokalnom nivou. Iako po Uredbi MJU prima sve ove sporazume i mora ih objavljivati, oni to nisu uradili.

„Postoji mogućnost da ti zaposleni koju su u centralnoj upravi, javnim ustanovama i preduzećima u međuvremenu dobili otpremnine, opet pronađu zaposlenje u javnom sektoru, jer nema mehanizma da bi se to spriječilo“, kazao je Sošić.

Zakonom je propisano da ove osobe ne mogu zasnovati radni odnos u javnom sektoru  pet godina od dana sporazumnog prestanka radnog odnosa.  Prošle godine, na javni poziv za sporazumni raskid radnog odnosa uz isplatu otpremnine ukupno se prijavilo 1.752 zaposlena, i to 1.430 na centralnom nivou, a 322 na lokalnom nivou. Na lokalnom nivou zaključno sa 25. 09. 2020. godine  ove sporazume je potpisalo 189 osoba.  To je jedina informacija koju imamo o statusu ovog procesa.

 

Planovi predviđaju smanjenje, a broj zaposlenih se povećava

Strategija reforme javne uprave (2016-2020) i Plan optimizacije javne uprave (2018-2020) predviđaju smanjenje broja zaposlenih na državnom nivou za deset odsto, odnosno 15 odsto u lokalnim samoupravama.

Broj zaposlenih u javnoj upravi se, međutim, svake godine povećava. Tako je broj zaposlenih na kraju 2019. godine na centralnom nivou povećan za 109 radnih mjesta. Iako je 659 zaposlenih napustilo javnu upravu u drugoj polovini 2019. godine, u istom periodu zaposleno je u državnoj službi još 768 službenika i funkcionera.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo