Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PRIJEDLOG ZAKONA O ZARADAMA U JAVNOM SEKTORU: Verifikacija privilegija

Objavljeno prije

na

Recimo da imate 50.000 eura. Nema veze odkuda – ostavila tetka, bogati Rus otkupio đedovinu, stigla otpremnina iz neke paradržavne firme; kredit, zajam, pljačka, investicija belgijskog zubara ili državna naknada za neisplaćene zarade, nezakoniti pritvor i(li) policijsko nasilje…

Glavno pitanje je kako stečene novce investirati?

Nije to mala para. Uz racionalnu potrošnju može biti sasvim dovoljna da sina, tinejdžera, školujete za pilota. Ekonomske knjige reći će vam da je to jedna od dugoročnih investicija sa kojom ne možete da pogriješite. Obrazovanje se, kažu, isplati. Oprez. Nijedna ozbiljna ekonomska knjiga nije napisana nakon što je njen autor imao stvaran uvid u crnogorska ekonomska kretanja.

Moglo bi biti mnogo pametnije (profitabilnije) da stečeni novac uložite tako što ćete kupiti poslaničko mjesto u nekoj od ovdašnjih partija. Nije bitno da li je u pitanju stranka vladajućeg ili opozicionog bloka. Važne su pare.

Ostvari li se dugo pripremani naum vladajuće DPSDP koalicije, nakon što parlamentarna većina u decembru usvoji Predlog zakona o zaradama u javnom sektoru – a isti bi se onda primjenjivao od 1. januara naredne godine – političar postaje jedno od najprofitabilnijih zanimanja u Crnoj Gori. Nevažno da li ste sadašnji ili bivši. Kao što je nevažno da li vaš angažman koristi ili odmaže onima koji su vas glasali. Važna je funkcija.

Milo Đukanović, Vujica Lazović, Radoje Žugić i društvo osmislili su kombinaciju koja političarima izabranima u parlament, Vladu, na rukovodeća mjesta nadzornih ili regulatornih agencija, savjetnicima i sekretarima moćnih… garantuje platu sa koeficijentom od 20 do 32, koliko će biti koeficijent za obračun plate predsjednika države.

Uzmimo za primjer prosječnog poslanika sa 25 godina radnog staža. Zamislimo da ste vi taj poslanik.

Investirali ste svojih 50 hiljada i kupili poslaničko mjesto. Za uzvrat dobijate zagarantovanu poslaničku zaradu od 1.638 eura (poslanički koeficijent 26 pomnožen sa 63 eura, koliko iznosi aktuelna vrijednost boda za obračun plata). Pomenutih 25 godina staža uvećava tu zaradu za nekih 20 odsto (0,5 odsto za prvih deset godina, 0,75 odsto za staž od 11 do 20 godine i jedan odsto za svaku godinu rada poslije dvadesete…). Što znači da vam je poslanička plata nekih 1.950-2.000 eura. Bez naknada za putne troškove, rad u odborima, odvojeni život, mobilni telefon, zimske gume (sve ovo plaćamo)… Sve u svemu, za četiri godine dobijete najmanje 78 hiljada eura. Mnogo bliži istini je iznos od 93,6 hiljada eura.

Na isti novac računaju i ministri. Predsjednici države, vlade i parlamenta zarade nekih 20 odsto više. Najljepše tek predstoji. Prema modelu koji je parlamentu predložila Vlada sigurna da će dobiti potrebnu podršku (crnogorski poslanici – čast izuzecima – nikada nijesu glasali protiv nečega što im donosi novac) ubuduće će predsjednici države, Vlade, Skupštine, takozvani nosioci pravosudnih funkcija, poslanici, ministri, njihovi šefovi kabineta, savjetnici predsjednika i potpredsjednika državnih tijela, sekretari, direktori i pomoćnici državnih uprava – sve u svemu nekih 800 (para)državnih funkcionara – primati zaradu iz državnog budžeta i dvije godine nakon prestanka javne funkcije. Odnosno tri, ako nakon treće godine stiču uslov za odlazak u penziju.

Ne pričamo više o zaradi od 78 hiljada eura. Govorimo o nekih 140 hiljada eura. Zagarantovanih. Bez naknada, varijabila i svega ostaloga što su ljudi kadri izmisliti da bi napunili vlastite džepove.

Ovo je, matematičari bi rekli ,,potreban i dovoljan uslov”, da shvatimo kako je predloženi zakon o zaradama u javnom sektoru napravljen zbog toga da – pred moguću smjenu vlasti – crnogorskim vlastodršcima obezbijedi dodatne privilegije i benefite. U kojima će uživati i nakon odlaska sa funkcije.

Da je drugačije, izvršna vlast ne bi dvije godine pripremala zakon o platama u javnom sektoru koji se – vjerovali ili ne – ne odnosi na zapošljene u obrazovanju, zdravstvu, predškolskim ustanovama i institucijama kulture… Pride, predlagač je u članu 41 predloženog Zakona (Izuzeci) naglasio da se Zakon ne odnosi na Centralnu banku i Elektroprivredu. Na drugoj strani, odnosi se na kompanije poput Plantaža čije privredne aktivnosti, za razliku od EPCG, nemaju bitnijeg značaja na građane. Ukoliko nam se baš pije, možemo piti i domaće crnogorsko ili makedonsko, špansko, italijansko, francusko, srpsko vino, dok struju i dalje dobijamo isključivo preko kompanija iz EPCG koja ima sistemski utemeljen monopol.

Uglavnom, ponuđeni zakon odnosi se samo na političare, činovnike koji ih opslužuju (u predsjedništvu, vladi, parlamentu i lokalnim samoupravama) i policajce, vojnike i pripadnike ANB-a koji ih štite. Sa nekim (ne)namjernim izuzecima. Vlada je, predlažući ovaj zakon zaboravila da među državne zvaničnike (platni rang A,B,C) svrsta i direktora Uprave policije. Da li je razlog tome spoznaja da je aktuelni direktor UP Slavko Stojanović više penzioner nego državni funkcioner?

,,Ovim zakonom smo uveli ujednačenost, pravednost, transparentnost i fiskalnu održivost. Ovaj zakon znači uvođenje reda u javnom sektoru i nastavak procesa fiskalne konsolidacije kada je u pitanju relativno velika pozicija u strukturi rashodne strane budžeta”, rekao je ministar finansija Radoje Žugić obrazlažući Vladin predlog. Istovremeno, iz Vlade nas ubjeđuju da će državni službenici na koje se ovaj zakon odnosi njegovom primjenom dobiti povišicu od nekih pet odsto dok, tvrde, dodatnih troškova u budžetu neće biti.

Da provjerimo ovu tvrdnju. Za početak pretpostavimo da će aktuelna vlast izgubiti sljedeće izbore. Logično je da će nakon toga doći do personalnih promjena u većini od pomenutih 800 državničkih fotelja čije zaposjedanje garantuje dvije godine primanja zarade gratis. Pošto su u pitanju zarade sa predviđenim koeficijentima od 12,5 do 32 (početna neto plata od 750 eura i više) može se pretpostaviti da će za njihovu isplatu u bruto iznosu trebati makar jedan, a možda i dva miliona eura mjesečno. Odnosno 25 do 50 miliona u naredne dvije godine.

Priča se ponavlja nakon svake smjene vladajuće garniture.

Da ne bude zabune – sada nam iz vlade ne govore kako u budžetu nema tog novca. A kada pomenete zakon koji majkama troje i više djece sa 15, odnosno 25 godina radnog staža omogućava dobijanje penzije vrijedne 350 eura mjesečno – izvršna vlast čupa kosu. Dali bi oni, ali nema. I neće biti.

Kao što nema ni za one sa dna budžetskog lanca ishrane. Namještenici, referenti, savjetnici, inspektori… Predloženi zakon ,,ukopava” u bijedi armiju državnih službenika čija plata može biti od 300 do 500 eura. Ne računajući mogućnost da im se zarada, milošću šefova, uveća do 45 odsto putem predviđenih dodataka i varijabila o kojima odlučuju Vlada i Ministarstvo finansija. Ako zasluže.

Tako ponuđeni zakon (član 17) predviđa da zaposlenom ,,za obavljanje poslova na određenim radnim mjestima može biti određen u visini do 25 odsto osnovne zarade”. Kao što je propisano (član 21) da ,,varijabilni dio zarade – u zavisnosti od raspoloživih sredstava – pripada zaposlenom sa izuzetnim rezultatima i kvalitetom rada”. Koji poslovi? Na kojim radnim mjestima? Prema kojim rezultatima rada? Sve to, prema slovu predloženog zakona, ,,utvrđuje Vlada, na predlog Ministarstva”.

A šta bi sa pilotom iz trećeg pasusa ovog teksta? Pa, eto, zaposlio se u Montenegroerlajnsu. Njegova plata utvrđuje se kolektivnim ugovorom ili drugim aktom uz saglasnost Vlade, po prethodno pribavljenom mišljenju Ministarstva. Tako piše u dvadeset i nekon članu predloženog zakona.

Ali, prethodno, u članu 10 stoji kako su ,,Pravna lica koja su u prethodnoj godini ostvarila gubitak u poslovanju dužna da smanje zarade na iznos minimalne zarade u Crnoj Gori, do postizanja pozitivnih rezultata koji će biti potvrđeni od strane nezavisnog revizora”.

To bi značilo da bi naš pilot s početka teksta putnike vozio za platu od 193 eura mjesečno. Za isti novac, u Plantažama, svoje znanje bi dokazivali vrhunski tehnolozi. Dok bi čistačice u CBCG i EPCG primale platu od četiri, pet ili šest stotina eura. Sve po zaslugama. I po zakonu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo